Pratite nas

Događaji

Srbija: Vojni mimohod za posebnoga gosta

Objavljeno

na

Obilježavanje sedamdesete obljetnice oslobođenja Beograda od nacističke čizme u Srbiji je, čini se, tek druga vijest. Prva je da na proslavu osobno stiže Vladimir Putin, a takav posjet nikada nije čisto protokolaran.

Zapravo su jugoslavenski partizani skupa s vojnicima Crvene armije protjerali naciste iz Beograda 20. listopada 1944. No ta povijesna činjenica ne brine mnogo aktualne srbijanske vlastodršce koji su naumili održati središnju proslavu Dana oslobođenja već ovoga četvrtka (16. listopada). Povijest je, primjećuje se sarkastično, morala biti pomaknuta kako bi se uklopila u kalendar jednog nadasve važnog gosta. Posjetitelj se zove Vladimir Putin, čija Rusija među Srbima slovi za tradicionalnog saveznika te „pravoslavnu majku“. Šef Kremlja nazočit će blještavoj vojnoj paradi – prvoj te veličine u Beogradu nakon skoro tri desetljeća.

Nespretno udvaranje

„Vlada Srbije je nespretno stvorila zbrku“, smatra pisac i novinar Ivan Ivanji. Ovaj 85-godišnjak itekako mari za antifašističko naslijeđe svoje zemlje. Zbog svojega židovskoga podrijetla, kao dječak bio je interniran u zloglasnim logorima Auschwitzu i Buchenwaldu, a nakon rata bio je prevoditelj predsjednika Josipa Broza Tita te jugoslavenski diplomat u Bonnu. No sada Ivanji može samo promatrati kako, umjesto sjećanja na antifašistički datum, na naslovne stranice tiska dospijeva posjet ruskog predsjednika. „Pametnije bi bilo za srbijansko rukovodstvo da su primili visokoga gosta uz sve počasti – kad god on imao vremena, ali da su vojnu paradu održali 20. listopada. Bila bi to onda parada za građane, a ne za jednog specijalnoga gosta“, kaže Ivanji za DW.

Sociolog Dario HajrićDario Hajrić: To s antifašizmom nema veze

Vojnog mimohoda ne bi ni bilo da Putin nije našao vremena za posjet oko obljetnice Dana oslobođenja, uvjeren je mladi sociolog i bloger Dario Hajrić. „No, kako dolazi predsjednik Ruske Federacije, predstavnici političke klase smatrali su prikladnim organizirati mu hladnoratovski defile zaogrnut u prisjećanje na oslobođenje Beograda. Kada pogledamo ispod crvenog ukrasnog papira, vidimo kako će uz Putina stajati čovjek koji i dalje nosi titulu četničkog vojvode (srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, op. red.), kako naši sudovi rehabilitiraju fašističke kolaboracioniste, a kako se i partizani i država koju su stvorili tretiraju gotovo gore od okupatora“, veli Hajrić za DW.

Hladnoratovski – time naš sugovornik misli na trenutačne tenzije između Moskve i Zapada, oživljavanje staroga konflikta u kojem se malena Srbija nada kako će moći ostati neutralna. Tako Beograd meandrira od europske čekaonice do prijateljskih odnosa s Rusijom. „Trenutačno, mi smo saveznici onoj državi kojoj premijer Vučić ide u posjet. To nije nikakva diplomatska mudrost, već naivno i vrlo vidljivo kalkulantstvo“, tvrdi Hajrić

U zapećku Europe

Vladajući političari u Srbiji uvjereni su kako im nema druge no baviti se „kalkulantstvom“. Poput drugih balkanskih zemalja (ili primjerice baltičkih) i Srbija je gotovo stopostotno ovisna o ruskim energentima te sudjeluje u gradnji ruskog plinovoda Južni tok. Mainstream mediji u Srbiji skoro svakoga tjedna izvještavaju o ruskim milijardama dolara koje samo što nisu stigle, što kao izravne investicije što kao povoljni krediti. „Od bliskosti s Rusijom nemaju koristi građanke i građani Srbije, već dijelovi političke klase koji su uspostavili poslovne veze s ruskom oligarhijom“, smatra Hajrić. Prazan je mit, kaže on, da je mala Srbija od velikog značenja Moskvi. No za većinu Srba veza je emotivna, djelomice i zato što Rusija slovi za zaštitnicu “srpskoga Kosova”. Tom logikom, nije presudno koliko će svjetskih država priznati neovisnost nekadašnje srbijanske pokrajine, već je presudno što Rusija svojim vetom blokira put Kosova u Ujedinjene narode.

Neki drugi poznavatelji prilika, međutim, kažu kako u geopolitičkom šahu ne treba podcijeniti značenje Balkana niti Srbije kao njegovoga geografskog središta. Nedavno je berlinski Tageszeitung pisao kako je čitav poluotok „mala prigodna sporedna fronta globalnog odmjeravanja snaga“. To prepoznaje i bivši diplomat Ivanji. Vjeruje kako je Moskvi stalo da održi nazočnost u ovome “zapećku Europe”. To se, u slučaju Srbije, često odvija na kartu kulturnog te religijskog identiteta. Tako je početkom ovog mjeseca glasoviti ruski redatelj Nikita Mihalkov svjetsku premijeru svog novog filma prikazao upravo u Beogradu, a ruska vlada je poslala ikonopisce koji imaju ukrasiti Hram Svetoga Save ogromnim mozaikom.

Ivan IvanjiIvan Ivanji: Moskva želi nazočnost u „zapećku Europe”

Tu nije kraj suradnje: Rusi na zračnoj luci u Nišu, na jugu Srbije, imaju centar za eventualnu pomoć nakon prirodnih katastrofa. Taj detalj ne treba previdjeti, upozorava Ivanji. „Ima jedna stara i lijepa francuska izreka: Honi soit qui mal y pense, što bismo mogli prevesti kao: Samo nitkov u tomu vidi nešto loše. Za sada nitko nije htio biti nitkov i zamijetiti kako je ruski ministar obrane Sergej Šojgu još kao ministar za civilnu zaštitu često obilazio zračnu luku u Nišu. I da se u blizini, na Kosovu, nalazi američka baza Bondsteel.“ U četvrtak (16.10.) bi trebao biti potpisan sporazum koji osoblju ruske “nevojne” baze kod Niša jamči imunitet. Prema izvještajima medija u Srbiji, EU i SAD upozorili su kako to znači bianko ček za dolazak ruskih špijuna.

„Za ljubav treba dvoje“

Od kada svijet potresa kriza u Ukrajini, oči briselske administracije ponešto redovitije bivaju usmjerene ka Beogradu. Jer Srbija je, pored susjedne joj Makedonije, jedina država koja teži Europskoj uniji, a koja se nije željela priključiti europskim sankcijama protiv Rusije. Novi povjerenik za regionalnu politiku i proširenje Johannes Hahn o tome veli kako će Beograd još jednom morati preispitati svoje stajalište prema Moskvi. To bi, kaže, bio dokaz da Srbija iskreno želi u EU. Službeno jedan kandidat za EU nije obvezan slijepo slijediti vanjsku politiku Bruxellesa, no i Europljani znaju vršiti pritisak. Kako je DW-u rečeno u europskim diplomatskim krugovima, neke države na čelu s Njemačkom planiraju vezati tempo pristupnih razgovora Srbije i EU-a uz stav Beograda prema Moskvi.

Stoga mala i nemoćna srbijanska oporba kritizira što Putin stiže u posjet baš sada. No vladajući bivši nacionalisti nemaju dvojbe. Stvar je bilateralna, kaže šef srbijanske diplomacije Ivica Dačić. Vojna parada se, tvrdi, ne organizira samo zbog Putina, i Barack Obama i David Cameron mogu doći. „Nemam ništa protiv toga, no bi li oni došli? Za ljubav treba najmanje dvoje“, jasno Dačić signalizira s kim je ljubavni odnos jedino moguć. Ni predsjednik Nikolić ne želi zaostati, već planira ukrasiti poprsje Vladimira Putina jednim ordenom. Slična odlikovanja već su tijekom Nikolićevog mandata dobili silni „prijatelji Srbije“ – recimo Viktor Janukovič i Aleksandar Lukašenko – ali Putin će, kako je najavljeno, dobiti veći i značajniji orden od svih

izvor:DW_DE

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Govor akademika Željka Reinera na Lepoj Bukvi 23. kolovoza 2019.

Objavljeno

na

Objavio

Govor potpredsjednika Hrvatskoga sabora i izaslanika predsjednika Hrvatskoga sabora akademika Željka Reinera obilježavanju Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava na Macelju 23. kolovoza 2019.:

Poštovani

– predsjedniče Udruge Macelj 1945., gospodine Zdravko Čepo,

– izaslanice Predsjednice Republike Hrvatske, gospođo Anamarija Kirinić

– izaslanice predsjednika Vlade Republike Hrvatske, gospođo Zdravka Bušić,

– poštovani uzvanici,

čast mi je i zadovoljstvo da vas mogu pozdraviti u ime predsjednika Hrvatskoga sabora i u svoje osobno ime u prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava kojeg obilježavamo slijedom Deklaracije Europskog parlamenta donesene 23. rujna 2008. godine o proglašenju upravo 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma. Taj je datum odabran jer je 23. kolovoza 1939. godine potpisan pakt o nenapadanju između nacističke Njemačke i komunističkog Sovjetskog saveza, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi, dakle bjelodano se pokazala zapravo istovjetnost dva totalitarna, i u biti gotovo identična, režima – nacističkog i komunističkog. Ovaj datum obilježavamo i zbog činjenice da je slijedom Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu donesene 2. travnja 2009. godine, Hrvatski sabor 2011. godine proglasio upravo taj dan spomendanom na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima u Republici Hrvatskoj. Takvi su režimi u Hrvatskoj, kao i u ostalim europskim zemljama, doveli do strašnih tragedija, kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda te progona i ubijanja političkih neistomišljenika ili naprosto onih drugačije nacije ili vjere.

Zato je osobito važno ukazivati na uzroke nastanka i na tragične posljedice vladavine nedemokratskih režima, nacističkog, fašističkog, ustaškog komunističkog i drugih. Suočavanje s prošlošću, pijetet prema žrtvama i obrazovanje mladih o zločinima totalitarnih režima imperativ je kojim se moramo trajno voditi, i to ne zbog prošlosti, jer mrtve na žalost ne možemo oživjeti, već zbog budućnosti.

Osuda nacističkog i ostalih totalitarnih režima i njihovih zločina neprijeporna je tekovina suvremenoga demokratskog društva pa svako pozitivno pozivanje na njih u javnom prostoru izaziva osudu demokratske javnosti, što ponegdje uključuje i zakonske sankcije. Ne smijemo, međutim, zaboraviti da su strašni zločini i kršenja ljudskih prava činjeni i za vrijeme komunističke vladavine, ne samo neposredno nakon drugog svjetskog rata nego konstantno, sve do sloma komunizma. O tome govori Rezolucija 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka (režima) koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 25. siječnja 2006. godine. I oko ovog mjesta na kojem sada stojimo, razasute su kosti tisuća nevinih ljudi koje su komunisti pobili nakon završetka rata i bez suda, a svatko ubijen bez suda je po definiciji nevin.

Činjenica je da postoji pogubna i ničim opravdana asimetrija između dobro poznatih zločina nacističkog, fašističkog i ustaškog režima koji su odavno javno osuđeni te dugo prikrivanih i gotovo neistraženih, komunističkih zločina. O tim se zločinima desetljećima nije smjelo niti govoriti, dapače u početku je njihovo spominjanje značilo smrt, pa i za njihove najbliže, koji su ih makar htjeli oplakati ni ne znajući gdje leže kosti njihovih najdražih, kasnije je to značilo zatvor ili neku drugu kaznu, dok je još kasnije na sve to silom nametnut veo zaborava. Zloćudna asimetrija očitovala se i u tome što je zločince koji su strahote radili u ime jednih totalitarnih režima najčešće stigla zaslužena kazna a ti su režimi nedvosmisleno osuđeni, dok su zločinci drugog režima – onog komunističkog, umjesto zaslužene kazne, dobivali odličja, stanove i vile otete svojim žrtvama, napredovali u svojim karijerama i stizali na vrhunske položaje ne samo u politici i vojsci već i u upravi, gospodarstvu, sveučilištima. A kao što je svaka nevina žrtva jednaka i trebamo joj odati pijetet, tako je i svaki zločinac jednak, bez obzira kojem režimu on pripadao i kojim razlozima i ideologijama on ili oni koji to čak i danas brane, pokušavaju opravdati zločin. A nemojmo se zavaravati, takvih itekako ima još i danas.

Stoga je važno naglasiti da ne smijemo dopusti relativiziranje i banaliziranje, a pogotovo ne opravdanje bilo kojeg zločina. Nema takvoga političkog cilja koji bi opravdao ubijanje i jednog čovjeka a kamo li desetke tisuća. Ti su ljudi zločinci i bezbožnici. Jer sve velike monoteističke religije to osuđuju. Zar ne piše u Svetom pismu Peta Božja zapovijed: „Ne ubij“? Zar ne piše u Kur’anu Časnom u suri Al-Ma’ide 32 “Ako netko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao“. Zar ne piše u Mišni, odnosno Talmudu 4:9 „Tko ubije čovjeka kao da je ubio čitav svijet“?

Teško je vjerovati da je 20. stoljeće bilo doba najvećih znanstvenih, medicinskih i tehnoloških postignuća, ali i najkrvavije stoljeće modernoga doba. Znanost su zadužili europski velikani poput Alberta Einsteina, Marie Curie, Alexandera Fleminga i desetci drugih, dok su u isto vrijeme dvojica europskih diktatora Staljin i Hitler, ali i niz njima sličnih, odgovorni za smrt više od 100 milijuna ljudi. Životi onih među nama koji su preživjeli dva svjetska rata i Domovinski rat zasigurno nisu obilježeni samo znanstvenim postignućima 20. stoljeća već upravo boli, patnjom i gubitkom. Zbog njih i njihovih potomaka osobito je važno da trajno podsjećamo na zločine totalitarnih i autoritarnih režima.

Ove godine obilježavamo i 30. obljetnicu pada komunističkih diktatura u srednjoj i istočnoj Europi i pada Berlinskog zida. Koristim ovu prigodu da naglasim važnost sjećanja i obilježavanja događaja koji su doveli do dugo iščekivane demokracije u nas. Hrvatska je na težak način krvlju svojih najboljih sinova i kćeri stekla svoju neovisnost i slobodu pobijedivši velikosrpske agresore koji su također bili vođeni nacionalsocijalističkom ideologijom i stoga je obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih sustava u nas možda još i važnije nego u nekim drugim zemljama: podsjetnik na tešku i krvavu nedavnu prošlost, upozorenje da izopačena ljudska psiha, pohlepa za tuđim i zloća uvijek mogu ponovo u crno zaviti svaku državu. Stoga na to moramo sustavno podsjećati, zalagati se za mir, dijalog i zajedništvo. Daj Bože da se to više nikada ne ponovi!

Čuvao Vas sve dragi Bog, čuvao nas od zla ovakvih režima i čuvao nam jedinu i vječnu Hrvatsku.

Macelj – najveće stratište žrtava komunističkog režima nakon II. svjetskog rata na području Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Obilježen Dan Vukovarskih branitelja

Objavljeno

na

Objavio

Polaganjem vijenaca kod Spomen-obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru u subotu je u organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata 2003., obilježen Dan vukovarskih branitelja, a u crkvi sv. Filipa i Jakova služena je misa za žrtve velikosrpske agresije.

Vijence su položili, u ime ministra obrane i potpredsjednika Vlade Damira Krstičevića brigadir Drago Blažević te izaslanstva Ministarstva obrane i Hrvatske vojske, Memorijalnog centra Domovinskog rata, Vukovarsko-srijemske županije i Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

„Već sedam godina na ovaj dan obilježavamo Dan vukovarskih branitelja i prisjećamo se onih koji su dali život u agresiji na Hrvatsku“, rekao je predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata 2003. Danijel Rehak. Podsjetio je da se 24. kolovoza 1991. godine ondašnja Jugoslavenske narodna armija (JNA) otvoreno svrstala na stranu agresorskih srpskih paravojnih postrojba, i izvršila napad na vukovarsko područje – sa zemlje, zraka i Dunava.

Podsjetio je također da je toga dana vukovarski branitelj Luka Andrijanić srušio dva neprijateljska zrakoplova pa je zbog svih navedenih činjenica prije sedam godina odlučeno da se upravo na ovaj datum obilježava Dan vukovarskih branitelja.

Na pitanje kako to da dio udruga obilježava Dan branitelja 10. ožujka, Rehak je rekao da bi se, kada je riječ o Vukovaru, „…moglo obilježavati šest takvih datuma koliko je ljudi stradalo u obrani grada i poslije“.

„Do okupacije grada imali smo 360 poginulih branitelja, a poslije pada Vukovara ukupno 921 ubijenog i nestalog hrvatskog branitelja“, rekao je Rehak, dodavši da je na području Vukovara u velikosrpskoj agresiji život izgubilo oko 5.000 hrvatskih branitelja i civila.

Predsjednik vukovarske Udruge logoraša srpskih koncentracijskih logora Zdravko Komšić, među ostalim, pozvao je sve da se konačno riješe prijepori i postigne suglasnost oko obilježavanja najvažnijih vukovarskih datuma.

Predsjednik Udruge vukovarskih branitelja „Vukovar 91“ Ivan Kovačić podsjetio je na zajedničku odluku da se današnji datum slavi kao Dan vukovarskih branitelja, ali i da je, kako je rekao, dvije godine potom „…došla nova ekipa koji tada i nisu bili u Vukovaru pa su se odlučili za 10. ožujka kada je bilo okupljanje nenaoružanih odreda u Bogdanovcima“. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari