Pratite nas

Srušene katoličke crkve u Hrvatskoj obnavljaju vjernici, a oštećene srpske – hrvatska država!

Objavljeno

na

Eto, i to se dogodilo. U Karlovcu, koji je bio na prvoj crti obrane tijekom hrvatskog Domovinskog rata,  obnovljena je, pretežno hrvatskim novcem, crkva Sv. oca Nikolaja. Mediji javljaju da je ovo zdanje posvetio patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC), a da su ovom događaju bili nazočni baš svi, od izaslanika predsjednika RH, izaslanika srbijanskog Ministarstva pravde, karlovačkog  župana, neizostavnog Milorada Pupovca, Čedomira Višnjića, poznatog srpskog kulturnog djelatnika, pa sve do izaslanika kardinala Bozanića i drugih.

Orthodox_Church_in_Karlovac spcMeđutim, i ovdje su pale teške riječi. Tako je primjerice patrijarh Irinej u svojoj propovijedi uz ostalo naglasio da je ovaj obnovljeni hram gotovo do temelja bio srušen u zadnjem ratu zbog zla i mržnje te je dodao da je to veliki dan, jer upućuje na zacjeljenje rana. Želio bi također, čulo se od visokog crkvenog dužnosnika, da se razaranja kao što je bilo rušenje crkve sv. Nikole više nikada i nigdje ne dogodi, jer je to tragedija i onima kojima se čini zlo i onima koji ga čine. Patrijarh je rekao i da ne zna (sic!) zbog čega su u Domovinskom ratu stradale pravoslavne crkve, dok je na pitanje o ćirilici u Vukovaru odgovorio “kako treba znati da na tom pismu nije napisano ni jedno zlo”. (Malo smiješno, ali je tako rečeno, op p.)

Vjerojatno su na te riječi patrijarha Srpske pravoslavne crkve  nazočni pljeskali, tim prije jer nigdje nismo čuli da je netko od njih izjavio: Čekajte gospodine Irinej, vratimo se mi malo u vrijeme od prije 23 godine, odnosno u ratne godine od 1991.-1995.

Srušene katoličke crkve u Hrvatskoj obnavljaju vjernici, a oštećene srpske – hrvatska država! Dokle?

Obzirom da patrijarh Irinej “ne zna” što se to dogodilo tijekom hrvatskog Domovinskoga rata (a Pupovac mu to sigurno nije želio reći!) onda je red da mu to kažemo mi, koji smo ovako ili onako sudjelovali u oslobođenju hrvatske Domovine. Dakle, svih tih razaranja ne bi bilo da Srbija, Crna Gora, zločinačka JNA i domaće izdajice  nisu izvršile agresiju na Republiku Hrvatsku, da je nisu željeli pokoriti kao što su to radili Brozovi partizani, poglavito nakon II. svjetskog rata, s hrvatskim narodom u Bleiburgu. A kad su već napali, kukavički, podlo i svim raspoloživim vojnim arsenalom, mi smo se, gospodine Irinej, morali braniti. I obranili smo se od toga četničkog zla. Istina, u tom košmaru, na žalost, stradala je i poneka srpska pravoslavna crkva, ali na području Republike Hrvatske u tijeku Domovinskog rata potpuno je uništeno 65 župnih crkvi,  pedeset i jedna  ostale crkve, 88 kapelica, 66 župnih kuća i dvorana, 7 samostana, 15 groblja, 88 križeva na otvorenom, što, ako se samo to zbroji, iznosi 380 potpuno uništenih sakralnih objekata, ili “ranjenih crkava u Hrvata”. Veliki broj je i teško oštećen tako da je u Hrvatskoj srpski agresor ukupno uništio, što potpuno, što teško, što djelomično, ni manje ni više nego oko 1.500 kršćanskih sakralnih objekata.

Kršćanske crkve stradale su u Vukovaru, Kninu, Voćinu, Dubrovniku, Kijevu, Badanju (župa Drniš) i da ne nabrajamo dalje, jer od svih tih katoličkih crkava ostao je samo – kamen. Koliko su samo crkava uništili pobunjeni Srbi i zločinačka JNA u Karlovačkom dekanatu? Pravoslavnih crkava u ovom je ratu ukupno oštećeno oko tridesetak, što je za osudu, ali mora se znati da su u većini njih pobunjeni Srbi držali skladište municije i ostalog vojnog materijala. Srbi su vukovarski franjevački samostan i samostansku crkvu sv. Filipa i Jakova  potpuno razorili, a inventar opljačkali i uništili. U tom gradu-junaka  srpski su četnici (zar ne gospodine Pupovac?) uništili čak i nekoliko groblja, samo za to što su na njima počivali – Hrvati.

 Patrijarhu Irinej, ne, mi to nismo i ne ćemo zaboraviti, već ćemo vas podsjetiti i na to da  prema međunarodnom ratnom pravu agresor mora odgovarati za posljedice svojih zločinačkih djela, namjera i ciljeva. A Hrvatskoj su nanesene ratne štete ratom, tj. agresijom Srbije, Crne Gore i JNA.

No, da vas gospodine Irinej ne zamaramo duže, od vas smo očekivali da ćete i ovom prigodom reći: što je sa katoličkim sakralnim objektima u Srbiji, je li i tamo hrvatski vjernici uživaju takva prava kao pravoslavni u Hrvatskoj?

I, molimo vas, naučite već jednom: tko je u hrvatskom Domovinskome ratu bio žrtva, a tko agresor?

Da, i još nam gospodine Irinej recite, koju je srušenu katoličku crkvu u vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj obnovila Srbija ili Crna Gora, odnosno Srpska pravoslavna crkva (SPC) na čijem ste čelu?

Mladen Pavković  (predsjednik UHBDR91.) / kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

VUKOVAR, PROVJERA NAŠE LJUDSKOSTI

Objavljeno

na

Objavio

Mjesec je studeni, unatoč svome imenu, mjesec lijepih i nostalgičnih iskustava. Tako je sve dok pred nas ne izroni, dok nas ne zaskoči datum 18. studenog. On nas odmah odnese u taj datum 1991. On se ne može zvati danom.

To je drama, sinonim stradanja, sinonim pomračenja ljudske vrste. Tog dana postaje istinito ime ovog mjeseca. Postaje hladno, postaje studeno u našim dušama. Jer Vukovar je živi grad i živa stvarnost spremljena u povijest i naše sjećanje. Kad kažemo spremljena, ne smije značiti odložena stvarnost! Povijest je Vukovara postala povijest rođenja moderne i samostalne Hrvatske ali i povijest svakoga od nas.

Vukovar neprekidno mora osnaživati političku, simboličku i egzaktnu snagu i vrijednost za Hrvatsku i ukupnu javnost… Vukovaru moramo osigurati memorijsko mjesto i svetište koje traži njegova snaga i tragovi ubrazdani na licu tisućljeća. Postati grad pomirenja, grad prijatelj sviju…

Provjera ljudskosti i sposobnosti našeg življenja i opstajanja. Možemo mi, i moramo to htjeti i znati graditi …

Za Vukovar nam trebaju mirni, autentični, utemeljeni, svjesni i odlučni potezi. Da kandidatura grada Vukovara za neprolaznu povijest bude potvrđena zrelošću naše generacije koja će znati iskustva prošlosti ugraditi u svoju budućnost… napisao je Goran Marić na facebooku povodom Dana sjećanja na žrtve Vukovara.

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

U dvorištu vukovarske bolnice zapaljene svijeće

Objavljeno

na

Objavio

Paljenjem svijeća u dvorištu vukovarske Opće bolnice te molitvom mnogobrojni Vukovarci i djelatnici bolnice odali su u petak navečer počast žrtvama agresije bivše JNA i paravojnih srpskih postrojba na Vukovar 1991. godine, a Vukovarcima se u molitvi pridružila i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja će biti i na središnjem obilježavanju 26. godišnjice vukovarske tragedije.

Predsjednica Grabar-Kitarović zapalila je svijeću podno spomen-obilježja u dvorištu bolnice, a to su učinili i vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Božo Galić te drugi.

Svijeće su zapaljene i kod zavjetne kapelice na tzv. kukuruznom putu – putu spasa, koji je tijekom opsade Vukovara bio jedina veza između toga grada i slobodnoga vinkovačkog područja.

Program u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, koji se i ove godine održava pod geslom “Vukovar, mjesto posebnog pijeteta”, počet će u subotu u 10 sati u dvorištu vukovarske Opće bolnice, odakle će sudionici u Koloni sjećanja proći gradskim ulicama do Memorijalnog groblja žrtava Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva te mnogobrojni hrvatski građani položiti vijence i zapaliti svijeće i gdje će se služiti misa zadušnica koju će predvoditi požeški biskup, mons. Antun Škorčević.

Počast poginulima u obrani Vukovara 1991. godine polaganjem vijenca i paljenjem svijeće na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odalo je večeras i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije koje je vodio župan Božo Galić.

“Došli smo položiti vijenac i zapaliti svijeću u znak sjećanja na stradanje grada Vukovara te njegovih branitelja i civila, kao i onih u Škabrnji te svih onih ljudi koji su položili živote za Hrvatsku. Hvala im i slava, neka počivaju u miru”, rekao je Galić.

Počast žrtvama odalo je i nekoliko stotina Vinkovčana koji su večeras prošli u koloni sjećanja od središta Vinkovaca do podvožnjaka u Ulici kralja Zvonimira i podno murala 12 redarstvenika ubijenih 2. svibnja 1991. u Borovu položili vijenac i zapalili svijeće. Prije toga u vinkovačkoj župnoj crkvi sv. Euzebija i Poliona služena je misa zadušnica.

U spomen na žrtvu Vukovara diljem Hrvatske građani paljenjem svijeća odaju počast poginulima.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari