Pratite nas

Vijesti

Šta kaže ovaj, šta kaže onaj… šta kažu Poturice o Nini Raspudiću!? Pogledajmo…

Objavljeno

na

Gostujući na Radio postaji Mir Međugorje, Nino Raspudić je izrekao niz teških optužbi na račun bosanskih franjevaca, proglasivši ih kvislinzima i izdajicama svoga naroda.

Jedan od najvažnijih događaja u povijesti katolika u Bosni i Hercegovini bio je primanje Ahdname, koju je u 15. stoljeću fra Anđeo Zvizdović, bosanski franjevac, dobio od osvajača Bosne Mehmeda El-Fatiha kao jamstvo opstanka katolikâ u Bosni. Odlučan da ostane u svojoj zemlji i sa svojim narodom, fra Anđeo Zvizdović se susreće s najmoćnijim čovjekom tog vremena, sultanom Mehmedom, i od njega dobiva dokument kojim se katolicima u Bosni jamči opstanak i slobodno ispovijedanje vjere.

Zamislite sad nekoga tko se izjašnjava katolikom i Hrvatom, tko se čak proglašava borcem za prava hrvatskog naroda, a tko u ovome činu fra Anđela Zvizdovića vidi čin izdaje i podaništva, te u Zvizdoviću vidi ništa drugo doli kvislinga koji je dakle radio protiv vlastitoga naroda? Upravo to je ovih dana izjavio Nino Raspudić. Taj izreklamirani i samoproklamirani stručnjak za sve, idol jednog dijela hrvatskog pučanstva, neuspjeli pokušaj Evropejca i „nezavisnog intelektualca“, čiji nastupi – kad se bolje analiziraju – poput rentgena predočavaju njegov nacionalistički i provincijsko-malograđanski kostur, gostovao je na Radiopostaji Mir Međugorje gdje je u maniri rasnog ideologa neotuđmanizma, između ostalog, rekao i to kako među bosanskim franjevcima postoji cijela povijest kvislinške politike koja započinje s Ahdnamom i traje do današnjih bosanskih franjevaca, primjerice Drage Bojića, Petra Jeleča i drugih.

Spomenuti i drugi bosanski franjevci koji žive u Sarajevu i u Bosni ne uklapaju se u ideološke matrice bivših komunističkih a kasnije velikih hrvatskih nacionalnih funkcionera kao što su Franjo Tuđman (čiji je jedini grijeh, po Nini Raspudiću, to što je pristao na ukidanje Herceg-Bosne, kako jednom reče) ili danas Dragan Čović. A to je za zagrebačkog borca za hrvatske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini, neoprostivo. Sve bosanske franjevce koji su kritični prema dominantnoj hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini i koji ne demoniziraju muslimane, Raspudić optužuje da rade protiv svog naroda, da su – štoviše – „razvili jednu vrstu štokholmskog sindroma“.

U tom mu se pridružuje i hercegovački franjevac fra Mario Knezović, urednik i voditelj emisije Agape u kojoj je njegov gost Raspudić pokazao svu raskoš svoje podlosti i diletantizma. Knezović godinama propagira jeftinu teologiju kiča i hrvatsku nacionalističku politiku, onu politiku koji su kreirali Tuđman, Šušak, Boban i mnogi drugi, a koja je nanijela toliko zla i bosanskim i hercegovačkim Hrvatima, ali i Bosni i Hercegovini i njezinim građanima u cjelini.

U svom dugom radijskom nastupu, s mnoštvom kleveta i mrziteljskih ispada na račun bosanskih franjevaca, Raspudić je rekao i to kako se nitko od sporne skupine bosanskih franjevaca nije kritički osvrnuo na Lagumdžijinu politiku nego su je – tobože – zdušno podupirali. Naravno, Raspudić i u ovom slučaju iznosi neistine, jer su upravo Drago Bojić, kojeg on poimenice spominje, ali i neki drugi, u više navrata u to vrijeme kritički pisali o Lagumdžijinim političkim potezima i pseudo-socijaldemokraciji s teškim posljedicama za bosanskohercegovačko društvo, ali i za socijaldemokraciju kao takvu.

Raspudić je, kako kaže, pročitao intervju zbog kojeg je Drago Bojić, nakon reakcije poglavara hercegovačkih franjevaca pretrpio sankcije od bosanskog provincijala i njegove uprave, te tvrdi da su Bojićevi stavovi govor mržnje. Znači: onaj tko živi u uništenoj zemlji neizvjesne budućnosti za njezine ljude i tko prokaže krivce za to stanje i ukaže na posljedice njihove zle politike, po mišljenju Raspudića širi govor mržnje. A ti krivci su, jasno je to Bojić naznačio: nacionalisti svih boja i veličina, nominalni socijaldemokrati, manipulatori i trgovci Bogom i svetim…

Oni koji sebe danas u Bosni i Hercegovini nazivaju Hrvatima i katolicima, svoje postojanje imaju zahvaliti upravo bosanskim franjevcima. Njih, pa tako ni Raspudića, vjerojatno ne bi ni bilo u ovoj zemlji da nije bilo Ahdname, da fratri nisu bili „posrednici između naroda i bega“, kako sarkastično ističe Raspudić, a veliko je pitanje što bi bilo i s Katoličkom crkvom da nije bilo Udruženja katoličkih svećenika Dobri pastir koje je, zvizdovićevskom mudrošću vođeno, ostvarilo dijalog s komunističkom vlašću i izborilo opstanak mnogih katoličkih ustanova kojima je rad bio upitan.

I ljude koji su pripadali Udruženju Dobri pastir, Raspudić naziva kvislinzima – slugama Tita i partije usmjerene protiv svojega naroda! To isto tvrde i Raspudićevi istomišljenici, hrvatski povjesničari Jure Krišto i Ivo Lučić. Dakle, to što Raspudić i Radio Mir Međugorje sada iznose nisu nove optužbe i objede – nije ništa novo, traje već dugo i trajat će vjerojatno i dalje, jer će se pojaviti i novi „raspudići, lučići i krište“ koji će se kao i njihovi uzori iživljavati nad bosanskim „ostacima ostataka“. Za one koji to ne znaju važno je također napomenuti da je Hercegovačka franjevačka provincija nastala tek u 19. stoljeću odvajanjem od bosanske, pa ako idemo raspudićevsko-knezovićevskom logikom o dubokim korijenima kvislinške politike od Ahdname do novijega doba, onda hercegovačka provincija počiva upravo na tim „kvislinškim“ temeljima Bosne Srebrene.

Ideologije koje svoju „metafizičku“ legitimaciju traže u pseudoreligiji i pseudoduhovnosti Međugorja a „filozofsku“ i „historičarsku“ podršku od Nine Raspudića, Ivice (Ive) Lučića, Jure Krište i sličnih, i koje svoje pravo lice pokazuju bilo kroz ratne zločine i zločince (nekada) bilo kroz prešućivanje, opravdavanje ili čak štovanje tih zločinaca i njihovih političkih projekata (danas), jesu zapravo ideologije zla, ljudske pokvarenosti i gluposti. Nažalost, takve ideologije su zahvatile sva društva u našoj regiji, i one će se još dugo održavati. Kao što će i hrvatska nacionalistička ideologija živjeti i nakon što se Raspudić, Knezović, Lučić, Krišto i slični udave u vlastitim lažima. Pojavit će se novi pobornici te ideologije, jer ideologije i njihovo zlo imaju duži vijek trajanja od njihovih začetnika i kreatora.

Prometej.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Josip Jović: Čiji je Pupovac ‘strateški interes’?

Objavljeno

na

Objavio

Opet je Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik, uzburkao duhove i uzvitlao prašinu svojom tezom o „puzajućoj velikosrpskoj politici“ SDSS-a i Milorada Pupovca.

Argumenti: djeca ne ustaju kad svira hrvatska himna, Pupovac posjećuje ratne zločince, učenici su pošteđeni učenja o Domovinskom ratu i o razaranju vlastitog grada.

Pupovac, prijeteći kako će zatražiti zaštitu od EU-a, UN-a, OESS-a i Vijeća Europe, uzvraća standardnom optužbom da iza Penave stoje desnica, branitelji i Crkva. Svi oni, kaže on, stvaraju nemir, razdor i etničke sukobe, oni bi htjeli da Srba nema, oni su čak razlog zašto ljudi bježe iz zemlje.

Vrh HDZ-a je diskretno stao u obranu svog koalicijskog partnera. Nismo, rečeno je, vidjeli da Pupovac provocira.

Odmah je na raport pozvan Penava, član HDZ-a ili mangup u vlastitim redovima, koji sustavno stvara probleme idiličnim odnosima Hrvata i Srba na istoku Hrvatske.

Uslijedili su prijekori kako vukovarski gradonačelnik ima brinuti o komunalnim problemima svoga grada, a ne o nacionalnoj politici. I opet su se, kao i uvijek kad zatreba, sjetili Franje Tuđmana i njegove politike pomirenja i mirne reintegracije.

Andrej Plenković se nada da je Penava sve dobro razumio ali i kako bi trebao „još bolje razumjeti“, a to što bi trebao još bolje razumjeti jest da je suradnja s SDSS-om strateški interes HDZ-a.

Suradnja HDZ-a i SDSS-a, gledano iz pragmatične perspektive jedne stranke, možda može biti strateški ili barem taktičko-politički interes, ali drugo je, veliko pitanje je li ta suradnja s SDSS-om, ovakvim kakav on jest, i strateški interes Hrvatske, Hrvata, pa i Srba?

U politici Milorada Pupovca, koji se rado predstavlja kao faktor stabilnosti i mira, postoji nekoliko konstanti.

Nikada nije priznao da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku s ciljem osvajanja njezina teritorija, Beograd mu je daleko bliži od Zagreba, a Moskva od Washingtona, stalno podsjeća na stvarne i izmišljene zločine iz Drugog svjetskog rata, sadašnju vlast krivi za koketiranje s ustaštvom, inzistira na ugroženosti Srba te na njihovoj separaciji i homogenizaciji.

U jednom od zadnjih brojeva lista SNV-a stoji da “HDZ trideset godina ustrajno rehabilitira NDH”!

Uglavnom, riječ je o politici, kako je to svojedobno definirao Ivo Josipović, „proizvodnje etničkih sukoba niskog intenziteta“ kao nekoj vrsti „etnobiznisa“.

Takvu politiku vladajuća stranka popuštanjem, tetošenjem, ugađanjem pa i pristajanjem na ucjene, samo ohrabruje.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ministarstvo obrane raspisalo je natječaj za prijam 350 vojnika i mornara u vojnu službu

Objavljeno

na

Objavio

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske raspisalo je u srijedu, 23. siječnja 2019. godine javni natječaj za ugovorni prijam vojnika i mornara u djelatnu vojnu službu u skladu sa člankom 27. stavkom 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Planom prijma osoblja u djelatnu vojnu službu za 2019. godinu.

Novim izmjenama Zakona o službi u Oružanim snagama iz 2018. godine uvedene su značajne novosti vezane za sklapanje ugovora za vojnike/mornare u djelatnu vojnu službu. Tako je umjesto sklapanja prvog, drugog, odnosno trećeg ugovora o vojničkoj službi na određeno vrijeme (na 4, 5 i 6 godina), predviđena mogućnost da se nakon prvog ugovora o vojničkoj službi u trajanju od dvije godine, sklopi i drugi ugovor o vojničkoj službi na neodređeno vrijeme. Ovom značajnom mjerom postiže se sigurnost zaposlenja i mogućnost životnog i financijskog planiranja uz sva prava koja rad na neodređeno vrijeme nosi.

U vojničku službu u trajanju od dvije godine ovim natječajem prima se 350 kandidata, odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara, s početkom službe 19. veljače 2019. godine. Kandidati odnosno kandidatkinje će biti raspoređeni u skladu sa stečenom vojnostručnom specijalnosti te mjestu službe sukladno potrebama Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Probni rad vojnika/mornara traje šest mjeseci, a kandidati i kandidatkinje koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati uvjete za prijam u Oružane snage Republike Hrvatske koji su propisani člankom 34. i 35. Zakona: najmanje završeno srednjoškolsko obrazovanje, najviše navršenih 30 godina života do kraja 2019. godine i uspješno završen program dragovoljnog vojnog osposobljavanja ili odslužen vojni rok.

Uz prijavu na natječaj kandidati odnosno kandidatkinje su dužni priložiti presliku osobne iskaznice, rodni list, uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak i svjedodžbu/diplomu o završenom obrazovanju. Uvjerenje da se protiv kandidata odnosno kandidatkinje ne vodi kazneni postupak ne smije biti starije od šest mjeseci.

Prijave s dokazima o ispunjavanju uvjeta iz natječaja podnose se područnom odsjeku za poslove obrane prema mjestu prebivališta kandidata odnosno kandidatkinje ili Središnjici za upravljanje osobljem, Ilica 256, 10 000 Zagreb, u roku od osam dana računajući od dana objave natječaja u Narodnim novinama.

Informacije u vezi s natječajem mogu se dobiti na internetskoj stranici Ministarstva obrane (www.morh.hr.), telefon 01/3784-812 i 01/3784-813 te u područnim odjelima za poslove obrane i područnim odsjecima za poslove obrane.

Natječaj za prijam 350 vojnika/mornara je objavljen na internetskoj stranici Ministarstva obrane.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari