Pratite nas

Vijesti

Šta kaže ovaj, šta kaže onaj… šta kažu Poturice o Nini Raspudiću!? Pogledajmo…

Objavljeno

na

Gostujući na Radio postaji Mir Međugorje, Nino Raspudić je izrekao niz teških optužbi na račun bosanskih franjevaca, proglasivši ih kvislinzima i izdajicama svoga naroda.

Jedan od najvažnijih događaja u povijesti katolika u Bosni i Hercegovini bio je primanje Ahdname, koju je u 15. stoljeću fra Anđeo Zvizdović, bosanski franjevac, dobio od osvajača Bosne Mehmeda El-Fatiha kao jamstvo opstanka katolikâ u Bosni. Odlučan da ostane u svojoj zemlji i sa svojim narodom, fra Anđeo Zvizdović se susreće s najmoćnijim čovjekom tog vremena, sultanom Mehmedom, i od njega dobiva dokument kojim se katolicima u Bosni jamči opstanak i slobodno ispovijedanje vjere.

Zamislite sad nekoga tko se izjašnjava katolikom i Hrvatom, tko se čak proglašava borcem za prava hrvatskog naroda, a tko u ovome činu fra Anđela Zvizdovića vidi čin izdaje i podaništva, te u Zvizdoviću vidi ništa drugo doli kvislinga koji je dakle radio protiv vlastitoga naroda? Upravo to je ovih dana izjavio Nino Raspudić. Taj izreklamirani i samoproklamirani stručnjak za sve, idol jednog dijela hrvatskog pučanstva, neuspjeli pokušaj Evropejca i „nezavisnog intelektualca“, čiji nastupi – kad se bolje analiziraju – poput rentgena predočavaju njegov nacionalistički i provincijsko-malograđanski kostur, gostovao je na Radiopostaji Mir Međugorje gdje je u maniri rasnog ideologa neotuđmanizma, između ostalog, rekao i to kako među bosanskim franjevcima postoji cijela povijest kvislinške politike koja započinje s Ahdnamom i traje do današnjih bosanskih franjevaca, primjerice Drage Bojića, Petra Jeleča i drugih.

Spomenuti i drugi bosanski franjevci koji žive u Sarajevu i u Bosni ne uklapaju se u ideološke matrice bivših komunističkih a kasnije velikih hrvatskih nacionalnih funkcionera kao što su Franjo Tuđman (čiji je jedini grijeh, po Nini Raspudiću, to što je pristao na ukidanje Herceg-Bosne, kako jednom reče) ili danas Dragan Čović. A to je za zagrebačkog borca za hrvatske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini, neoprostivo. Sve bosanske franjevce koji su kritični prema dominantnoj hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini i koji ne demoniziraju muslimane, Raspudić optužuje da rade protiv svog naroda, da su – štoviše – „razvili jednu vrstu štokholmskog sindroma“.

U tom mu se pridružuje i hercegovački franjevac fra Mario Knezović, urednik i voditelj emisije Agape u kojoj je njegov gost Raspudić pokazao svu raskoš svoje podlosti i diletantizma. Knezović godinama propagira jeftinu teologiju kiča i hrvatsku nacionalističku politiku, onu politiku koji su kreirali Tuđman, Šušak, Boban i mnogi drugi, a koja je nanijela toliko zla i bosanskim i hercegovačkim Hrvatima, ali i Bosni i Hercegovini i njezinim građanima u cjelini.

U svom dugom radijskom nastupu, s mnoštvom kleveta i mrziteljskih ispada na račun bosanskih franjevaca, Raspudić je rekao i to kako se nitko od sporne skupine bosanskih franjevaca nije kritički osvrnuo na Lagumdžijinu politiku nego su je – tobože – zdušno podupirali. Naravno, Raspudić i u ovom slučaju iznosi neistine, jer su upravo Drago Bojić, kojeg on poimenice spominje, ali i neki drugi, u više navrata u to vrijeme kritički pisali o Lagumdžijinim političkim potezima i pseudo-socijaldemokraciji s teškim posljedicama za bosanskohercegovačko društvo, ali i za socijaldemokraciju kao takvu.

Raspudić je, kako kaže, pročitao intervju zbog kojeg je Drago Bojić, nakon reakcije poglavara hercegovačkih franjevaca pretrpio sankcije od bosanskog provincijala i njegove uprave, te tvrdi da su Bojićevi stavovi govor mržnje. Znači: onaj tko živi u uništenoj zemlji neizvjesne budućnosti za njezine ljude i tko prokaže krivce za to stanje i ukaže na posljedice njihove zle politike, po mišljenju Raspudića širi govor mržnje. A ti krivci su, jasno je to Bojić naznačio: nacionalisti svih boja i veličina, nominalni socijaldemokrati, manipulatori i trgovci Bogom i svetim…

Oni koji sebe danas u Bosni i Hercegovini nazivaju Hrvatima i katolicima, svoje postojanje imaju zahvaliti upravo bosanskim franjevcima. Njih, pa tako ni Raspudića, vjerojatno ne bi ni bilo u ovoj zemlji da nije bilo Ahdname, da fratri nisu bili „posrednici između naroda i bega“, kako sarkastično ističe Raspudić, a veliko je pitanje što bi bilo i s Katoličkom crkvom da nije bilo Udruženja katoličkih svećenika Dobri pastir koje je, zvizdovićevskom mudrošću vođeno, ostvarilo dijalog s komunističkom vlašću i izborilo opstanak mnogih katoličkih ustanova kojima je rad bio upitan.

I ljude koji su pripadali Udruženju Dobri pastir, Raspudić naziva kvislinzima – slugama Tita i partije usmjerene protiv svojega naroda! To isto tvrde i Raspudićevi istomišljenici, hrvatski povjesničari Jure Krišto i Ivo Lučić. Dakle, to što Raspudić i Radio Mir Međugorje sada iznose nisu nove optužbe i objede – nije ništa novo, traje već dugo i trajat će vjerojatno i dalje, jer će se pojaviti i novi „raspudići, lučići i krište“ koji će se kao i njihovi uzori iživljavati nad bosanskim „ostacima ostataka“. Za one koji to ne znaju važno je također napomenuti da je Hercegovačka franjevačka provincija nastala tek u 19. stoljeću odvajanjem od bosanske, pa ako idemo raspudićevsko-knezovićevskom logikom o dubokim korijenima kvislinške politike od Ahdname do novijega doba, onda hercegovačka provincija počiva upravo na tim „kvislinškim“ temeljima Bosne Srebrene.

Ideologije koje svoju „metafizičku“ legitimaciju traže u pseudoreligiji i pseudoduhovnosti Međugorja a „filozofsku“ i „historičarsku“ podršku od Nine Raspudića, Ivice (Ive) Lučića, Jure Krište i sličnih, i koje svoje pravo lice pokazuju bilo kroz ratne zločine i zločince (nekada) bilo kroz prešućivanje, opravdavanje ili čak štovanje tih zločinaca i njihovih političkih projekata (danas), jesu zapravo ideologije zla, ljudske pokvarenosti i gluposti. Nažalost, takve ideologije su zahvatile sva društva u našoj regiji, i one će se još dugo održavati. Kao što će i hrvatska nacionalistička ideologija živjeti i nakon što se Raspudić, Knezović, Lučić, Krišto i slični udave u vlastitim lažima. Pojavit će se novi pobornici te ideologije, jer ideologije i njihovo zlo imaju duži vijek trajanja od njihovih začetnika i kreatora.

Prometej.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Igor Vukić o Ivi Goldsteinu i njegovoj novoj knjizi ‘Jasenovac’

Objavljeno

na

Objavio

Mediji su ovih dana dali veliku pozornost knjizi Ive Goldsteina ‘Jasenovac’ koja će biti predstavljena na Interliberu. Ivo Goldstein se također posebno obrušio na publicistu Igora Vukića, autora knjige ‘Radni logor Jasenovac’, prozivajući ga revizionistom koji selektivnim pristupom lažima zavarava javnost.

Zbog toga su u PODCAST VELEBIT pozvali Igora Vukića koji je detaljno analizirao pisanje Ive Goldteina, navode iz njegove knjige koje su mediji prenijeli te ih jednog po jednog gotovo u potpunosti raskrinkao kao neistine, krivotvorine ili plod mašte.

Tko su ‘svjedoci’ koje Ivo Goldstein citira u knjizi i koristi za svoje tumačenje zbivanja u Jasenovcu?
Koliko su vjerojatni opisi ubijanja koje Goldstein opisuje u svojoj knjizi?
Je li Ante Ciliga rekao ono što se navodi u Goldsteinovoj knjizi?
Jesu li opisi ustaških ubijanja logični prema okolonostima i ukupnoj situaciji u kojoj se događaju i poklapaju li se sa dokumentima iz arhivske građe?

Koliko su vjerojatne priče o ‘leševima koji plivaju Savom’?
Zašto se Goldstein bavi smišljanjem sintagmi poput ‘4M’ koja se odnosi na Maksa Luburića, Ljubu Miloša, Ivicu Matkovića i Miroslava Filipović-Majstorović? Je li to zloporaba naziva nekad vrlo polpularnog pop sastava u Hrvatskoj ‘4M’?
Kako je Goldstein postao amater-psiholog i upustio se u stručne prosudbe psihoprofila pojedinaca koje optužuje u svojoju knjizi?
Kako je moguće izjave i priznanja ustaša koje su krajem Drugog svjetskog rata, batinama na jugoslavenskom sudu iznuđene, uzimati kao ozbiljan i povijesno relevantan dokument?

Koliko ima mašte, koliko naučne fantastike, a koliko ozbiljnih argumentiranih navoda u Goldsteinovoj knjizi Jasenovac?
Što su o kvaliteti Goldsteinovog rada i njegove povjesničarske vjerodostojnosti rekli njegovi kolege?
Je li u Jasenovcu postojala Goldsteinova ‘drobilica kostiju’?
Tko je svećenik Jure Paršić čije izjave Goldstein koristi u knjizi?
Vjeruje li i sam Goldstein u ono što piše u svojoj knjizi?
Je li Jutarnji list krivotvorio fotgorafiju za feljton?

Goldstein kaže da revizionisti pokušavaju Hrvate napraviti kolektivno odgovornim za zločine u Jasenovcu. Govori li on tu o sebi?

Odogovre na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

DUNAVE PLAVI

Objavljeno

na

Objavio

Dunave tihi, Dunave plavi
Dunave robusni, Dunave hladni
Dunave mutni, Dunave silni
Dunave prastari, Dunave mladi

U tebi moje djetinjstvo spava
U valovima što se pjene
I krošnjama starih zelenih vrba
Što bacaju duge nemirne sjene

I brodove pamtim, te bijele lađe
Što valjaju se izdaleka
Na palubi nekoj od njih možda
Još uvijek netko na mene čeka

Zalasci sunca na obali tvojoj
I dah ledeni sjeverca što puše
Dio su mene i sjećanja mojih
I tiha patnja u dnu moje duše

I rat je bio, sjećam se i toga
Kad ubijali su dušu mome gradu
Neljudi, izrodi, barbari, hijene
Što samo za mržnju i zločinstva znadu

Ti si tad Dunave svjedokom bio
Kako je patio narod moj
Rane si njegove vidao nježno
Suzama svojim u golgoti toj

Već dugo me nema, kao da se bojim
Susreta toga u smiraj dana
Još uvijek bježim, od tebe se skrivam
Od sjećanja svojih i starih rana

Dunave plavi, Dunave silni
Vrijeme prolazi, al’ znam da si isti
Da su ti obzorja još uvijek bistra
A valovi hladni kao biser čisti

Kažu mi ljudi da si onaj stari
Da još uvijek plove lađe tvojim tokom
I da su zore iznad tvojih voda
Vedre i plave gdje god kreneš okom

Da nebo još uvijek u tebi se gleda
I sunce žarko da ti se još smije
A vrbe snene i ade pospane
Mirišu zamamno baš kao i prije

Jednoga dana, kada smognem snage
Doći ću ti rano, još prije svanuća
I skupa ćemo dočekati zoru
I sunce što se penje povrh pruća

Pričat ću ti dugo o svome životu
Što osta negdje iza mojih leđa
Ja umoran i star, duge kose sijede
Oronula lica i nabranih vjeđa

I saslušaj me kao otac sina
Primi me nježno u zagrljaj svoj
Sakrij me u njedra moj Dunave plavi
Da mir pronađem u dubini toj

Zlatko Pinter
studeni 2018.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari