Pratite nas

Magazin

Stanković i HRT uzdižu prostake Labrovića i Frljića dajući im medijski prostor!

Objavljeno

na

Evo zbog čega se grozim amatera i diletanata! Članak je napisan prije emisije nu2,a u samoj emisiji je između svih ostalih strahota ovaj klipan izgovorio i onu slavnu “da je sve stvar ukusa”, koju obavezno svi, ali baš SVI amateri imaju stalno na usnama. Eto, on amater i prostak taljezga punih sat vremena na htv-u, a obrazovani i talentirani umjetnici bivaju tako degradirani. Ja ne uzimam mjesto performerima, ali oni uzimaju mjesto likovnim umjetnicima. A da u političke obojenosti ovog prostačine ni ne ulazim… napisala je u uvodu teksta kojeg donosimo u nastavku Ingrid Runtić

[ad id=”68099″]

Nemoć u umjetnosti povezana sa snažnim ego-tripom i potpunim nedostatkom bilo kakvog sistema vrijednosti može rezultirati pojavama kao što su Siniša Labrović. Tipičan primjer „möchte-gern-künstler“ (u prijevodu: rado bi bio, ali nije umjetnik), i ovaj je počeo na Filozofskom u Zagrebu, ali je umjetnički bio i ostao neobrazovani amater i kao takav bezobrazlukom i akcijama šokiranja i sablažnjavanja publike dospio ravno u – MSU!  Njegovi  umjetnički radovi su performerski cross-overi, kao i drugih takvih egotripaša performera. Kao takvi, budući da ih niti jedna umjetnička struka neće, završavaju u segmentu likovnih umjetnosti – kao da se radi o nekom kontejneru u koji se može potrpati svakakvo smeće, za koje ne smijemo niti reći da je smeće jer bi uvrijedili taštinu divljaka koji sebe nazivaju umjetnicima i njihovu takozvanu „umjetničku slobodu“ (koje ovdje ne može ni biti jer se ne radi o umjetniku) i takozvanu demokraciju – koje u umjetnosti po prirodi stvari, kao ni u znanosti ne može biti, jer umjetnost (a niti znanost) ne može proizvoditi svatko, nego samo onaj tko je nadaren i obrazovan. Začudno je kako Labrovićeve kolege s tog istog filozofskog faksa – diplomirani povjesničari umjetnosti nemaju niti zrnca hrabrosti i poštenja u svojoj struci pa nisu u stanju nazvati stvari pravim imenom, odnosno Labrovića amaterom i diletantom.  Ovaj samozvani umjetnik se naziva aktivistom, no on svojim aktivizmom ne ukazuje ni na kakve probleme nego ih stvara jer samo provocira, na prazan želudac, kako bi se reklo. Tu njegovu tzv. performersku biografiju gadljivo je i čitati, a kamoli doživjeti ili komentirati. O njegovom poštivanju umjetnika dovoljno govori jedan od naziva njegovih performerskih akcija: umjetnik pase travu (2007.).

Budući da ovaj lik nema što pokazati osim provokacija i blesavoća  ili vlastitog spolovila što zaista ne spada u javni prostor, sad je krenuo na ultimativne, političke provokacije pred izbore, na kojima njegovi crveni gube vlast. U frljičevskoj maniri, ovaj konceptualni prostak je nedavno u centru Zagreba izveo svoj višestruko posprdni i za mnoge nacionalnosti uvredljivi performans, kojim je (baš kao i Frljić u Rijeci) osim vlastite umjetničke impotencije dokazao i sasvim isključivu, odista fašistoidnu netoleranciju prema većini, prema čitavom kulturnom i civiliziranom pučanstvu Hrvatske. Mokrenje po hrvatskoj zastavi nije nikakav umjetnički, već kažnjivi čin, ukoliko se dokaže da se radi o mentalno zdravoj osobi u što iskreno, sumnjam. Pozivati Rome da pjevaju ustaške pjesme 2015.g. u Zagrebu, pred izbore na kojima je izgledna pobjeda Domoljubne koalicije je politički, aktivistički i umjetnički gledano sabotaža i provokacija. Vjerojatno direktno iz Srbije plaćena i naručena, ali o tome ne želim nagađati. Kao umjetnica se gnušam takvih samozvanih umjetnika i najoštrije osuđujem svako povezivanje ovog čovjeka s Umjetnošću. Isto tako kao što bih se gnušala povezivanja sabotaže i provokacije s umjetnošću. Umjetnost je nešto sasvim drugo, to zna hrvatska publika, ljubitelji umjetnosti i sami umjetnici – no sa svima njima Labrović nikada nije imao niti će imati bilo kakvih dodirnih točaka.

Tragično je da se takva individua, ni po čemu značajna u hrvatskoj kulturi i umjetnosti poziva na jednosatni termin emisije Nedjeljom u 2, dok hrvatski umjetnici i kuturnjaci; vrijedni, obrazovani i talentirani pojedinci rade u tišini i medijskom mraku, u najtežoj oskudici i na egzistencijalnom rubu. Za to vrijeme Labrović laprda i sprda se okolo te uništava tu istu, hrvatsku kulturu javnim mokrenjem po Markovom trgu i ostalim budalaštinama i prostaklucima, od kojih bi nas nadležni organi izvršne i zakonodavne vlasti  trebali zaštititi. Stanković i njegova ekipa nipošto nisu glupi i neobrazovani, zbog toga se postavlja pitanje: zašto podržavaju sitne prijestupnike koji spadaju u umobolnicu ili iz rešetaka i uzdižu ih na razinu značajnih umjetnika, vrijednog jednosatne emisije na nacionalnoj televiziji?!

Ingrid Runtić/Hop.hr

Isječak iz današnje emisije:

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Josipa Galić: Bogatstvo je u davanju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Josipa Galić/fb

Kad bismo čovjeka gledali očima Josipe Galić, svijet bi bio mnogo ljepši i Zemlja humanije mjesto za život. Ona je odgojiteljica u jednom djevojačkom domu u Zagrebu, a u slobodno vrijeme volontira, pomaže onima koji su u potrebi.

– Uvijek su me roditelji učili da je dobro pomagati drugima, onda to uđe u krv, u stil života. Čovjek se nekako osjeća bolje kad je u poziciji da nekome pomogne. Onda to ide valjda taj slijed jedan za drugim – kaže Josipa.

Jedna je od volonterki humanitarne udruge fra Mladen Hrkać, gdje, ovisno o potrebi, dočekuje oboljele i članove njihovih obitelji, druži se s njima, olakšava im bolničke dane.

– Odlazim na odjele da bi se roditelji odmorili pa barem na trenutak sjeli i popili kavu. To roditeljima znači jako puno kad netko od volontera dođe i kaže ja ću sad sat ilil dva sjediti s vašim djetetom i igrati karte, uno, crtati, veseliti se pjevati. To je ono neka ljudska satisfakcija kad budete sretni jer ste mogli učiniti nešto tako, jer ste imali to vrijeme za dati – govori Josipa.

Proživljavaju se tako različite situacije, sklapaju prijateljstva. A u nesebičnom darivanju Josipa već nekoliko godina odlazi u Afriku. Pet je puta bila u Beninu i Keniji. I naravno ponijela prikupljena sredstva, hranu, odjeću, školski pribor.

– Kad dođete tamo i susretnete se s umirućim djetetom koje nije jelo danima prije toga i nikakva hrana koju mu date u tom trenutku ne može spasiti to dijete. I onda jednostavno se pitate – zašto? U 21. stoljeću se proizvede hrane za 12 milijardi ljudi na kugli zemaljskoj, zašto netko umire od gladi, zašto je ta nepravda…

U prikupljanje pomoći za Afriku uključila je sve svoje prijatelje i obitelj, u Zagrebu i rodnom Širokom Brijegu. Nada se da će i za ovaj Božić otići onamo.

Organizirala je Josipa Galić i mnoge humanitarne akcije uoči Uskrsa i Božića. Uvjerena je da je u svijetu mnogo više dobra nego zla. I svoje učenice uči da je bogatstvo u davanju, da se time ništa ne gubi – samo dobiva.

– To je moj stil života. To je nekako što čovjek živi i radi, djeluje i dok sam na poslu, dok dišem, ja vjerujem da ću pomagati drugima i da ću biti u mogućnosti pružati ako ne ništa onda ruke – zaključila je.

(HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Suradnjom i zajedništvom za bolju budućnost mora – Lastovsko podmorje

Objavljeno

na

Objavio

RONILAČKI KLUB VETERANA 4. GARDIJSKE BRIGADE U OČUVANJU PODMORJA

Lastovski arhipelag uzdignut s plitkog hrpta koji se proteže od Pelješca do Monte Gargana – Palagruškim pragom istinska je rajska oaza Mediterana, nastajala duboko na oceanskom dnu prije oko 150 milijuna godina. Na dnu su se milijunima godina taložili skeleti i kućice morskih organizama dok otoci nisu ‘izronili’ iz mora. S obje strane toga plavetnog praga dubine su veće – posebice na jugu gdje se dno spusta na 1350 metara. Ukupno 44 otoka, otočića i hridi čini najmlađe proglašeni Park prirode Lastovsko otočje.

U lastovskom arhipelagu u organizaciji Parka prirode Lastovsko otočje i Turističke zajednice Općine Lastovo ovaj vikend članovi Ronilačkog kluba 4. gardijske brigade pridružili su se roniocima Udruge veterana Hrvatske ratne mornarice, roniocima HRM-e, roniocima iz ronilačkog kluba Nautilus iz Splita, u ekološkoj akciji čišćenja podmorja; a sve uz potporu Hrvatske ratne mornarice. Ekološka akcija se provodila istovremeno u uvalama Borova, Kremena, Jurjeva luka, Skrivena luka i luka Ubli. Ronioci su sudjelovali i u biološkom uzorkovanju za znanstveno istraživačke svrhe.

U trodnevnoj akciji sudjelovalo je oko 50 ronioca, skipera i volontera, a prikupljena je značajna količina otpada. Izronjena količina plastičnog otpada suočava nas s naravi ljuske destruktivnosti, posljedicama nekontroliranog razvoja i korištenja tehnologija, kao i razlika u svijesti. Diversifikacija izvora i razloga onečišćenja, osobito s fokusom na fenomen zagađivanja plastikom čini ovaj problem većim i kompleksnijim, među ostalim i zbog toga jer nema jednoznačnog odgovora, niti rješenja.

Izbor nas okupljenih u Ronilačkom klubu veterana 4. gardijske brigade bio je jasan kada je napadnuta Domovina; i za slobodu svoje zemlje i naroda, borili smo se kao slobodni ljudi. I danas, naš izbor je nastavak doprinosa za našu domovinu, sada kroz aktivnosti kojima se aktualiziraju teme zaštite prirode, pa tako i mora i podmorja. Povezanost ljudi u slobodi odluke da u ovom rajskom mjestu lijepe naše ostave svoj otisak budi nadu u očuvana morska staništa.

This slideshow requires JavaScript.

U mapi našega sjećanja trajno je ostalo zabilježeno mjesto koje je prema legendi grčki bog Zeus smatrao jednim od najljepših svjetskih otoka. Svjesni da se radi o globalnom problemu, često se susrećemo s defetizmom proizašlim iz mikro-perspektive koji se manifestira kroz propitkivanje što tu pojedinac može napraviti, no, pa i najmanjim promjenama u stilu života upravo svaki pojedinac, svatko od nas, može napraviti puno, postići i pokazati razliku.

 Dr.sc. Ljiljana Zmijanović

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari