Pratite nas

BiH

Srbima i Bošnjacima, dakako i mudžahedinima, nije u interesu pozitivna europska globalizacija društva

Objavljeno

na

U sveprisutnosti i neizbježnosti globalizacije Bosna i Hercegovina je sve pristupačniji otok u poplavi svjetskih interesa, vjera, kultura, nacija, te nepristupačniji nanosima demokracije, slobode, tolerancije, ljudskih prava, zbog čega je ta zemlja postala „Goli otok“ za sve one koji nastoje da budu sudionici tih pozitivnih globalnih gibanja u svijetu. Za sve one prednosti koje donosi globalizacija bilo kojim putom, a napose putom elektroničkih medija i visokim tehnologijama, Bosna i Hercegovina je ideologijama vjerskoga i političkog  unitarizma i centralizma, te nekom osmanlijskom nostalgijom  brojnijeg naroda, gotovo hermetički zatvorena zemlja.

travnik Travnik
Čak je u toj zemlji prošlosti zaustavljen i onaj povijesni bosanskohercegovački globalni proces miješanja i suživota nacionalnih i vjerskih razlika, koje se stoljećima sretale i miješale na tom europskom komadiću, čineći tu zemlju pretečom i začetnikom suvremenog globalizma. U takvim ljepotama i bogatstvima, čarima i labirintima, uspjele su se očuvati sve te razlike u svom nacionalnom i vjerskom identitetu, zahvaljujući globalnim vrijednostima suživota, snošljivosti, te iznad svega međusobnog priznavanja i uvažavanja tih posebnosti u razlikama. No, samo na tim i u tim vrijednostima međusobnog priznavanja i uvažavanja u razlikama globalizam čini društvo sa svakom tom kockicom mozaika naprednim i bogatijim. Samo u takvom ozračju međusobnog priznanja u posebnostima i u razlikama identiteta neometano se može razvijati i rasti, svaka ovdašnja kultura, slobodno ispovijedati vjera i razvijati se nacija. Uvijek kada se silom pokušavalo, bilo u prošlosti, ili u suvremenosti što postaje neki oblik prakse, nametati jedno, gušiti drugo i drugačije, te nepriznavati ga kao dio Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovački globalizam bivao je rušilački, ratni, osvajački, s elementima genocida i etničkog čišćenja.

Kad god se u Bosni i Hercegovini nastojalo uvesti i posaditi nešto tuđe, što nikako i ni po čemu nije za bosanskohercegovačku zemlju, jer ga ta zemlja naprosto ne prihvaća, Bosna i Hercegovina je bivala politički zagađenija, prljavija, te u konačnici sa svim negativnim predznacima pustošnija. Taj tuđi sâd, kao i ovaj što je uvezen iz islamskih zemalja tijekom rata, ali koji se i danas još uvijek uvozi, ta biljka jednostavno ne će i ne može da se uklopi u bosanskohercegovački globalizam europskih vrijednosti. Ona je naučila da raste i živi u čistom nacionalnom i vjerskom, kulturnom i civilizacijskom, islamskom rasadniku, zbog čega i ne može niti da raste niti da se uklopi u bosanskohercegovačku šarolikost. Potvrđuje to njegova samozatvorenost u Gornjoj Maoči u koju ne da ulaz nikom i ni ćemu drugom i drugaćijem.

U razbijanju tih kockica šarenoga bosanskohercegovačkog nacionalno vjerskog mozaika, po planu mudžahedinsko-bošnjačkih unitarista i centralista koji smatraju da im je Dayton onemogućio i zaustavio ih u krvavom procesu etničkog čišćenja; nastavilo se i 7. veljače 2014. godine. Naime, samo dan prije tog bošnjačkog nastavka rata, i pokušaja fizičkog osvajanja Federacije Bosne i Hercegovine, ali ne i Republike srpske, Europski parlament je usvojio nacrt Rezolucije Odbora za Eeuropsku uniju o Bosni i Hercegovini. Ta Rezolucija na koju se čekalo gotovo dva desetljeća od daytonskog zaustavljanja sukoba, koja svojim sadržajem ispravlja nepravdu proizvedenu u američkoj vojnoj bazi i Bosnu i Hercegovinu upućuje u europsku budućnost, morala bi biti novi temelj nove europske i demokratske Bosne i Hercegovine. Trebala bi biti početak pozitivne globalizacije Bosne i Hercegovine, što na žalost nikako nije, budući da ratnim dobitnicima u Daytonu, i Srbima i Bošnjacima nije u interesu pozitivna globalizacija beha društva.

Naime, svi oni koji su glasovali za tu Rezoluciju, njih 468 europarlametaraca koji žele Bosnu i Hercegovinu u Europi i Europu u Bosni i Hercegovini, traže samo jednako pravo za sva tri konstitutivna i suverena naroda. Ista ona prava i jednakost kakve uživaju sami u Europskom parlamentu, gdje su pokušali vratiti Bosnu i Hercegovinu u svoje zajedništvo, tamo gdje zemljopisno i kulturno pripada. Pokušaj je to europarlamentaraca da isprave povijesne griješke svojih zemalja još iz vremena kada je Bosna „šaptom pala“, ali i iz bliže prošlosti kada su neke članice te europske asocijacije politički sudjelovale u dovođenju mudžahedina u Bosnu i Hercegovinu.

Da bi se ta europska, civilizacijska, demokratska, prava jednakosti i ravnopravnsoti, i realizirala u bosanskohercegovačkoj suvremenosti društva, ta ogromna većina naspram 80 koji su bili protiv i 35 suzdržanih zastupnika u Europskom parlamentu, poručila je kako je potrebno Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu njezin federalni dio, decentralizirati. Potrebno je zaustaviti bošnjački proces unitarizacije i centralizacije, koji vodi u diktaturu brojnijeg naroda nad malobrojnijim. Potpisnici Rezolucije uvidjeli su svu opasnost tog koncepta Bošnjaka, zbog čega i kritiziraju njihovu politiku koja marginalizira konstitutivne Hrvate, što izaziva veliki strah kod hrvatskog naroda od potpune obespravljenosti, zbog čega je i opravdan njihov zahtjev jednake teritorijalizacije Bosne i Hercegovine.

Sadržaj tako jasnog europskog upozorenja upućenog bošnjačkoj strani bio je povod, a za to su protivnici europske budućnosti Bosne i Hercegovine bili i spremni budući da se to i očekivalo iz Europe, navodno socijalnog bunta Bošnjaka u Federaciji BiH. Kasnije brzo prerastanje prosvjeda u rušenje europskih tragova u toj zemlji i zgrada hrvatskih institucija, otkrilo je prave namjere i rušitelja i organizatora, koji su sa njima upravljali iz tih unitarističko-centralističkih bošnjačkih centara. Stoga su ti prosvjedi, koji i dalje traju na prostorima s hrvatskom većinom, ne samo protiv demokratizacije i teritorijalizacije Bosne i Hercegovine, već i protiv Europe.

I ne čudi stoga što u Bosni i Hercegovini svaki njezin narod slavi nešto neke druge države, a svi zajedno ne slave ništa zajedničko bosanskohercegovačko. Svakom narodu je više stalo do boljitka „matične“ mu zemlje, nego li do boljitka i napretka zajedničke Bosne i Hercegovine. Bošnjaci, Srbi i Hrvati više prate šta se događa u Turskoj, Srbiji i Hrvatskoj, negoli u podijeljenoj im domovini. Kao da je svakom tom narodu Bosna i Herecgovina samo neka stanica na kojoj su zaustavljeni, i izbačeni iz vlaka da vani čekaju svatko svoj vlak; koji će Bošnjake odvući u Tursku, Srbe u Srbiju i Hrvate u  Hrvatsku. Više je, zbog toga, u beha suvremenosti znakovlja Turske, Srbije i Hrvatske nego li zemlje koju sva tri naroda nazivaju Bosna i Hercegovina. Potvrđuju to i slike iz gradova s bošnjačkom većinom u kojima se slavila pobjeda na lokalnim izborima turskog premijera Reçepa Tayyipa Erdoğana. Slike slavljenika izgledale su kao da je Erdoğan premijer Bošnjaka a ne Turaka. Sve to kazuje o dubokoj deeuropeiziranosti i podijeljenosti Bosne i Hercegovine, koju, na žalost, više ne mogu ujediniti ni europarlamentarci, ni njihove rezolucije. Sasvim dovoljno da i politički slijepci vide i priznaju njezinu podijeljenu stvarnost i da tu suvremenost ozakone i legaliziraju na način tri naroda tri entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Mikulić: Tko je odobrio javni skup od više tisuća ljudi, unatoč zabranama 16. svibnja, u užem središtu grada Sarajeva

Objavljeno

na

Objavio

Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Mario Mikulić na današnjoj X. izvanrednoj sjednici postavio je pitanje Ministarstvu vanjskih poslova BiH u kojem skreće pažnju na nezakonito spuštanje zastave BiH na pola koplja od strane veleposlanice u Češkoj. Mikulić je konstatirao kako je upitna i kvalificiranost navedene veleposlanice da uopće obnaša dužnost, obzirom na njenu stručnu spremu.

Podsjećamo kako su njezinu stručnost svojevremeno problematizirali i studenti mostarskog, sarajevskog te banjalučkog sveučilišta.

Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH Mario Mikulić na današnjoj X. izvanrednoj sjednici također je postavio pitanje MUP-u Sarajevske županije u kojem pita “Kako je moguće da se u glavnom gradu BiH održi političko okupljanje tolikog broja ljudi kada su zabranama nadležnih organa brojni žitelji BiH onemogućeni da obavljaju gospodarsku djelatnost ili bilo koju drugu djelatnost kako bi zadovoljili osnovne životne potrebe i materijalnu sigurnost za sebe i svoju obitelj?”

Mikulić ističe kako je od iznimne važnosti je ovo pitanje s obzirom na to da je propisanim mjerama Federalnog stožera civilne zaštite bio zabranjen rad mnogih gospodarskih subjekata, srednjih i malih poduzeća, čime je izravno bio ugrožen njihov opstanak na tržištu, a što je najvažnije čime je bila ugrožena mogućnost više tisuća žitelja Bosne i Hercegovine da radom osiguraju svoju egzistenciju, dok se u isto vrijeme dopušta okupljanje više tisuća prosvjednika u političke svrhe.

S obzirom na takav profesionalan pristup kod gore navedenog slučaja, zanima me kako i zašto je takva profesionalnost izostala na dan održavanja tzv. antifašističkog prosjeda u Sarajevu, upitao je Mikulić te dodao…

– Tko je odobrio javni skup od više tisuća ljudi u užem središtu grada Sarajeva koji se održao 16. svibnja 2020. godine?

– Jesu li protiv organizatora javnog skupa podnesene kaznene ili prekršajne prijave?

– Koliko je ljudi legitimirano i prekršajno gonjeno s obzirom na to da je bilo vidljivo nepoštivanje epidemioloških mjera propisanih od Federalnog stožera civilne zaštite?

– Kako je moguće da se u glavnom gradu BiH održi političko okupljanje tolikog broja ljudi kada su zabranama nadležnih organa brojni žitelji BIH onemogućeni da obavljaju gospodarsku djelatnost ili bilo koju drugu djelatnost kako bi zadovoljili osnovne životne potrebe i materijalnu sigurnost za sebe i svoju obitelj?

„Smatram da je vrlo bitno da se javnost informira kako je moguće da policijski službenici u određenim slučajevima postupaju krajnje profesionalno, dok u drugim slučajevima takva profesionalnost izostane. Od iznimne važnosti je ovo pitanje s obzirom na to da je propisanim mjerama Federalnog stožera civilne zaštite bio zabranjen rad mnogih gospodarskih subjekata, srednjih i malih poduzeća, čime je izravno bio ugrožen njihov opstanak na tržištu, a što je najvažnije čime je bila ugrožena mogućnost više tisuća žitelja Bosne i Hercegovine da radom osiguraju svoju egzistenciju, dok se u isto vrijeme dopušta okupljanje više tisuća prosvjednika u političke svrhe“, naglasio je Mikulić.

Razmjeri ludila i mržnje sarajevske čaršije

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Fahrudin Radončić: Glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH Gordana Tadić sinoć je dobila ozbiljne prijetnje po život

Objavljeno

na

Objavio

Foto: BIRN / Gordana Tadić

Gordana Tadić, glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH sinoć dobila ozbiljne prijetnje po život, rekao je ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić.

Istaknuo je kako se radi o očitom narušavanju sigurnosti nje i njene obitelji. ”Zato sam danas nervozan. Ne možemo živjeti u zemlji, gdje možete da potpuno nesankcionirano prijetite glavnoj tužiteljici i njezinoj obitelji. To se radilo i mojim sucima, i u prvom i u drugom postupku im se prijetilo da će im sve pobiti i nitko to nikada nije istražio. Ako mi imamo danas situaciju da se prijeti obitelji glavne tužiteljice, onda ovo postaje zemlja koja ne dozvoljava da se oni koji su se godinama educirali da budu dobri suci, da budu dobri tužitelji, da budu dobri policajci, ako njima ne dozvoljavamo da rade, pa šta da mi očekujemo od ovog društva”, rekao je Radončić.

Kaže kako je zatražio da se pojača zaštita i tužiteljice Tadić i njezine obitelji. ”Ono što možemo sigurno reći je da njezina sigurnost ne smije biti ugrožena. Poziv političara na linč bilo kojeg pravosudne osobe je nešto što ja odbacujem”, rekao je Radončić.

Podsjećamo, o tužiteljici Tadić oglasila se i SDA rekavši kako je njezino djelovanje u slučaju respiratori politički motivirano te su zatražili njezinu smjenu.

Bakir Izetbegović o uhićenju Novalića: Ovo je udar na Bošnjake

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari