Pratite nas

Priče

ŠTAMBULJSKI ARZUHAL jednočinka

Objavljeno

na

Pojave:
PRODAVAČICA
KUPAC
SINIŠA POSARIĆ
 
Možda jesam budala, jer ima ljudi u nas i u “regijonu” koji misle da su sve Hrvatice i svi Hrvati budale. Ali da bih stvarno bio budala, treba zaslužiti takvu “čast”, no, ja se ne dam, takvu “čast” ne prihvaćam pa neka divljaju koliko im drago. Da je samo u “regijonu” tako, ma baš me briga, nego ovdje oko nas – u Hrvatskoj – ima, ..ba te led, ljudi koji iz svojih posve praznih misli izvuku toliko ispraznica da bih najradije pljuskao, fliskao, šamarao, čepao. Ali ne mogu, ne ću, jer zašto se ponižavati zbog bedastih i neodgovornih osoba? Bolje ih je prikazati onakvima kakvi jesu – gluhi, nijemi i slijepi!
 
SINIŠA POSARIĆ: Dobar dan!
PRODAVAČICA (kratko me je pogledala): Dobar dan i Vama!
KUPAC (trzne se, gleda u mene)
 
SINIŠA POSARIĆ: Dajte mi proizvod od brašna.
PRODAVAČICA: Kakav proizvod od brašna?
KUPAC (zjenice mu se šire)
SINIŠA POSARIĆ: Eno onaj komad.
PRODAVAČICA: Kruh ili pecivo?
SINIŠA POSARIĆ: Ovo drugo.
PRODAVAČICA: I što još?
 
SINIŠA POSARIĆ: Deset deka mesne prerađevine.
PRODAVAČICA: Koje mesne prerađevine?
SINIŠA POSARIĆ: Ovo dolje, izgleda fino i jeftino.
PRODAVAČICA: Parizer ili Tirolska?
SINIŠA POSARIĆ: Ovo drugo.
PRODAVAČICA: I što još?
 
SINIŠA POSARIĆ: Deset deka mliječne prerađevine.
PRODAVAČICA: Kakve mliječne prerađevine?
SINIŠA POSARIĆ: Pa ovo dolje, vidim da je na akciji, izgleda svježe.
PRODAVAČICA: A, sira biste. Ovaj je jako fin, ja si ga uzmem za doma. Još nešto?
SINIŠA POSARIĆ: Dva konzervirata napitka od hmelja.
PRODAVAČICA: Molim?
SINIŠA POSARIĆ: One dvije tamo od 5 %.
PRODAVAČICA: Dva piva, a koje ćete? “Ožujsko” ili “Beks”?
SINIŠA POSARIĆ: Ovo drugo, jer ovo prvo pije Mile Kekin!
PRODAVAČICA: Tko je taj?
 
SINIŠA POSARIĆ: Pjevač koji vodi skupinu koja se naziva “Hladno pivo”; morat će promijeniti ime skupini.
PRODAVAČICA: Ništa ne razumijem… Što ćete još?
SINIŠA POSARIĆ: Duhanski proizvod.
PRODAVAČICA: Koji, kakav duhanski proizvod?
SINIŠA POSARIĆ: Kutiju onoga što ne smijemo spominjati.
PRODAVAČICA: Nemojte me zajebavati, recite koje želite!
SINIŠA POSARIĆ: Pa kutiju, kutijicu za pušenje; evo ona tamo.
PRODAVAČICA: Evo. Ali ne razmijem zašto vi još uvijek pušite? To nije zdravo.
SINIŠA POSARIĆ: To je moja stvar.
PRODAVAČICA: To je Vaš problem.
KUPAC: Moj nije, ja ne pušim.
 
SINIŠA POSARIĆ: A tko je Vas išta pitao?
KUPAC: Vi pušači trujete zrak oko sebe. Ja uvijek kažem…
SINIŠA POSARIĆ: A koga zanima što Vi kažete, ha? Mislite da mene zanima što vi mislite, na primjer o pušačima?
PRODAVAČICA: Ma dajte ljudi…
 
KUPAC: Ja se ne ću svađati s Vama, gospodine.
SINIŠA POSARIĆ: I bolje Vam je, gospodine. Gledajte svoja posla.
KUPAC: E, kuda ide ovaj svijet kada više niti ne smijemo reći što mislimo.
SINIŠA POSARIĆ: Samo nemojte misliti na mene.
PRODAVAČICA: Dajte, molim vas…
KUPAC: Gospodine, zašto ometate prodavačicu u poslu, a zašto ja čekam da vi obavite kupnju?
SINIŠA POSARIĆ: Gospodine, zašto samo gledate, a ništa niste izabrali? Kupujete li ili uhodite kupce?
KUPAC: Gospodine…?
 
PRODAVAČICA: Gospodin ovdje svaki dan kupuje.
SINIŠA POSARIĆ: Gospodin zabada nos u tuđe poslove.
KUPAC: Nečuveno…

PRODAVAČICA: Ali recite mi iskreno, gospodine, zašto ste onako govorili; “proizvod od brašna”, pa “mliječna prerađevina”, pa…
SINIŠA POSARIĆ: “Mesna prerađevina”, “konzervirani proizvod od hmelja”, “duhanski proizvod”? Eto, moramo se na vrijeme prilagoditi skoroj budućnosti. Što prije se prilagodimo, lakše ćemo preživjeti sve ono što nam predviđaju bjelosvjetske i domaće političke mustre.
KUPAC: Eh, sad ćemo o politici…?
PRODAVAČICA: Mene politika ne zanima.
SINIŠA POSARIĆ: E, u tome je naša najveća zaganka.
KUPAC: Što “zaganka”, kakava sad “zaganka”?
 
PRODAVAČICA: Dajte molim vas, sve zajedno 52 kune! Hoćete vrećicu?
SINIŠA POSARIĆ: Može. (Kupcu.) Zaganka je naš hrvatski izraz za “problem”; učimo hrvatski, govorimo hrvatski.
KUPAC: E, svaša, ljudi ljudski, svašta…
PRODAVAČICA: Ja vas ništa ne razumijem. Jel se vi to šalite ovdje s nama? Mislim… znam da je stiglo proljeće, pa promjene, zdravlje, brige, nesanice…
SINIŠA POSARIĆ: Ne, ne, draga i poštovana gospođo, Ova naša Vlada je izglasala tu tzv. “Ratifikaciju Istanbulske konvencije” u kojoj se promiče rodna ideologija.
KUPAC: Ma koga to zanima?
PRODAVAČICA: Pa što onda?

SINIŠA POSARIĆ: Gospođo, Vi ćete jednog dana, a to se bliži, prestati biti majka, mama, mati ili mater, a vaš muž ne će više biti otac, tata ili ćaća – bit ćete roditelj 1 i roditelj 2 ili roditelj A i roditelj B. Eto, već su u Švedskoj odlučili zabraniti ime Božje prvim velikim slovom.
KUPAC: A zašto se Bog mora pisati velikim slovom?
SINIŠA POSARIĆ: Bog je samo Jedan, On je Gospodar svega, Tvorac, Svevišnji.
KUPAC: Pa ako u svijetu znaju zašto to treba tako, onda i mi moramo tako, jer ćemo zaostati.
SINIŠA POSARIĆ: Mi već jesmo zaostali, ali iz posve drugih razloga, gospodine.
KUPAC: Itekako smo zaostali odkako smo se osamostalili.
PRODAVAČICA: Molim Vas, gospodine, nemojmo sad o politici.
SINIŠA POSARIĆ: Niti nakon zamalo tri desetljeća, vi, gospodine, ne možete preboljeti onu propalu državinu, ha?
KUPAC: Nisam ništa rekao!
SINIŠA POSARIĆ: Znadete li uobće što je “rodna ideologija” i da će to doslovno uništiti ovaj nesretni narod? Osim bankara, istospolčad je zavladala svijetom…
KUPAC: Kakva sad “istospolčad”?
 
SINIŠA POSARIĆ: Pederi i lezbijke, travestiti, hermafroditi, queerovci i pedofili.
PRODAVAČICA: Ja se u to ne razumijem i nije me briga za to. Ja samo želim da svima bude dobro.
SINIŠA POSARIĆ: Vi ne razumijete što se u toj odluci skriva?
KUPAC: Oni gore valjda znaju što rade, a Vi se tu nešto pravite pametni
 
SINIŠA POSARIĆ: Jeste li čuli za Martina Armstronga, analitičara, koji je predvidio katastrofalnu ekonomsku propast u razdoblju 2015-75?
KUPAC: Eh, čitao sam o tom tipu u novinama. To je nekakav prevarant koji je svršio u zatvoru!
SINIŠA POSARIĆ: Da, da, “prevarant” koji podučava ekonomiste širom svijeta kako ne nasjedati na udruženi zločinački lobi bankara i sudova! Prepušteni smo sami sebi u neznanju, a voda nam je već do koljena… A ova naša Vlada bavi se tričarijama; prvo tzv. “Kurikulum”, a sada i tzv. “Istanbulska konvencija”! Što mislite što je sljedeće
PRODAVAČICA: Ne zanima me, ja samo radim svoj posao, a oni neka rade svoj posao i riješena stvar.
SINIŠA POSARIĆ: Pa neka nam bude kako vi želite da nam bude. (Kupcu.) I vi, gospodine! KUPAC: Idite s mirom, gospodine.
PRODAVAČICA: Do viđenja, gospodine
 
SINIŠA POSARIĆ: Bog s vama i neka vas odriješi grijeha lijenosti u promišljanju.
 
Tako sam izišao trgovine, a kad bih znao što ono dvoje brbljaju o meni, bio bih sam nečastivi ili njegov rob! Ne želim poživjeti svoj vijek kao neuka i lijena budala, ne želim biti gluh, nijem i slijep.
PS. No, nemojte mi ništa vjerovati, ovo je gotovo sve izmišljeno, mnogo toga sam nadodao nakon stvarnog susreta i kratkog razgovora u jednoj obiteljskoj trgovinici u predgrađu Rijeke.
 
Konac djelo ne krasi
 
Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Priče

DINOSAUR NA IZBORIMA

Objavljeno

na

Objavio

Sve nešto mislim, ali bolje je da ne mislim. Kako je nekoć davno zapisao A. G. Matoš: „Trsim se da ne mislim, a ipak mislim, teže je ne misliti, no misliti. Eto, kad se prošlost dotegli u budućnost, skorašnju budućnost, imam dojam da se ovdje stvarno ništa ne mijenja!

DINOSAUR: Dobar dan, gdje je onaj listić na kom se može zaokružiti esdepeovac?
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: Gospodine, imate jedan izborni listić sa svim kandidatima, pa zaokružite jednog od njih.
DINOSAUR: Ja ću zaokružiti esdepeovca.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: To je vaše pravo.
DINOSAUR: Nemojte mi govoriti o mom pravu, pa znate li tko sam ja?
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Znam, dajte mi osobu iskaznicu.
DINOSAUR: Ako znate tko sam ja, što će vam moja osobna iskaznica?
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Moram zapisati vaše podatke.
DINOSaUROVA ŽENA: Jožek, daj čovjeku osobnu.
DINOSAUR: Nije li kod tebe moja iskaznica, osobna?
DINOSAUROVA ŽENA: Čekaj da pogledam u torbici…
DINOSAUR: Sad će moja zakonita pronaći osobnu, samo budite strpljivi.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Nema problema, strpljiv sam.
DINOSAUR: Rekao sam ti jutros da spremiš moju i tvoju osobnu u torbicu.
DINOSAUROVA ŽENA: Znam, da, rekao si, spremila sam.
DINOSAUR: Znam da si spremila jer sam ti ja rekao da ih spremiš.
DINOSAUROVA ŽENA: Evo našla sam ih.
DINOSAUR: Evo našla ih je.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Dajte mi ih, molim vas.

DINOSAUR: Daj mu ih. Znate, mladiću, ja znam što je zakon i red. Ja sam sudjelovao u zakonu i redu od kad znam za sebe, a to je bilo davno…
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Znam, gospodine.
DINOSAUR: Znate? A ja vama kažem da ne znate ništa, mladiću. Kad smo mi nekada birali, znalo se je za koga treba glasati, nije to bilo ovaj ili onaj, nego jedan i gotova stvar!
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Druga su vremena, gospodine.
DINOSAUR: Kakva druga vremena? Što to govorite? Pa odkad ja znam za sebe ovdje se ništa nije promijenilo i ne treba da se mijenja jer esdepe i antifašizam moraju pobijediti u prvom krugu.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Evo vaše osobne iskaznice…
DINOSAUR: Uzmi, ženo, i spremi ih u torbicu. Neka budu na sigurnom, nikad se ne zna.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: … i vaši glasački listići.
DINOSAUR: A je li na listiću naš esdepejac?
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Znam na koga mislite, da, i on je na listiću.
DINOSAUR: Znači mogu zaokružiti našeg esdepejca? Ja sam protiv gospođe.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: To je vaše pravo za koga ćete glasovati, gospodine.

DINOSAUR: Ja ću glasovati za esdepejca. A znate zašto? Zato jer će on vratiti bistu druga Tita tamo gdje mu je mjesto – na Pantovčak! Esdepe zajedno s antifašistima mora pobijediti.
DINOSAUROVA ŽENA: Idemo, Jožek, da to obavimo.
DINOSAUR: Da to obavimo. Vidiš, čitavog života smo nešto obavljali, to je smisao našeg života i u politici i u privatnosti. Uvijek treba obavljati nešto…
DINOSAUROVA ŽENA: Sjedi tu, Jožek.
DINOSAUR: A gdje je esdepeovac, koji je po redu?
DINOSAUROVA ŽENA: Evo tu je, tu zaokruži.
DINOSAUR: Aha. Evo, zaokružio sam. I ti zaokruži esdepeovca… Da vidim, da vidim…
DINOSAUROVA ŽENA: Evo, jesam.
DINOSAUR: Tako treba. Neka si oni ustaše **bu ma*er ustašku, mi ćemo pobijediti. A što to radiš?
DINOSAUROVA ŽENA: Savijam glasačke listiće; tako treba da ih metnemo u glasačku kutiju.
DINOSAUR: Dobro je, tako treba. Sada neka svi znaju da će naš esdepejac pobijediti… Mladiću, evo mi smo dali glas esdepejcu.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: To je vaše pravo, gospodine.
DINOSAUR: Znate, mladiću, esdepe je napravio jednu stratešku platformu, da kandidira jednog čovjeka, jer se bira jedan predsjednik, a iza njega stati će čitav esdepe i čitav antifašizam.
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: Gospodine, ovo je izborno mjesto…
DINOSAUR: Znam, ja uvijek tu glasam, ali vas ne poznam.
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: …i ne možete danas ovdje propagirati svog kandidata.

DINOSAUR: A kako, zašto ja ne mogu? Ja sam dao glas esdepeovcu i nemojte vi mene učiti jer ja znam kako se glasa.
ČLAN IZBORNE KOMISIJE: Gospodine, vi ste obavili svoju građansku dužnost, molim vas da omogućite drugim glasačima da pristupe izboru, ljudi čekaju.
DINOSAUR: Ja znam da oni čekaju da glasaju i znam da će glasati po svojoj savjesti za esdepeovca.
DINOSAUROVA ŽENA: Idemo doma, Jožek.
DINOSAUR: Idemo, ali samo da mu još nešto kažem. Znate, mladiću, ako ne pobijedi esdepeovac, to će ići na vašu odgovornost i svih vas ovdje na ovim izborima. Ne smijete to dozvoliti.
ČLAN IZBORE KOMISIJE: Gospodine…
DINOSAUR: Pazite što vam ja govorim. Ne smije pobijediti gospođa. Ili onaj koji pjeva. Samo esdepeovac dolazi u obzir.
DINOSAUROVA ŽENA: Idemo, Jožek.
DINOSAUR: Kam idemo?
DINOSAUROVA ŽENA: Doma pemo, leka budeš popil.
DINOSAUR: A, da, da… Drugarice i drugovi, zapamtite što sam vam rekao. Vidjet ćemo se mi opet na izborima, ako vi budete tu!

..ba te led, nikad konca i kraja!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Priče

Predvidljivost i naivnost hrvatske politike

Objavljeno

na

Objavio

Znate li priču o dva ovna i stadu ovaca. Priču koja u politički ne dozrelom i političkom nepismenom društvu uvijek prolazi.

U dolini velikih pašnjaka nastade suša, nestade trave i stari iskusni ovan odluči svoje stado povesti na nove pašnjake. Vodeći tako svoje stado u jednom trenutku s visoravni ugledaše dva velika pašnjaka. Jedan pašnjak izgledao je uobičajeno, a drugi žive zelene boje, prepun sočne trave i mladi ovan iskoči i zaviče – Idemo na ovaj, tko je lud da pase staru travu. Gleda to stari ovan i mudro reče – Tamo ima zvijeri, jer da nema netko bi pojeo tu travu.

Otprilike tako funkcionira hrvatska politika i razmišljaju hrvatski birači. Nije važno što ima zvijeri, važno je da ima trave, a trava je u ovoj priči nada, nada u što.
Nadu hrvatskim građanima uvijek ponude nekakvi politički projekti i hrvatski građani u pravilu se uhvate te nade, koja je uvijek imaginarna i neostvariva, ali puni građanima unutarnju prazninu nastalu događanjima u društvu. Treba li žrtvovati nadu da bi kratkotrajno ispunili svoju nutarnju prazninu i čežnju za nekim neostvarivim promjenama.

Trebaju li ti građani biti žrtve nečije opsesije uzrokovane interesima pojedinca. Jesu li građani postali žrtve nečijeg projekta, koji se u hrvatskoj ne pojavljuje slučajno, to je već viđeno i bit će viđeno sve dok hrvatski građani ne prestanu vjerovati lažnim mesijama koji su stvari proizvod, proizvod ljudi koji stoje u sjeni ali duboko utječu na živote tih građana kojima se manipulira vješto kao majstori iluzije i imaginacije.

Ne tako davno 2015 ta grupa ljudi iz sjene, ti majstori iluzije gurnuli su grupu mladih ovnova da razbiju stado i prepuste plijen hijenama koje su vrebale iz prikrajka da rastrgaju plijen. Sve je bilo spremno za veliku promjenu, za restart hrvatskog društva, a onda su se umiješali Oni.

Oni su ti koji vladaju masama, kroje narodu prošlost, sadašnjost i budućnost. Pišu i provode zakone, mijenjaju povijest i utječu na mase. Dijele nas na Mi ili Oni, određuju tko je podoban i ponizan. Pripadaju intelektualnoj i materijalnoj vrhušci, prilagođavaju društvo svojoj potrebi, a narodu uvijek ostavljaju samo Nadu , a i nju doziraju u mrvicama sve u cilju da hijeni ostane plijen i vlast.

Nada je uvijek nasušna potreba, zato se nadam da narod neće biti naivan i povesti se za mladim ovnom prepunim rupa u svojoj biografiji da ih povede na zelene pašnjake okružene zvijerima. Nadam se da neće dozvoliti da ih majstori iluzije prevedu žedne preko vode i razbiju stado da bi plijen ostao gladnoj hijeni koja vreba iz prikrajka. Ne dozvolite da vam neke bradate i ćosave spodobe vade zeca iz šešira, ne vjerujte u mudrost Sove već se okrenite dobroti golubice u čiju dobrotu ljudska vrsta vjeruje tisućljetima.

Ako vam ovaj tekst nije jasan, vratite se na priču s njegovog početka.

Ante Rašić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari