Pratite nas

Kolumne

Staništa ilegalnih ‘legalista’ oliti antifa repke štraca i štracona

Objavljeno

na

Ljute babetine (antifašistkinje i feministkinje – čitaj: uličnoteatarska banda, uglavnom skinuta s proračuna Ministarstva kulture) u subotu su skvičale na kolonu ‘Hoda za život’ pod parolom ‘Obrani pravo na izbor’.  Najjača ‘pamet’ s nekog transparenta bila je: „Žena je čovjek, a ne inkubator“.

[ad id=”93788″]

Lipo je da jedna drugoj objašnjavaju kako su ‘ljudi’. Jerbo, neko ko navaljuje na kolonu koja hoda pod imenom života, teško da je očovičen, prije raščovičen. Oko drugog dijela parole morala bi priupitat drugar’ce što misle o surogat majkama. Naime, one potiču surogat-inkubator-‘majčinstvo’. Aj što je toj drugoj koloni (ako se šaka jada more uopće tako nazvat, njih 60-ak najviše) bilo isluženih prvakinja hrvatske prosvjedne antifa scene, koje su sve, vaik za ‘pravo na izbor’, al NJIHOV izbor jer sve što drugi izaberu, njima NIJE pravo na izbor, vengo ‘nametanje’. More bit da ću zvučat crnjački, ali ako neko more, nek donira kakav šator pa nek se ukisele tamo.

Točno ne mogu zamislit da je, otkad je Hasan ministar, ijedna skuvala kući pošten ručak. Kad to stigne familiju pogledat?

Dežuraju vaik. Ka Stazić u sabornici. Tako da su sve bile u nemilom šoku u subotu gledajuć neko tuđe, anti-antifa, ‘pravo na prosvjed’. I panika ih uvatila jerbo – oklen nekome pravo uzest njihovu poduzetničku ideju?!? Ministrica rada i socijalne skrbi tribala bi o njima povest računa. Obvezatno, ako jema imalo empatije. Mislin, znan ja kako se more prosvidovat i zbog sumnjive debljine tariguznog papira, al prosvidovat zato što te mater rodila, malkoc mi zvuči manito. Ih, da malkoc! Skroz! Dakle, iščeprkale su nekih bidnih curica,  jerbo kad si profi-prosvidnik, baviš se uglavnom skupljanjem djelatnika za svoju kazališnu firmu, a Bože falin te, kako su umriženi do zadnje crte ironijske frote, nije im nikad problem skupit kakvo Brozovo praunuče spolno nedefinirano čija se baba ‘namorala’ za uspjeh tipkačice lišit kojega potomka.  Drugovi vaik bili pribrzi. Zakoniti drug je bija stalno po komitetu, ko bi mu virova da su sve njegova dica. Ne moš ‘to’ ni činit svaki dan boreć se za ‘opštedruštveni’ boljitak radničke klase’. Al zato je baba bila profi-predak. I didu pomagala nevidljivim nitima na putu do uspjeha. Ako bi se koji put što pripriječilo – strijeljaj dok ne nareste. Tako je podučila ćer. Nije da je ona to tila, vengo je ‘morala’. Zbog ugleda. Pa se tako ‘namoraš’. I objasniš kako je to sve ‘ženino tilo i pravo na izbor’. U zemlji koja demografski propada, kažu ljudi, pravo na život zaminila je kultura ‘prava na smrt’. Ma, nije. Tvrdin da nije gledajući slike Hoda za život. Veselu, radosnu povorku kraljica naše zemlje. Koje viruju. U život.

Ova kontra strana, zapravo predstavlja jednu otužnu scenu. Hm, zanimljivo je kako se homo-scena brzo uključi u ‘kulturu smrti’, a jedan od ‘progresivnih ciljeva’ (koji im, nadam se, nikad ne će bit omogućen jerbo sam ja vrlo regresivna kad su u pitanju dica i dičja prava) im je usvajanje dice? I sad vi meni recite ko je tu manit ili jednostavno – tup? Čiju bi oni dicu usvajali i ko bi im ih rađa ako se bore za to da ih se već u majčinoj utrobi ubije? Ma, kažen van lipo, koji god (anti)prosvjed ta družina stalnog postava organizira, s logikom nema pameti. Žao mi je svake žene koja je pod bilo čijim pritiskom morala ikad ubiti svoje čedo. Vjerujem, čvrsto vjerujem kako nijedna o tome nije odlučivala sama i kako se nesvjesno u tom trenu odrekla Boga. I kako čitav život sebi nije oprostila. Najlipši dio žene je njezina utroba. Nevidljiva nositeljica novoga života. Ona ne može imati umjetničke zahvate po sebi i zato je tako lipa.I zato lipo molin da ju ne nazivaju inkubatorom. Nju nije izmislija nikakav znanstvenik. Prirodna, dana u trenutku Božje inspiracije stvaranja.

     Dakle, dosadnija od prosvidne ženske halabučke ekipe, zadnjih dana postala je drugarska muška ekipa. Jerbo mi jemamo u Hrvackoj mušku i žensku reprezentaciju. Antifa. Štraca. Ženska je uglavnon uličarska, a muška glavinja i manita zatvorenim prostorima. Hoš po sabornici, hoš po palačama. Hoš s dalekovidnice. Hoš s fejsa. Najvažnija vijest nakon konačne pobjede kvoruma u sabornici (život čine sitne radosti, el) izglasavanje je Stevanova izgona s mista vikovičnoga bivšega precednika u ‘trenutno i momentalno’ bivšega precednika. Ne sićan se kad me nešto tako raspametilo od sriće.

Zapravo, sićan, al dobro. Stevan je prvo bija duboko taknut ustaškim sudom brez mogućnosti obrane jerbo ustaše se, ka i ona stara vojska, drže lipo reda i načina i dizali su ruke, njih 81 za ukidanje ureda i pristanak beneficija najvažnijem hrvackome precedniku nakon Tileta. Škilju molin da ne plače kad ovo čita, radi se samo o lipoti. Stevan ima obrve – ti nemaš, etogac. U ostalome vas spajaju nike čisto nevažne sitnice – beskrupulozno izdajničko rasturanje Hrvatske, no spram razlika u lipoti oš bilo-oš crno, to je ništa, pih. Stevan je bija jedan krasan precednik, oda je po svitu i državi. Rećemo, bija je partizan, pa je bija sudionik Hrvatskoga proljeća, pa je bija u osmdesetima dok je Milošević kmeča s Kosova jope komunist, pa je nanjušija Franju i pomirbu di se pritajija ka ‘domoljub Hrvat’na’ Stevan iz devesesetih, unda je s Račanom jope priša u komuniste, unda je posta precednik. Etogac.

Tribalo je samo znat u koje vrime uz koji prosvid tribaš stat! Stevan je zato ljut. On bi jope prosvidova, ali kako vidi da se samo ženturače i ‘ni muško ni žensko’ šeću kad su prosvidi, odlučija je samo prosut cviće po Jasenovcu, a unda, kad je tamo objasnija na čemu je nastala država i zada svoj (nemili) antifa-udarac, svima koji drukčije misle, reć na Ustavnom sudu što je posal Ustavnoga suda i saborskih zastupnika. Oni će Stevana micat, alo? Pa znaju li ti nesritni tukci tamo, ko je on? Brkić mu je obeća donit hranu da ne cvili. Ja se zapisivan na podužu listu onih koji će mu očistit rezidenciju. Domestos u mojim rukama ubija svaku bagudinu (bubet’nu i baju). Čak i fosiliziranu, no frks! More bit da će sad jemat vrime malkoc mislit o sirijskim poljima za koja je skupa s Račanom i Pušićkom ‘priboravija’ pripomenit da su u vlasništvu INA-e, pa je MOL moga postat to što je, iako je INA bila div za tog mađarskog patuljčića.

A sve Orahovice, cementare, sve kavusine s Gadafijem bi ti oprostila da nisi dila s Haagom, sve pare koje si oteja nek vrag nosi. Ionako budu proklete. Otra navjeći cirkusant, papiga svega antihrvatskoga, otra, konačno i s pozicije ‘tetošenika’.  Veselilo bi i više da mu podguzne muhe nestanu. I prave društvo na golom otoku. Čisto da zna kako je bilo onima koje je cinkao. Uglavnon, sa svojim žalopojkama umotanim u prijetnje tužbe Ustavnom sudu i svim sudovima na svitu ( sitimo se ko je izmislija ‘neka institucije rade svoj posao’ i izraz ‘transparentno’ uveja u svoj dnevni rječnik) sad se odjednom ‘brecka’ na te institucije? Majke mi, da je partija na vlasti, posta bi on ustavni sudac i sam sebi lipo odredija da more ostat doživotni. U cilju smanjivanja ustašluka iz Italije i Grčke primamo po 10 izbjeglica. Iz Sirije direktno 30. Taman šesto do dogodine. Smistit sve u Stevanovu rezidenciju.  A ANTIFA PROSVJEDNICE ĆE REĆ – ONI JEMAJU PUNO DICE I TO JE BAŠ SJAJNO. To je druga kultura. A mi te kulture obožavamo. Volimo sve kulture osim katoličke i hrvatske kulture. A kultura je, majku mu, ono što mi rečemo da je kultura!!! Zato se i zove multi kulti. Ka multipraktik.

   Milanović bi opoziva. Prvo Karamarka. On opoziva sve. Šest esdepeovskih ogranaka. Navodno svi glasovali za Komadinu. Sve minja. Minja bi potpicidnika Vlade. Došlo čov’ku minjat i štoš mu. Bit će u ‘muškoj promini’. A i pristalo mu curit kako god okreneš, nije mu, bidnu, lako – Karamarkova žena zarađiva, a njegova špara i na kruvu. Uz to je ova crvenokosa. O, muko njegova. No, ne da mu se bavit ‘tricama i kučinama’ oko gospodarstva pa šalje stalno svoje papige – Stazića i Peđu. Aj šaraj malo, Zoki, majketi. Ne moremo više. Nije čak ni Reiner izdrža. Šutnija laprdanovića konačno iz sabornice. Izvriđa ministricu na pasja kola. Takav čovik, krasan, antifašist koji uvik brani feminizam.

   Ups! Moremo zaključit da su štrace avancirale. Prišle u – zločince. Marijana Petir je tako oprala Jakovinu da san se zagrcnila od smija slušajuć i gledajuć ga onako izbuljenoga dok joj je pokušava odgovorit kako on ni za što nije kriv. Žena lipo prostrla brojke, nabacila šarmantan pogled, i čeka odgovor. Slab na žene (srića nisu one na njega)isprva je mislija – ma ne će ova katotalibanka reć ništa, one se muških boje. A Marijanica – tap, tap, ka u šahu – pa opalac – mat! I zada zadnji lijes – ‘vi ste bili zločinačka organizacija spram hrvatske poljoprivrede’. Jakovina je doslovno doživija šok! Čekala sam da kaže kako nije ni bija ministar.

   Najlipši i najdraži moj ministar,  ministar Hasanbegović  jope je meta svih napada svakog ‘iole’ ne-pametna druga i prosvidnika odavde do Sjeverne Koreje (more i Čačka, svejedno). Čovik će još malo uć u guslarsku narodnu deseteračku pismu, matere mi. Di god zine, evo ih. Mislin kako postoji jedan pogon u antifa ‘preduzeću’ samo za njega pratiti. A ovaj, nonšalantno, kako to inače radi  – u dvi do tri rečenice samo opauči. Stane i upitno gleda novinara. Novinar, budući da zna kako ima posla s onim koga se svi boje, gutne knedlu i ne pita više. Čovik lipo radi, kreše kuniće, prigledava financijska izvješća i opali, ka u filmu kad niko povjerenstvo odlučuje, more /ne more. I adijo Mare. Štoš tu puno pričat? Unda ova jadnognjilež odma skuči. A Haso će: jes ti pobro išta lani zaradija na tome, a? Jok. Otraj. Nisi napisa izvješće o lanjskom radu, a pare si ulupa, a? U što? I delete s popisa. Što ću ga više falit, čovik – radi! I mislin da je vrlo duhovit. Naime,  zastave HOS-a i pozdravi s njih su mu konstantno nabijani na glavu i savjest. Ma kuš bolje nego lipo otić u Split i konačno se uslikat di već jesi kad te prozvalo ustašom? „ Jedini stvarni temelj Hrvatske je Domovinski rat. Naš je rođendan 30. 5. 1990. Zato sam obišao sve ključne spomenike u Splitu. Odao sam počast i dragovoljcima HOS-a“. I kaaaaako ga neš volit?!? Kad im je totalno začepio usta. Totalno – koji će ubuduće biti cilj izvlačenja njegove slije s HOS-ovom kapom?!? Neima ga. A ovih 16 laprdanovića koji misle da on ‘ukaljava sliku o Ministarstvu kulture’, a koji su vjerojatno prije toga odaslali cinkaroške (operacija ‘Svastika 3’)mailove redakcijama po Eruropi, mogu mu puvat. Ako ni zbog čega, kad on njima puhne, ne bazdi alkoholom. Sanja Sarnavka se gura u nacionalni sigurnosno-obavještajni sustav. Pobornica ljudskih prava. Koje nacije? Ti vrapca, ako će nas ona štitit pljus one koje ‘brane pučka prava’ od pučana, more nas se slobodno zvat inkubatorima. Disat ćemo uskoro ka dičica tamo – na slamčice. Sigurni od svega sigurnog.

[ad id=”93788″]

     Dodik traži od biskupa Komarice da se ispriča za usporedbu Banja Luke i Bleiburga. Dašta će, jedino ako je poludija. Puna mi je kapa ispričavanja zločincima na sve strane, a kad se prote ispričaju za blagoslov oružja prije vaših klanja, onda možete uopće POMISLITI tražiti ispriku svećenika Katoličke crkve koji more svom stadu reć što god oće. Osnivatelj paradržave traži od nekoga ispriku. Hoćemo li se početi ispričavati jer smo Hrvati i jer nas još ima u BiH, čedislave žgadijski (mislin se u sebi, al to ne ću reć)? Bljakić!

Murtabit bil watan! (ev ćemo malkoc i na arapskom, to se ‘nosi’, jope će mala)

Mirela Pavić/Hrvatski Tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina – Kad fratri slave sultanovu milost

Objavljeno

na

Objavio

Malo što još može razbuditi i naljutiti rastočeni hrvatski politički narod u BiH. Uspjelo je to fratrima fojničkog franjevačkog samostana koji odlučiše ovih dana dati svoj doprinos podčinjavanju vrhovnoj islamskoj vlasti i obilježiti s malim zakašnjenjem 555. obljetnicu fojničke ahdname. Ahdnama je dokument sultanove milosti.

Prema legendi, turski sultan Mehmed II. Osvajač je u jeku svojeg osvajačkog pohoda u Bosni 1463. dao ahdnamu bosanskom franjevcu fra Anđelu Zvizdoviću, obećavši njome franjevcima osobnu zaštitu i sigurnost imovine, dok budu poštovali njegovu vlast. I fojnička je ahdnama, kao i mnoge slične ahdname koje su prije i poslije pojedinim grupama porobljenih naroda izdavali islamski vladari, počivala na konceptu – zimija, podanika nemuslimana koje islamski vladar tolerira dok su pokorni njegovoj vlasti. U gotovo četiri stoljeća osmanske strahovlade i terora nad kršćanima u Bosni i Hercegovini i kasnijih vlada i strahovlada, fojnička je ahdnama zaboravljena.

Podsjetili su na nju vojnici turskog bataljuna UNPROFOR-a, koji su nakon potpisivanja hrvatsko-muslimanskog primirja i Washingtonskih sporazuma 1994. godine razmješteni na području Zenice. Kopije fojničke ahdname dijelili su po okolnim hrvatskim selima. U tadašnjim okolnostima njihova je ahdnama, barem na prvi pogled, imala drukčiji smisao nego u vrijeme kada ju je sultan Mehmed II. Osvajač izdao kao čin svoje milosti prema bosanskim franjevcima, u isto vrijeme kada je dao dekapitirati posljednjeg bosanskog kralja, katolika Stjepana Tomaševića, pogubljivao i protjerivao bosansko katoličko plemstvo, a stanovništvo silom i porezima motivirao na prijelaz na islam.

Europski džihad

Izgledala je kao znak dobre volje i zaštite od stranih i domaćih islamskih boraca mudžahedina, koji su i nakon potpisanog primirja terorizirali Hrvate katolike. Kako mi je svojedobno ispričao vlč. Tomo Knežević, u to vrijeme župnik u Čajdrašu pokraj Zenice, turski su vojnici uistinu čuvali hrvatska sela od upada mudžahedina, sve dok britanski zapovjednik UNPROFOR-a nije potjerao Turke ostavivši Hrvate bez zaštite. Turska vojska bila je u to vrijeme najsekularnija institucija sekularizirane Ataturkove, odnosno Demirelove moderne Turske. Svjedoci govore kako su tadašnji turski vojnici čak imali izvjesnu nelagodu pred kršćanima zbog osvajačkog osmanskog povijesnog nasljeđa u Bosni.

Nasuprot njima, mudžahedini uvezeni pod visokim političkim pokroviteljstvom Alije Izetbegovića su upravo u središnjoj Bosni razvijali koncept novog europskog džihada, veličajući pritom osvajački pohod sultana Mehmeda II. na Europu, i obećavajući učiniti ono što njemu nije uspjelo – osvojiti Rim.

Samo tada to nitko, osim njih samih, nije primjećivao. Ili ako bi i primijetio, nije uzimao ozbiljno. U jeku muslimanko-hrvatskog rata u studenome 1993., grupa boraca muslimanske A BiH upala je u fojnički samostan, u kojem se je čuvala sultanova ahdnama (ili, kako kažu, njezin rekonstruirani prijepis), izdvojili su upravitelje samostana, gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara i fra Leona Migića, i ubili ih u hodniku samostana, pred drugim fratrima i sestrama. Bila je to simbolična poruka da milost sultana Mehmeda II. ne vrijedi više čak niti za franjevce. Ali nitko nije želio ili možda nije niti umio iščitati tu simboličnu poruku.

Uostalom, bio je rat. A i tko je tada uopće od Hrvata i od zapadnjaka znao što je ahdnama? Nisu to vjerojatno znali čak ni turski vojnici koji su godinu dana poslije nosili kopije ahdname po hrvatskim selima, kao poruku da ih sultanova milost i dalje štiti. Dubinsku simboliku je poznavao onaj tko im je podijelio kopije.

U međuvremenu islamski krugovi u BiH, uz stranu asistenciju, iz ahdname su razvili svoj specifični koncept ljudskih prava, koji počiva na milosti islamskoga gospodara. Upakiran je u dakako lažnu priču kako je islam preko ahdnama razvio poštovanje ljudskih prava stoljećima prije Zapada. Riječ je o potpunom izrugivanju zapadnom konceptu univerzalnih prava čovjeka. Govoriti o ahdnami kao o dokumentu zaštite ljudskih prava, znači priznavati vladavinu islama i pravo vladara da udijeli ili uskrati “ljudska prava” nemuslimanima. No iako zvuči nevjerojatno, ta se priča uspješno prodaje…

Reis ef. Kavazović “prodao” ju je čak i papi Frani za posjeta Sarajevu rekavši mu kako bosanskohercegovački muslimani žele posebno graditi odnose s katolicima “u duhu Ahdname sultana Mehmeda el Fatiha”. Papi Frani se priča svidjela pa je i sam u duhu ahdname kao koncepta ljudskih prava pohodio zimus arapske zemlje, prilagodivši tom ljudskopravaškom duhu legendu o susretu sv. Franje Asiškog i egipatskog sultana Al-Malik al-Kamila 2019. godine.

Proljetos, povodom obilježavanja 555. godišnjice fojničke ahdname, bošnjački političar i predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić poručio je kako ona “kako tada, tako i danas, promovira univerzalne vrijednosti, na kojima počivaju sve moderne i napredne države”. Fojnički su fratri odlučili obilježiti 555. obljetnicu sultanove milosti. A ni Rim danas ne izgleda tako daleko kao 1993., kada je tadašnji vođa mudžahedina Abu Maali najavio njegovo osvajanje s oltara crkve u Gučoj Gori.

Višnja Starešina/slobodnadalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Još jedan u nizu BH apsurda

Objavljeno

na

Objavio

Zbog svakodnevnih besmislenosti koje se javljaju, i na kojima životari Bosna i Hercegovina, ta zemlja je danas zemlja apsurda. Zemlja apsurd. Poput prepoznatljivi beha viceva koji nasmijavaju cijeli region bivše yu-zajednice, i apsurdi koji se u BiH čuju, na neki način postaju konkurencija smijehu, i pomalo se ne razlikuje što je apsurd a što je vic. I po tom pitanju Bosna i Hercegovina je sve zagonetnija, sve veći svjetski labirint iz kojeg se teško izlazi.

Jedni teško nađu izlaz, drugi pak ga i ne traže i čine sve da trajno ostanu u njemu. Količine besmisla koje se množe u toj „svjetskoj birtiji” učinile su da je Bosna i Hercegovina sama jedan svjetski besmisao, nelogičnost i apsurd, ovakva kakva je danas i kakvu je u budućnosti vidi, želi, i svim sredstvima nastoji izgraditi najbrojniji njen narod, Bošnjaci.

A upravo ta bošnjačka otimačina, okupacija i besmislena agresija na Bosnu i Hercegovinu, entitet tri suverena i konstitutivna naroda, jučer Muslimana danas Bošnjaka, jučer i danas Hrvata, te jučer i danas Srba, u najvećoj, zapravo jedinoj mjeri učinila je zemlju besmislenom. I dalje je čine apsurdnom, budući da Bošnjaci ne priznaju svoje zablude, dok svoje vojne mogućnosti preuveličavaju mjereći ih dotokom novca iz muslimanskih zemalja, izvoznica radikalnog, i za budućnost svijeta opasnog, islama.

Oslanjanjem i na staru, i nikad više ponovljivu, barem ne u Bosni i Hercegovini, vojno okupatorsku moć Turske, koja se polako sama urušava poput svih diktatorskih režima, Bošnjaci zagrizaju prevelik beha komad, kojeg niti mogu otkinuti, niti mogu sažvakati. Besmisao svih besmisla kojima je Bosna i Hercegovina ispunjena, i s kojima se i dalje puni sve do pucanja poput prenapuhanog balona, je bošnjačko, gotovo, prisilno samonametanje kako su oni domicilni, autohtoni narod u Bosni i Hercegovini. Besmisao svih besmisla koje potežu Bošnjaci.

Uistinu, apsurd kakav može samo da se pojavi, i da ne živi onoliko dugo koliko ga zagovornici besmislom brane, u apsurdnoj Bosni i Hercegovini. Takvim besmislicama, koje su u dimenzijama dječje mašte, pitanje je prave li i jučerašnji Muslimani, koji su i pokrenuli taj apsurd, i današnji Bošnjaci koji ga brane, time sami sebe nekim apsurdom.

Naime, može li se u jednom starom europskom narodu, dugog nacionalnog identiteta, koji se gradi i materijalom prostora na kojem je rastao i izrastao, dogoditi, ma bilo pod kojim uvjetima, da govori o svojoj autohtonosti na kojem živi, a u isto vrijeme pjevati identitetske pjesme genocidno konfesiocidnom okupatoru tih prostora. Nespojivo je nikakvim identitetsko teritorijalnim vezama bošnjačko pjevanje Turskoj, „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati” i paralelno s tim govoriti da su oni autohtoni beha narod.

Laički zaključujući čovjeka čini autohtonim u najvećoj mjeri autohtonost majke. Ako je Bošnjacima „Turska mati tako je bilo,,,” a po glasnom, zaglušujućem, pjevanju da jest, više su oni onda, zapravo tom pjesmom se izjašnjavaju turskim autohtonim narodom, koji je tu ostao bilo kao okupator, ili bilo kao poturice koje su život spašavale prihvaćanjem islama. Ne može, pa čak ako je Bosna i Hercegovina ostavljena u amanet suvremenom turskom sultanu, Turčin u Bosni i Hercegovini nikako biti autohtoni narod.

I još kad nadalje pjevaju „tako je bilo i tako će ostati” tu je završena priča tko su, što su i s kojih prostora su autohtoni. „Tako je bilo…“ znači bilo je tako kada su došli kao Turci i okupirali zemlju, i „tako će ostati“ kada je opet okupiraju. Što im je i cilj.

Pjevati pjesme najzloglasnijem beha okupatoru svih vremena može samo onaj narod koji se osjeća, i koji jest dio te agresorske nacije, koji je autohton jedino na okupatorskom, turskom, teritoriju.

Graditi samoproglašenu novu naciju, nacionalni identitet na beha prostoru takvim okupacijskim sredstvima, identificiranjem s agresorom, nije ništa drugo već ponovna agresija na autohtoni hrvatski narod, i bošnjački zločinački pokušaj krađe hrvatske autohtonosti, kao i ubijanje Bosne i Hercegovine kakvu je hrvatski narod u polutisućljetnoj turskoj okupaciji uspio obraniti i očuvati u njenoj europskoj i kršćanskoj autohtonosti, identitetu.

Bošnjačka agresivna krađa hrvatske autohtonosti u Bosni i Hercegovini, zapravo je najgrublje, ravno onom turskom, ubijanje hrvatskog nacionalnog, i vjerničkog katoličkog, četrnaestostoljetnog identiteta izgrađenog i življenog na tom eurohrvatskom prostoru. Bošnjačko lutanje u traženju i izgradnji samoizabranog nacionalnog bošnjačkog identiteta je samo od sebe apsurd, napose zbog toga što negira, istinski autohtoni hrvatski identitet. Vezivati svoju autohtonost za teritorij za koji se bez ikakvih povijesnih, kulturni, civilizacijskih i svjetovnih poveznica vežu, te isti taj teritorij ostavljati agresoru u amanet, besmisao je besmisla, kojeg obično okupatori, veleizdajnici, agresori provode u okupiranim narodima.

Ubijanje i trganje autohtonog korijena da bi se na njegovu mjestu zasadio svoj nacionalni bošnjački identitet, muslimanska je agresija na već stari hrvatski postojeći, koji je četrnaest stoljeća vezan za taj teritorij. No jednako tako to je znak da je muslimanski izabir nacionalnog identiteta Bošnjak na neki način najveći apsurd u Daytonskoj Bosni i Hercegovini. Zato što je to i prisila, jer je proveden bez pitanja, bez nekog referenduma o nacionalnom identitetu, unutar muslimanskog naroda. Stoga se tim novim bošnjačkim identitetom agresira i na Muslimane i agresija na autohtonost već četrnaest stoljeća postojećeg hrvatskog. I to je još jedan u nizu beha apsurda, u nizu besmislica kojima napuhavaju Bosnu i Hercegovinu i čine je trajno neodrživom.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari