Pratite nas

Život

Sreća, savršenstvo i život, što je to?

Objavljeno

na

sreća

Jednom sam sebe pitao što znači savršenstvo, što znači biti sretan, što znači željeti živjeti!?

Probao sam naći odgovor, probao sam se provući i kroz najuži put, ali mislio sam da nemam snage ni vremena da se provlačim, tada sam krenuo širokim putom, u nadi da će mi biti lakše jer je taj put bio lak za hodati i činilo se da neće biti nekih problema prijeći ga i doći do cilja. Jer taj put je vodio kroz planinu, a na vrhu je bio cilj. Govorio sam često sam sebi da mogu živjeti sam, osamljen bez ljubavi, i tako sam i probao biti sam bez igdje ikoga, misleći da je lako bez ljudi, bez voljenih i bez onih koji ti žele pomoći.

Kako sam išao širokim putem misleći da mi se ništa neće dogoditi, nisam bio jedini koji je izabrao taj put, izabrali su ga mnogi drugi koji su me na putu zaustavljali, koji su me izbacivali sa puta, koji mi nisu dali ići dalje. Želim vam ispričati moj put. Prva osoba na koju sam naišao bila je Psovka, barem se tako nazivala. Govorila mi je da ću sa njom moći i bez znakova stići do cilja, da je ona vodič, da zna kako doći do olakšanja, da zna sve, i nisam se mogao oduprijeti, jednostavno me je vukla k sebi i govorila još malo još malo. Ali ja više nisam mogao, kleknuo sam i pao u nesvijest. Psovka je otišla, ali je rekla da će se vratiti. U polusvijesti sam čuo glas koji govori: „Prepusti sve meni, ja ću sve riješiti, samo se vrati na onaj uski put!“ Kada sam ustao nisam se uopće obazirao na taj glas, mislio sam u sebi: „Već sam na ovoj stazi, zašto da se vraćam, pa nije mi teško.“ Barem sam tako mislio. Nastavio sam dalje, mislio sam da će Psovka biti moj jedini neprijatelj koji mi smeta, ali nedugo zatim ugledao sam kako pored ceste čeka osoba zvana Ovisnost. Prišao sam i pitao je što je mori, zašto je tužna, na to pitanje je odgovorila ovako: „Nitko ne želi da ide sa mnom kroz ovaj put!“ Ja sam Ovisnosti pružio ruku i rekao: „Pođi sa mnom.“ I tako smo se Ovisnost i ja uputili ka cilju. Došli smo do križanja i na križanju sam bio zbunjen a Ovisnost mi je govorila idemo lijevom stranom, pokazujući mi kako je put čist i prohodan, dok je desna strana bila neprohodna te je bilo nemoguće njome proći. Pošao sam za Ovisnošću ”čistim” putem i nedugo zatim su nas susreli Bludnost, Pretilost i Neposlušnost.

Mislio sam da će mi pomoći nastaviti dalje, ali oni su me uhvatili i prebili sve dok nisam opet pao u nesvijest. Opet sam u nesvijesti čuo isti glas koji govori: „Vrati se, Ja ću ti pomoći, Ja ću ti put pokazati!“ Ovaj put mi je bilo čudno jer sam već dva puta čuo sličnu rečenicu, ali opet se nisam obazirao, nastavio sam svojim putem i vidio sam kako je kraj mene stala Lijenost sa svojim prijateljima Požudom, Bogatstvom i Škrtošću, i pitala me želim li da me odbaci do cilja. Ja sam prihvatio tu ponudu i sjeli smo zajedno u auto. Vozeći se brzina je bila sve veća, a nedaleko od nas je bio cilj. Nismo uspjeli! Sletjeli smo sa planine po kojoj smo se penjali, opet na početak. Izišao sam iz auta sav izranjavan i vrtjelo mi se, pao sam opet na pod i bio sam u nesvijesti. Opet sam čuo glas u glavi, ali je sada taj glas izgledao tako stvarno, tako blizu. Nedugo nakon toga događaja sam se osvijestio u rukama jednog čovjeka. Pitao sam ga kamo idemo? A on je rekao da idemo k njegovoj kući. Ja sam inzistirao da me pusti jer sam opet želio doći do cilja, ali je taj čovjek govorio da me ne želi pustiti. Pitao sam ga kojim putem idemo do njegove kuće, On je rekao: „Onim zaraslim, neprohodnim putem!“ Čudio sam se i pitao zašto se taj put ne očisti, zašto je onaj put s kojeg sam sletio ljepši, prohodniji i čišći, na to je taj čovjek odgovorio: „Zato što svi biraju lakši put, a ne znaju da tamo stoje oni koji ti ne žele dobro. Tamo se svi naguravaju, gužva je, i zato je put očišćen, jer trava ne može rasti, uvijek netko hoda i gazi po njoj.

Čovjek me je provukao kroz onaj uski put, koji mi je na početku bio problem, zatim me je unio u svoju kuću. Bio sam u čudu, ta kuća je bila prepuna ljudi koji su bili u istom problemu kao ja, koji su nedaleko od cilja pali, ali ih je taj čovjek digao. Tu su stajali liječnici zvani Molitva, Vjera, Post, Euharistija, Ispovijed, Pravednost, Istina, Ljubav. Oni su me iscijelili i nedugo nakon toga sam ozdravio. Bio sam opet u mogućnosti hodati, zapravo sam se osjećao kao da letim. Pitao sam ih kako se zove ta osoba koja me je donijela u ovu kuću. Oni su odgovorili: „Mi ga zovemo Spasitelj, Otkupitelj, Sin Božji, Čuvar, Zaklon, Pastir, Kralj neba i zemlje, ali ti ga možeš zvati -Isus! Tada sam pao na noge i zaplakao, žalio sam što sam sumnjao u taj uski put, koji se na kraju isplatio. I da, došao sam do cilja, napokon sam došao do traženog cilja, uz Isusa, uz Molitvu, Vjeru, Post, Euharistiju, Ispovijed, Pravednost, Istinu i Ljubav. Došao sam do cilja. Nisam mogao vjerovati. Tada sam odlučio da nikada više neću birati na oči lagan put, nego uski, tijesni i zarasli put, jer me sigurno na kraju toga puta čeka nagrada!

( frama-posusje.com)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Život

Mlada darovita đakovčanka Sanja Pažin – Duhovnom književnošću do srca ljudi

Objavljeno

na

Objavio

– Lijepa riječ utkana je u svako ljudsko srce i tamo stoji, dok ju vlasnik toga srce ne izvuče van. Važno je imati hrabrosti to učiniti, prije 20-tak godina rekao mi je  poznati hrvatski književnik Dragutin Tadijanović, nakon što je prelistao rukopis za moju zbirku poezije “Vesele boje tuge”.

– Grijeh je, nastavio je tada pokojni Tadijanović, ako se mladom čovjeku ne dade prigoda da ono što leži u njemu ne iznese na svjetlo dana, a nikad ne znamo koliko veliki potencijal postoji u nekom. To znade samo dragi Bog.

Velike riječi velikoga Tadije odjekuju u mom sjećanju, a postale su ponovno  aktualne u trenutku kada sam ugledao novi književni uradak mlade đakovačke književnice Sanje Pažin, a koja pod uredničkom palicom Marije Mišić iz slavonskobrodske književne udruge “Aldo” počinje uspješno kročiti književnim stazama. Naime, nekoliko je prepoznaltjivih udruga koje daju prostor mladim ljudima i pomažu im oko izdavanja prvih knjiga. Sve ih je pokrenuo istinski zaljubljenik u književnost i neumorni entuzijasta Ilija Matić iz Županje, koji okuplja mlade književnike u udruge. Ovim projektom Matić mladima objavljuje književna djela, uči ih kako knjigu napraviti i predočiti javnosti, a potom kako  da knjiga dođe do krajnjeg recipijenta, do svoga čitatelja. U 15 godina koliko se Matić uspješno bavi ovim poslom, njegove udruge Esseg, Bagrem, Aldo, Zigma izdale su knjige preko 250 mladih autora iz Hrvatske, BiH i Srbije. Među njima je, svakako među najzapaženijima ime Sanje Pažin.

Sanja je uspješna učenica 3. razreda Đakovačke gimnazije, a pod uredničkom palicom teologinje i književnice Marije Mišić i Ilije Matića izdala je dva djela, za koja se već sada znade, da će plijeniti čitalačku javnost. Prema njezinim riječima, ljubav prema pisanju otkrila je u  drugom razredu osnovne škole, a konkretne kniiževne obrise dobila je tek sada preko udruge Aldo. Sanja je već poznata u medijskom svijetu, jer na svojem osobnom blogu “Hope Always16” objavljuje kratke motivacijske priče  čime daje potporu osobama s raznim životnim potrebama. Dobitnica je i jedne vrijedne nagrade od poznatog američkog autora Jeffa Goinsa.

-U svojim knjigama: Bože, hvala Ti, i “Bože, hvala ti – Druga prilika”, Sanja nas vodi hodnicima tajnovitosti života, otkrivajući nam istinu postanka, ali i postojanosti, napisala je u recenziji za Sanjine knjige književnica Dijana Uherek Stevanović. Svoje knjige Sanja predstavlja u organizaciji knjižnica u Slavoniji, a planira promocije svojih djela održavati i u inozemstvu.

Anto Pranjkić/ Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Eurostatovo istraživanje potvrđuje da Hrvatice vole rađati u braku

Objavljeno

na

Objavio

Najnovije istraživanje kojega je proveo Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar iz Zagreba, potvrđuje tezu da Hrvatice pripadaju skupini onih europskih žena u kojima najviše djece rađaju u braku(81,1%).

Prema podatcima ovog istraživanja u Turskoj se izvan braka rađa najmanje djece, tek 3% od ukupnog broja. Među zemljama u kojima se najviše djece rađa u braku su Grčka (91,6% te Cipar (80,9%). To pokazuju podatci Eurostata. A Eurostat donosi i podatke o onim zemljama u kojima se najviše djece rađa izvan braka.

U tom smislu prednjače skandinavske zemlje Island (70%) te Norveška(58%) te Francuska s gotovo 60 % djece rođene izvan braka.

Analitičari smatraju da nisu razlozi ovakovog stanja u Skandinaviji i Francuskoj samo sadržani u liberalnijem pristupu, nego i u činjenici da se radi o bogatijim zemljama.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati