Pratite nas

Analiza

SRUŠENE I OŠTEĆENE KATOLIČKE CRKVE I VJERSKI OBJEKTI U BiH U RATU 1991. – 1995

Objavljeno

na

U moru tajni obavijenih velom šutnje o zločinima Armije BiH nad Hrvatima posebno mjesto zauzima rušenje ili oštećenje gotovo 300 katoličkih crkava, kapela ili vjerskih objekata.

Naime, od strane postrojbi Armije BiH srušeno je, teško oštećeno ili oštećeno ukupno 294 katoličke crkve i ostala vjerska objekta, od toga 290 u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, 3 u Mostarsko-duvanjskoj i 1 u Banjalučkoj biskupiji, prenosi narod.hr

Četvorica pripadnika Armije BiH ubili su 13. rujna 1993. godine gvardijana samostana u Fojnici fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića. Fojnički samostan je jedno od duhovnih središta Hrvata u BiH)

„Bosna i Hercegovina je, Bosanski narod, ako se asocira na Bošnjački narod su najveće žrtve u prošlom ratu. Oni su pretrpili najviše i najviše ih je ubijeno, a nikada nismo posegli za odmazdom, nikada nismo posegli za osvetom. I kada se dododila Srebrenica u Bosni i Hercegovini nije bilo odmazde i osvete.

Nikad se nismo koristili terorizmom kao metodom borbe. To je suprotno našem biću, suprotno politici koju mi vodimo u BiH. Tako da, mislim da su to uglavnom političke špekulacije, da BiH nije pogodno tlo, bosanski muslimani, oni su europski autohtoni narod, oni nemaju te sklonosti, to je narod koji je naučio na jednu toleranciju, uvažavanje drugoga i drugačijega, to je rat pokazao, uostalom tamo gdje su bili Bošnjaci u jačini ni jedna crkva nije srušena, znate. Tamo bogami na drugim područjima u Republici Srpskoj znate da je sve srušeno, pa tamo gdje je bio HVO, također uglavnom.“ (Sulejman Tihić, bivši predsjednik SDA )

Međutim, prema knjizi Slobodana Praljka  „Srušene i oštećene katoličke crkve i vjerski objekti u BiH u ratu od 1991 do 1995. godine“ od strane muslimanskih snaga (potpuno uništeno, teško oštećeno ili oštećeno)  stradalo je 38 župnih crkava, 37 ostalih crkava, 94 kapele, 49 župnih kuća i ostalih župnih objekata, 7 samostana i 94 katolička groblja.

Srbi su još više od Bošnjaka muslimana više uništavali katoličke objekte. Od Srba je stradalo  147 župnih crkava, 131 ostala crkva, 133 kapele, 23 samostana i 95 katoličkih groblja.

Kao primjer uništenja ili teške devastacije katoličkih objekata od strane Armije BiH navodimo:

GRAČANICA-HUMAC, župa Skopaljska Gračanica – filijalna crkva Srca Marijina. Crkva je u potpunosti opljačkana i devastirana, a župna kuća je opljačkana i spaljena.

GORNJI VAKUF/USKOPLJE, župa Gornji Vakuf  – Dom svetog Ante je granatiran i spaljen 05.02.1993. godine.

BILIĆI, župa Deževice – grobljanska kapela. Kapela je opljačkana i oštećena.

ŠĆITOVO, župa Fojnica – filijalna crkva Presvetog Srca Isusova. Zajedno s inventarom u potpunosti je spaljena.

KOSTAJNICA, župa Obri – filijalna crkva. Unutrašnjost crkve je opljačkana i devastirana.

ŽITAČE, prostor župe Podhum/Žitače – župna crkva sv. Ante Padovanskoga. U vremenu od 02.05. do 02.10.1993. godine crkva je oskrvnuta i opljačkana i djelomično spaljena. Župna kuća i dom su devastirani.

BJELAVIĆI, župa Kraljeva Sutjeska – filijalna crkva. Nakon okupacije mjesta 13.06.1993. godine crkva je devastirana i opljačkana.

BUKOVLJE, župa Kakanj – kapela. Kapela je opljačkana a potom spaljena.

VAREŠ MAJDAN, župa Vareš – filijalna crkva. Pripadnici 3. Korpusa Muslimanskih snaga 02.09.1993. godine crkvu su oštetili, a unutrašnjost devastirali.

GUČA GORA, župa Guča Gora – župna crkva sv. Franje Asiškoga i franjevački samostan. Nakon zauzimanja mjesta 08.06.1993. godine samostan je opljačkan kao i crkva, koja je još i devastirana.

TRAVNIK, župa Travnik – grobljanska kapela i groblje Bojna. Kapela je devastirana i oštećeno 39 nadgrobnih spomenika.

ZENICA – STRANJANI, župa sv. Ilije – filijalna crkva. Crkva je devastirana, a na groblju srušeno 50 nadgrobnih spomenika

Itd.

Oštećene su i brojne crkve i vjerski objekti U središnjoj Bosni, na području pod kontrolom Armije BiH, u Donjem Vakufu, u Gronjem Vakufu-Uskoplju, Kiseljaku, Kaknju, Novom Travniku, Travniku, Vitezu, Zenici, Zavidovićima. U knjizi su pobrojane i poslikane sve porušene i oštećene crkve i vjerski objekti.

Tu vrijednu publikaciju možete pročitati ovdje.

General Slobodan Praljak: Armija BiH se nije mogla suprotstaviti Srbima, potom su napali Hrvate da nadoknade izgubljeni teritorij

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Što je za Hrvatsku, a što za SAD osnovna vojna ravnoteža u regiji?

Objavljeno

na

Objavio

Prije nekoliko dana američka vladina agencija DSCA predložila je Kongresu da Hrvatskoj odobri nabavu novih transportnih helikoptera UH-60M Black Hawk.

U svom dopisu objašnjavaju kontekst zašto će RH i NATO-u ta nabava dobro doći, no u dopisu stoji i jedna za nas znakovita rečenica, koja potvrđuje teze o tome da SAD jako dobro mjeri kakvo oružje Hrvatska smije nabaviti.

“Predložena prodaja ove opreme neće izmijeniti osnovnu vojnu ravnotežu u regiji”, glasi. S obzirom na to da Hrvatska nema problema s “vojnom ravnotežom” s Mađarskom, Rumunjskom, Bugarskom i Slovenijom, kao članicama NATO-a ili BiH, Crnom Gorom i Sjevernom Makedonijom, očito je da se to mjerenje vojne ravnoteže odnosi na mjerenje sa Srbijom.

Sada je jasnije zašto Hrvatska već godinama ne uspijeva nabaviti jače vojne sustave, a nema takvih problema kada je riječ o nabavi oklopljenih vozila, transportnih i izviđačkih helikoptera Kiowa Warriorsa, protuoklopnih raketa kratkog dometa, piše Davor Ivanković / Večernji list

Netko u američkom State Departmentu mjeri i zaključuje da bi isporuka jačeg oružja Hrvatskoj poremetila vojnu ravnotežu sa Srbijom. Sada je jasnije i zašto je prije četiri godine zaustavljena priča o isporuci američkih višecijevnih raketnih lansera M 270 MLRS, što je dogovarao još ministar obrane Ante Kotromanović.

Čim je spomenuto da će nekoliko lansera od njih 16 moći ponijeti i rakete dometa do 300 km, javio se Aleksandar Vučić i poslao poruku: “Ne znam zašto bi netko u regiji uzimao balističke rakete, ili će oni odustati od toga ili ćemo mi morati pronaći odgovor na to.”

Ta poruka i vješta diplomacija Srbije očito su uspjeli blokirati vojnu isporuku jačeg oružja Hrvatskoj. Nekoliko godina poslije Hrvatska je s Izraelom već uspjela dogovoriti isporuku F-16 Baraka, no u zadnji čas to SAD zaustavlja.

Uvidom u spomenutu rečenicu iz dopisa DSCA Kongresu sada je jasnije koji je bio primarni razlog blokade. Izraelski Baraci su, istina, već stari zrakoplovi, no posjeduju izrazito suvremenu opremu i “dalekometno” naoružanje, kao i opremu za elektroničku zaštitu. I bio je u pravu tada ministar obrane Damir Krstičević kada je, nažalost, preuranjeno govorio o tome da će s Baracima HRZ biti nadmoćniji u zraku od bilo kojeg borbenog zrakoplova u susjedstvu.

Niti se ona Kotromanovićeva niti Krstičevićeva namjera ispunila. No u međuvremenu Srbija je iskoristila taj za nas čudni “time out” te je dobila, kupila ili razvila oružja kojim može parirati najavljenim hrvatskim vojnim nabavama, a koje se nisu ni dogodile.

U zadnje tri godine vojna ravnoteža između Hrvatske i Srbije se poljuljala, uvelike i na štetu Hrvatske. Srbija sada posjeduje i dalekometne raketne projektile, razvila je i vlastitu, što bi Vučić rekao “balističku raketu” dometa 300 km, od ruskog i bjeloruskog partnera dobila je jednu i pol operativnu eskadrilu MiG-ova 29, a sada i najmoderniji protuavionski sustav Pancir S1 za male i srednje visine.

Kako bi rekao jedan naš vojni analitičar, nakon instaliranja ruskog Pancira S1, “Hrvatska može slobodno zaboraviti na uporabu i Kiowa i Black Hawkova i svega što imamo od zračne potpore”.

Opće je poznato da Hrvatskoj nedostaje kompletan sustav obrane zračnog prostora, dakle i borbena eskadrila i PZO sustavi za srednje i velike visine. I kako u svjetlu tih činjenica shvatiti da nas naš ključni vojni partner SAD koči u nabavi operativnih vojnih sustava koji bi nam omogućili samostalnost u obrani zračnog prostora i teritorija?

I kriza u odnosima Turske s NATO-om i SAD-om počela je kada su Amerikanci kočili isporuku svog najmodernijeg protuzračnog sustava Patriot Turskoj pa su posljedično ovi od Rusa kupili S-400, koji ruši sve letjelice na daljinama od 400 km i na kojem, kad smo kod toga, srpske posade već provode početnu obuku.

Hrvatska si definitivno ne može dozvoliti ono što je učinio Erdoğan, no ima saveznika koji bi mogli priskočiti, poput Francuske, a najprije Izraela. Mi si ipak prethodno moramo postaviti pitanje i tražiti odgovor o ponašanju našeg glavnog saveznika.

Treba sjesti za stol i otvoreno porazgovarati o tome što je za Hrvatsku, a što za SAD “osnovna vojna ravnoteža u regiji”. Ne bi trebalo biti teško dokazati prvo, da je ravnoteža sada već znatno poljuljana na štetu RH, članice NATO-a, te da Hrvatska nikada nije svojim oružjem napala Srbiju.

Dok je Srbija svoje oružje agresivno koristila prema Hrvatskoj, ali i širom “regije”. Od kraja rata Hrvatska se pridržavala dviju strateških postavki. Da nikada više neće dozvoliti da bude razoružana i da nikada više neće dozvoliti vojnu hegemoniju Srbije u “regiji”. Sada je samo pitanje tko će, dakle, SAD-u kazati da za nas nije “ravnoteža” situacija u kojoj smo vojno inferiorniji od Srbije.

 

SAD odobrio prodaju dva Black Hawka Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Hassan Haidar Diab: Nemoguće je da je al-Bagdadi tamo boravio, a da Turska to nije znala

Objavljeno

na

Objavio

Nemoguće je da se vođa Islamske države nalazio nekoliko kilometara od Turske i normalno komunicirao sa svijetom, a da turska vlast za to nije znala, rekao je Večernjakov novinar Hassan Haidar Diab u današnjoj emisiji Večernjeg TV-a o smrti vođe Islamske države Abua Bakra al-Bagdadija.

Al-Bagdadi se raznio tijekom američke vojne operacije u nedjelju u sirijskoj sjeverozapadnoj pokrajini Idlib, blizu granice s Turskom. Diab je između ostalog podsjetio da je oko 40-50 tisuća džihadista ušlo u Siriju kroz Tursku.

Smatra da se u ovom slučaju postavlja pitanje je li doista turska obavještajna služba odnosno vojska toliko nemoćna – ili je postojao nekakav dogovor. Da je dogovor postojao, smatra, dokazuje činjenica da su iz ureda turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana rekli da pokreću istragu da vide kako je al-Bagdadi boravio ondje i cijelo vrijeme komunicirao pomoću turske SIM-kartice.

– Nemoguće je da je on tamo boravio, a da Turska nije znala – rekao je Diab, dodajući da jedna stvar baca sumnju na cijelu situaciju. – Zašto se Turska od početka borila rukama i nogama i pokušavala na različite načine spriječiti vojnu ofenzivu na zadnje uporište džihadističke skupine u Idlibu? – upitao se Diab. – Ako ne Erdogan, onda je turska obavještajna služba sigurno znala gdje se nalazi al-Bagdadi – poručio je.

Ističe i kako je američki predsjednik Donald Trump zahvalio Turskoj, ali istovremeno nije rekao da su pomogli. Diab smatra da su u lociranju al-Bagdadija SAD-u pomogli Kurdi.

– Bez obzira na moć i snagu zapadne obavještajne službe, mislim da Trump i Amerika ne bi saznali gdje se nalazi bez suradnje s Kurdima – kaže. Je li Islamska država sada obezglavljena ili će doći netko drugi tko će ih povesti?

Kad je ubijen talibanski lider Mula Omar, mnogi su mislili da su talibani gotovi, a danas kontroliraju dvije trećine teritorija u Afganistanu, a slična je situacija i s al-Qaedom, istaknuo je Diab. Diab je komentirao i situaciju u drugim zemljama u regiji pa je tako rekao da je Irak od jedne od najbogatijih zemalja završio u kaosu, dok je Libanon talac regionalnog rata.

 

Hassan Haidar Diab: Povlačenjem iz Sirije Trump otvara put turskoj vojsci

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari