Pratite nas

Satira

STAND UP PEĐE GRBINA

Objavljeno

na

'Veliki novogodišnji party, 4 dana tuluma' - Uljanik 2011

U ovom našem političkom vodvilju koji se svakodnevno i cjelodnevno odvija pred našim očima, postoje na sreću i trenuci za pravu razbibrigu i opuštanje.

A najzabavnije je kad netko u pokušaju da kaže nešto ozbiljno i pametno izvali ono što bi prošlo samo na stand up pozornici i nigdje dalje.

Evo, primjerice, najnovija izjava našeg starog i dobro poznatog stand up komičara super teške kategorije, SDP-ovca koji u slobodno vrijeme cuga i pjeva Thompsona – uz bezazleno i simpatično maltretiranje osoblja kafića i slučajnih gostiju, što mu čak ne bi trebalo uzeti za zlo, jer barem sudeći prema snimkama dostupnim javnosti, sve skupa nije prelazilo granice malo opuštenije i raspojasanije zabave…recimo…

E, taj naš superteškaš Peđa (Grbin se preziva – ako se ne varam), znao nas je i ranije (čak izvan kafića, Instagrama i Facebooka) zasmijati…Kad god je recimo, pokušavao iz g….. vaditi bivšeg šefa Milanovića, nastojeći verbalnom ekvilibristikom nadomjestiti nedostatak logičkih argumenata, činjenica i zakonskih odredbi koje bi išle u prilog tomu što ovaj tvrdi ili poduzima…ili kad nam je putem TV ekrana u „Otvorenom“ (ili nekim drugim emisijama) svojim usiljeno odmjerenim komentarima s visoka i nadmeno pokušavao braniti svaku, ama baš svaku odluku vrha stranke ili Vlade, koliko god ona bedasta, nakaradna i štetna bila…

I nikad mu nije zasmetala retorika uličnog fajtera, kvartovskog delikventa i mangupa (čitaj: neotesanog primitivca) Zorana Milanovića kojemu je virio iz… (samo me pristojnost obuzdava da ne kažem iz čega), ili se ja barem ne sjećam da je ikada zucnuo na tu temu.

Bilo je ono: sluga pokoran, izvol’te šefe…trebam li se prostrti po podu ako mi želite ukazati čast i pregaziti preko mene…odanost do posljednjeg daha i zadnje kapi krvi…k’o na filmu…

A lupao je Milanović itekako, drobio toliko da to krmača u (masnom) napoju pokusala ne bi… od javnog vrijeđanja političkih oponenata na kočijaški način i psovačkom retorikom, do potpuno anti-SDP-ovskih i „pro-ustaških“ izjava (doduše u predizborne svrhe, ali ipak)…znao je i onako đuture cijeli narod i državu (koju predstavlja) izvrgnuti ruglu, sprdati se s ljudima stradalima u poplavi…bilo je još koječega, ali tko će sve zapamtiti…

U SDP-u u to vrijeme (dok je na vlastio bio Zoki) gromoglasna šutnja…I Peđa gromoglasno šuti… Bauk isto. I Ostojići – obojica. Ali, već u sljedećem trenutku, čim zatreba, Peđa skače i staje na branik uz šefa stranke… Nisu Peđi smetale ni uvrede na račun branitelja bez ruku i nogu i djece poginulih koji su svi u kompletu nazivani „filo-nacistima“, „teroristima“ i „ustašama“, niti etikete katoličkim vjernicima (od „talibana“ do „katolibana“)…sve je on to uredno, poslušno i poltronski opravdavao, zastupao ili prešućivao…ovisno o okolnostima i potrebi trenutka.

I sad naš’o da se pobuni!? Bravo Bravissimo…! Koja taktika! Sad je pravo vrijeme, sad ga nagazi, Peđa! Još uvijek nije kasno da se prestrojiš, za cipelarenje će vas trebati više…

To, legendo, dođe mi da od sreće zapjevam Čavoglave (kao ti onomad u birtiji…i to od početka…znaš, u kompletu s onim „Za dom spremni“…kužiš?).

A sad ‘ajmo malo ozbiljno.

Zašto smeta Bernardić?

Daleko od toga da mi je simpatičan, ali nastojim proniknuti u tu odioznost i netrpeljivost koja se u vrhu stranke prema njemu njeguje od prvog dana i imam o tomu svoju teoriju.

Prije svega, djeluje nekako beskrvno, sterilno, birokratski…Nema onog mangupskog uličarskog štiha i garda…kad pokuša biti oštar ispadne smiješan…Gotovo ga nitko ne doživljava ozbiljno čak i kad spominje „ustaše“ i NDH, kad uzrujano govori o opasnostima koje vrebaju od „fašizma“ i „desnog ekstremizma“…kad priča o poskupljenju struje…sve je to nekako anemično…nema tu akcije, pucačine, sve sam ćorak…

Kad je Milanović o tomu govorio, to je buraz bilo toliko uvjerljivo da si pomislio kako te već kod sljedećeg izlaska na ulicu, iza ćoška čeka neki novi Francetić sa satnijom svojih „crnaca“… a ako si kojim slučajem subotom navečer slušao neki njegov pledoaje na temu Crkve u Hrvata, obično bi sljedećeg jutra odustajao od odlaska na Svetu Misu…toliko je bio sugestivan da si htio ili ne u lokalnom svećeniku već vidio ako ne Osamu bin Ladena, a ono barem Abu Nidala… A znao je Zoki „oplesti“ po Crkvi (dakako, katoličkoj i uvijek samo katoličkoj – nije on kriv što je najgora)…tu je za njega Bernardić analfabet, čisti amater i naivac…tropa…što bi rekli kockari.

Svađao se Zoki na sve strane…u stranci i izvan nje…prostačio, lupetao, izazivao incidente po Hrvatskoj a i šire…govorio kako je „Srbija šaka jada“ dok „Bosna i Hercegovina nije nikakva država“, ali zato (radi balansa valjda) reče i da je „Hrvatska slučajna država“, pa onda kad se nasamo s braniteljima sreo (ne računajući s time da se razgovor snima), onako opušten i nonšalantan kakav inače jeste (i u državničkim poslovima a kamo li izvan toga), skrušeno se posuo pepelom po glavi uz tvrdnju kako mu se živo „fućka za Za dom spremni“ (ne, nije htio fućkati – zviždati, nego reći da ga nije briga, nek to viče, pjeva, ispisuje i reklamira slobodno što se njega tiče…).

I nije Peđa pisnuo, koliko se sjećam, iako je nabrijani „antifašist“ – kao i Bauk, Ostojići (obojica), Komadina, Orsat i društvo…

Ali zato nemaju razumijevanja za Bernardića nikako.

Čovjek nije ulični fajter i kad pokuša oponašati Milanovića to ispada tragikomično. A SDP kao autentični mentalni i ideološki sljednik neo-staljinističke Komunističke partije, bez revolucionarne retorike tone. Njih bez „permanentne revolucije“ nema. Da bi takve revolucije bilo i oni ostali tvrdi „antifašisti“, potrebna je uvjerljivija predstava o „fašističkoj“ i „ustaškoj“ opasnosti. „Fašistička opasnost“ mora biti velika i trajna, da bi „antifašistička revolucija“ nesmetano tekla – to je valjda jasno. I tu je ključ svega.

Bernardić gotovo ni jednom nije jasno i glasno prozvao državni vrh I OZNAČIO IH KAO FILO-NACISTE, FAŠISTE I USTAŠE!? NEČUVENO!? OD KUD MU TO PRAVO!? ZOKI JE REDOVITO TO RADIO, SUKCESIVNO I KONTINUIRANO!

KAKO SDP MOŽE OPSTATI KAO ANTIFAŠISTIČKA SNAGA AKO NEMA FAŠISTA!? MISLIMO NA BUDUĆNOST, DRUGOVI I ZAOŠTRIMO RETORIKU!

Bero čak hoće s njima na neke dogovore! Kakve dogovore, bre!? Jesi normalan!? Gdje živiš!?

Nedavno Bauk reče kako SDP mora prijeći na strategiju „mi ili oni“. I u pravu je. Čova kuži stvar. Zokijev kadar. Nema ništa bez fajta…ode rejting u 3 pm…dok se glumi finoća.

Ali, ima tu još nešto.

Bernardić je u samom startu hendikepiran kad je u pitanju Crkva i kritika ove institucije (naravno, misli se na Katoličku – a koju drugu), jer on, zamislite, ponekad IZ ČISTOG MIRA ide na Svetu Misu (OSOBNO SAM GA VIDIO PAR PUTA). I kako on kao takav (katolički indoktriniran) može biti revolucionar i antifašist? Ma hajte, molim vas! Koješta! I podržava branitelje (ponekad i diskretno, doduše), odnosno, ne govori baš otvoreno protiv njih – a to je ravno potpori!

E, ne može tako buraz! Nama treba Zoki, fajter, prvoborac, revolucionar, Che, a ne strina ušminkana s ‘ladnom trajnom i lordovskim manirima…

Dosta!

Bandiera rossa! No pasaran! Hasta la vista!

Mi ili oni! Napravimo im pakao!

I ima rejting da skače kao lud!

Normalno je da je poslije svega Peđi Grbinu (kojega neki zovu i „Istarski Thompson“) dozlogrdilo kad Bernardić (ničim izazvan) kaže, zamislite (!!!), kako „svi koji su nezadovoljni mogu slobodno otići“ (?!)

Zamislite bezobrazluka! Koji je to rječnik!? Sramota! Pa to Milanović nikad ne bi rek’o (barem tako tvrdi „Istarski Thompson“ a i Opačićka mu je blizu, Ranko Ostojić isto)…

I zato je (Peđa) dao ostavku na mjesto potpredsjednika saborskog Odbora za Ustav… Nemre taj primitivizam podnijet’ nikako…da netko kaže da onaj tko je nezadovoljan ode…jeza…horor od izjave.

Eto…

Kad brod tone…štakori obično idu prema krmi…kažu da je to pravilo…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Satira

Influencerice, partijanerke i blogerice kao sudbina

Objavljeno

na

Objavio

Ima nešto više od mjesec dana kako je fatalna Ella Dvornik, po zanimanju blogerica i influencerica (kako to gordo zvuči) objavila svoj InstaStory iz čijeg su sadržaja njezini brojni fanovi iščitali skrivenu (šifriranu) poruku da je (hotimice ili ne) možda (naglasak je na “možda”) otkrila spol bebe koju nosi. Naime, u pitanju je bila igra riječi što ih je spomenuta blogerica i influencerica (inače izuzetno elokventna osoba s ekstremno izraženim talentom verbalne i neverbalne komunikacije) izgovorila, pa budući da već jedno dijete ona i suprug imaju, u tom su izričaju obožavatelji njezina lika, djela i potomstva pokušali pronaći ključ za donošenje parametara na temelju kojih bi se mogli izvući zaključci koji bi eventualno upućivali na možebitne indicije a u svezi glede spola ovog drugog, nerođenog djeteta.

I, naravno, nikako nije moglo ostati na tomu, kao što i inače kod velikih događaja biva. Trakavica se nastavila, a raja nagađala (muško…žensko…muško…žensko…) do te mjere da nam se svima zavrtjelo u glavama. Bili smo na rubu živaca i na izmaku snaga, gotovo smo izgubili nadu poput očajnika u pustinji bez vode, kad…eto ti ga, onda kad smo se najmanje nadali, nova senzacija! Dakako, stvar nije ni izdaleka gotova, odnosno, još uvijek nema finala, završnice, zenita, erupcije, eksplozije, te završne, udarne informacije, vijesti nakon koje ništa više neće biti isto, sve još uvijek ide prema krešendu, lagano, korak po korak, jer do poroda ima još dosta, ali, krenulo je – i to prilično bezazleno, u jednome od redovitih dnevnih biltena trenutačnog psihofizičkog stanja spomenute blogerice i influencerice, femme fatale čije je blaženo stanje opčinilo naciju (a bogme i poprilično prešlo te okvire i postalo svebalkanski sindrom).

Putem društvenih mreža, naime, imali smo prigodu vidjeti čudo neviđeno: pravu, pravcatu, originalnu snimku ultra-zvuka unutrašnjosti Ellinog okruglastog trbuščića u kojemu u uobičajenoj pozi fetusa bezbrižno pluta to maleno stvorenje oko kojega se već mjesecima stvara neviđena halabuka i ujdurma. I ono (djetešce) čini se, baškari se i drijema, kao da ga za sve to nije briga, dok nacija u groznici tapka u mjestu od nestrpljenja, iščekivanja i neizvjesnosti.

Da nam je barem spol saznati, možda bi onda bilo lakše čekati porod…Neizvjesnost buja, nervoza je sve veća, na rubu frustracije smo očito. Nagađa se koji bi to spol mogao biti u pitanju – analizira se objavljena snimka ultrazvuka, padaju procjene (prema položaju tijela i veličini glave – moglo bi kao…možda biti muško, a i ne mora itd., itd).

I kao da nam je misli pročitala, naša fenomenalna, jedinstvena i neponovljiva influencerica i blogerica (žena, majka, kraljica) Ella, ta femme fatale naših dana, konačno je (navodno) obnarodovala spol bebe koju nosi (ali u svome stilu: “E, u inat svima, neka bude djevojčica!”) i to su tiskovine, portali i TV centri požurili odmah objaviti utrkujući se bezglavo i uspaničeno – da bi se uskoro ispostavilo kako je ipak u pitanju ćorak. Naime, dotična blogerica i influencerica se ustvari poslužila metaforom (s blagom dozom provokacije i enigmatike u izričaju), tako da se njezin spomenuti iskaz ne može tumačiti doslovno…A mi seljačine odmah nasjeli! Koja smo mi nakupina ameba! Uzrujali se kao ose u osinjaku, a ono, na kraju ništa!

Uglavnom, gdje smo tu smo. I danas.

Još uvijek tapkamo u mjestu i čekamo, a Ella nas rajca u nedogled. No, ne zamjeramo joj, tak’ je medena, cooool, onak’, totalno izvan sheme, s onim pirsinzima, lančićima, narukvicama, umjetnim obrvama i trepavicama sa specifičnim Out Fitom, lookom i stylingom koji obaraju s nogu i ostavljaju bez daha, sva svoja (a opet i naša), fenomenomenalna (kako kaže pjesma) i tko bi se onda na nju i u kojoj varijanti mogao naljutiti!? Ona je rođena da bude idol, obožavana osoba, a ne objekt nečije ljutnje – daleko bilo. Te prizemne emocije ne dolaze u obzir, barem kad je femme fatale Ella u pitanju.

No, nije tu kraj senzacijama (prerano ste se obradovali). Još mi konja za trku imamo – i to plemenitih grla.

Prije par dana nositeljica “Kiklopa” za književnost (za 2008. godinu), starleta, pjevačica, foto model, partijanerka (također fatalna) i oblinama izuzetno nadarena Nives Zeljković poznatija po prezimenu Celzijus, otkrila je za Avaz TV (u emisiji “Đir s Memom”) jednu od najvećih tajni koja već dugo golica maštu javnosti i budi radoznalost u masama (kako muškim, tako i ženskim), a vezano za njezin navodni seks na Maksimiru prije nekih desetak godina. “Bilo je to više romantično druženje nego seks” – smjerno je izjavila gospođica Zeljković obraza prelivenih blagim rumenilom i sanjivog zamagljenog pogleda (kroz umjetne trepavice) uprtog u pod prekriven šarenim tepihom.

Tako je konačno i ta dilema razriješena i zatvorena još jedna epoha naše estradne povijesti, na opće zadovoljstvo kako Meme i gospođice Zeljković, tako i Dine (Drpića), ali i svih nas običnih smrtnika koji budno pratimo sve bitne i sudbinski važne događaje od kojih nam ovisi život svagdanji. Dino (Drpić) je tada, u tom toaletu ustvari zaprosio (tadašnju) odabranicu srca svoga, tj. gospođicu Zeljković, a sam postupak “prošnje” je nekima od slučajnih promatrača sličio seksualnom općenju. I to je uglavnom to. Svak ima svoj način prilaska ženi, pa i prošnji iste – neki to rade pod slapovima Niagare (ili u domaćoj verziji na Plitvicama), neki na svemirskim postajama, na dnu oceana, na televiziji (usred emisije, kao nedavno jedan hrvatski policajac na zagrebačkoj Jabuka TV), usred spuštanja padobranom – na kilometar ili dva od majčice Zemlje, ili naprosto u nekom hotelu ili restoranu (oni manje romantični), a naš Dino, eto, u WC-u na Maksimirskom stadionu!

Od svega je ipak najvažnije da smo i ovu stranicu konačno zatvorili. Sad možemo dalje (posvetiti se na neko vrijeme Elli i drugim bitnim događajima i procesima slične vrste koji su nesporno od vitalne važnosti za sve nas).

Dopustite malo i sasvim osobnih, subjektivnih impresija, ali vezano za temu.

Imao sam ne tako davno ponudu od jednog ozbiljnog dnevnog lista. Nazvali me telefonom i nude na 15 dana dostavu gratis tiskovine, svakoga dana najkasnije do 8,00 sati ujutro, a potom ako se odlučim za pretplatu u sljedećih godinu dana dobivam popust od 50% u odnosu na redovitu cijenu.

Pristanem (nakon kraćeg telefonskog nagovaranja) na onaj probni (pilot) rok od 15 dana i počnem se navikavati na ritual za koji sam već gotovo zaboravio da postoji od kad imam Internet. I ponadam se u jednom trenutku kako sam na najboljem putu vratiti se starom poroku obilježenom šuškanjem novinskih stranica uz lagano i opušteno srkanje prve jutarnje kave…sve dok se nisam uvjerio kako tiskovina koju držim na stolu ipak neminovno gubi korak u srazu s elektroničkim online verzijama.

Film mi je konačno puknuo nakon što sam shvatio (a nije mi dugo trebalo) kako tiskana verzija nije objavila jednu od najvećih senzacija tjedna, ma što tjedna, mjeseca, godine, desetljeća…a to je, pogađate, ultrazvuk Ellinog (čarobnog) trbuščića.

Osupnut tom strašnom spoznajom, izgubio sam volju za listanjem tiskovine i odložio je na rub stola, a ostatak kave ispio u jednom gutljaju. ‘Novine neću bacati, poslužit će za potpalu roštilja ili laštenje prozorskih stakala’ (rezignirano razmišljam naglas mrmljajući sebi u bradu).

Kad mi se nekoliko dana poslije ponovno javio ljubazni i ugodni ženski glas s druge strane žice s upitom vezano za moju odluku o mogućoj godišnjoj pretplati (s 50% popusta) na tiskovinu koju sam besplatno listao punih 15 dana, glatko sam odbio ponudu.

Naravno, nisam rekao sve što mislim, a i kako bih, cura je bila izuzetno ljubazna. I nije ona kriva što su u tih 15 dana imali samo 3 teksta o Nives Zeljković alias Celzijus i 4 s Ellom u glavnoj ulozi. I plus, nema dnevnog biltena Elline trudnoće kao na Instagramu.

Ma gdje će se oni nositi s književnicom, starletom, pjevačicom, foto-modelom i partijanerkom Zeljković i blogericom i influencericom kalibra Elle Dvornik!?

Znam da tiskovine imaju objektivne teškoće, ali, što ću im ja? Takav je život. Izgubili su utrku s vremenom.

Dok se list prelomi, tiska, pa utovari na vozila i raznese, na Instagramu, Twitteru, Facebooku, You Tube-u sve se žari od vijesti i pikanterija. Jedna drugu prestiže.

I tko je onda lud listati novine i gubiti vrijeme?

Život brzo prolazi, mora se biti u trendu. “Kad staneš, padaš” (s pravom kaže naš ljevičarski kandidat za predsjednika države Zoki Milanović sinoć u jednoj od svojih lucidnih i nadahnutih izjava dostojnih Zaratustre ili Spinoze).

Čujem ima likova koji misle kako se mi koji danonoćno surfamo instagramima, twitterima, fejsbucima, prema njihovim nekim (arhaičnim) mjerilima bavimo bedastoćama i besmislicama!? Trebali bi kao pratiti “ozbiljne sadržaje”!?

Ma da!

Pojma nemam o čemu se radi i što oni hoće?! Pa kud ćeš ozbiljnije i važnije od ovoga!?

Zar su seksualni životi, ljubavi i trudnoće naših dama, građanki (pogotovu ako su književnice, starlete, foto-modeli, pjevačice, partijanerke, blogerice, influencerice i sl.) neozbiljne stvari!?

Dođe mi da ih prijavim Jeleni Veljači, toj Ivani Orleanskoj naših dana (kad su u pitanju ženska prava i slobode), pa da ih ona fino opere prvom prilikom na državnoj telki zbog pokušaja minimiziranja prava i problema naših dama i drugarica!

Stvarno nemam predstavu što hoće od nas ovi konzervativci, puritanci, nacionalisti i ostali talibani. Škvadra je fakat prolupala!

Da ne bismo možda bistrili one njihove gluposti vezano za povijest, ratove, likove koji su nas (kao tobože) zadužili nečim u prošlosti, prelistavali Narodne novine i bistrili statističke podatke, slušali govorancije političara, da se ne bi možda odrekli omiljenih tuluma (uz seks, drogu i rock and roll), Cece i Brene i slušali njihove bedaste klasike – ono što oni zovu “ozbiljnom glazbom”!? Mož’ mislit’!

O čemu oni to?

Samo zabava!..Svijet je lopta šarena, u se, na se i poda se, udri brigu na veselje – to je naš moto.

AAAAAAAAAAAAJMOOOOOOOOOO….! (što reče Zdravko Mamić):

Ella: https://www.instagram.com/elladvornik/?hl=hr

Nives: https://www.instagram.com/nivescelsius/?hl=hr

P.S. Tko preživi, pričat će kako je bilo.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Video – Poslušajte Thompsonove Čavoglave ‘u izvedbi’ Lady Gage i Bradley Coopera

Objavljeno

na

Objavio

Prvo je izašla ”Bojna Yesterday” na glazbu Beatlesovog evergreena Yesterday, ali uz riječi Bojne Čavoglave.

”Tajanstvena bića koje jedina smiju ući u Čavoglave” – definicija je koja se može naći u bespućima interneta, a opisuje pojam ”Niprije”.

Naravno riječ je o pošalici nastaloj kao aluzija na stih legendarne pjesme Marka Perkovića Thompsona ”Bojna Čavoglave” (Nećete u Čavoglave, niste ni prije), piše Dalmacija danas.

Prije četiri dana na YouTube se pojavio kanal sastava koji se zove V.I.S. Niprije. S obzirom na dosad objavljeno, a do ovoga trenutka objavili su četiri pjesme, jasno je da su u svakoj pjesmi obradili ”Bojnu Čavoglave” i to u potpuno različitim glazbenim stihovima.

Prvo je izašla ”Bojna Yesterday” na glazbu Beatlesovog evergreena Yesterday, ali uz riječi Bojne Čavoglave.

Video: V.I.S. Niprije – Bojna Yesterday

Sljedeća je bila obrada još jednog evergreena, “Stand by me“, ali uz riječi najvećeg Thompsonovog hita.

Video: V.I.S Niprije – Stand by M.P.T.

Dosad je najgledaniji spot za u subotu izdanu pjesmu “Shallow Cikola“. Ultra hit Lady Gage i Bradleya Coopera dobio je sasvim novo ruho u izvedbi VIS-a Niprije, piše Dalmacija danas.

Video: V.I.S. Niprije – Shallow Čikola

U nedjelju je premijerno izdana pjesma “Dancing Thompson“, obrada ABBA-inog megahita “Dancing queen”.

Video: V. I. S. Niprije – Dancing Thompson

Zasad identitet članova VIS-a Niprije nije poznat, no nema sumnje da će uskoro interes za ovim glazbenicima porasti.

Napomena: Video je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari