Pratite nas

BiH

Srbima i Bošnjacima, dakako i mudžahedinima, nije u interesu pozitivna europska globalizacija društva

Objavljeno

na

U sveprisutnosti i neizbježnosti globalizacije Bosna i Hercegovina je sve pristupačniji otok u poplavi svjetskih interesa, vjera, kultura, nacija, te nepristupačniji nanosima demokracije, slobode, tolerancije, ljudskih prava, zbog čega je ta zemlja postala „Goli otok“ za sve one koji nastoje da budu sudionici tih pozitivnih globalnih gibanja u svijetu. Za sve one prednosti koje donosi globalizacija bilo kojim putom, a napose putom elektroničkih medija i visokim tehnologijama, Bosna i Hercegovina je ideologijama vjerskoga i političkog  unitarizma i centralizma, te nekom osmanlijskom nostalgijom  brojnijeg naroda, gotovo hermetički zatvorena zemlja.

travnik Travnik
Čak je u toj zemlji prošlosti zaustavljen i onaj povijesni bosanskohercegovački globalni proces miješanja i suživota nacionalnih i vjerskih razlika, koje se stoljećima sretale i miješale na tom europskom komadiću, čineći tu zemlju pretečom i začetnikom suvremenog globalizma. U takvim ljepotama i bogatstvima, čarima i labirintima, uspjele su se očuvati sve te razlike u svom nacionalnom i vjerskom identitetu, zahvaljujući globalnim vrijednostima suživota, snošljivosti, te iznad svega međusobnog priznavanja i uvažavanja tih posebnosti u razlikama. No, samo na tim i u tim vrijednostima međusobnog priznavanja i uvažavanja u razlikama globalizam čini društvo sa svakom tom kockicom mozaika naprednim i bogatijim. Samo u takvom ozračju međusobnog priznanja u posebnostima i u razlikama identiteta neometano se može razvijati i rasti, svaka ovdašnja kultura, slobodno ispovijedati vjera i razvijati se nacija. Uvijek kada se silom pokušavalo, bilo u prošlosti, ili u suvremenosti što postaje neki oblik prakse, nametati jedno, gušiti drugo i drugačije, te nepriznavati ga kao dio Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovački globalizam bivao je rušilački, ratni, osvajački, s elementima genocida i etničkog čišćenja.

Kad god se u Bosni i Hercegovini nastojalo uvesti i posaditi nešto tuđe, što nikako i ni po čemu nije za bosanskohercegovačku zemlju, jer ga ta zemlja naprosto ne prihvaća, Bosna i Hercegovina je bivala politički zagađenija, prljavija, te u konačnici sa svim negativnim predznacima pustošnija. Taj tuđi sâd, kao i ovaj što je uvezen iz islamskih zemalja tijekom rata, ali koji se i danas još uvijek uvozi, ta biljka jednostavno ne će i ne može da se uklopi u bosanskohercegovački globalizam europskih vrijednosti. Ona je naučila da raste i živi u čistom nacionalnom i vjerskom, kulturnom i civilizacijskom, islamskom rasadniku, zbog čega i ne može niti da raste niti da se uklopi u bosanskohercegovačku šarolikost. Potvrđuje to njegova samozatvorenost u Gornjoj Maoči u koju ne da ulaz nikom i ni ćemu drugom i drugaćijem.

U razbijanju tih kockica šarenoga bosanskohercegovačkog nacionalno vjerskog mozaika, po planu mudžahedinsko-bošnjačkih unitarista i centralista koji smatraju da im je Dayton onemogućio i zaustavio ih u krvavom procesu etničkog čišćenja; nastavilo se i 7. veljače 2014. godine. Naime, samo dan prije tog bošnjačkog nastavka rata, i pokušaja fizičkog osvajanja Federacije Bosne i Hercegovine, ali ne i Republike srpske, Europski parlament je usvojio nacrt Rezolucije Odbora za Eeuropsku uniju o Bosni i Hercegovini. Ta Rezolucija na koju se čekalo gotovo dva desetljeća od daytonskog zaustavljanja sukoba, koja svojim sadržajem ispravlja nepravdu proizvedenu u američkoj vojnoj bazi i Bosnu i Hercegovinu upućuje u europsku budućnost, morala bi biti novi temelj nove europske i demokratske Bosne i Hercegovine. Trebala bi biti početak pozitivne globalizacije Bosne i Hercegovine, što na žalost nikako nije, budući da ratnim dobitnicima u Daytonu, i Srbima i Bošnjacima nije u interesu pozitivna globalizacija beha društva.

Naime, svi oni koji su glasovali za tu Rezoluciju, njih 468 europarlametaraca koji žele Bosnu i Hercegovinu u Europi i Europu u Bosni i Hercegovini, traže samo jednako pravo za sva tri konstitutivna i suverena naroda. Ista ona prava i jednakost kakve uživaju sami u Europskom parlamentu, gdje su pokušali vratiti Bosnu i Hercegovinu u svoje zajedništvo, tamo gdje zemljopisno i kulturno pripada. Pokušaj je to europarlamentaraca da isprave povijesne griješke svojih zemalja još iz vremena kada je Bosna „šaptom pala“, ali i iz bliže prošlosti kada su neke članice te europske asocijacije politički sudjelovale u dovođenju mudžahedina u Bosnu i Hercegovinu.

Da bi se ta europska, civilizacijska, demokratska, prava jednakosti i ravnopravnsoti, i realizirala u bosanskohercegovačkoj suvremenosti društva, ta ogromna većina naspram 80 koji su bili protiv i 35 suzdržanih zastupnika u Europskom parlamentu, poručila je kako je potrebno Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu njezin federalni dio, decentralizirati. Potrebno je zaustaviti bošnjački proces unitarizacije i centralizacije, koji vodi u diktaturu brojnijeg naroda nad malobrojnijim. Potpisnici Rezolucije uvidjeli su svu opasnost tog koncepta Bošnjaka, zbog čega i kritiziraju njihovu politiku koja marginalizira konstitutivne Hrvate, što izaziva veliki strah kod hrvatskog naroda od potpune obespravljenosti, zbog čega je i opravdan njihov zahtjev jednake teritorijalizacije Bosne i Hercegovine.

Sadržaj tako jasnog europskog upozorenja upućenog bošnjačkoj strani bio je povod, a za to su protivnici europske budućnosti Bosne i Hercegovine bili i spremni budući da se to i očekivalo iz Europe, navodno socijalnog bunta Bošnjaka u Federaciji BiH. Kasnije brzo prerastanje prosvjeda u rušenje europskih tragova u toj zemlji i zgrada hrvatskih institucija, otkrilo je prave namjere i rušitelja i organizatora, koji su sa njima upravljali iz tih unitarističko-centralističkih bošnjačkih centara. Stoga su ti prosvjedi, koji i dalje traju na prostorima s hrvatskom većinom, ne samo protiv demokratizacije i teritorijalizacije Bosne i Hercegovine, već i protiv Europe.

I ne čudi stoga što u Bosni i Hercegovini svaki njezin narod slavi nešto neke druge države, a svi zajedno ne slave ništa zajedničko bosanskohercegovačko. Svakom narodu je više stalo do boljitka „matične“ mu zemlje, nego li do boljitka i napretka zajedničke Bosne i Hercegovine. Bošnjaci, Srbi i Hrvati više prate šta se događa u Turskoj, Srbiji i Hrvatskoj, negoli u podijeljenoj im domovini. Kao da je svakom tom narodu Bosna i Herecgovina samo neka stanica na kojoj su zaustavljeni, i izbačeni iz vlaka da vani čekaju svatko svoj vlak; koji će Bošnjake odvući u Tursku, Srbe u Srbiju i Hrvate u  Hrvatsku. Više je, zbog toga, u beha suvremenosti znakovlja Turske, Srbije i Hrvatske nego li zemlje koju sva tri naroda nazivaju Bosna i Hercegovina. Potvrđuju to i slike iz gradova s bošnjačkom većinom u kojima se slavila pobjeda na lokalnim izborima turskog premijera Reçepa Tayyipa Erdoğana. Slike slavljenika izgledale su kao da je Erdoğan premijer Bošnjaka a ne Turaka. Sve to kazuje o dubokoj deeuropeiziranosti i podijeljenosti Bosne i Hercegovine, koju, na žalost, više ne mogu ujediniti ni europarlamentarci, ni njihove rezolucije. Sasvim dovoljno da i politički slijepci vide i priznaju njezinu podijeljenu stvarnost i da tu suvremenost ozakone i legaliziraju na način tri naroda tri entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Karamatić: Hrvati i Srbi moraju spriječiti da djeca u BIH žive u kalifatu po šerijatskim zakonima

Objavljeno

na

Objavio

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik nerijetko pozitivno govori o Hrvatima u BiH, trećem entitetu, Herceg-Bosni i neopravdanom izboru Željka Komšića vežući to za bošnjačku politiku koja bi, kako kaže Dodik, isto radila i sa Srbima ako bi bili u prilici ostvariti dominaciju i na području Republike Srpske.

U jednoj od najnovijih izjava Dodik je kazao kako bi BiH danas bila puno funkcionalnija da se još ranije uredilo da funkcionira kao trodržavna zajednica, odnosno, Republika Srpska, Herceg-Bosna i dio BiH koji bi, kako Dodik navodi, kontrolirali Bošnjaci.

“Mi smo za to da se uvidi da BiH ne može funkcionirati, što je jedino realno. Treba se omogućiti da Hrvati imaju svoj entitet ili državu koja će se zvati Herceg-Bosna. Srpska treba imati status da slobodno odlučuje kuda će se kretati, a Bošnjaci bi se mogli organizirati u preostalom dijelu koji kontroliraju. To mogu nazvati Bosnom i pokušati se koncentrirati oko pomoći muslimanskih zemalja jer bi danas, možda, bili daleko uspješniji”, naveo je, među ostalim, Dodik.

Predsjednik HSS-a u BiH Mario Karamatić kaže za Direktno kako je “sarajevska čaršija” uspjela u onomu što nitko nije mogao zamisliti, a to je, kako navodi, pomirenje Hrvata i Srba.

“Još će puno vode proteći Savom, Koranom i Dravom dok pojedinci u Republici Hrvatskoj shvate zbog čega i kako je politika ‘sarajevske čaršije’ uspjela ono što nitko nije uspio već stoljećima, napraviti od bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba bez obzira na nedavni krvavi rat, političke saveznike. Taj savez nije nastao zbog neke velike ljubavi nego za ljutu nevolju. Danas su bh. Hrvati i Srbi bez ikakve dileme predziđe kršćanstva, prva i posljednja crta obrane od revitalizacije Osmanskog carstva i uspostave radikalne islamske države u srcu Europe”, rekao je Karamatić.

Svoj stav on obrazlaže i nedavnom potporom Bakira Izetbegovića Recepu Tayyipu Erdoganu kada je kao jedini europski dužnosnik podržao tursku akciju u Siriji.

“Da je tomu tako zorno svjedoči i to što je, nasuprot stava cijele Europe i zapadnoga svijeta gospodin Izetbegović podržao Erdogana u vezi najnovijih ratnih zbivanja u Siriji, jedini od svih europskih dužnosnika. Onoga dana kada u prvom redu političari u Hrvatskoj ovo budu razumjeli, a nakon toga i političari u EU prestat će bilo kakva potreba za hrvatsko-srpskom suradnjom u BiH i konačno će se tada i bh. Hrvati i Srbi moći početi baviti temama u stilu ‘tko je koga više istrijebio u Drugom svjetskom ratu’, a do tada, imamo istu ili sličnu zadaću, spriječiti da naša djeca žive u kalifatu po šerijatskim zakonima”, ocijenio je Karamatić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

26. Obljetnica razmjene hrvatskih zatočenika iz logora Športska dvorana u Konjicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH / Logor u Konjicu

Na današnji dan prije 26 godina izvršena je razmjena hrvatskih logoraša iz logora Športska dvorana na Musali u Konjicu.

Logor Športska dvorana na Musali u Konjicu bila je samo jedan od preko četrdeset i više evidentiranih logora i mjesta zatočenja Hrvata sa područja općine Konjic i samog grada Konjica.

Prema izvršenoj kategorizaciji spada u jedan od jedanaest koncentracijskih logora na području Federacije BiH u proteklom Domovinskom ratu i jedan od tri koncentracijska logora na području Hercegovine (Logor IV. Osnovna škola u Mostaru i logor Muzej u Jablanici).

Status logora ovo mjesto dobilo je 10. svibnja 1992. godine kada su postrojbe muslimanskog TO-a, u dvoranu zatvorili osam srpskih civila iz Idbra koji su zarobljeni dan ranije.

Športska dvorana poznata je i kao jedan od rijetkih logora u kojem su istodobno uzničke dane provodili Hrvati i Srbi sa područja općine Konjic.

”Logor su osnovali najviši muslimanski politički i vojni predstavnici, a glavnu riječ vodio je nelegalni predsjednik Ratnog predsjedništva općina Konjic, Jablanica i Prozor dr. Safet Ćibo koji je sam donosio odluke o zatvaranju i puštanju zatočenika”, stoji u priopćenju Hrvatske udruga logoraša Domovinskog rata u BiH.

Za Logor Športske dvorana na Musali u Konjicu, Sud BiH je 17.04.2015.godine osudio Ibru Macića za kazneno djelo Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stav 1. Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (KZ SFRJ)i izrekao zatvorsku kaznu od 10.godina uz utvrđenu bitno smanjenu uračunljivost u trenutku počinjenja djela.

Sud BiH je prvostupanjskom presudom 17.11.2017. godine upravnika logora Edhema Žilića osudio za Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 142. stav 1. Kaznenog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije SFRJ na zatvorsku kaznu od devet (9) godina, da bi Apelacijsko vijeće Suda BiH dana 25.05.2018.presudom usvojilo žalbu tuženog i preinačilo odluku o kaznenoj sankciji te smanjilo zatvorsku kaznu na šest (6) godina.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari