Pratite nas

Herceg Bosna

Srcem za Hrvatsku – Herceg Bosna za Republiku Hrvatsku

Objavljeno

na

Dana 12. studenoga 2014. u prostorijama Hrvatskog slova održana je, u organizaciji Braniteljske udruge «Zavjet» i Hrvatskog slova, tribina Srcem za Hrvatsku – Herceg Bosna za Republiku Hrvatsku.

Na tribini je sudjelovalo nekoliko stručnjaka za tematiku Domovinskog rata u Bosni i Hercegovini, među njima i trojica povjesničara, dr. sc. Ivo Lučić i dr. sc. Davor Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest i prof. Ilija Vučur iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, te general bojnik Željko Glasnović. Pročitano je i izlaganje general pukovnika Željka Šiljega.

U svojem izlaganju general Željko Glasnović konstatirao je da u hrvatskoj javnosti postoji nekoliko mitova o ratu u Bosni i Hercegovini, što je dijelom posljedica medijske blokade kao i sotonizacije Hrvata iz BiH, koju provode vladajući krugovi Hrvatske. Posebno se osvrnuo na tvrdnje da je HVO bio paravojna organizacija, te istakao kako se radilo legitimnoj vojnoj sili Herceg Bosne. Glasnović upozorava na čestu zabludu da je selo Ravno prva žrtva srpske agresije u BiH, ističući primjer sela Uništa, u kojem su srpske paravojne jedinice iz Hrvatske provodile teror nad hrvatskim stanovništvom nekoliko mjeseci prije napada JNA na selo Ravno.

Već tijekom 1991. godine vlasti BiH pokazale su da nemaju snage za zaštitu hrvatskog stanovništva od srpskih snaga, što je dovelo do vojnog organiziranja hrvatskog naroda. Vojne postrojbe Hrvata iz BiH su tijekom sljedećih godina uspješnim djelovanjem stvorile preduvjete za provedbu oslobodilačkih operacija u Hrvatskoj.

Kao jedan od velikih mitova koji se ponavljaju u hrvatskim medijima Glasnović navodi mit o hrvatskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, ističući kao paradoks da je Hrvatska kao agresor pomagala u naoružavanju države koju napada, zbrinjavala njezine izbjeglice i ranjenike te je opskrbljivala lijekovima, hranom i gorivom. Uloga Hrvata u BiH je stigmatizirana zločinom u Ahmićim, dok istovremeno hrvatska javnost nije upoznata sa zločinom muslimanskih snaga nad Hrvatima u Trusini, počinjenim isti dan.

Prof. Ilija Vučur naveo je nekoliko podataka o doprinosu Hrvata iz Bosne i Hercegovine stvaranju i obrani Republike Hrvatske. Primjerice, Vučur napominje da popisi polaznika tečaja za prve hrvatske redarstvenike pokazuju da je broj ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine bio natprosječno visok (na primjer, u jedinici za posebne namjene MUP-a RH iz Kumrovca od 335 polaznika tečaja drugog naraštaja samo 30-tak nisu bili porijeklom iz BiH), te zaključuje kako je to bilo presudno da predsjednik Franjo Tuđman imenuje Gojka Šuška ministrom obrane.

Taj zaključak potkrepljuje i svjedočenjem tadašnje voditeljice Ureda predsjednika Zdravke Bušić. Kao i prethodni govornici, Vučur ističe značaj postrojbi HVO-a u obrani Hrvatske, te kao primjer navodi planove za operaciju “Vukovarska golubica”, kojom se, ukoliko ne uspiju mirovni pregovori, trebao osloboditi teritorij na istoku Hrvatske. Prema sjećanjima suvremenika, od šest sektora na koje je prema planu podijeljena bojišnica, dva su, bila dodijeljena gardijskim brigadama HVO-a.

Sljedeći govornik dr. sc. Davor Marijan iznio je zanimljive podatke do kojih je došla obrana generala Slobodana Praljka, prema kojima je u Domovinskom ratu sudjelovalo 58.065 osoba koje su rođene izvan Republike Hrvatske. Od toga u BiH rođeno 41.097 osoba, dok se za 8929 osoba ne zna gdje su rođeni, no Marijan pretpostavlja da je od tog broja njih 90 posto rođeno u BiH. Stoga zaključuje da je broj Hrvata iz BiH koji su sudjelovali u postrojbama Republike Hrvatske činio ekvivalent ljudstvu 20 brigada. Marijan je naglasio i značaj financijske i ostale pomoći koja je stizala tijekom rata iz dijaspore.

Marijan dalje zaključuje kako su Hrvati iz Bosne i Hercegovine odigrali značajnu ulogu 1991. godine blokadom oklopno mehaniziranih kolona JNA. Za razliku od uspješnog prodiranja snaga JNA na pravcima preko Une, Save i Dunava, Hrvati u BIH zaustavili su kod sela Polog i Šuica prodor postrojbi JNA koje su trebale odigrati važnu ulogu u okupaciji šireg dalmatinskog područja. Marijan je izlaganje zaključio parafrazirajući naslov poznate knjige generala Srpske vojske Krajine Milisava Sekulića “Knin je pao na Livanjskom polju a ne u Beogradu”.

Dr. sc. Ivo Lučić upozorio je na važnost historiografije, napominjući kako od interpretacije prošlosti zavisi budućnost. Zatim je iznio zanimljivost kako se, ne računajući memoarsku građu i publicistiku, samo Hrvati bave historiografskim istraživanjima posljednjeg rata. Lučić kritizira dominantni pogled iz Hrvatske na rat u Bosni i Hercegovini i ulogu Hrvata u njemu, koja je, zaključuje, do uvrede pojednostavljena i krajnje banalizirana. Lučić pojašnjava i da su zločini nad Hrvatima u Hercegovini nakon završetka Drugog svjetskog rata uvjetovali i njihov stav prema događajima početkom 90-ih godina, Jugoslaviji i uređenju BiH u budućnosti. Bosanskohercegovački Hrvati protivili su se opstanku Jugoslavije ali nisu bili protiv opstanka Bosne i Hercegovine, u okviru koje su tražili su zaštitu svojih prava kao konstitutivnog naroda.

Osvrnuo se i na optužbe protiv predsjednika Tuđmana o agresiji na BiH koje se često mogu čuti, koje su posljedica, ističe Lučić, pokušaja tadašnje opozicije u Hrvatskoj da dođe na vlast. Istaknuo je i podatak da je 14.444 Hrvata prošlo muslimanske logore, a 100.000 Hrvata iz Središnje Bosne protjerale su muslimanske snage. Lučić je govorio i o današnjoj situaciji i položaju Hrvata u BiH. Na kraju se osvrnuo na brojne primjedbe kako se sa Bošnjacima umjesto ratne opcije trebalo ići na dogovor i kompromis, no dogovor između bošnjačkog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini nije postignut niti dan danas, o čemu svjedoči neravnopravan položaj Hrvata u Federaciji BiH.

Pročitano je i izlaganje general pukovnika Šiljega, koji je istaknuto kako su Hrvati u Bosni i Hercegovini odmah po izbijanu rata pristupili postrojbama Zbora narodne garde i MUP-a RH, u okviru kojih su se borili na svim bojišnicama Hrvatske. Hrvati u Bosni i Hrvatsku, podsjeća Šiljeg, na referendumu su se izjasnili za neovisnu BiH, no suočeni s srpskim pripremama za agresiju na BiH i sve očiglednijim ratom, samoorganizirali su se, te podnijeli prvi udar srpskih snaga i postrojbi JNA. Mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja bila je posljedica vojnih uspjeha u BiH kojima je značajnu ulogu imao i HVO.

Usprkos tomu, mir u Bosni i Hercegovini plaćen je gubitkom teritorijalne jedinice Hrvata, Herceg Bosne. Rat u Bosni i Hercegovini, samo političkim sredstvima, traje i danas, zaključuje Šiljeg, i Hrvatska mora pomoći tamošnjim Hrvatima.

Na temelju izlaganja možemo zaključiti da se ne samo zbog etničkih, nego i geostrateških razloga rat u Hrvatskoj i BiH ne može promatrati odvojeno, nego samo kao jedinstveno ratište. Samo zajedništvo koje je u najvećoj mjeri uspostavljeno 1991., Hrvatima je tada moglo garantirati opstanak, odnosno obranu a potom i pobjedu u nametnutom ratu. Zajedništvo je i danas preduvjet za očuvanje hrvatskih nacionalnih interesa.

Tribina je ukazala na potrebu da hrvatska javnost dobije objektivnije i cjelovitije informacije o ulozi i zaslugama Hrvata iz Bosne i Hercegovine u Domovinskom ratu.  (braniteljski.hr/kamenjar.com)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Sramotan odnos Hrvatske prema ‘šestorki’ Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Jadranko PrlićBruno StojićSlobodan PraljakMilivoj PetkovićValentin Ćorić i Berislav Pušić, naši uznici iz Herceg Bosne za hrvatske medije ne postoje. I ne samo za medije. Njih ne spominju ni najviši hrvatski dužnosnici, vodeće stranke, saborski zastupnici!

Srame ih se!? Boje se nečega? Imaju amneziju? Podlegli su negativnoj kampanji?

Što god od toga bilo, trebali bi znati: hrvatski narod se njima ponosi i zna tko su!

Možete ih klevetati ili šutjeti o njima, ali narod zna tko su!

Oni će, bilo to vama drago ili ne ostati zapisani u povijesti Hrvata kao svijetli primjeri, ma što vi govorili, i koliko god ih prešućivali!

Nije li tako bilo i s Gotovinom, Markačem, Čermakom, Ademijem? Na njih se putem naših mainstream medija ili od strane plaćenih lešinara-piskarala nabacivalo blato sve dok nisu oslobođeni optužbi! Za čiji interes i u ime čega!?

I kad se naša generalska trojka (Gotovina, Markač, Čermak) uzdignuta čela vratila iz Haaga, bili smo svjedoci njihovih izobličenih faca i šoka zbog oslobađajućih presuda. Čak ni u tim trenucima, kad su stotine tisuća Hrvata na svetim misama molili za slobodu nepravedno optuženih, a na središnjem zagrebačkom trgu ih razdragano mnoštvo dočekalo kako se nikada i nikoga u Hrvatskoj nije, kad je cijela Hrvatska bila u suzama radosnicama, oni nisu mogli skriti svoju mržnju i jal. I nevjericu da nevino optuženi nisu osuđeni a Hrvatska nije razapeta na stup srama pred svijetom!

Toliko „vole“ zemlju u kojoj žive!

Tim gubavcima, tom šljamu i ološu, ljudskom talogu kakvoga ima samo kod nas u Hrvatskoj ne smetaju krvnici koji su ostali neosuđeni i danas su na slobodi a počinili su najgora nedjela genocida i etničkog ćišćenja u Europi nakon Drugoga svjetskog rata! Zločinci koji i dalje ruju i šire mržnju, upućuju uvrede na adresu Hrvatske, pljuju po našim žrtvama i svetinjama i prijete novim ratovima!?

Oni ne nalaze ništa sporno u tomu što balkanski krvnik Milošević nije osuđen, u oslobađajućoj presudi fašistu i četničkom zlikovcu Vojislavu Šešelju, za njih nije upitna ni simbolična kazna izrečena krvniku Veselinu Šljivančaninu, ne oglašavaju se na optužbe dokazanih fašista Aleksandra Vučića, Ivice Dačića i njihovih slugu.

Više se mediji u Srbiji bave time i imaju objektivniji pristup u odnosu na ove pojave nego mi!

Je li to normalno!?

Nedavno je premijerka Srbije Ana Brnadić javno postavila pitanje: „Tko će Šešelju nadoknaditi onih 13 godina izgubljenog života koje je proveo u Haagu?“

Na stranu to što se dotična gospođa zalaže za prava zločinca i ratnog huškača, ali eto, kod njih se ni ljudi na najvišim pozicijama ne libe uzeti u zaštitu nekoga ako misle da je to u nacionalnom interesu.

Mi nismo doživjeli da naš premijer ili predsjednica barem jednom jedinom riječju podrže naše uznike iz Herceg Bosne. I da kažu istinu o ratu. Ili ja barem nikada nisam takvo što čuo.

SRAME SE ISTINE, ili su i sami podlegli kampanji. Istoj onoj koja je od početka blatila hrvatski Domovinski rat i blistave oslobađajuće operacije Hrvatske vojske i policije.

Hrvatski narod – kad kažem hrvatski narod, za mene je to zajedništvo nas Hrvata u Hrvatskoj, Herceg Bosni i dijaspori – jako dobro zna što je istina.

Hrvatski narod zna da su optužbe za „udruženi zločinački pothvat“ krivotvorine bjelosvjetskih mešetara i mutivoda kojima nije bilo u interesu da se Hrvati u Herceg Bosni obrane.

Hrvatski narod stoji iza svojih generala i iza ISTINE o svojoj borbi za opstojnost. Kolona sjećanja koja danas u Vukovaru teče kao rijeka kolona je sjećanja za sve naše žrtve, kako u Slavoniji, tako i na Banovini, u Dalmaciji, Dubrovniku, Konavlu, u Lašvanskoj dolini, i diljem naše Herceg Bosne.

Hrvatski narod u Herceg Bosni je kriv samo zato što je preživio, na njemu druge krivnje nema. I živjet će i dalje. Bilo to komu drago ili ne.

Sjajna obrana koju je na suđenju u Den Haagu iznio general Slobodan Praljak dokazala je istinu. I naš narod s vjerom u Boga i pravdu čeka presudu šestorki uvjeren u njihovu nevinost, jednako kao i u slučaju generala Gotovine, Markača, Čermaka, Ademija.

Naši generali iz Herceg Bosne, nepravedno optuženi i (nažalost) ostavljeni i od političke elite Republike Hrvatske na milost i nemilost svjetskim moćnicima, čekaju više od 13 godina na presudu. Ali nisu ostavljeni od NARODA i ostat će zapisani u našoj povjesnici, kao ČISTI I ČASNI ljudi, kakva god presuda tih moćnika bila.

Oni, da parafraziram generala Praljka, mogu biti i osuđeni, ali ne po pravdi i pravu, nego po sili i pravu jačega. 

A svi vi koji šutite a ne bi smjeli šutjeti, a u isto se vrijeme grčevito borite za svoje mjesto u povijesti istog ovog naroda, znajte: TA POVIJEST SMJESTIT ĆE VAS TAMO KUD SPADATE.

Jer, istina je voda duboka!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Obrana Hrvata kroz Herceg Bosnu ne može biti zločinački pothvat

Objavljeno

na

Objavio

Obilježavanje 26. obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne jedanaest dana prije drugostupanjske presude šestorici nekadašnjih čelnika HZ, a kasnije i Hrvatske republike Herceg Bosne, proteklo je u zebnji i iščekivanju, te u isticanju ponosa prema opstanku i opstojnosti Hrvata u BiH i pijeteta prema svim žrtvama, piše Večernji list BiH.

Nekritička i crno-bijela tehnika portretiranja svih događanja u Bosni i Hercegovini i ove godine su učinila da se na Herceg Bosnu gleda najmanje iz tri kuta.

Dretelj i Musala

Posve je logično da će bošnjačke žrtve za sve loše osuđivati Herceg Bosnu i hrvatske vlasti. Jednako kao što to čine hrvatske žrtve prema bošnjačkim vlastima i Sarajevu. A da čak ni u tome pristupu žrtvama ni približno jednako nema jednakosti, kao niti počinjenim zločinima, pomoglo je nedavno izricanje presude za žrtve u logorima Musala kod Konjica i Dretelju kod Čapljine.

Uz to što je hrvatski “zločinac” dobio dvostruko veću kaznu od bošnjačkog “zločinca”, u najmanju ruku neprihvatljivo je da se logor za Hrvate naziva sabirnim centrom, u kojemu su se, eto, omakli i zločini, a da pravosuđe BiH sabirni centar kojim su upravljali Hrvati nazivaju logorom.

Ništa drukčija dioptrija nije bila niti iz Haaga, koji je u prvostupanjskoj presudi jedino osudio grijehe Herceg Bosne, koja formalno ne postoji, a istodobno niti jedna druga genocidom, ubojstvima i progonom napravljena tvorevina nije doživjela takvu osudu.

Postavlja se pitanje, treba li se sramiti Herceg Bosne, njezinih utemeljitelja, njezinih rezultata… Svako racionalno i normalno stvorenje osudit će zločine koje je bilo tko počinio u bilo koje ime.

Identičnu distancu treba zauzeti prema svima onima, institucijama i pojedincima, koji nastoje stigmatizirati cijeli jedan narod, Hrvate, i staviti im breme kakvo su nosile ustaše i sljedbenici zločinačkog nacističkog režima.

Posavina, Bosna…

Protagonisti se jesu promijenili, ali matrica prikazivanja žrtve i izvlačenja političkih bodova na tome temelju odavno je pročitana priča. Hrvati u BiH na povijesni dan osnivanja Hrvatske zajednice Herceg Bosne trebaju i moraju biti ponosni.

Posebice stoga jer su toga dana 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara, odgovorili kako neće skrštenih ruku čekati sudbinu grada heroja na obalama Dunava. Podlogu za osnivanje Herceg Bosne dale su im već utemeljenje Hrvatske zajednice u Bosanskoj Posavini, središnjoj Bosni, te na koncu i onima u Hercegovini.

Upravo su ta činjenica te kasnije stvaranje Hrvatskoga vijeća obrane bili ključni za opstanak i opstojnost najvećeg dijela hrvatskoga naroda. Na tome teritoriju zadržalo se oko 450.000 Hrvata. Herceg Bosna bila je jedina žila kucavica i za opstanak Bosne i Hercegovine.

Ideja Herceg Bosne nikada nije i neće umrijeti među Hrvatima. Oni je, makar i u virtualnom svijetu, doživljavaju ispunjenjem stoljetnoga sna o slobodi.

18. studenoga 1991. godine uspostavljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari