Connect with us

Kolumne

Srbija priznanje poraza treba učiti od Britanaca nakon njihovog poraza na Galipolju 1915.

Published

on

U travnju ove godine navršila se stota obljetnica od početka velike savezničke akcije na Galipoljski poluotok. Bila je to akcija kakvu svijet do tada nije doživio. Prva invazija na branjenu obalu postavila je temelj za invaziju na Normandiju i omogućila završetak Drugoga svjetskog rata. Britanske, francuske, australske i novozelandske postrojbe iskrcale su se 25. travnja 1915. na Galipolje s ciljem brzog zauzimanja poluotoka. No, umjesto brze i odlučne akcije, invazija se vrlo brzo pretvorila u još jednu krvavu bojišnicu kakvih nije nedostajalo na europskom kontinentu.

[ad id=”68099″]

Crna bilanca nakon sedam mjeseci ratovanja iznosila je 112 000 poginulih i više od 230 000 ranjenih vojnika. Napad na Tursku nije uspio. Turci su uspješno obranili svoju domovinu, a za slobodu koju danas uživaju poginulo je više od 56 000 Turaka. Pitanje je što bi bilo s današnjom Turskom da je kojim slučajem ratna sreća bila na savezničkoj strani. U slučaju uspjeha Saveznici su Rusiji obećali Istanbul, pa nije teško za pretpostaviti da bi se danas ruska zastava vijorila nad Bosporom i Mramornim morem, a možda i nad Dardanelima.

Prisustvo ruske mornarice na Sredozemlju nakon Drugoga svjetskog rata zacijelo bi još više navuklo „željeznu zavjesu“ prema zapadu. U tom scenariju vrlo vjerovatno bi se i područje SFRJ našlo iza njezine tmine. Posljedice jedne pobjede na malom poluotoku mogle su se drastično odraziti na kasniji tijek povijesti. No, u povijesti se nikad ne špekulira što bi bilo da je bilo. Važno je da je prošlo i da se više nikada ne ponovi!

To je poruka koju sve sukobljene strane u tom sukobu šalju svojim narodima i cijelome svijetu. To znači biti civiliziran i graditi budućnost u miru. To je poruka koju je na 75. obljetnicu galipoljske klaonice, 1995. godine, s Galipolja poslala i „Čelična Lady“, tadašnja britanska premijerka Margaret Tatcher, kada je izjavila da je Velika Britanija izgubila u bitki za Galipolje zbog iznimne hrabrosti turskih vojnika predvođenih njihovim velikim zapovjednikom, Kemalom Atatturkom! Istina je da se veličina protivnika ogleda u pobjedi jednako kao i u priznanju poraza.

Tim časnim priznanjem „Čelična Lady“ nije ukaljala obraz britanske vojske. Dapače, ona ga je osvjetlila! Bio je to i čin kojime je britanska politika poručila svim svojim poginulima da su pali časno, od strane hrabrog neprijatelja. Bilo je to ujedno i najveće priznanje koje je politika mogla odati svojim poginulim vojnicima u sukobu u kojemu je kod obje zaraćene strane ubijanje zarobljenika bilo pravilo, a zarobljavanje iznimka.

Iskrcavanje-Francuza-na-Galipolju-670x523

Na obilježavanje ove tragedije došlo je i stotinjak turista koji su se raspršili otokom u potrazi za grobovima svojih očeva, stričeva i starije braće. Sjećanje na svoje najmilije potaknulo je i suze u staračkim očima koje je bilo teško suzdržati nad nijemim grobovima. Na svečanosti je prisustvovalo više od 10 000 ljudi predvođenih delegacijama svih zemalja čiji su vojnici sudjelovali u tom sukobu. Sjećanja na poginule teško blijede, a emocije kod ljudi često znaju izazvati nepromišljene reakcije.

Tako je i manjoj skupini Australaca, Novozelanđana i Britanaca koja čašica alkohola više za večerom dovela do vrijeđanja Turaka na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Stoga su odmah bili udaljeni sa svečanosti i ostatak su svečanosti proveli u svojim brodskim kabinama. Nikome od političara nije palo na pamet obazirati se na ovaj minorni incident jer ljudi su ljudi, a politika je politika.

Još spektakularnije bilo je obilježavanje stote obljetnice početka ovog sukoba. Dana 25. travnja 2015. na Galipolju su se susrele obitelji i potomci poginulih vojnika i svjetski lideri. Turski predsjednik Recep Erdogan i britanski princ Charles zajedno su položili vijence na spomenik palim turskim vojnicima. Tom prilikom Erdogan je poručio: „Platili smo visoku cijenu pobjede na Galipolju, ali ipak ne trebamo zaboraviti da svoju današnju nezavisnost dugujemo tom duhu i ustrajnosti koju smo pokazali.“

Princ Charles se pak u govoru osvrnuo i na opasnosti koje vrebaju današnjem svijetu te napomenuo: „Usprkos strašnim žrtvama koje su mnogi podnijeli u dva svjetska rata, netolerancija kombinirana sa spremnošću primjene barbarskog nasilja i dalje ostaju stalni izvor podjela i konflikata.“ Prisutnim državnicima uputio je poruku da svi skupa imaju dužnost naći načine za nadilaženje netolerancije kako bi se borili protiv mržnje i predrasuda te da bi na taj način mogli reći da time odaju počast onima koji su pali na Galipolju.

Među predstavnicima država koji su prisustvovali obilježavanju svečanosti na Galipolju i kojima je prinčeva poruka bila upućena bio je i srbijanski šef diplomacije Ivica Dačić, koji je četiri mjeseca nakon svečanosti poručio da će Srbija sve države koje prisustvuju obilježavanju hrvatskog Dana pobjede smatrati njihovim iskazivanjem antisrpskog stava. Velika Britanija je na taj dan u Hrvatsku poslala svoju ratnu zastavu. Jasniju poruku srbijanskom političkom vrhu nije mogla poslati!

Poruke mira i tolerancije koje su svjetske sile slale s Galipolja predstavljaju odraz europske civilizacije. Širenje netolerancije, mržnje i predrasuda više nema mjesta unutar tog civilizacijskog kruga. Dirljive riječi hrvatske predsjednice na svečanosti u Kninu idu pod ruku s tim velikim civilizacijskim iskorakom. Druga, poražena strana, na žalost nema te hrabrosti.

Izjave koje stižu iz Beograda daleko su od poruka Margaret Tatcher i odavanja počasti i njihovim žrtvama. Svima nam je u memoriju utisnuta parola koja kaže da je povijest učiteljica života. No njezine instrukcije počesto ne idu uz dlaku dnevne politike pa u tim trenutcima se na njih nastoji zažmiriti, upravo onako kako je na njih ovih dana zažmirilo i srbijansko političko vodstvo. Povijest nas je naučila i tome da priznati poraz i okrenuti se budućnosti nikada nije predstavljalo slabost, već je bilo pokazateljem snage poraženog!

Danijel Tatić/Blog.vecernji.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari