Pratite nas

Politički rentgen

Srbijanska mjerna jedinica za mržnju je Hrvatska!

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj nikada nije provedeno ispitivanje javnog mnijenja što to i koga Hrvati najviše mrze i kada netko paušalno ocijenjuje da je u tom kontekstu na meti mržnje Hrvata Srbija ili srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj, možemo to slobodno nazvati špekulacijama ili još radikalnije čistom i opsesivnom patologijom velikosrpskih propagandista.

No međutim, kada bi se provelo ispitivanje javnog mnijenja tko je najomraženiji političar u Hrvatskoj, ali ispitivanje koje nije namješteno, ispitivanje koje neće štedjeti nikoga zbog politikantskih ili trenutnih koalicijskih razloga, ili zbog razloga zakonite brige za srpsku nacionalnu manjinu koja trenutno ima svog predstavnika u vrhu hrvatskih vlasti u liku i djelu Milorada Pupovca, tada bi bez sumnje rezultat pokaza da je Milorad Pupovac daleko najomraženiji političar u Hrvatskoj i to šampionsko mjesto drži već jako dugo. Milorad Pupovac se tijekom cijelog svog političkog djelovanja potpuno identificira sa cijelom srpskom zajednicom u Hrvatskoj, što nikako ne zaslužuje brojem glasova na izborima  i svom silom želi dokazati, da ako je on  najomraženiji političar u Hrvatskoj jer je Srbin, tada je i meta hrvatske mržnje cijela srpska manjina. Pupovac na toj patološkoj tezi uporno gradi destabilizaciju Republike Hrvatske, proizvodi i izmišlja hrvatsku mržnju prema svemu srpskom, a svoju osobnu stigmu omraženosti želi prebaciti na pleća cijele srpske manjine, pretvarajući je tako kao manjinski  kolektivitet u žrtvu povampirenog ustaštva u Hrvatskoj.

Pupovac zna da je najomraženiji Srbin i političar u Hrvatskoj, on je tu ulogu svjesno preuzeo, on je tu ulogu izmislio! Pupovčev je posao mazohistički proizvoditi mržnju protiv sebe i onda tu mržnju tumačiti kao mržnju prema cijeloj srpskoj manjini koju navodno  treba protjerati iz Hrvatske! Jer koga bi uopće hrvatska nacionalna većina mrzila da nema Milorada Pupovca? Koga bi mrzili ako Srbi u Hrvatskoj kao politički Hrvati što bi prirodno trebali biti, vole i poštuju Hrvatski književni jezik i ako su lojalni domovini u kojoj žive? Pupovac u Hrvatskoj jednostavno ne dozvoljava da srpska nacionalna manjina voli Hrvatsku!

Jedino Pupovac propagandistički proizvodi mržnju koja se pretvara u kolektivni strah, a isti takav strah od povampirenog ustaštva zapravo je natjerao Srbe u traktorske kolone kojima su planirano napustili Hrvatsku koju nisu nikada željeli. Ti jadni ljudi zapravo su žrtve stoljetne antihrvatske propagande i mita o ustaškim koljačima i upravo ih je ta vlastita propaganda utjerala u strah i otjerala u nepovratne zbjegove, preko koji je srpska politika Hrvatsku proglasila genocidnom tvorevinom Tom tezom Srbija je željela, a i danas želi dobiti rat nakon izgubljenog rata, poraz pretvoriti u pobjedu.

U Srbiji je provedeno ispitivanje javnog mnijenja o indeksu srpske mržnje i prema očekivanjima Srbi najviše mrze Hrvate i Hrvatsku i to u visokom omjeru od 45%. Srbi su šampioni mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, a Milorad Pupovac je šampion za sukcesivno širenje te mržnje nedokazanom tezom da Hrvati najviše mrze Srbe u Hrvatskoj koji su navodno silno ugroženi i na rubu su genocidnog istrebljenja. Pupovac na toj tezi širenja mržnje cijelo vrijeme gradi svoj politički opstanak, na toj tezi torbari i trguje jednom nogom u Beogradu, drugom nogom u Zagrebu i na toj tezi, glumeći mesijansku ulogu relaksatora srpsko-hrvatskih odnosa, u više se navrata dokopao političkih pozicija koje mu ni po jednom prirodnom zakonu ne pripadaju. Osim po trenutnom antihrvatskom izbornom zakonu koji Pupovcu omogućava da s visokih političkih pozicija njegovo širenje mržnje bude što učinkovitije. Ipak, od silne mržnje, u svom čarapanskom mrzilačkom pohodu Pupovac neskriveno ipak i voli ponešta Hrvatsko, nešta ustaško, nešta što je bila mjerna jedinica u NDH, a to su hrvatske kune kojih mu nikada dosta. I onda te ustaške kune iz Hrvatskog državnog proračuna ponovo pretvara u mržnju prema Hrvatskoj na gromoglasnim naslovicama srpskih Novosti koje nisu ništa drugo nego perfidno smišljena transmisija za proizvodnju Pupavčevih mrziteljskih teza.

Do kada će nam Milorad Pupovac u Hrvatskoj određivati smije li Vukovar biti mjerna jedinica za Hrvatstvo u Hrvatskoj ili ne smije? Hoće li ikada doći vrijeme da Pupovac kao samoproglašeni čelnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj kaže i prizna da je Vukovar opravdano mjerna jedinica za hrvatstvo u Hrvatskoj i da kao takav ima pravo tumačiti sve srpsko-hrvatske prijepore kao i odlučivati je li došlo vrijeme za ćirilicu ili nije? Jer Vukovar je bio prvi cilj velikosrpske politike preko kojega se trebala pokoriti cijela Hrvatska i stvoriti Velika Srbija. I umjesto da Vukovar postane i ostane simbol srpske pobjede, Vukovar je postao temelj međunarodnog priznanja Republike Hrvatske i teškog poraza Srbije koja je zbog Vukovara pred međunarodnim sudom osuđena za genocid, namjeru genocida i etničko čišćenje. I zbog toga je Vukovar mjerna jedinica hrvatstva i zbog toga je zlatnim slovima upisan u hrvatsku povijest.

Što bi se dogodilo da su Vukovar i Hrvatska ostali pokoreni nakon takozvanog oslobođenja Vukovara? Koliko bi Hrvata živjelo u tom srpskom Vukovaru, o tome nam može svjedočiti Ovčara? Bi li onda srpski Vukovar postao mjerna jedinica svekolikog srpstva i bili u tom slučaju Vukovar postao simbol svih srpskih pobjeda u njihovoj mitomanskoj povijesti? Bi li tada hrvatski jezik bio dozvoljen u srpskim školama? Ne bi jer Hrvata nebi bilo! Možemo samo zamisliti kako bi se u velikoj Srbiji stvorenoj na krvi Vukovara i Hrvatske slavio najveći srpski povijesni dan „oslobođenja“ Vukovara? Zastrašujuće!

Milorad Pupovac, u svom zadnjem istupu, predstavlja se biserom srpsko-hrvatske politike, a sve nas koji ne mislimo tako između redaka proglašava svinjama! Predstavlja se zaslužnim mirotvorcem, stvarateljem Hrvatske, a istovremeno u sebi čuva tajnu morbidnog zločina nad dr. Šreterom i tajne mnogih drugih zločina učinjenih uz znanje Vukovarskog gubernatora-osloboditelja Vojislava Stanimirovića! I ponovo po ne znam koji put, Vukovar između redaka dovodi u kontekst povijesnih događaja u NDH. Pupovac zaboravlja da je NDH imala samo jednog prirodnog, legitimnog  neprijatelja u tom ratnom vihoru, a taj neprijatelj je bila Srbija, njena velikosrpska ideja u kojoj leži temelj svih srpsko-hrvatskih prijepora, a to je potpuni nestanak bilo kakve Hrvatske države. Ta ideja nije mrtva, ona nije nestala, a upravo Pupovac proizvodnjom mržnje tu ideju podupire i osnažuje kao temelj za neke buduće planirane osvajačke sukobe! Ipak, taj isti prirodni neprijatelj Hrvatske, poražen je konačno na razvalinama Vukovara i zbog toga Vukovar jest i biti će zauvijek mjerna jedinica za hrvatstvo! I sada se zapravo vidi da je cilj uvođenja ćirilice u Vukovar zapravo poništavanje Vukovara kao simbola, poništavanje Vukovara kao istinske mjerne jedinice za hrvatstvo preko koje se želi Vukovarizirati cijela Hrvatska.

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politički rentgen

HRT-ovo sučeljavanje kao vrhunac verbalnog nasilja, ili ‘kuda idu divlje svinje’?!

Objavljeno

na

S osobitim gađenjem sam se prisilio odgledati još jedno sučeljavanje klasičnog uličnog štemera Zorana Milanovića s jednom damom svjetskih gabarita, državnicom i još uvijek aktualnom predsjednicom Republike Hrvatske.

Zoran Milanović je zapravo u ovom nastupu stavio šlag na tortu brutalne agende koja se već pet godina valja protiv Kolinde Grabar Kitarović iz poznatih centara moći, što me asocira na naslov „kuda idu divlje svinje“?

Milanović se upregao do krajnjih granica dokazati da je Kolinda Grabar Kitarović glupa, nepismena, pokvarena, a da stvar bude još radikalnija optužio ju je verbalno i neverbalno za čisti lopovluk bez ijednog i najmanjeg dokaza. Jer ako je u njenoj blizini sticajem okolnosti jednom bio Ivo Sanader, pa onda u drugom slučaju Milan Bandić i ako su oni optuženi zbog bilo kakvih dokazanih ili nedokazanih suspektnih radnji, to je za Milanovića krunski dokaz da je i ona lopov.

A s istim tim Sanaderom i s istim Milanom Bandićem u sličnom vremenskom kontekstu je i Milanović prisno surađivao i nije bio lopov?

Milanović je ponikao u inkubatoru MVP sa Zrinjevca pod palicom Mate Granića i Ive Sanadera i upravo HDZ-u i njima ima zahvaliti za svoj politički uspon koji po svojim ljudskim osobinama, po marljivosti i poštenju uopće nije zaslužio. U životu nikada nije ništa radio osim konzultantskih poslova nakon katastrofalnog premijerskog mandata, a te poslove danas taji pravdajući se klauzulama o tajnosti? Kakvi su to tajni poslovi o kojima se u Hrvatskoj ne smije ništa znati od čovjeka koji bi sutra trebao biti predsjednik države?

Dok je Kolinda Grabar Kitarović zahvaljujući svom znanju, stupnju obrazovanja i otvorenim ambicijama, apsolutno javno i transparentno stavljajući svoju biografiju na stol ostvarila međunarodnu karijeru napustivši Hrvatsku prije vremena otkrivanja Sanaderove hobotnice što je krunski dokaz da u tim suspekcijama nije sudjelovala, Milanović je upravo u toj balkanskoj krčmi gradio svoje politike i to uvijek u pravilu na konfrontaciji lopova s poštenima, ustaša s antifašistima, te na jasno izraženim i namjerno poticanim svjetonazorskim razlikama, a danas glumata velikog „zajedničara“?

Sve te eskapade „zajedničara“ tijekom hrvanja u blatu mirno su promatrali voditelji ovog sramotnog talk showa dopuštajući agresivcu neograničeno prekoračenje vremena bez makar i jednog upozorenja kojim bi u samom začetku prekinuli to verbalno nasilje.

Milanović je u pravilu uvijek kada nije imao valjanih argumenata svoje političke protivnike pretvarao u lopove, pa tako ispada da su svi lopovi osim njega, da su svi glupi osim njega, da su svi politički nepismeni osim njega u maniri razornog makijavelizma i autokratske diktature. Sve Milanovićeve loše ljudske osobine koje bi mogli nabrajati u nedogled Milanović je obranaški pretvorio u lavinu seksističkih frazetina bez ikakvog smisla.
Glede optuženih aktera za pronevjeru novca u VSOA-i svakom normalnom čovjeku s ispodprosječnom inteligencijom je kristalno jasno da okrivljenici u tom slučaju ne smiju i ne mogu otići u zasluženu mirovinu, jer je vjerojatno nisu pošteno zaslužili i da moraju biti pod suspenzijom dok se pravosudni slučaj ne okonča.

Dakle ne možeš imati generalsku mirovinu, činove i odličja kada postoji osnovana sumnja da si počinio teško kazneno djelo za koje ćeš biti vjerojatno pravomoćno osuđen. Generalskom mirovinom Milanovićev kamerad Kotromanović je nepravomoćno osuđene obavještajce zapravo nagradio za možebitni lopovluk i teško kršenje dužnosti u zaštiti nacionalne sigurnosti. I umjesto da Milanović optuži njih, on nevjerojatnim spinom i hrabrošću optužuje predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović da je baš ona ta opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske?

To je ništa drugo nego tihi državni udar, to je javno blaćenje i rušenje institucije predsjednice Republike Hrvatske i ako Milanović ima dokaze za te tvrdnje pod hitno bi trebalo tražiti sazivanje Vijeća za nacionalnu sigurnost!
Nakon možebitne pravomoćne presude vinovnicima VSOA-e slijedi jedino moguće, a to je nečastan otpust, što znači gubitak činova i gubitak generalske mirovine uz vraćanje opljačkanog novca! Milanović dokazuje ne dokazivo i sve to garnira nizom verbalnih uvrjeda na granici seksizma, a voditelji zatvaraju oči kao da žele još više krvi u tom prljavom ringu.

Čini se da se „horda divljih svinja“ osobito uznemirila kada je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović najavila da će nakon predsjedničkih izbora poslati Ured za nacionalnu sigurnost radi kontrole indikativnih suspekcija kojih dokazano ima što se očituje u curenju povjerljivih dokumenata u medije. Apsolutno je protuzakonit bilo kakav kontakt djelatnika obavještajnog sustava s medijima koji se koriste tajnim informacijama radi klasičnog medijskog reketa u obračunu s pojedincima i političkim grupacijama. Predsjednica je izgleda dotakla osinje gnijezdo i to je jedan važan razlog što je kod Milanovića došlo do erupcije bijesa?

Milanović je radikalno još jednom najavio što nas zapravo čeka ako Hrvatska bude imala tu nesreću da on preuzme Pantovčak. Čekaju nas novi razdori, nove podjele, novi pakao u kojem smo se pekli četiri godine za vrijeme njegove vladavine. Svi MI ćemo biti lopovi, ustaše, klerofašisti, crnomantijaši, branitelji koji smrde, a samo će ONI biti pošteni. Čuvajmo se onih ljudi koji za sebe tvrde da su pošteni i najpošteniji, kao i onih koji se bubaju u prsa tvrdeći da su baš oni najveći domoljubi.
Milanovićev suludi pokušaj da evidentno marljivu i poštenu predsjednicu Republike Hrvatske, protiv koje se nitko osim njega nije usudio otvarati pitanja njene korupcije i lopovluka, jer nema ni jednog makar i najmanjeg dokaza ni indicije za njene grijehe toga tipa, zapravo nam govori što nam se to normalno sprema od velikog poštenjaka s karakterom Zorana Milanovića? „Kuda idu divlje svinje“?

Hrvatska će 05.01.2020. dobiti ono što od Boga zaslužujemo, a svi oni koji prešutno toleriraju zlo koje nam nudi Zoran Milanović ostat će usamljeni na političkoj margini i odgovorni ako nas Bog zbog njihove šutnje kazni Milanovićevim paklom!

Kazimir Mikašek-Kazo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politički rentgen

Kako je vrijedna i ambiciozna odlikašica iz Rijeke došla do Pantovčaka?

Objavljeno

na

KOLINDA GRABAR KITAROVIĆ – biografija

Samo četiri mjeseca prije rođenja Kolinde Grabar, tadašnja tinejdžerska planetarno popularna pop senzacija Zdenka Vučković  izdala je jednu od svojih najuspješnijih hit singlica. Da nije bilo te pjesme  Kolinda Grabar Kitarović danas bi se zvala Ksenija. Majka Dubravka čim zatrudnjela odlučila je: ako bude dječak zvat će se Arsen, a ako bude djevojčica biti će Ksenija.

Međutim, kad je 29. travnja 1968. žensko dijete konačno  stiglo na svijet, njen otac Branko pod prozorom svoje supruge Dubravke razdragano je pjevao Zdenkinu “Kolindu”, inače prepjev velikog hita Kanađanke Lucille Starr.

Ispalo je da je u odabiru imena pobijedio raspjevani otac Branko.

Iz ove crtice iz životopisa Kolinde Grabar Kitarović može se bez sumnje zaključiti da je rasla i bila odgajana u jednoj raspjevanoj obitelji. Ono što primimo majčinim mlijekom ili genima roditelja u velikoj mjeri nas određuje kroz cijeli život, pa i danas Kolinda Grabar Kitarović voli zapjevati što joj mnogi zlonamjernici spočitavaju kao „smrtni grijeh“.

Kolinda Grabar Kitarović rodila se 29. travnja 1968. Majka Dubravka joj je odabrala ime Ksenija. Ipak, dobila je ime po pjesmi ‘Kolinda’, prepjevu hita Kanađanke Lucille Starr. Tu je pjesmu njezin otac Branko svojoj ženi  pjevao pod prozorom kad se rodila.

Zanimljiva je i priča  o prvoj i jedinoj četvorki koju je Kolinda dobila na polugodištu 7. razreda osnovne škole , i to iz tjelesnog odgoja. Kako smo čuli od njene majke Dubravke, Kolinda je 7. razred svakako silno željela završiti sa svim peticama, pa je do kraja godine uporno trčala oko školskog igrališta kako bi popravila ocjenu iz tjelesnog odgoja. I uspjela je!

Pune 33 godine kasnije Kolinda je ponovno uporno i neumorno “trčala” prema svom najvećem cilju u životu, prema Pantovčaku, podjednako uporno, ambiciozno s velikom vjerom u sebe.

Tijekom prve kampanje proputovala je Hrvatskom  preko 50 tisuća kilometara , a sve zbog toga kako bi popravila “loše ocjene” koje su se zrcalile u službenim anketama. Aktualni predsjednik Ivo Josipović kojega je naumila pobijediti na tim predsjedničkim izborima imao je ogromnu prednost u svim ispitivanjima javnog mnijenja  i njena pobjeda se činila kao pravo Božje čudo!  Mainstream mediji udarali su nemilice po Kolindi Grabar Kitarović, izmišljale su se kojekakve Barbike, bili smo zapljusnuti lažnim vijestima i svom silinom brutalnosti koje su graničile s profanim seksizmom.

Međutim, Kolinda je mesareva kći, djevojka sa sela, bila je bliža hrvatskim ljudima od profesora Josipovića, kao što je i danas bliža svom narodu od Zorana Milanovića! Ankete ništa ne znače, na terenu je hrvatska stvarnost dijametralno drugačija.

Kolinda Grabar Kitarović doista potječe iz obitelji koja nema značajniji politički pedigre. Iako joj je pradjed Viktor bio jedan od osnivača ogranka HSS-a, nitko u bližoj obitelji porijeklom iz sela Lubarska, osim, dakle, profesora Juretića, nikad se nije bavio politikom.

Grabari su tradicionalno bili vrijedni mesari.

Bila je, objasnila je majka, jedina djevojčica u selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku

Otac Branko u prizemlju kuće do kraja 80-ih imao je mesnicu, a u susjednom selu Lopača obitelj je imala ranč na kojemu su uzgajali i brinuli se o kravama. Bila je, kako doznajemo, jedina djevojčica u svom selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku, pa je ubrzo krenula i na natjecanja.

Po tadašnjem  Šuvarovom  sustavu Kolinda se trebala upisati u srednju trgovačku školu u Rijeci, što je ambiciozno odbila. Na vlastiti zahtjev upisala je riječku gimnaziju tražeći za sebe široko obrazovanje što su tadašnje gimnazije nudile svojim školskim programima.

Krajem trećeg razreda saznala je za program studentske razmjene, te se ovaj put se sama angažirala. Prijavila se, sama je pronašla obitelj kod koje će živjeti, izvadila vizu za SAD i dobila stipendiju. Mjesto: srednja škola u Los Alamosu.

Bilo je to 1983. godine.

– Nisam to željela propustiti. Strahovala sam kako će me ta obitelj prihvatiti. Mislila sam da će kao republikanci imati predrasude prema djevojci iz Jugoslavije. Ali prihvatili su me kao svoju – rekla je jednom prilikom Kolinda o svojem iskustvu u Los Alamosu. S tom obitelji i danas je u kontaktu, oni su zbog nje čak dolazili u Hrvatsku  na ljetovanje.

Tijekom kampanje za svoj prvi mandat Kolinda je otkrila kako joj stipendija koju je dobila za Los Alamos High nije bila dovoljna za pokrivanje elementarnih  troškova. Mjesecima je zarađivala peglanjem i čišćenjem za nadnicu od 20 dolara. Većinu odjeće u New Mexicu kupovala je u trgovinama rabljenom robom.!

Iz Amerike je Kolinda u Hrvatsku uz srednjoškolsku diplomu donijela i dobro znanje engleskog i španjolskog jezika. Upisala je Filozofski fakultet, engleski i španjolski jezik i književnost.

Fakultet je završila s prosječnom ocjenom  4,5, i ostala je u Zagrebu tražeći posao s punom sviješću da hrvatska metropola nudi najveće mogućnosti. Za vrijeme studija živjela je u studentskom domu, ali kad je skupila dovoljno honorara od prevođenja i predavanja u privatnim školama za strane jezike, Kolinda se odselila u unajmljeni stan. Kad je prevela knjigu Željka Loparića “Optuženik Heidegger” dobila je svoju prvu i pravu priliku. Upoznala je tadašnjeg ministra znanosti i tehnologije Antu Čovića, a nakon što je Čovića zamijenio Jure Radić koji  je zaposlio Kolindu Grabar preko studentskog servisa.

– U to je doba ministarstvu nedostajalo kvalitetnog kadra. Jure Radić zatražio je od Miomira Žužula, u to vrijeme redovnog profesora na FFZG-u, da mu pošalje nekoliko talentiranih djevojaka. Žužul mu je preporučio pet ili šest djevojaka, među njima i Kolindu Grabar.

– Prvi mi je posao u MZOŠ-u bio tajnički, no isti sam dan morala preuzeti poslove pomoćnice ministra koja je otišla na porodiljni dopust. Tada sam imala još šest ispita do kraja, a sjećam se, da mi je prva plaća iznosila 95 tadašnjih maraka- svjedoči Kolinda.

U to je vrijeme upoznala i svog budućeg supruga Jakova Kitarovića, koji je bio student FER-a. Jakov ju je između ostalog privukao i svojim stavovima o ravnopravnosti spolova.

Sa suprugom Jakovom

– Podredio je karijeru mojoj, i s djecom provodio dane i noći, tvrdila je Kolinda.

Kolinda i Jakov u brak su stupili 1996. godine i danas imaju dvoje djece – Katarinu i Luku.

Karijeru je, dakle, KGK započela kao stručna referentica.

U  Ministarstvo vanjskih poslova uskoro je stigla i Kolinda Grabar.

Kolindu je u MVP ustvari doveo Ivo Sanader. Cijenio ju je, prepričava se, najviše zbog marljivosti i poslušnosti.

Ubrzo je postala načelnica Odjela za Sjevernu Ameriku. Kolinda je odlično govorila jezike i bila je elokventna, a to su dvije bitne vještine u diplomaciji bez kojih se ne može. U to vrijeme, predsjednik Tuđman je u više navrata tvrdio da je tek stvorenoj i priznatoj hrvatskoj državi potrebna nova, snažna diplomacija s naglaskom da mladim ambicioznim i školovanim kandidatima koji govore jezike treba davati što više šansi.

Sanaderova kandidatkinja za ministricu  vanjskih poslova bila je potajno Bianca Matković, s kojom je Sanader razvio vrlo blizak odnos. Od te je namjere Sanader je odustao zbog straha od reakcije javnosti, a Kolinda je bila tek sljedeći najbolji izbor.

Bila je mlada, stručna, marljiva i dobro je kotirala u javnosti, a njihov odnos je uvijek bio normalan i korektan.

– Osim toga Sanader je znao je da će ako postavi Kolindu za ministricu to ustvari značiti: ministar, to sam ja, što se potpuno slaže sa Sanaderovim autokratskim načinov vladanja. S druge strane, Bianca Matković je bila ta koja je operativno vodila ministarstvo, pa Kolinda nije imala mnogo manevarskog prostora – kako doznajemo od našeg izvora.

S američkom državnom tajnicom Condoleezzeom Rice

I koliko god su se politički protivnici jučer i danas trudili i trude se spočitavati joj da je bila Sanaderova miljenica i dio njegove koruptivne Vlade, Kolinda je uvijek govorila da se od njega maknula na vrijeme. Cijelo svoje prvo sučeljavanje Zoran Milanović je potrošio dokazujući da je Kolinda Grabar Kitarović dio koruptivne hobotnice Ive Sanadera i to, naravno bez ijednog validnog dokaza. Kolinda Grabar Kitarović nije nikada ni spomenuta u bilo kakvoj koruptivnoj aferi, a kamoli da bi se protiv nje podigao optužni prijedlog.

Iako i danas Kolinda Grabar Kitarović govori kako nikad neće javno govoriti o njihovom prljavom rublju, svjedoci nas uvjeravaju kako ju je Sanader ustvari iz svog tima potjerao. Iako je to tada izgledalo grubo protjerivanje , danas se ispostavlja da joj je učinio uslugu.

O tome je nedavno svjedočio i bivši predsjednik Mesić na RTL TV, koji je u jednom razgovoru pitao Sanadera, što ćemo sad s Kolindom. Sanader je odgovorio: „Poslat ćemo je tamo odakle je i došla, u SAD-e“! Bilo je to 2008. godine, prije bilo kakvog otvaranja Sanaderove koruptivne „utrobe.“

O tom “najtežem političkom trenutku u svom životu” i o evidentnom razočarenju  Kolinda Grabar Kitarović i nadalje šuti, ne koristi te argumente u svoju obranu i ne želi od sebe stvarati žrtvu kako to čine neki njeni bivši savjetnici. Jednostavno, poštovati odluke svog poslodavca ili prvog šefa dio je diplomatske uljudbe, a sve drugo moglo bi biti kontraproduktivno.

Nikada nisam iznosila prljavo rublje u javnost. Nadam se da ćemo se jednog dana Sanader i ja sresti i razjasniti odnose. Uvijek u životu želim stvari istjerati na čistac pa tako i u ovom slučaju – objašnjava kratko Kolinda Grabar Kitarović

Danas ispada , da je Ivo Sanader potjeravši je od sebe u SAD na mjesto veleposlanice, a što je spremno blagoslovio Stjepan Mesić Sanaderov prijatelj,  udaljivši je od tadašnjeg HDZ-a, Sanader Kolindi dao vjetar u leđa i čiste ruke za prvu predsjedničku utrku.

U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Rasmussena

Nakon što je Kolinda Grabar Kitarović smijenjena s mjesta ministrice u MVPU po želji Sanadera i Mesića i nakon što je praktički protjerana iz Hrvatske na mjesto veleposlanice u SAD-u, njeno političko uništavanje nije završilo. Sve je kulminiralo kada je navodno koristila službeno vozilo veleposlanstva u privatne svrhe, a osobito nakon što je u zatvoru posjetila Zvonka Bušića, hrvatskog uznika i velikog borca protiv Titove Jugoslavije. Predosjećala je da će joj Sanader, Mesić a kasnije i Jadranka Kosor doći glave i prijavila se samostalno na natječaj za posao u NATO savezu! I ponovo je pobijedila i uspjela zahvaljujući svojoj upornosti i daru prepoznavanja ugroza koje su prijetile njenoj cijelo životnoj karijeri.

U NATO-u je od srpnja 2011. obnašala dužnost pomoćnice za javnu diplomaciju glavnog tajnika Andersa Fogha Rasmussena.

Kolinda Grabar Kitarović kao veleposlanica u SAD-u sudjelovala je na vojnoj vježbi u bazi Nacionalne garde

Međutim, od 2012. se spekuliralo o njenoj kandidaturi za predsjednicu RH. Tomislav Karamarko s njom je često komunicirao, često i preko “kurira” Olega Butkovića, člana Predsjedništva HDZ-a, ali i njenog bliskog prijatelja. Kolinda nije odmah pristala, što zbog mandata u NATO-u, što zbog nemilih događanja u HDZ-u i strašnih napada na Tomislava Karamarka predsjednika stranke. Ipak, donesena je odluka i vodeći ljudi HDZ-a su odlučili da je Kolinda Grabar Kitarović jedina kandidatkinje koja može pobijediti predsjednika Ivu Josipovića.

Naš izvor je tvrdio kako Kolinda od prvog dana kada je krenula u svoju prvu kandidaturu nije imala plan B. Nije imala plan B ni danas, jer jedini je plan pobjeda na ovim predsjedničkim izborima i osvajanje svog drugog mandata. Jedino misao o pobjedi dominira njenim mentalnim sklopom i uz čvrstu vjeru u sebe, u Hrvatski i u svoj narod ta pobjeda će se i dogoditi. Protivnici Kolinde Grabar Kitarović, a ovaj puta ih je bilo more i s lijeve i s desne strane, zapravo su radili isto što su radili i u vrijeme njene prve kampanje i to nas ne treba uopće začuditi.

Za čuđenje je samo to što neki koji se nazivaju domoljubima  još uvijek ne vide propast Hrvatske, ako na Pantovčak dođe notorni Zoran Milanović!

Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari