Pratite nas

BiH

Srbima i Bošnjacima, dakako i mudžahedinima, nije u interesu pozitivna europska globalizacija društva

Objavljeno

na

U sveprisutnosti i neizbježnosti globalizacije Bosna i Hercegovina je sve pristupačniji otok u poplavi svjetskih interesa, vjera, kultura, nacija, te nepristupačniji nanosima demokracije, slobode, tolerancije, ljudskih prava, zbog čega je ta zemlja postala „Goli otok“ za sve one koji nastoje da budu sudionici tih pozitivnih globalnih gibanja u svijetu. Za sve one prednosti koje donosi globalizacija bilo kojim putom, a napose putom elektroničkih medija i visokim tehnologijama, Bosna i Hercegovina je ideologijama vjerskoga i političkog  unitarizma i centralizma, te nekom osmanlijskom nostalgijom  brojnijeg naroda, gotovo hermetički zatvorena zemlja.

travnik Travnik
Čak je u toj zemlji prošlosti zaustavljen i onaj povijesni bosanskohercegovački globalni proces miješanja i suživota nacionalnih i vjerskih razlika, koje se stoljećima sretale i miješale na tom europskom komadiću, čineći tu zemlju pretečom i začetnikom suvremenog globalizma. U takvim ljepotama i bogatstvima, čarima i labirintima, uspjele su se očuvati sve te razlike u svom nacionalnom i vjerskom identitetu, zahvaljujući globalnim vrijednostima suživota, snošljivosti, te iznad svega međusobnog priznavanja i uvažavanja tih posebnosti u razlikama. No, samo na tim i u tim vrijednostima međusobnog priznavanja i uvažavanja u razlikama globalizam čini društvo sa svakom tom kockicom mozaika naprednim i bogatijim. Samo u takvom ozračju međusobnog priznanja u posebnostima i u razlikama identiteta neometano se može razvijati i rasti, svaka ovdašnja kultura, slobodno ispovijedati vjera i razvijati se nacija. Uvijek kada se silom pokušavalo, bilo u prošlosti, ili u suvremenosti što postaje neki oblik prakse, nametati jedno, gušiti drugo i drugačije, te nepriznavati ga kao dio Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovački globalizam bivao je rušilački, ratni, osvajački, s elementima genocida i etničkog čišćenja.

Kad god se u Bosni i Hercegovini nastojalo uvesti i posaditi nešto tuđe, što nikako i ni po čemu nije za bosanskohercegovačku zemlju, jer ga ta zemlja naprosto ne prihvaća, Bosna i Hercegovina je bivala politički zagađenija, prljavija, te u konačnici sa svim negativnim predznacima pustošnija. Taj tuđi sâd, kao i ovaj što je uvezen iz islamskih zemalja tijekom rata, ali koji se i danas još uvijek uvozi, ta biljka jednostavno ne će i ne može da se uklopi u bosanskohercegovački globalizam europskih vrijednosti. Ona je naučila da raste i živi u čistom nacionalnom i vjerskom, kulturnom i civilizacijskom, islamskom rasadniku, zbog čega i ne može niti da raste niti da se uklopi u bosanskohercegovačku šarolikost. Potvrđuje to njegova samozatvorenost u Gornjoj Maoči u koju ne da ulaz nikom i ni ćemu drugom i drugaćijem.

U razbijanju tih kockica šarenoga bosanskohercegovačkog nacionalno vjerskog mozaika, po planu mudžahedinsko-bošnjačkih unitarista i centralista koji smatraju da im je Dayton onemogućio i zaustavio ih u krvavom procesu etničkog čišćenja; nastavilo se i 7. veljače 2014. godine. Naime, samo dan prije tog bošnjačkog nastavka rata, i pokušaja fizičkog osvajanja Federacije Bosne i Hercegovine, ali ne i Republike srpske, Europski parlament je usvojio nacrt Rezolucije Odbora za Eeuropsku uniju o Bosni i Hercegovini. Ta Rezolucija na koju se čekalo gotovo dva desetljeća od daytonskog zaustavljanja sukoba, koja svojim sadržajem ispravlja nepravdu proizvedenu u američkoj vojnoj bazi i Bosnu i Hercegovinu upućuje u europsku budućnost, morala bi biti novi temelj nove europske i demokratske Bosne i Hercegovine. Trebala bi biti početak pozitivne globalizacije Bosne i Hercegovine, što na žalost nikako nije, budući da ratnim dobitnicima u Daytonu, i Srbima i Bošnjacima nije u interesu pozitivna globalizacija beha društva.

Naime, svi oni koji su glasovali za tu Rezoluciju, njih 468 europarlametaraca koji žele Bosnu i Hercegovinu u Europi i Europu u Bosni i Hercegovini, traže samo jednako pravo za sva tri konstitutivna i suverena naroda. Ista ona prava i jednakost kakve uživaju sami u Europskom parlamentu, gdje su pokušali vratiti Bosnu i Hercegovinu u svoje zajedništvo, tamo gdje zemljopisno i kulturno pripada. Pokušaj je to europarlamentaraca da isprave povijesne griješke svojih zemalja još iz vremena kada je Bosna „šaptom pala“, ali i iz bliže prošlosti kada su neke članice te europske asocijacije politički sudjelovale u dovođenju mudžahedina u Bosnu i Hercegovinu.

Da bi se ta europska, civilizacijska, demokratska, prava jednakosti i ravnopravnsoti, i realizirala u bosanskohercegovačkoj suvremenosti društva, ta ogromna većina naspram 80 koji su bili protiv i 35 suzdržanih zastupnika u Europskom parlamentu, poručila je kako je potrebno Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu njezin federalni dio, decentralizirati. Potrebno je zaustaviti bošnjački proces unitarizacije i centralizacije, koji vodi u diktaturu brojnijeg naroda nad malobrojnijim. Potpisnici Rezolucije uvidjeli su svu opasnost tog koncepta Bošnjaka, zbog čega i kritiziraju njihovu politiku koja marginalizira konstitutivne Hrvate, što izaziva veliki strah kod hrvatskog naroda od potpune obespravljenosti, zbog čega je i opravdan njihov zahtjev jednake teritorijalizacije Bosne i Hercegovine.

Sadržaj tako jasnog europskog upozorenja upućenog bošnjačkoj strani bio je povod, a za to su protivnici europske budućnosti Bosne i Hercegovine bili i spremni budući da se to i očekivalo iz Europe, navodno socijalnog bunta Bošnjaka u Federaciji BiH. Kasnije brzo prerastanje prosvjeda u rušenje europskih tragova u toj zemlji i zgrada hrvatskih institucija, otkrilo je prave namjere i rušitelja i organizatora, koji su sa njima upravljali iz tih unitarističko-centralističkih bošnjačkih centara. Stoga su ti prosvjedi, koji i dalje traju na prostorima s hrvatskom većinom, ne samo protiv demokratizacije i teritorijalizacije Bosne i Hercegovine, već i protiv Europe.

I ne čudi stoga što u Bosni i Hercegovini svaki njezin narod slavi nešto neke druge države, a svi zajedno ne slave ništa zajedničko bosanskohercegovačko. Svakom narodu je više stalo do boljitka „matične“ mu zemlje, nego li do boljitka i napretka zajedničke Bosne i Hercegovine. Bošnjaci, Srbi i Hrvati više prate šta se događa u Turskoj, Srbiji i Hrvatskoj, negoli u podijeljenoj im domovini. Kao da je svakom tom narodu Bosna i Herecgovina samo neka stanica na kojoj su zaustavljeni, i izbačeni iz vlaka da vani čekaju svatko svoj vlak; koji će Bošnjake odvući u Tursku, Srbe u Srbiju i Hrvate u  Hrvatsku. Više je, zbog toga, u beha suvremenosti znakovlja Turske, Srbije i Hrvatske nego li zemlje koju sva tri naroda nazivaju Bosna i Hercegovina. Potvrđuju to i slike iz gradova s bošnjačkom većinom u kojima se slavila pobjeda na lokalnim izborima turskog premijera Reçepa Tayyipa Erdoğana. Slike slavljenika izgledale su kao da je Erdoğan premijer Bošnjaka a ne Turaka. Sve to kazuje o dubokoj deeuropeiziranosti i podijeljenosti Bosne i Hercegovine, koju, na žalost, više ne mogu ujediniti ni europarlamentarci, ni njihove rezolucije. Sasvim dovoljno da i politički slijepci vide i priznaju njezinu podijeljenu stvarnost i da tu suvremenost ozakone i legaliziraju na način tri naroda tri entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

BiH

Parlament BiH usvojio nova izborna pravila za Mostar

Objavljeno

na

Objavio

Dom naroda parlamenta Bosne i Hercegovine u srijedu je podržao izmjene Izbornog zakona te zemlje kojima je predviđen nov način biranja gradskih vlasti u Mostaru, čime su ta pravila i stupila na snagu jer ih je dan ranije podržao Zastupnički dom.

Izmjenama Izbornog zakona predviđeno je kako će se u Mostaru ubuduće 35 gradskih vijećnika birati unutar šest izbornih jedinica te s posebne gradske liste, a u pozadini je osiguranje etničkog balansa kroz zajamčenu razmjernu zastupljenost hrvatskih i bošnjačkih zastupnika te onih iz reda srpskog naroda.

Sporazum o novim izbornim pravilima za Mostar 17. lipnja potpisali su predsjednici Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović i HDZ BiH Dragan Čović, a u postizanju dogovora posredovali su šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler i američki veleposlanik u BiH Eric Nelson.

Čović, koji je i zastupnik u Domu naroda, u srijedu je na sjednici tog tijela ustvrdio kako su izmjene izbornih pravila za Mostar temeljene na ustavu koji o BiH, kako on tumači, govori kao o “zajednici tri jednakopravna konstitutivna naroda”, a minimalnim odnosno maksimalnim etničkim kvotama u Gradskom vijeću Mostara štite se prava sva tri naroda.

“Ovime ćemo dobiti mogućnost da se izbore u Mostaru organizira zajedno s lokalnim izborima u BiH”, kazao je Čović dodajući kako Mostar vidi kao svaku drugu jedinicu lokalne samouprave u državi te kako je krajnje vrijeme da se prestanu tražiti različita rješenja za svaku od njih.

Izetbegović, također zastupnik u Domu naroda, kazao je kako za Mostar dugo neće biti savršenog rješenja s obzirom na ratne traume, no da je došlo vrijeme krenuti naprijed na temelju onoga što je moguće dogovoriti u sadašnjoj situaciji.

“Ovo je bilo moguće. Ovo nije savršeno rješenje”, kazao je Izetbegović dodajući kako bi bilo najbolje odrediti “zaštitne” etničke kvote u sredinama gdje je to potrebno.

Međustranački sporazum SDA i HDZ BiH predvidio je da se kroz izmjene gradskog statuta nakon provedenih izbora osigura jača uloga predsjednika Gradskog vijeća Mostara. On bi, prema trenutačnom sastavu stanovništva, bio iz reda bošnjačkog naroda, dok je dužnost gradonačelnika predviđena za osobu hrvatske nacionalnosti, a ta dvojica dužnosnika imala bi gotovo izjednačene ovlasti u donošenju bitnih odluka.

Izmjena izbornih pravila u oba doma državnog parlamenta prihvaćena je glasovima zastupnika SDA, HDZ BiH i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika, kao i nekih manjih stranaka koje su članice vladajuće koalicije, dok su oporbeni zastupnici bili protiv uz obrazloženje kako se na ovaj način samo učvršćuju crte etničkih podjela unutar Mostara.

“Dogovor SDA i HDZ-a nismo podržali jer umjesto istinske demokracije, on stvara njen privid. Radi se o nastavku politike stvaranja etnički dominantnih sela, gradova, entiteta, a sad i izbornih jedinica”, kazao je Peđa Kojović, zastupnik u Zastupničkom domu i predsjednik oporbene Naše stranke. Članica te stranke je Irma Baralija, na temelju čije tužbe je Europski sud za ljudska prava 2019. presudio kako su desetogodišnjim blokiranjem izbornog procesa u Mostaru prekršena temeljna prava građana tog grada. Pod pritiskom te obvezujuće presude Izetbegović i Čović su i dogovorili rješenja što ih je potvrdio parlament BiH.

Posljednji izbori za lokalna tijela vlasti u Mostaru održani su 2008., a Ustavni sud BiH je dvije godine kasnije stavio izvan snage izborna pravila za taj grad koja su do tada vrijedila procijenivši kako je ustroj biračkih jedinica diskriminatoran s obzirom na broj mandata u Gradskom vijeću i broj birača koji je o njima odlučivao.

Deset godina trebalo je SDA i HDZ-u kako bi postigli dogovor kojim bi se ta presuda provela. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

U znaku korone počelo obilježavanje 25. obljetnice genocida u Srebrenici

Objavljeno

na

Objavio

Stotinjak sudionika “Marša mira” krenulo je u srijedu iz okolice Tuzle ka Srebrenici kako bi tamo 11. srpnja sudjelovali u obilježavanju 25. obljetnice genocida nad Bošnjacima što su ga u srpnju 1995. godine počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

“Marš mira” godinama je uvod u obilježavanje obljetnice srebreničkog genocida i u tom pohodu uvijek je sudjelovalo na tisuće ljudi, no ove godine zbog epidemije koronavirusa organizatori su drastično ograničili broj sudionika i skratili trasu kojom je marš planiran.

Sudionici marša podijeljeni su u skupine od po pedeset ljudi koje se odvojeno kreću uz poštivanje mjera higijensko-epidemiološke zaštite.

“Nikoga nećemo vratiti tko želi sudjelovati, ali će se morati pridržavati mjera”, kazao je Munir Habibović, predsjednik organizacijskog odbora “Marša mira” organiziranog rutom kojom su se Bošnjaci nakon pada Srebrenice probijali ka teritoriju pod nadzorom Armije BiH.

Slična ograničenja vrijedit će i za središnu komemoraciju u Srebrenici, najavljenu za 11. srpnja. Taj datum svake godine do sada bio je povodom da se u krugu memorijalog kompleksa u Potočarima, gdje su pokopani posmrtni ostaci više od šest tisuća ubijenih, okupe članovi obitelji ubijenih i nestalih i preživjeli Srebreničani te tisuće onih koji bi došli odati počast žrtvama, kao i brojni domaći i međunarodni dužnosnici.

Ove će subote u Potočare biti dopušten pristup samo malom broju osoba, među kojima su članovi obitelji devet žrtava genocida čiji će posmrtni ostaci tada biti i pokopani uz vjerski obred kojega će predvoditi poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović.

Najmlađa žrtva čiji će ostaci biti pokopani je Salko Ibišević, koji je imao 23 godine kada je ubijen. Njegovi djelomični posmrtni ostaci nađeni su u masovnoj grobnici u okolici Zvornika 2001. godine.

Najstariji među žrtvama koje će biti pokopane 11. srpnja je Hasan Pezić, koji je ubijen kada je imao 70 godina. Njegovi djelomični ostaci pronađeni su u jednoj masovnoj grobnici 1999. godine.

U krugu memorijalnog kompleksa kod Srebrenice do sada su pokopani ostaci 6643 pronađene i identificirane žrtve genocida, a još uvijek se traga za više od tisuću nestalih nakon što su postrojbe vojske bosanskih Srba u iznenadnom napadu zauzele zonu pod zaštitom Ujedinjenih naroda i nakon toga započele sustavno ubijanje bošnjačkih muškaraca i dječaka te progon žena i djece.

Genocid u Srebrenici smatra se najtežim ratnim zločinom počinjenim na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

Zbog sudjelovanja u planiranju i provedbi tog zločina pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju i sudovima u regiji do sada je osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, a na doživotne zatvorske kazne osuđeni su ratni politički i vojni lideri bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić te Mladićevi najbliži suradnici Zdravko Tolimir i Vladimir Beara. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari