Pratite nas

Satira

STAND UP PEĐE GRBINA

Objavljeno

na

'Veliki novogodišnji party, 4 dana tuluma' - Uljanik 2011

U ovom našem političkom vodvilju koji se svakodnevno i cjelodnevno odvija pred našim očima, postoje na sreću i trenuci za pravu razbibrigu i opuštanje.

A najzabavnije je kad netko u pokušaju da kaže nešto ozbiljno i pametno izvali ono što bi prošlo samo na stand up pozornici i nigdje dalje.

Evo, primjerice, najnovija izjava našeg starog i dobro poznatog stand up komičara super teške kategorije, SDP-ovca koji u slobodno vrijeme cuga i pjeva Thompsona – uz bezazleno i simpatično maltretiranje osoblja kafića i slučajnih gostiju, što mu čak ne bi trebalo uzeti za zlo, jer barem sudeći prema snimkama dostupnim javnosti, sve skupa nije prelazilo granice malo opuštenije i raspojasanije zabave…recimo…

E, taj naš superteškaš Peđa (Grbin se preziva – ako se ne varam), znao nas je i ranije (čak izvan kafića, Instagrama i Facebooka) zasmijati…Kad god je recimo, pokušavao iz g….. vaditi bivšeg šefa Milanovića, nastojeći verbalnom ekvilibristikom nadomjestiti nedostatak logičkih argumenata, činjenica i zakonskih odredbi koje bi išle u prilog tomu što ovaj tvrdi ili poduzima…ili kad nam je putem TV ekrana u „Otvorenom“ (ili nekim drugim emisijama) svojim usiljeno odmjerenim komentarima s visoka i nadmeno pokušavao braniti svaku, ama baš svaku odluku vrha stranke ili Vlade, koliko god ona bedasta, nakaradna i štetna bila…

I nikad mu nije zasmetala retorika uličnog fajtera, kvartovskog delikventa i mangupa (čitaj: neotesanog primitivca) Zorana Milanovića kojemu je virio iz… (samo me pristojnost obuzdava da ne kažem iz čega), ili se ja barem ne sjećam da je ikada zucnuo na tu temu.

Bilo je ono: sluga pokoran, izvol’te šefe…trebam li se prostrti po podu ako mi želite ukazati čast i pregaziti preko mene…odanost do posljednjeg daha i zadnje kapi krvi…k’o na filmu…

A lupao je Milanović itekako, drobio toliko da to krmača u (masnom) napoju pokusala ne bi… od javnog vrijeđanja političkih oponenata na kočijaški način i psovačkom retorikom, do potpuno anti-SDP-ovskih i „pro-ustaških“ izjava (doduše u predizborne svrhe, ali ipak)…znao je i onako đuture cijeli narod i državu (koju predstavlja) izvrgnuti ruglu, sprdati se s ljudima stradalima u poplavi…bilo je još koječega, ali tko će sve zapamtiti…

U SDP-u u to vrijeme (dok je na vlastio bio Zoki) gromoglasna šutnja…I Peđa gromoglasno šuti… Bauk isto. I Ostojići – obojica. Ali, već u sljedećem trenutku, čim zatreba, Peđa skače i staje na branik uz šefa stranke… Nisu Peđi smetale ni uvrede na račun branitelja bez ruku i nogu i djece poginulih koji su svi u kompletu nazivani „filo-nacistima“, „teroristima“ i „ustašama“, niti etikete katoličkim vjernicima (od „talibana“ do „katolibana“)…sve je on to uredno, poslušno i poltronski opravdavao, zastupao ili prešućivao…ovisno o okolnostima i potrebi trenutka.

I sad naš’o da se pobuni!? Bravo Bravissimo…! Koja taktika! Sad je pravo vrijeme, sad ga nagazi, Peđa! Još uvijek nije kasno da se prestrojiš, za cipelarenje će vas trebati više…

To, legendo, dođe mi da od sreće zapjevam Čavoglave (kao ti onomad u birtiji…i to od početka…znaš, u kompletu s onim „Za dom spremni“…kužiš?).

A sad ‘ajmo malo ozbiljno.

Zašto smeta Bernardić?

Daleko od toga da mi je simpatičan, ali nastojim proniknuti u tu odioznost i netrpeljivost koja se u vrhu stranke prema njemu njeguje od prvog dana i imam o tomu svoju teoriju.

Prije svega, djeluje nekako beskrvno, sterilno, birokratski…Nema onog mangupskog uličarskog štiha i garda…kad pokuša biti oštar ispadne smiješan…Gotovo ga nitko ne doživljava ozbiljno čak i kad spominje „ustaše“ i NDH, kad uzrujano govori o opasnostima koje vrebaju od „fašizma“ i „desnog ekstremizma“…kad priča o poskupljenju struje…sve je to nekako anemično…nema tu akcije, pucačine, sve sam ćorak…

Kad je Milanović o tomu govorio, to je buraz bilo toliko uvjerljivo da si pomislio kako te već kod sljedećeg izlaska na ulicu, iza ćoška čeka neki novi Francetić sa satnijom svojih „crnaca“… a ako si kojim slučajem subotom navečer slušao neki njegov pledoaje na temu Crkve u Hrvata, obično bi sljedećeg jutra odustajao od odlaska na Svetu Misu…toliko je bio sugestivan da si htio ili ne u lokalnom svećeniku već vidio ako ne Osamu bin Ladena, a ono barem Abu Nidala… A znao je Zoki „oplesti“ po Crkvi (dakako, katoličkoj i uvijek samo katoličkoj – nije on kriv što je najgora)…tu je za njega Bernardić analfabet, čisti amater i naivac…tropa…što bi rekli kockari.

Svađao se Zoki na sve strane…u stranci i izvan nje…prostačio, lupetao, izazivao incidente po Hrvatskoj a i šire…govorio kako je „Srbija šaka jada“ dok „Bosna i Hercegovina nije nikakva država“, ali zato (radi balansa valjda) reče i da je „Hrvatska slučajna država“, pa onda kad se nasamo s braniteljima sreo (ne računajući s time da se razgovor snima), onako opušten i nonšalantan kakav inače jeste (i u državničkim poslovima a kamo li izvan toga), skrušeno se posuo pepelom po glavi uz tvrdnju kako mu se živo „fućka za Za dom spremni“ (ne, nije htio fućkati – zviždati, nego reći da ga nije briga, nek to viče, pjeva, ispisuje i reklamira slobodno što se njega tiče…).

I nije Peđa pisnuo, koliko se sjećam, iako je nabrijani „antifašist“ – kao i Bauk, Ostojići (obojica), Komadina, Orsat i društvo…

Ali zato nemaju razumijevanja za Bernardića nikako.

Čovjek nije ulični fajter i kad pokuša oponašati Milanovića to ispada tragikomično. A SDP kao autentični mentalni i ideološki sljednik neo-staljinističke Komunističke partije, bez revolucionarne retorike tone. Njih bez „permanentne revolucije“ nema. Da bi takve revolucije bilo i oni ostali tvrdi „antifašisti“, potrebna je uvjerljivija predstava o „fašističkoj“ i „ustaškoj“ opasnosti. „Fašistička opasnost“ mora biti velika i trajna, da bi „antifašistička revolucija“ nesmetano tekla – to je valjda jasno. I tu je ključ svega.

Bernardić gotovo ni jednom nije jasno i glasno prozvao državni vrh I OZNAČIO IH KAO FILO-NACISTE, FAŠISTE I USTAŠE!? NEČUVENO!? OD KUD MU TO PRAVO!? ZOKI JE REDOVITO TO RADIO, SUKCESIVNO I KONTINUIRANO!

KAKO SDP MOŽE OPSTATI KAO ANTIFAŠISTIČKA SNAGA AKO NEMA FAŠISTA!? MISLIMO NA BUDUĆNOST, DRUGOVI I ZAOŠTRIMO RETORIKU!

Bero čak hoće s njima na neke dogovore! Kakve dogovore, bre!? Jesi normalan!? Gdje živiš!?

Nedavno Bauk reče kako SDP mora prijeći na strategiju „mi ili oni“. I u pravu je. Čova kuži stvar. Zokijev kadar. Nema ništa bez fajta…ode rejting u 3 pm…dok se glumi finoća.

Ali, ima tu još nešto.

Bernardić je u samom startu hendikepiran kad je u pitanju Crkva i kritika ove institucije (naravno, misli se na Katoličku – a koju drugu), jer on, zamislite, ponekad IZ ČISTOG MIRA ide na Svetu Misu (OSOBNO SAM GA VIDIO PAR PUTA). I kako on kao takav (katolički indoktriniran) može biti revolucionar i antifašist? Ma hajte, molim vas! Koješta! I podržava branitelje (ponekad i diskretno, doduše), odnosno, ne govori baš otvoreno protiv njih – a to je ravno potpori!

E, ne može tako buraz! Nama treba Zoki, fajter, prvoborac, revolucionar, Che, a ne strina ušminkana s ‘ladnom trajnom i lordovskim manirima…

Dosta!

Bandiera rossa! No pasaran! Hasta la vista!

Mi ili oni! Napravimo im pakao!

I ima rejting da skače kao lud!

Normalno je da je poslije svega Peđi Grbinu (kojega neki zovu i „Istarski Thompson“) dozlogrdilo kad Bernardić (ničim izazvan) kaže, zamislite (!!!), kako „svi koji su nezadovoljni mogu slobodno otići“ (?!)

Zamislite bezobrazluka! Koji je to rječnik!? Sramota! Pa to Milanović nikad ne bi rek’o (barem tako tvrdi „Istarski Thompson“ a i Opačićka mu je blizu, Ranko Ostojić isto)…

I zato je (Peđa) dao ostavku na mjesto potpredsjednika saborskog Odbora za Ustav… Nemre taj primitivizam podnijet’ nikako…da netko kaže da onaj tko je nezadovoljan ode…jeza…horor od izjave.

Eto…

Kad brod tone…štakori obično idu prema krmi…kažu da je to pravilo…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Satira

Vučića pesma za četničko kolo i evropske trube

Objavljeno

na

Objavio

Da bude jasno celom svetu
Četnik sam od glava do petu

Kenjo sam tvrdo i u Glinu
Al krajina jao ode u materinu

Bežmo bežmo braćo pobeda je naša
Oluja je zločin povampirenih ustaša

Bio i na srpsko nam Kosovo
Bio nebio s njim je gotovo

I kad šutim lažem šta ću bre
Šta da radim kad sam đubre

Miloradu mom poklonit se ona neće
Ma i plavojki toj od livadu nosim cveće

Šta me košta za nju cveća kita
Kad ustašijom se ko pobednik šeta

Ratnu odštetu neću fašistima platim
Šta od mene oće nikako da svatim

Ću izvršim zagrebačku smotru
U stavu mirno da me promotru

Komandujem držte glavu dole
Ruke na leđa dok ne zabole

U Zagrebu dernek ću da pravim
U dva dana ću ih smlavim

Optužiću Kolindu za srbosek
Dražin sam da razume prosek

Opaliću čvoku Jandrokoviću tom
U Saboru ja sam svoj na svom

Šta ću tek da radim Plenkoviću bre
Do zadnje paštete da mi plati sve

Idi bre nema više Tuđmana
Došlo vreme za vojvode vikara

Skuvat ću im taku čorbu
Izgubiće veru zaboravit borbu

Finansiraću leba mi Jasenovac
Holivud da zna boli me – želudac

Čedo sam od glava do petu
Biće jasno celom svetu

Kuš bolje od pozada i od spreda
I Nemačka me milim okom gleda

Sad i Vatikan o Stepincu zna
Na sitno zauvek seckaću ga ja

Ima ustaška da mi salutira vojska
Majke im ga spalim još od Bljeska

Na Pantovčak ću istinu da kažem
Mnogo volem o Hrvatu da lažem

Od Brisela pa do Ravne Gore
Zasede su naše i patrole

U lepoj njihovoj imam tuce izvidnica
Biće mesa iz Lisinskog javlja prethodnica

Ne razume Zagreb ništa
Ume samo da nam prašta

Neka prašta neka prašta
Keve mu biće opet svašta

Svetoga mi Velimirovića slave
Zavredio sam orden sv. Save

Parče nebeske sam istorije
Sveti sinod da beatifikuje

Nema više sa mnom trt-mrt
Antifašista sam – ujedinjenje ili smrt

Školovo im ministarku spoljnih dela
Eno bleda u inkluzivnu vladu sela

Mnogo sam dobar mnogo sam lep
Ni predsednica ne može odolet

Izljubiću je dvaput po tri puta
Puknuti od smeha kad se vratim s puta

Ožujskoga gajbu doneću ti Šešelju
Kakav vučić vučina sam prijatelju

Na zapadu sve oblasti držim u šaci
Četnici moji tamo sami su ludaci

Rašković u pravu je bio
Lud narod Hrvatsku posrbio

Smotru sad izvršio jesam
U Zagrebu Hrvata video nisam

Nenad Piskač, 10. veljače 2018.

facebook komentari

Nastavi čitati

Satira

ANTE KIBLA i BORIS DEŽULOVIĆ – Gnjilo truplo splitskog Johna Lennona

Objavljeno

na

Objavio

Smrt feralovca Predraga Lucića osobito  je tragično doživio Ante Tomić, nakon sudara s kiblom fekalija poznatiji kao Kibla.

“Maštao sam kako ću se jednom kad odrastem možda i ja tako duhovito, nadmoćno i neustrašivo zajebavati s vlašću. Ivančić, Lucić i Dežulović bili su moji Beatlesi. I dan-danas, trideset godina kasnije, to me divljenje i obožavanje nije napustilo. Umro je Predrag, a meni je kao da je umro John Lennon.”

Kada je Ante Kibla porastao stvarno je krenuo zajebavati komunističku vlast. U inat vlasti postao je njen profesionalni prvoborac za jugoslavensku stvar i zastavnik JNA. Danas dodatno volontira u orkestru za pogrebe dragih mu crveno-liberalističkih veličina. U slobodno vrijeme šparta diljem onog dijela Hrvatske gdje se 91. događao odron Velikosrba (čitaj – balvanske blokade). Pun šegačenja kao pas buha šeretski opisuje kako su partizani Prve proleterske masovno “preštepavali” zarobljene i razoružane domobrane, ustaše i tisuće hrvatskih civila u zbjegu. “Što bi narodna pjesma rekla, od učkura pa do grla bijela”.

Zarobljeni hrvatski civili krivi su jer su s hrvatskom vojskom bježali od dobročiniteljskih partizana. Okey, civili nisu baš krivi kao razoružani vojnici i zato Ante aklamacijom pozdravlja partizansko milosrđe jer nisu strijeljani ili zaklani nego su u Hudu jamu živi bačeni. Kako on to originalno reče – da bi postali lijepa „gnjila trupla“. Da budemo jasni – hrvatski civili na Križnom putu, u tzv. SAO Krajini, Vukovaru i  BiH nakon bošnjačke agresije Neretva 93`, nisu ratne žrtve kao npr. srpski civili tijekom WWII, „Oluje“, ili Bošnjaci u Herceg-Bosni i opsjednutom Sarajevu i Srebrenici.

Ante je svoje originalno viđenje  – „gnjila trupla“ nastala nakon službenog svršetka WWII od Bleiburg do Hrvatske i BiH– uspješno patentirao. Za patent je smislio fino ime – Pozitivan učinak „gnjilih trupala“ na demografsku sliku Hrvatske i ideološku čistoću KPJ.

Jeste, jeste. Zastavnik Ante “lično” je bio na Bleiburgu  i zato o tom stratištu piše vjerodostojno iz prve ruke. Još se živo sjeća kako je sav važan na leđima Georga Sorosa dojahao do zarobljenih Hrvata. Malo ih je zajebavao, a onda ih je oficirski strogo upitao – Hoćete li dragovoljno na koncert ili živi u Hude jame?

Uplašeni Hrvati uglas su viknuli: Koncert, koncert! Hoćemo na koncert druže zastavniče! E pa majku vam ustašku ne možete svi na koncert, polovicu ćemo žive u jame zatrpati i od vas napraviti gnjila trupla!

Sretnici određeni za koncert upitali su ga – Tko svira na koncertnoj žurki?

Svirat će bivši Beatlesi s novim imenom Dubioza kolektiv i to u jednonacionalnom multi-kulti sastavu. Emir Tahirović zvani Goran Beus Richembergh na šmajseru mijenja Batu Živojinovića, Siniša Hajdaš Dončić na mitraljezu mijenja Ljubišu Samardžića, dok je Gordan Maras na udaraljkama od maljeva. Za blok svetih pjesama “Hrvati lete u nebo” zadužen je Drago Pilsel na orguljama i vokal Drago Hedl sa svojom pjesmom – “Alojzije Stepinac, krvnik među svecima”. Njih prati korski zbor Feral pod dirigentskom palicom Viktora Ivančića. Za note je zadužen naš slavni skladatelj i drug Ivo Josipović, dok će tijekom stanke koncertnu publiku zabavljati DJ Krešo Beljak s „posuđenim“  tranzistorom Blaupunkt.

Ah, kako je to uspješan koncert bio – prisjećao se zastavnik Ante Kibla. Znate – komunistička partija, Tito i partizani, nisu bili okrutni kao predsjednik Tuđman koji je strijeljao prvo mene, zatim Matiju Babića, Jelenu Lovrić, zatim sve do jednog feralovca i zato sada pišemo s onog svijeta.

Pored naših partizanskih koncerata istovremeno smo imali i komunističko kazalište u kojem se celebrirala de luxe umjetnost s glumcima koji su fantastično glumili demokrate. Ako bi projekt negdje financijski zaškripao pomagao je Ivan Vrdoljak, čovjek-institucija za vladanje u preko stotinjak tuđih OOUR firmi.

Drugarice Vesna Pusić, Rada Borić i Vesna Teršelić osmislile su umjetnički performans – Silovane Hrvatice prošetajte se s nama za ugrožena prava partije i lezbijki.

Naš najbolji tatto umjetnik  za etiketiranje Arsen Bauk svakom nacionalno osviještenom Hrvatu, dakle nacifašistima, na čelo je tetovirao ustaško U i gastarbajterski pozdrav Za dom – Spremni, putovati.

Taman kada je koncert trebao početi pojavio se drug Tito i time je osobno uveličao svečani događaj. Tileta je šoferirao Saša Leković u njegovoj kampanjoli s tri točka jer mu je četvrti otkinula prethodna ustaška diverzija. U pratnji vrhovnog komandanta bili su Rade Šerbedžija i Oliver Frljić. Na golo skinutim Hrvaticama vojvoda s Brijuna recitirao je pjesmu „Ne daj se Ines“, dok im je Frljić zamaskiran maskom svinjske glave u vaginama tražio skrivene ustaške zastave.

Drug Nenad Stazić, s biciklom na rakijski pogon, nadgledao je postavljanje stotinama kilometara dugačke koncertne bine. Nakon što je mortus pijani bicikl pod Stazićem kolaborirao i guznu kost mu slomio, Tito ga je promaknuo u zastupnika Sabora Hrvatske. Vojka Obersnela  promaknuo je u doživotnog komesara Rijeke jer je pobijedio na takmičenju – komunist s najvećim drobom.

Zadovoljni Tile svima je čestitao na brzini i učinkovitost prijekog suda bez suđenja. Zatim je naredio da se Antu Pavelića pusti – ono, kobajagi pobjegao. I dok smo ga u čudu gledali drug Tito je historijski pametno dreknuo – Majku vam božju, kako ćemo graditi narodnu vlast komunista ako nemamo narodnog neprijatelja. Tupani jedni tupavi!

Gospe ti nekrštene koji je to mozak i koliko daleko misli?! Alal mu vjera!

Zatim je Tito publiku ljubazno zamolio neka kulturno stane u red. Boris Jokić i Željko Jovanović zarobljenu djecu su kao sardine poslagali i naredili im da za njima dvojicom ponavljaju pokajanje grijeha – Kajem se od svega srca što ne naučih kukuriku kurikulum i reformu zdravstvenog odgoja, amen.

Kada je jedan mali Hrvat došao na red popeti se na binu njemu je uvijek zabrinuti stražar Zoran Pusić htio spasiti život tako što mu je u ruke tutnuo transparent. Na transparentu je fino pisalo – “Kad porastem i ja ću biti peder”. Dječak je dotrčao do Tita i pitao ga hoće li mu produžiti život kako bi mogao postati peder? Najveći sin svih Kiblinih drugova i drugarica dječaku je milosrdno odgovorio – Hoću, stani na kraj reda.

Ostoja Ranković, ili pak Ranko Ostojić –  svejedno, dođe vam na isto –  dobio je čin generala OZNE jer je ustašama na Poljudu podvalio svoju svastiku sa sve četiri dignutim u zrak. Isto unapređenje dobio je i Vlaho Orepić jer Ostoju nije izdao. Pravi drugovi komunisti.

Zbog prethodno uspješno obavljenog sanitetskog posla u Vukovaru i Tovarniku „vojni lekar Vojislav Stanimirović“ zasluženo je dobio čast odraditi sanaciju kompletne koncertne bine. Njemu je trebao stručno pomoći mladi pripravnik Bojan Glavašević ali se nečeg gadnog napušio i totalno pobenavio. Bojan je višestrukom ratnom heroju Fredu Matiću s prijedorskim akcentom nesuvislo vikao: Busovaćaaa, Busovaćaaa – Svi me drugovi i drugarice vole, samo tata ne!

Samo još da spomenem kako su na koncertu svoj puni doprinos dali i brojni muslimani, ovi današnji Bošnjaci od kojih je stariji čak i Stazićev bicikl. Zauzvrat  su nagrađeni hrvatskim putovnicama.

Cijeli koncert zabilježili su novinari i kamere Ferala, Pupovčevih Novosti, Babićevog Indexa, Jutarnjeg, riječkog Novog lista i drugih medija iz OOUR-a Smrt narodu – Vlast komunistima, ORJUNI i libertarijancima.

Partijski filozof opće prakse Žarko Puhovski zadovoljno je i proročanski analizirao. Sve će to ideološki i politički pozlatiti tri titoistička mušketira Dragan Markovina, Hrvoje Klasić i Dragan Jakovina. Nakon završnog ušminkavanja, na Ideološko-komunističkom fakultetu filozofije u Zagrebu, snimljeni materijal u nastavcima će se prikazivati nedjeljom u dva kod provjerenog kadra Ace Stankovića.

Eh, lijepih li vremena, družine i gnjilih trupala – sjetno je uzdahnuo zastavnik Ante Kibla.

Danas, 73 godine kasnije, ništa nije tako lijepo kao u ta slavna vremena.  Eto, splitske ljekarne žale se kako im već duže vrijeme netko krade psihodelične vitamine kojima nesretnici uljepšavaju svoju bijednu stvarnost. Možda  upravo zbog tih vitamina Ante balavi kako je u Splitu po drugi put preminuo John Lennon. Preminuli nije tek “gnjilo truplo” nego legenda Lennon, molim ja vas lijepo. A on  – Ante Kibla – opet je preživio jer je baš Ono. Mislim, Yoko, Yugo’s ili tako nekako.

Inače Ante ne sluša domaću glazbu i na to kaže – Jeb’o Thompsona! On je fašist zbog kojeg su na komemoraciji drugu Lennonu moji prijatelji svoj krasni tekst uglazbili njegovom fašističkom glazbom. U Novinarskom domu pjevali su svoju miroljubivu pjesmu: “Oj Hrvati, braćo mila ispred HNK, nek’ u mraku svatko svoju žrtvu sačeka – Žrtvu sačeka!” Još onaj uncut Vilim Matula tenor, a ostali bariton?! Zato mene pravog prvog tenora namjerno nisu pozvali – jadao se zastavnik Kibla.

Stvarno, vrijeme je za sačekuše – nastavio je zastavnik. Prosipaju se s pozicije ja, ja, ja, a ja tamo nisam ni bio – sram ih bilo, zatim se spominju neprijatelji ustaše, pa tek onda eventualno drug Lennon. Eto zašto slušam samo strani mjuzik, sve ŽIVO od preminulog splitskog Lennona.

Istine radi Ante njega ne sluša zbog pjesama nego zbog piva. Kad god bi splitski Lennon kihnuo slijepi Ante bi ga zamolio – Bato, otvori i meni jednu limenku piva. E pa zastavniče nema više piva, jer mrtvi ne mogu kihati.

Na pogrebu je bio vidno ljut jer pogrebna kola nisu imala milicijsku rotaciju. Nije Ante skužio da kola ništa bitno ne prevoze.

Odskora Kibla čak ni Hajduk ne voli jer njegovi umrli “saborci” ne mogu više u živi zid stati. U svoj toj frtutmi – kaže zastavnik – osobito mi je drago što mi je na preminulom Lennonu svoju osobnu čestitku uputio premijer Andrej Plenković. Vidi ti podlih neprijatelja – kažu kako je premijerova čestitka zasluga njegovih roditelja, a ne njega osobno?! Lažuuu! Nije Andrej ustaški mućak nego naš ljevičarski, u suprotnom on bi uputio sućut i onom skoro istovremeno preminulom ustaškom heroju naredniku Marijanu Bišćanu. Narednik dao svoje noge za ustaše, a da jedan ustaški premijer za njega ne bi poslao makar jednu običnu sućut, gdje to ima?!

Nije samo zastavniku bilo teško. Možete zamisliti kako je tek bilo teško “saborcu” Borisu Dežuloviću – auuu! Njemu je Kožo u dva ujutro javio –  Dežule. Predrago je preminuo naš splitski drug Lennon. Smrt smrti – Život nama! Kožooo, damaru ti jebem je li to opet neki tvoj vic?! Nije.

Dežul je odmah krenuo sa sastavljanjem nadahnutog postmortem  govora. Na pogrebu će svi  u njega gledati, a ne u zatvorenoj škrinji predrago preminulog,  i zato sve nazočne mora zadiviti. Brzo je završio i samo je jedna nedoumica ostala – hoće li napisano pročitati umrlom Lennonu ili Lennonu koji vječno živi. Koji jeste brat pa nije, jest prijatelj pa nije jer je još nešto veće smo dok se Dežul sjeti što. Dok je razmišljao piškiti ili kakiti na prevaru ga je zaskočio san. Samo što je zahrkao u san mu je došao gen. Praljak i pitao ga je li piškio? Nisam, odgovori mu prestravljeni Dežul. Pa što čekaš klipane – izdere se general i Dežul se istog trena u krevetu  upiški. Sutradan Dežula  je postmortem još uvijek lomio ali je smislio kako će zajebati generala ako se ovaj opet pojavi. Popišat će se prije spavanja i to je to.

Nevečer Dežul zaspao i eto ti odmah i gen. Praljka. Dežule, jesmo li piškili? Jesmo klasni i nacionalni neprijatelju – sav važan odgovori Dežul. Onda ništa, nemoj piškiti. A, jesi li kakio? Nisam,  plačljivo će Dežul. Pa što onda čekaš mamlazu jedna –  izdere se gen. Praljak i Dežul se odmah u gaće ukaki. Ujutro je upišan i ukakan otišao na pogreb, a takav mu je bio i govor jer se nije moga odlučiti jel’ – kako Kožo reče – „predrago preminuli“ tek  gnjilo truplo ili vječno živi. Al` hajd`, Dežul se posrao u svoje gaće, krevet i postmortem govor, a ne kao jadni Mate Kapović kojem je hrvatska država fašistička i zato se na nju ne želi ni posrati, nego u tuđoj državi sere na humanitarno prihvatilište Bleiburg.

Kibli i Dežulu nije lako jer svjesni su oni – kada je predrago preminuli Lennon sramotno malo suza izmamio onda se ni njima ništa bolje ne piše. Jadan je čovjek i njegov život kad i nakon što umre za njega čak niti iz kurtoazije ne možeš naći makar jednu lijepu riječ.

Filip Antunović

Tekst je satiričnog karaktera

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari