Pratite nas

Kronika

Srela sam četnika koji mi je sinove odveo u smrt

Objavljeno

na

hkm.hr

Ruža Pavlić oba sina je pronašla u masovnoj grobnici u Lovasu. Mučeni su i ubijeni u listopadu 1991. u jednoj garaži. Domaći Srbin Mirko Rudić došao je, kaže, s nekim njoj nepoznatim ljudima i odveo ih…

Za Ružu Pavlić nema utjehe. Njezina djeca ubijena su u Lovasu 1991. godine. Željko (29) i četiri godine mlađi Darko. Obojica su bila neoženjena i živjela s roditeljima u obiteljskoj kući u Lovasu.

– Došli su po njih u našu kuću i samo ih odveli. Najprije su zatvoreni u zadruzi, zatim u općini da bi ih osam dana nakon što su ih odveli, ubili u jednoj garaži. I oni su kao i mnogi drugi ubačeni u masovnu grobnicu. Da su mi sinovi mrtvi saznala sam od susjeda nekoliko dana nakon njihove smrti – kazala nam je kratko Ruža, kojoj je svaki razgovor o tome otvaranje rana koje zapravo nikad nisu zacijelile. I neće.

Susjed mi je rekao da su mi sinovi pobijeni

Masakr nad nevinim stanovništvom malenog srijemskog sela započelo je u listopadu 1991. godine. Dva dana nakon što je Hrvatska proglasila neovisnost od Jugoslavije i nakon što je JNA  zauzela to područje uz pomoć paravojnih formacija Dušan Silni odigrala su se brutalna ubojstva.

– Toga dana kada je napadnut Lovas domaći Srbin Mirko Rudić došao je s nekim nepoznatim ljudima po moje sinove. Odveli su ih najprije u mašinsku radionicu u Poljoprivrednoj zadruzi, a onda u Općinu. Išla sam im u posjet. Od Save Klisurića, koji je bio direktor škole u Lovasu, tražila sam pomoć jer je poznavao moju djecu, ali ništa nije poduzeo. Danima nisam ništa znala o svojim sinovima. Ni od koga nisam mogla dobiti neku informaciju. Konačno, došao je dan kada mi je pokojni susjed Ivica Đaković rekao za smrt mojih sinova. Radila sam nešto oko cvijeća, a on je došao i rekao: Ružice, djeca su ti pobijena. U ruci sam držala veliki nož kojim sam radila i istoga sam trena pomislila kako je najbolje da se probodem. U glavi su mi se smjenjivala dva glasa – jedan je govorio da si skratim muke, a drugi da to ne činim. Nisam više imala razloga živjeti – prisjetila se Ruža najtežeg trenutka u svom životu.

– Kasnije sam saznala da je moje sinove prije nego što su ubijeni mučio četnik Petronije, da im je nožem sjekao i čupao kosu i zvjerski ih tukao zajedno s drugim četnicima. Božo Devčić i Ljuban Devetak krivi su za smrt mojih sinova. Kakav je to narod, kakvi su to ljudi?! Kakva je zvijer ušla u njih da su tako mogli mučiti i ubijati nevine ljude?! – pita se Ruža.

Za Božić 1991. godine otjerana je iz Lovasa. Otišla je u Njemačku gdje joj je bio bolesni muž koji je godinama radio u Njemačkoj i koji je pola godine prije okupacije Lovasa dobio moždani udar.

Vratila se samo zbog grobova svojih sinova

– U Lovas smo se vratili 1998. godine. Živjeli smo u jednoj sobici u dvorištu jer je sve drugo bilo porušeno. Polako smo u godinama koje su slijedile obnavljali kuću vlastitim sredstvima. Za sebe mogu reći da sam se vratila samo zbog grobova svoje djece. Njihova su tijela pronađena u zajedničkoj grobnici na lovaskom groblju. Na prepoznavanje u Zavod za sudsku medicinu u Zagrebu išao je brat moga muža. Željko je u džepu imao osobnu iskaznicu, a Darka su valjda prepoznali po kosi.

‘Za mene nikad neće biti utjehe’

– Jednom prilikom, kada sam išla na glasovanje, u Lovasu sam susrela Mirka Rudića koji je zajedno s drugim četnicima moje sinove odveo u zatvor. Kada sam ga ugledala, od šoka sam ostala paralizirana. Osim uspomena koje nosim u ranjenom srcu, od mojih sinova ostalo mi je tek nekoliko fotografija, slika koje su naslikali i nekoliko pramenova kose… Za mene nikada neće biti utjehe –  neutješna je Ruža.

Njezino svjedočenje kako i svjedočenja još nekolicine preživjelih objavljena su u spomen knjizi „Krvava istina (novome životu ususret)“ koja je nastala u povodu dvadesete obljetnice ukopa posmrtnih ostataka 67 lovaskih Hrvata, žrtava srpske agresije, koji su 1991. godine većinom bili pokopani u masovnoj grobnici, te u nekoliko pojedinačnih grobnica na groblju u Lovasu.

Ružin suprug umro prije tri godine i sada sama svakodnevno posjećuje grobove svojih najmilijih, piše 24sata.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

‘Hrvatsko društvo političkih zatvorenika’ kod Predsjednice Kolinde-Grabar Kitarović

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović primila je u petak 14.06.2019.g. predstavnike Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ). U izaslanstvu su bili: dr. Anđelko Mijatović, mag. Marko Grubišić, dr. Marijan Čuvalo, akademski slikar Miljenko Romić i Prof. Mirna Sunić-Žakman.

Teme razgovora bile su aktivnosti HDPZ-a, Leksikon hrvatskih političkih zatvorenika i izgradnja Memorijalnog centra žrtava totalitarnih režima u Zagrebu.

Dr. Anđelko Mijatović, povjesničar i književnik, predao je Predsjednici RH glasilo HDPZ-a „Politički zatvorenik“. Ovo glasilo proglašeno je jednim od najboljih glasila u postkomunističkim zemljama. Knjigu „Naše robijanje – hrvatske žene u komunističkim zatvorima“, autorice Kaje Pereković, bivše predsjednice HDPZ-a, predala je Predsjednici RH Prof.  Mirna Sunić-Žakman.

Sveukupno 3016 žena osuđeno je u komunističkoj Jugoslaviji, u razdoblju od 1945. do 1987. na zatvorsku kaznu iz političkih razloga.  Veliki broj žena izdržavao je zatvorsku kaznu bez sudske presude. ( U ovu brojku nisu uračunate desetine tisuća žena i djece njemačke narodne skupine ( „folksdojčeri“) zatvoreni u jugoslavenskim komunističkim koncentracionim logorima u ranoj komunističkoj Jugoslaviji ( FNRJ), tj. u Valpovu, Virovitici, Krndiji, Gakovu, Velikoj Pisanici, Sremskoj Mitrovici, itd.)  Predsjednici RH Kolindi  G. Kitarović nazočni gosti HDPZ-a  također su spomenuli  majke, supruge i obitelji političkih zatvorenika u komunističkoj Jugoslaviji i njihove velike žrtve koju su podnosile u brizi za opstankom članova svojih obitelji, kao i teška materijalna preživljavanja. Najveći teret bila je trajna društvena i negativna obilježenost : „narodni neprijatelji“.

Predsjednici gđi Kolindi G. Kitarović  nazočni su predložili izgradnju  spomenika „Hrvatska žena“ kao trajan spomen na njihovu žrtvu.

O zahtjevnom radu na Leksikonu hrvatskih političkih zatvorenika govorio je dr. Marijan Čuvalo, predsjednik zagrebačke podružnice HDPZ-a. Leksikon bi trebao sadržavati sve dostupne podatke o svakom političkom zatvoreniku od 1945. -1990. godine. Predsjednik HDPZ mag. Marko Grubišić naglasio je veliku važnost žrtve političkih zatvorenika u stvaranju neovisne i demokratske Hrvatske. Mnogi politički zatvorenici stupili su kao dragovoljci 1991. u hrvatske vojne postrojbe s ciljem obrane nove Hrvatske. Nažalost, mladi naraštaji o toj temi vrlo malo znaju, dočim se u školskim programima o toj temi malo piše.

Izgradnjom multimedijalnog Memorijalnog centra žrtava totalitarnih  režima u Zagrebu mladi naraštaji i šira javnost dobilli bi uvid u razmjere komunističke  represije. Lokacija je već osigurana u suradnji s Gradom Zagrebom. Prema Rezoluciji Vijeća Europe 1481 sve postkomunističke zemlje osnovale su takve muzeje sjećanja koji su iznimno dobro posjećeni. Akademski slikar Miljenko Romić, autor projekta Spomen doma-muzeja Ovčara u Vukovaru,naglasio je i potrebu uključenja  hrvatskog iseljeništva u taj projekt – ne toliko novčanim sredstvima već memorabilijama, dokumentima i predmetima vezanim za temu muzeja.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izrazila je namjeru posjetiti  bivše komunističke zatvore na  otoku  Sv. Grgur, Goli otok  i ženski zatvor u Požegi.

Autor: Prof. Mirna Sunić-Žakman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kronika

HRS poziva na deblokiranje deponije Uborak, kako bi se Mostar mogao očistiti

Objavljeno

na

Objavio

Kada su se dijelili milijuni KM za upravljanje otpadom na Uborku, suradnja grada, županije i Federacije je cvjetala. Danas kada je Mostar u situaciji ekološke katastrofe, problem Uborka i žitelja koji se s pravom bune zbog onečišćenja se prebacuje poput ping pong loptice. Problem je potrebno sustavno i dugoročno riješiti te deblokirati deponiju, jer blokiranjem deponije u pitanje se dovodi zdravlje žitelja cijelog grada i okolice, priopćeno je iz Gradskog odbora HRS Mostar.

Iz HRS-a navode da je u sklopu EU Phare projekta „Strategija upravljanja otpadom u BiH“ Europska Komisija  do 2000. godine u deponiju Uborak uložila oko 13 milijuna KM. U sklopu IPA projekata za period od 2007. godine do 2011. za izgradnju postrojenja za reciklažu u deponiji Uborak je otišlo je 2,5 milijuna eura.

-Postrojenje je pušteno u probni rad 23.10.2013. godine, ali je mutnim radnjama od strane tvrtke „General servis“ Sarajevo i neradom gradske uprave blokiran rad nove deponije gdje se nalazi ovo postrojenje. Uz sve ovo, hercegovačke općine koje svoj otpad odlažu na Uborak na godišnjoj razini putem dotacija za odlaganje su u Uborak uložile oko 2 milijuna KM, priopćeno je.

HRS-ovci podsjećaju gradsku upravu Mostara  kako je odlukom Federalnog ministarstva okoliša, deponija Uborak je morala biti zatvorena još 2013. g.

“Podsjećamo također kako je Federalna inspekcija još 2014. ustvrdila protuzakonito izdavanje urbanističkih suglasnosti za određene dijelove deponije, za što nitko nije odgovarao, a na osnovu kojih su utrošeni novci „Strategije“. Dodamo li ovome još mutnu i netransparentnu privatizaciju „Komosa“, lako se dođe do zaključka kako žitelji grada Mostara zdravljem plaćaju nemar i nerad gradske uprave”, navodi se u priopćenju HRS-a.

HRS je mišljenja da  ministarstvo okoliša HNŽ i Vlada HNŽ, kako kažu,  “pilatovski” peru ruke od trenutne ekološke katastrofe u Mostaru te podsjećaju kako je Vlada obvezna pred Skupštinu donijeti Plan i program zaštite okoliša u skladu kojeg se namjenski moraju trošiti proračunski novci za očuvanje okoliša.

-U međuvremenu se novcem proračunskih korisnika plaćaju stranački projekti i predizborna kampanja vladajućih stranaka, posebice preko Fonda za okoliš HNŽ, priopćeno je.

“Kada se sve zbroji, novac koji je utrošen „za očuvanje okoliša“ ne samo da je bio dovoljan za sanaciju deponije Uborak, nego sasvim dovoljan za sustavno rješavanje problema odlaganja otpada putem procesa održivog odlaganja otpada u skladu sa EU direktivama koje nalažu potpuno odvajanje otpada, reciklažu i potpunu zabranu proizvodnje i korištenja plastike za jednokratnu upotrebu”, stoji u priopćenju GO HRS Mostar.

HRS u potpunosti podržava zahtjeve žitelja sjevernog dijela grada koji blokadom deponije izražavaju svoje nezadovoljstvo. -No, također ih pozivamo na razum. Blokada bi mogla dovesti do veće štete, a to je zaraza širih razmjera slijedom neodvoženja otpada iz grada, ali i drugih mjesta Hercegovine, piše u priopćenju.

“Rješenje se mora tražiti u institucijama. GO Mostar HRS-a će putem svog pravnog odjela podnijeti kaznene prijave, ne samo zbog aktualne situacije u gradu Mostaru, nego i zbog netransparentnog utroška sredstava za sanaciju otpada. Također, u pripremi imamo i prijedlog Zakona o održivom gospodarenju otpadom kojeg ćemo prezentirati u Skupštini HNŽ (ako se uopće ista udostoji održati u ovoj godini), budući da isti ne možemo prezentirati u gradskom vijeću čija je to nadležnost”, priopćeno je.

HRS ovim putem poziva na deblokiranje deponije kako bi se Mostar mogao očistiti, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari