Pratite nas

Reagiranja

Srbijanske optužnice padaju u zaborav, a hrvatski branitelji se i dalje progone

Objavljeno

na

Ovoga je stvarno dosta. Koliko puta smo čuli ili pročitali da nitko za zločine za vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata u Vukovaru nije odgovarao? Na temelju toga, stekao se dojam da hrvatska država nikoga nije ni optužila, što naprosto nije točno.

Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, 24. prosinca  2002. pod brojem:DO-K41/99, temeljem čl.41 st2. toč  3.ZKP/93. u svezi čl.165.st.2. ZKP/93 podiglo je OPTUŽNICU pred Županijskim sudom u Vukovaru protiv: Veljka Kadijevića, Blagoje Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Mileta Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojisava Šešelja i Gorana Hadžića, jer su „u razdoblju od kolovoza do 18. studenoga 1991. na području općine Vukovar, prigodom oružane agresije bivše tzv. JNA i pridruženih paravojnih četničkih postrojbi na Republiku Hrvatsku, a s ciljem protjerivanja i ubijanja svog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije tog teritorija radi stvaranja tzv. „Velike Srbije“ sudjelovali u planiranju i izvođenju borbenih akcija na grad Vukovar od početka agresije na ovaj grad do njegove okupacije, sa sada pokojnim Željkom Ražnjatovićem „Arkanom“, kao zapovjednikom paravojnih četničkih postrojbi „Tigrovi“ te pokojnim Slavkom Dokmanovićem, kao predsjednikom tadašnje općine Vukovar provodeći politiku stvaranja etnički čistog srpskog prostora, iako svjesni da se u gradu nalazi oko 50.000 civilnih osoba, protivno odlukama Ženevske konvencija, izravno zapovijedali i izvršavali zapovijedi o borbenom djelovanju prema Vukovaru koji su branili malobrojni pripadnici ZNG-a i MUP-a RH, u namjeri da se branitelji pokore, grad uništi i osvoji, na grad je djelovano masovno i bez izbora ciljeva iz svih vrsta raspoloživog streljačkog oružja, iz minobacača, topova, haubica i višecjevnih bacača raketa svih vrsta i kalibra, pri čemu je ispaljeno više stotina tisuća projektila, svakodnevno je vršeno neselektivno bombardiranje iz zrakoplovstva Ratnog zrakoplovstva tzv. JNA, a također je borbeno djelovano i s brodova Riječne ratne flote iz sastava tzv. JNA, što je imalo za posljedicu smrtno stradavanje velikog broja civilnih osoba“… (slijedi iznimno veliki popis stradalih), itd. i tako redom.

U optužnici, koju potpisuje zamjenik županijskog državnog odvjetnika Emil Mitrovski, na čak 57 (gusto pisanih) stranica navedene su poimence i ostale žrtve, izjave brojnih svjedoka i štošta drugo.

Danas, kad smo sve više suočeni s prljavom političkom kampanjom Republike Srbije prema Hrvatskoj, Domovinskome ratu, hrvatskim braniteljima i stradalnicima, kad Srbi, da ti pamet stane, traže da i dalje procesuiraju one koji su od njihove agresije branili i obranili Hrvatsku, sve se više nameće pitanje: što je konkretno s ovom optužnicom? Gdje je završila? Je li uopće ušla u pravosudnu proceduru, jesu li barem kao nedostupni kažnjeni srpski ratni zločinci i tome slično?

Navodno da je ovaj kazneni predmet prenesen  na rad u Županijski sud u Osijek!?

I što se konkretno dogodilo nakon toga?

Čak nema ni tjeralica za ovu čuvenu „desetoricu“ ratnih zločinaca, niti su oni, niti će, ikada odgovarati pred hrvatskim sudovima. A i da odgovaraju, vjerujte, ni jedan ne bi dobio 12 godina robije poput nevinog hrvatskog branitelja Veljka Marića!

Zanimljivo je kod ove optužnice da naši organi gonjenja te 2002. godine (!) nisu znali ni adrese stanovanja  osumnjičenih, pa onda se postavlja pitanje: kako su im uopće i mislili suditi, odnosno gdje su im slali pozive?

Neki iz ove optužnice su u međuvremenu umrli, druge je oslobodio Haaški sud, treći su „narodni heroji“ u Srbiji…a mi se natežemo s bivšim agresorima oko njihovih popisa osumnjičenih, dok  naše, hrvatsko Ministarstvo branitelja javlja (pismima!!) na kućne adrese hrvatskim braniteljima, i to dan-dva prije obilježavanja VRO „Oluja“ u Kninu, neka ne idu u Srbiju i Republiku Srpsku jer će ih uhititi (kako se zna za njihove adrese?), dok je nevini Veljko Marić u međuvremenu u srbijanskim i hrvatskim logorima proveo više od šest godina!

Tko je kriv, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, što ni jedan, ali baš ni jedan iz optužnice iz 2002. godine nikada nije odgovarao pred hrvatskim pravosuđem ni za prometni prekršaj?

Osim toga, kako je moguće da je u Hrvatskoj poznatija „optužnica“ Siniše Glavaševića nego ova o kojoj pišemo i za koju ne nalazimo opravdanja da se nije mogla sprovesti s riječi na djelo?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Naši u svijetu

Frane Bilaver odgovorio Jutarnjem: ‘Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu’

Objavljeno

na

Objavio

Na sastanku hrvatskih iseljenika u Clevelandu na Stepinčevo 10 veljače 2019. godine odlučeno je i jednoglasno prihvaćeno kako će izgledati ZASTAVA I GRB HRVATSKE Dijaspore, izvijestio je tada HDZ-ov Frane Bilaver, istaknuti član dijaspore Sjeverne Amerike. No, u međuvremenu dobio je zanimljiv upit novinara iz Hrvatske u kojem konstatira da je “grb koji jako podsjeća na NDH-ov provokacija i da Frane Bilaver ne predstavlja cijelu dijasporu i da njegov grb i zastava ne znače ništa. Upit iz Jutarnjeg lista i Bilaverov odgovor prenosimo:

Dobar dan!

1. Kako ste nam poručili porukom na Facebooku, ovim putem postavljamo Vam iduća pitanja. Na skupu u Clevelandu 10. veljače, kako ste sami javno poručili, proglašen je službeni grb i zastava hrvatske dijaspore. Tko je sve na skupu predstavljao dijasporu? Tko je glasao za tu
odluku? Je li to sada grb i zastava hrvatske dijaspore i u SAD-a i u Australiji i u Čileu i u Njemačkoj?

2. Iz hrvatske Vlade, na naše pitanje, poručili su da je grb koji jako podsjeća na NDH-ov provokacija i da Vi ne predstavljate cijelu dijasporu i da Vaš grb i zastava ne znače ništa. Kako to komentirate?

3. Je li sličnost Vašeg “službenog grba i zastave” sa simbolima NDH slučajna? Molimo Vas da nam odgovorite što prije, kako bismo sutra u Jutarnjem listu mogli objaviti Vaše odgovore.

Unaprijed hvala.

Cijenjeni,

Očekivao sam konkretna pitanja a ne provokacije. Na sva pitanja možete naći odgovore u našoj objavi poslije sastanka u Clevelandu. U većini ovih pitanja skužio sam da se vi više želite baviti sa ustašama, NDH i tko je glavni ili ne za dijasporu.

Pa evo dragi moj ovako ”Hrvatski iseljenici imaju pravo na svoju zastavu i njihovo je pravo da je ističu uz službenu zastavu RH. Nije mi namjera da vas podučavam povijest niti da se pravim da sam ja neki povjesničar.

Ovo je Grb koji smo mi predložili koji je Hrvatski Državni sabor 1883.godine zakonom donio da vam ne objašnjavam dalje. To vam je oko 58 godina prije NDH.

Zatim uzeli smo u obzir i ovaj Hrvatski Grb iz 1519.godine a to vam je oko 422. godine prije NDH. I nije mi jasno zašto nam se nameće na silu nešto što nema nikakve veze sa nama. Bilo kroz pitanja bilo kroz komentare.

Pa čak i bivša SR Hrvatska je imala Grb sa prvim poljem bijelim znači li to da su i bivši komunisti veličali obilježja kako vi navodite NDH. Vidite dragi gospodine, vi isto tako kažete da netko iz Vladina ureda poručuje da Grb koji podsjeća na NDH-ov je provokacija te da ne znači ništa i da ja ne predstavljam cijelu dijasporu.

Čudno mora da je to neki anonimni izvor. I onda se opet vraćate s pitanjem da li je sličnost naše zastave i grba sa simbolima NDH slučajna .Ne znam što bi prije žalio ili se smijao, a gore sam vam stavio slike iz povijesti da se ne sramotite više.

Ja molim vas osobno i sve druge novinare da nikada više ne omalovažavaju službenu zastavu dijaspore. Nama u iseljeništvu nije potrebna ničija potvrda ili odobrenje za našu zastavu. Mi smo se sastali predložili jednoglasno usvojili I to je to. Samo je jedna zastava RH službena i međunarodno priznata a uz tu zastavu svaka županija, općina i grad imaju svoje. Pa se tako i iseljeništvo odlučilo da uz službenu zastavu RH ima i svoju koja će zastupati dijasporu.

Ja sam svjestan kao i mnogi drugi iseljenici da ćete vi ipak napisati to što ste zamislili ili ćete probati nas iseljenike po tko zna koji puta u povijesti omalovažiti. Ali mi znamo tko smo, što smo i što želimo.Mi smo Hrvati ljudi koji neizmjerno vole i poštuju svoju Domovinu a to smo i dokazali ne jednom nego svaki dan dokazujemo.

Hrvatska dijaspora je sustavno bez razloga proglašavna ustaškom. Ljudi koji jednostavno vole svoju domovinu proglašavani su neprijateljem. Od uspostave hrvatske države do danas sustavno je dijaspori priječeno ulaganje u domovinu bilo zbog državno sakcionirane korupcije, bilo zbog nametnute ideologije.

Dijaspora je po svojoj naravni kritična, promatra povijest kritički, ne prihvaća „nametnute ideološke istine“ nego je sprema samo tražiti Istinu.
Svi zahtjevi dijaspore od obične, u većini svijeta prihvaćene, mogućnosti dopisnog glasovanja (115 država svijeta, a broj stalno raste, omogućilo je glasovanje svojim dijasporama), do zahtjeva za borbom protiv korupcije, do jasnog zalaganja za pronalskom nestalih, lustracije u javnim tijelima države (dekomunizacija cjelokupnog hrvatskog javnog života), itd, bili su uvijek sustavno ignorirani bez obzira tko je bio i jest na vlasti.

Posljedica takvog sustava, velikog nesuočenog komunističkog mentaliteta i ideologije, urušenog gospodarskog potencijala, ideološki kontroliranih javnih medija, prodaje hvatskih dobara, itd., jest nastajanje nove dijaspore koje se već broji u stotinama tisuća.

Hrvatska dijaspora je svjesna da je ne daj Bože Hrvatska izgubila domovinski rat, dogodila bi se opet 1945.Križni put i mnoge nove Jazovke i Hude jame …. Hrvati dijaspore imaju pravo, na temelju povijesnog sjećanja, tražiti da Hrvati žive u pravednoj, pravnoj i moralnoj državi jasnih zakona, jasnih stavova, jasnih načela i temeljnog traženja da njihova uvjerenja budu s poštovanjem prihvaćena i cijenjena. Evo vam još jednom naša Zastava. I hvala unaprijed na razumijevanju, napisao je HDZ-ov Frane Bilaver.

Hrvatski iseljenici u Clevelandu usvojili Zastavu i Grb Hrvatske dijaspore

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Otkazani letovi jugoslavenskog zrakoplova SOKO G-2 Galeb iznad Pule

Objavljeno

na

Objavio

U zračnoj luci Pula otkazani su najavljeni trenažni letovi jugoslavenskog zrakoplova SOKO G-2 Galeb koji su se od vikenda pa sve do 18. veljače trebali odvijati nad Pulom. Imali su sve potrebne dozvole, ali sve je otkazano zbog brojnih negodovanja.

Imali su sve potrebne dozvole, ali sve je otkazano zbog negodovanja braniteljskih udruga, a i zrakoplov je imao kvar pa jučer nije ni mogao letjeti. Kazao je to direktor pulske Zračne luke Svemir Radmilo, za JutarnjiList

– Ovaj zrakoplov nije letio, a otkazani su i drugi planirani letovi zbog toga jer ima kvar i ne može poletjeti. Osim toga, zrakoplov JNA-a bude neke loše uspomene, kazao je Radmilo.

Do zrakoplova i vlasnika Ede i njegove ekipe na samom se aerodromu nije moglo doći piše Jutarnji, a  tajanstveni vlasnik, koji nije htio govoriti ništa za medije, samo je rekao „Nemam komentara“.

Ono što je poznato je da zrakoplov danas napušta Pulu, a riječ je o avionu koji se vrlo često koristio za školovanje vojnih pilota u bivšoj državi.

Jutarnji doznaje da je član slovenskog avijatičkog kluba Aquila Air Adventures te da je avion već duže vrijeme u vlasništvu tajanstvenog Ede, ali i da ima više starih aviona u svom „voznom parku“.

Slovenski jugonostalgičari lete iznad Pule!?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari