Pratite nas

Komentar

Srbin o napadu na Pupovca: ‘Gađali smo im Dubrovnik, Zadar, Zagreb…i to ne hranom koliko se sećam’

Objavljeno

na

Na svim portalima možete čitati o “napadu” na Milorada Pupovca, a u moru komentara istakao se ovaj. Komentar je jednog Srbina, a prenosimo ga u cijelosti:

“Gađali smo im Dubrovnik, Zadar, Zagreb…i to ne hranom koliko se sećam. Vukovar sravnili sa zemljom i slikali se nasmejanih lica pored ruševina, veličajući sebe i svoje “vojne uspehe”.

Gde je Arkan nogom stupio, tu više ništa živo nije ostalo, ni vrabac ni kokoška, a sećanja su još vrlo živahna. Pupovac nije napadnut, da jeste izveštaji o frakturama bi stizali iz bolnice.

Mirni i pošteni Pupovac – Srbin koji je po vaspitanju praktično Hrvat, mora biti spreman na incidente ako se zalaže za one koji su ovo gore opisano radili kao nacija koja “nije bila u ratu” i kao nacija koja je “mirovne pregovore” vodila bombama u nastojanju da pobedi.

Međutim, izgubili smo…a rat nije sport u kojem je važno samo učestvovati i posle poraza otići kući i dočekati novi dan. Trebalo bi Hrvatima, celom Svetu a naročito sebi da pokažemo da smo kadri da se ispravno odredimo prema bliskoj prošlosti, a oni neka brinu o svojoj.

Da smo sposobni da pravimo državu i institucije, da uništavamo korupciju, nepotizam, kriminal koji sada cvate više nego ikada. Da postajemo bolji ljudi.

Dok to svi ne vide, Srbin će biti uništitelj koji sa kamom i bombom rešava probleme i to neće proći, a mi ćemo kao narod još dugo da plaćamo bahatu agresivnost svojih vođa.

Porazno je da je i danas sve isto samo što mi više nemamo oružje koje su nam oduzeli. Možda je mentalno još i gore…sledi Kosovo, pa Vojvodina…do pašaluka. Ogromna šteta za narod koji u sebi nosi vrednosti, ali vrši katastrofalno loše izbore.

(Darko, 29. septembar 2018 09:22)”

(dubrovnikinsider.hr)

 

CSI Velebit – Istraga drskog pokušaja atentata na Milorada Pupovca

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Dalija Orešković slavi 45. srpsku diviziju

Objavljeno

na

Objavio

Sporeći se sa Zlatkom Hasanbegovićem o izjavi Brune Esih da je 8. svibnja 1945. Zagreb “pao”, Dalija Orešković, velika nada ljevice, a sve se više pokazuje da je riječ o ekstremnoj ljevici, reče: “Kada je državni vrh odustao od temeljnih vrijednosti na kojima počiva naša država, onda je država pala”.

Što će reći da su za nju “temeljne vrijednosti” srpski partizani koji su “oslobodili” Zagreb, a među kojima su bili mnogi preobučeni četnici, zatim masovna ubojstva koja su učinili i nezapamćeni teror.

Za nju su “temeljne vrijednosti” to što su se pripadnici 10. zagrebačkog korpusa, spriječeni da prvi uđu u Zagreb, kako svjedoči general Ivan Šibl, “osjećali poniženo i jadno”.

Ona se u društvu partizansko-četničkih koljača ne osjeća “poniženo i jadno” nego su joj temelj na kojem počiva njezin svjetonazor i karijera. Ona s njima “ulazi u Zagreb” da ga “oslobodi” ustaša koje vide samo ona, Beljak, Markovina, Vučić… Da oslobodi Zagreb i Hrvatsku Plenkovićeve vlasti kojoj “ne smeta politizacija Bleiburga jer među ustašofilima vidi dio svog biračkog tijela”, da je oslobodi Kolinde koja je “nula”, SDP-a koji je “iznevjerio socijaldemokraciju”, i svih koji s njom ne slave ulazak u Zagreb 45. srpske divizije 8. svinja 1945. godine.

Milan Ivkošić / Večernji list

Popis stratišta u Zagrebu kad su partizani ušli u grad na čelu sa srpskim divizijama

Hasanbegović: U Zagrebu imamo na desetke Ovčara

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marijana Bijelić nasljeđuje Simu Dubajića

Objavljeno

na

Objavio

U potpuno istraumatiziranoj javnosti, rijetko što izgovoreno može zavrijediti poseban osvrt.

Postalo je svakodnevnica zagovarati i promicati smrt drugima pa je u fazi nadgradnje te agende postalo svakodnevnica ubijanje i linč proglašavati tolerancijom, a u još naprednijoj fazi sve to se proglašava univerzalnim uzorom, nekim novim moralnim poretkom.

I u tom ludilu koje diktiraju različiti aktivistički perverznjaci, potpuno na istoj razvojnoj matrici dogodi se poruka i pojavi stara – nova osoba koja iskorači u posve nove horizonte i pred kojom čovjeku zastane dah. Pred tolikim pomračenjem uma.

HTV je najčešće pozornica na kojoj se pojavljuju i postaju takvi iskoraci, a kako je komunikacijski ponajvažniji preduvjet za uočavanje poruka i osoba upravo kontrast, savršen kontrast je akademsko-dijaloški klub “Peti dan” HTV-a. I zbog statusa sudionika i zbog statusa HTV-a.

Razinu kontrasta, time i šokantnosti osiguravaju sudionici, pri čemu naspram Raspudića i Selak, razložnog Mitrikeskog i ovisno o temi dijaloški interesantnog Aleksandra Musića, gotovo do perverzije javnost šokiraju sudionici kao, ranije, Rada Borić, zatim Lana Bobić, a trenutno Marijana Bijelić.

Često se pitam gdje su granice pristojnosti slušajući takve osobe i zašto se u poželjnom javnom diskursu ne primjenjuje pravilo, koje su engleske televizije odavno uspješno primijenile u obračunu s huliganizmom i egzibicionizmom za vrijeme prijenosa nogometnih utakmica?

Jednostavno, s huliganskog čina se preusmjere kamere i mikrofoni, a u ovom slučaju, valjda da bi se ponudila legendarna “različitost” kao izraz nekakve dijaloške kulture i zrelosti društva, upravo se kamere i mikrofoni usmjeravaju u perverzije.

I to kreatori programa predstavljaju dijalogom. Nekom vrstom poželjnog konflikta.
Utoliko je ovaj dijaloški konflikt perverzniji, ukoliko je javni i društveni status dijaloških perverznjaka izraženiji, a namjera produkcije poželjnosti veća.

Nakon prijedloga Rade Borić u “Petom danu” da se donese zakon o deustašizaciji, konstatacija dr. sc. Marijane Bijelić da u NDH nitko tko je tada živio nije mogao ostati čist, odnosno nedužan, probila je nove obzore kulturološke, intelektualne, ali i vrijednosne izopačenosti dajući idejni i akademski okvir pozivima na linč, smrt, ubijanje i istrijebljenje drugačijih, upravo pod krinkom njegovanja različitosti, što je i temelj akademske prisege na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu radi.

Stav na javnoj pozornici, osobe s javnim i certificiranim akademskim statusom, da je svatko tko je živio u jednom vremenu suodgovoran za ekstreme vremena i njegove stvarne te pogotovo virtualne posljedice, izravan je poziv na uzimanje nekakvog laserskog mitraljeza i razuzdano potpuno moralno opravdano i poželjno strijeljanje po Hrvatskoj, a u konkretnoj nacionalnoj memoriji, to je suvremena eskalacija Anđelinovićevoga “šaranja” na Trgu u Zagrebu po prosvjednicima, zatim masakra istim “šaranjem” partizanskih “osloboditelja” od Bleiburga na Križnim putovima, pokolja “osloboditelja” u Vukovaru i gdje se god moglo “šarati” po Hrvatima zatrovanim generacijski prijenosnim virusom življenja pod NDH državom. Izjava o odgovornosti življenja je najeksplicitniji poziv na ubijanje hrvatskog naroda koji sam čuo.

Šokirajuća je u toj izjavi razina umne i moralne nastranosti, no, daleko je šokantniji društveni standard, koji toliku i takvu nastranost potiče, čineći posve normalnim pa i prihvatljivim samoproglašeno pravo na avangardnost, neupitnost, što je prvi preduvjet egzekutivnosti.

Još je veća sramota činjenica da kao narod u čijem se društvenom srcu to događa, idemo na Bleiburg i izražavamo štovanje žrtvi upravo takve povijesne perverzije koja je eskalirala nazad 74 godine, a kao sustav uz našu mirnu suglasnost živi i djeluje i danas!? Strašno, komentirao je Marko Ljubić na facebooku

 

Marijan Knezović: Što je s razvojnim oblikom ljudskog života i zašto se on ne štiti?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari