Pratite nas

Herceg Bosna

Sretan vam početak zime

Objavljeno

na

Datum 21. (ili 22.) prosinac u kalendaru je obilježen kao početak još jedne zime. Ovaj je datum poznat i kao zimski solsticij (suncostaj) ili zimska kratkodnevnica.

Zima počinje kada Sunce u svom prividnom godišnjem kretanju po nebu stigne do najniže tačke na svom putu. U stvarnosti Zemlja kruži oko Sunca i zato kažemo da je ovo kretanje Sunca samo prividno. 22. prosinca ćemo imati najdužu noć u godini, a dan će biti najkraći. To je dan zimskog solsticija ili zimske kratkodnevice.

Prvog dana zime Sunce je u podne u najnižoj tački u našim krajevima. Tako će od izlaska do zalaska načiniti kraći put (luk) nego na prvi dan ljeta kada je u podne u najvišoj tački. Naravno, ovdje govorimo o prividnom gibanju Sunca, jer se Sunce zapravo ne kreće, već nam se to čini budući da Zemlja rotira oko svoje osi. Tokom zime dani će postajati sve duži, a noći sve kraće da bi na prvi dan proljeća oni trajali jednako (po 12 sati).

Godišnja doba
Da bi bolje shvatili šta je to zimski suncostaj, osvrnimo se najprije na godišnja doba. Od davnina ljudi su primjetili da tokom godine postoji određena, više ili manje, pravilna smjena tipova vremena u stanovitim dijelovima godine. Uočili su da su ti dijelovi godine, ili sezone, usko povezani sa kretanjem Sunca na nebu. U toplom dijelu godine Sunce se kretalo u luku visoko nad horizontom, a u hladnom dijelu godine bilo je nisko nad horizontom. U umjerenim geografskim širinama, u kojima se nastanio najveći dio čovječanstva, ljudi su razlučili četiri godišnja doba, proljeće, ljeto, jesen i zimu. Godišnja doba su dakle četiri razdoblja na koje djelimo godinu ovisno od položaja Sunca na nebu.
Suncostaji i ravnodnevice

Uzrok smjene godišnjih doba jest nagib Zemljine osi u odnosu na ravninu po kojoj Zemlja obilazi oko Sunca. Za kruženja Zemlje oko Sunca zamišljena Zemljina os ostaje uvijek jedanko položena u svemiru, primjerice sjeverna strana Zemljine osi uvijek pokazuje tačku vrlo blizu zvijezde Sjevernjače. Budući da Zemlja kruži oko Sunca, Zemljina os u odnosu na Sunce dolazi u različite položaje. U jednom je trenutku Zemljin Sjeverni pol najviše priklonjen Suncu. Sjeverna polovica Zemlje prima znatno više Sunčeve topline nego južna. To se događa 21. lipnja, i taj trenutak zovemo ljetnim suncostajem ili ljetnim solsticijem. Tog je dana svim ljudima na sjevernoj Zemljinoj polutki dan najduži, a noć najkraća u godini.

Kako Zemlja nastavlja svoj put oko Sunca, ono sve manje obasjava sjevernu polutku, a sve više južnu, do trenutka kada su obje polutke jednako obasjane, a Sunčeve zrake padaju okomito nad ekvatorom. To se događa 22. ili 23. rujna za vrijeme jesenske ravnodnevice ili jesenskog ekvinocija. Dan i noć jednako su dugi, a taj dan se na sjevernoj polutki smatra početkom jeseni.

Zemlja nastavlja putovati sve dok ne dođe u položaj kada je Južni pol najbliži Suncu. Sjeverni pol je tada najviše udaljen od Sunca te je na sjevernoj polutki noć najduža, a dan najkraći. Zimski suncostaj je početak zime na sjevernoj polutki, a događa se 21. ili 22. prosinca.

Prvi dan proljeća, dan proljetne ravnodnevice, jest 20. ili 21. mart, a obje su Zemljine polutke ponovno jednako obasjane
Najkraći dan nije najhladniji

Zanimljivo je istaknuti da prvi dan zime, kada je dan najkraći, uobičajeno nije nahladniji dan zime i da tokom zime dan postaje sve dulji, a zima se još neko vrijeme “ne predaje”. Isto tako najduži dan nije i najtopliji, a tokom ljeta dan postaje sve kraći, dok je najtopliji mjesec uobičajeno juli. Najniža i najviša srednja mjesečna temperatura u umjerenim širinama nastupaju nakon suncostaja. To kašnjenje vremena za astronomskim pojavama posljedica je postojanja atmosfere i hidrosfere, koji mijenjaju toplinski bilans Zemlje. Naime, potrebno je neko vrijeme da se atmosfera, a posebno mora ugriju ljeti, odnosno ohlade zimi.

Zimski solsticij – 21. ili 22. prosinca?

Još nešto primjećujemo, a to je da suncostaji i ravnodnevice ne nastupaju svake godine u isti sat, pa ni u isti dan. Čak i u udžbenicima i atlasima nisu uvijek navedeni isti datumi. Naime, Zemljina os ne mijenja položaj u prostoru tokom vremena, ali ipak postoje razmjerno polagane, dugoročne promjene položaja Zemljine osi zbog složenih uzajamnih gravitacijskih djelovanja tijela Sunčevog sistema, posebno Sunca i Mjeseca na Zemlju, tzv. precesija i nutacija. Zbog toga se pomiču tačke suncostaja i ravnodnevica po ekliptici u suprotnom smjeru od prividnog godišnjeg gibanja Sunca. Na sam datum suncostaja i ravnodnevica utiče i korekcija kalendara u prijestupnim godinama.

radiosarajevo.ba

facebook komentari

Herceg Bosna

Obilježena 24. obljetnica 2. gbr HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni Stanislava Baje Kraljevića, svečano je obilježena 24. obljetnica 2. gardijske brigade HVO-a, jedne od najslavnijih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a.

Potom je u kapelici sv. Ivana Krstitelja misu služio vojni kapela don Jakov Pavlović. Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika brigade, veterana, predstavnika HNS-a, braniteljskih udruga HVO-a, obljetnici su nazočili brojni gosti i uzvanici.

Prigodne riječi u znaku prisjećanja na herojski ratni put 2. gbr HVO-a, njezina ustroja i postignuća te čestitkama za obljetnicu postrojbe uputili su zapovjednik 1. pješačke gardijske pukovnije OS-a BiH brigadir Slaven Galić, pomoćnik zapovjednika Operativnog zapovjedništva OS-a BiH brigadrni general Ivica Jerkić i ratni zapovjednik 2. gardijske brigade HVO-a general zbora Stanko Sopta.

Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte

POŠTOVANI PRIJATELJI

U prigodi 24. obljetnice 2. gardijske brigade HVO-a obraćam Vam se kao njezin ratni i mirnodopski zapovjednik. Ovdje s mauzoleja i spomen-kapele slavnoj brigadi HVO-a. Ovdje gdje nas sa svoga spomen znaka gledaju njeni poginuli vitezovi. Ovdje gdje su pismene o ukazu predsjednika HRHB Mate Bobana da se osniva ova Brigada. Ovdje gdje je oltar – žrtvenik s kojeg već evo 24. godinu slavimo sv. misu za naše poginule suborce. Ovdje gdje u središtu tužna majka Hrvatica u naručju drži svoga poginulog sina bojovnika HVO-a.

Kad je prije 20. godine biskup Ratko Perić posvetio i blagoslovio ovu kapelu, obratio se na koncu bojovnicima, obiteljima poginulih i mnoštvu puka ministar obrane RH Gojko Šušak i održao najkraći, ali i najsadržajniji govor. Gledao je s ponosom u sve nas i rekao: NE BOJTE SE!

Evo, dvadeseti četiri godine poslije i ja želim to isto ponoviti: NE BOJ TE SE! Toliko je krvi i znoja, toliko muke i patnje uloženo u našu slobodu da se ne smijemo i ne trebamo bojati. Naši nas poginuli s neba sokole i vele: Mi smo za Vas dali svoju krv.

I naš General Slobodan Praljak ponavlja ne samo nama, već cijelom svijetu: SLOBODAN PRALJAK NIJE RATNI ZLOČINAC. S PRIJEZIROM ODBACUJEM VAŠU PRESUDU.
I svi naši poginuli prijatelji, pripadnici 2. gardijske brigade, vitezovi su ljubavi pram slobodi. Oni su heroji. Branili su goli život svoga naroda i svoje ognjište, svoju zemlju. Oni su činili Hrvatsko Vijeće Obrane. Oni su nas branili, a mi branimo istinu o njima i stoga sve laži i lažne konstrukcije odbacujemo.

Mi smo na ove godine ponosni – one su naš ponos. Danas molimo za svoje poginule, za njihove obitelji, za sve nas da nas njihova žrtva okrijepi u ovome našem životu.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine! Počivali u miru Božjem

Kamenjar.com

MUNJE

 

24. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

24. obljetnica utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od elitnih postrojbi HVO-a sudjelovala je u desecima pobjedničkih operacija oslobađanja

Ciganske livade, Korićina, Glamoč, Čemernica, Jajce, Ugar…, neka su od brojnih mjesta koja su tijekom Domovinskog rata uspješno oslobodili pripadnici II. gardijske brigade Hrvatskoga vijeća obrane pri čemu su poginula njezina 163 pripadnika.

2. gardijska brigada je bila gardijska mehanizirana brigada Hrvatskog vijeća obrane tijekom rata i poslijeraća u Bosni i Hercegovini.

Brigada je utemeljena 13. prosinca 1993. godine odlukom Glavnog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo 5.000 gardista.

Na temelju zapovijedi pokojnog predsjednika Herceg Bosne Mate Bobana, u prosincu 1993. godine osnovana je II. gardijska brigada HVO-a u čiji sastav su ušle Širokobriješka Kažnjenička bojna, Lakojurišna bojna, Hrvatska legija časti, 60. gardijsko-desantna bojna “Ludvig Pavlović”, a nešto kasnije i Postrojba za posebne namjene Gavran 2. Od tada do kraja rata prošli su, kao jedna od najelitnijih postrojba sva teška ratišta.

Sjedište brigade je bilo u vojarni Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, južnom prigradskom naselju grada Mostara

Brigada je prošla mnoge bojišnice do južnog, dubrovačkog bojišta do Manjače, pritom oslobodivši mnoge gradove (Kupres, Glamoč, Mrkonjić Grad, Jajce, Šipovo …) i kao takva slovila je za jednu od najslavnijih i najboljih postrojbi Hrvatskog vijeća obrane, a svoje živote za domovinu i slobodu dala su čak 163 pripadnika ove brigade.
Kapelica sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika brigade, koja se nalazi unutar spomenute vojarne ujedno je i spomenik palim braniteljima, na zidovima su ploče s imenima i slikama poginulih gardista.

Nakon rata zadaće brigade su bile da unutar HVO-a, koji je zajedno sa Armijom BiH činio Vojsku Federacije Bosne i Hercegovine, štiti bošnjačko-hrvatski entitet u BiH od rata, poplava, požara i sl. Brigada je tijekom1998. godine bila na obuci u Turskoj, u sklopu NATO-a.

Tijekom 2001. godine, 2. gardijska brigada zajedno sa ostalim postrojbama hrvatske komponente Vojske FBiH daje potporu Hrvatskoj samoupravi.

Hrvatski narodni sabor je pozvao časnike i vojnike hrvatske komponente Vojske Federacije BiH na samoraspuštanje. Većina časnika i vojnika, samovoljno, ovaj je poziv ispoštovala, te su vojarne HVO-a ostale prazne.

Jedine posljedice samoraspuštanja, na kraju, su bile nekoliko izgubljenih plaća za vojnike i časnike HVO-a, kao i gubitak položaja u vojnoj hirerahiji za one osobe koje su se najgorljivije založile da se raspuštanje provede.

Reformom obrane u BiH 2005. godine Vojska Federacije BiH zajedno sa Vojskom Republike Srpske je integrirana u sastav Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Danas se Oružane snage Bosne i Hercegovine sastoje od tri pukovnije, a 1. pješačka (gardijska) pukovnija je nasljednica Hrvatskog vijeća obrane.

Kamenjar.com

General zbora HVO-a Stanko Sopta: Uloga HVO-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja je neupitna!

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari