Pratite nas

Kultura

Stan’te kosci!

Objavljeno

na

Zbirka „Stan“te kosci„ je skup novinarskih priča što ih je autor napisao za „Vriska“ i „Hrvatski list“ u ratnom razdoblju 1991. do 1993. Skoro sve one, što je i razumljivo s obzirom na vrijeme u kojem su nastale, su zapravo ratne priče, prikaz nesretnog i kataklizmičkog doba, tragične sudbine ljudi i naroda, onako kako ih je autor vidio i preživljavao. To je i kronika ratnih događanja i stradanja, ponajviše rodnog mu Mostara i njegove okolice. Nisu to priče nastale iza kulisa ratne drame: pisac je i na prvoj crti bojišnice i u srušenoj mostarskoj crkvi, kao što je i u izbjegličkom kampu, na groblju gdje se pokapa dvadesetogodišnji mladić, borac, on je jednako tako i u duši oca i majke čijeg je sina ratni vihor negdje zameo i o čijoj se sudbini ništa ne zna.

Svaka priča je teška i optužba rata kao pojave, optužba koju fra Ante podiže ispred tisuća i milijuna stradalnika koji vapiju za ljubavlju i mirom, ali su, eto, baš oni ti koji na svojim plećima nose teret rata.

I povijest će zabilježiti ovaj rat: hladno, bezosjećajno, bilo je to od tada do tada, toliko poginulih i raseljenih i tako to. Fra Antin čitatelj će saznati mnogo više: one će vidjeti suzu na roditeljskom obrazu, neizmjernu tugu u dječjim očima daleko od rodnog doma, on će osjetiti veliku nepravdu što momci puni života u naručjima drže hladne kalašnjikove umjesto toplih, ustreptalih djevojaka, i još više nego prije poželjet će dolazak „normalnih „ vremena.

Fra Ante Marić je rođen u Mostaru 16.svibnja 1952. godine. Poslije osnovne škole pohađa Franjevačku gimnaziju u Visokom a teologiju studira u Sarajevu i Freiburgu . U Franjevački red stupio je 14. Srpnja 1971. a zaređen 7. Svibnja 1978.

Pored svećeničkog, novinarskog, književnog i kazališnog rada fra Ante je našao vremena i za druga kulturna područja. Jedan je od osnivača Franjevačke galerije na Širokom Brijegu. Uz to se bavio skupljanjem i klasificiranjem rizničkoga blaga, a uspio je pronaći i od zaborava oteti veliki broj negativa starih preko pola stoljeća koje daju mnogo novih, skoro zaboravljenih podataka o ovom području. Jedan hercegovački književnik nedavno reče : Kakav bi to dobitak bio za književnost da joj se fra Ante potpuno posveti, a nakon kraće stanke dodade: ali vjerojatno i veliki gubitak za Franjevački rod „

Povijest franjevaca i povijest hrvatskog naroda u BiH od konca trinaestog stoljeća je jedna. Fratri su bili kroničari kroz povijest i kroz prostor

Kad je započeo domovinski rat u Hrvatskoj i BiH fra Ante je sustavno počeo bilježiti ratna događanja koja je objavljivao u novinarskoj periodici. Ti zapisi su sada na okupu u ovoj knjizi.

Iako je svjestan da na tragičnost događaja ne može utjecati ipak zna da nije tu samo vidjeti i zabilježiti, nego prije svega da kao čovjek –svećenik utješi, ohrabri, podrži..Ove priče-kronike nisu kroničarski disciplinirane niti su emotivno indiferentne-naprotiv one su osobno viđenje, subjektivan piščev stav. Ova subjektivnost nikada ne ide na štetu objektivnosti ili nepoštivanja činjenica. Uvijek se znaju akteri ili mjesto radnje. Iako je povijesno aktualan i kroničarski precizan, ni jednog časa nije emotivno neutralan. U ovome, skoro trogodišnjem praćenju zbivanja na ovim prostorima ne možemo naći značajnijeg događaja na razini Herceg-Bosne koji on nije naznačio ili opservirao još od tamo zaustavljanja tenkova na Pologu pa do najnovijih događaja u Mostaru i BiH pogibije vojnika u Hrvatskoj-njihovi pogrebi ovdje, borbe s tzv. JNA i s četnicima u i oko Mostara i južnije niz Neretvu, sukobi s muslimanima, veliki hrvatski egzodus iz Bosne.

Sve to, i uvijek je samo okvir, samo povod da se prikažu junačke ali i tragične sudbine hrvatskog HVO vojnika kao i tragedija njegove obitelji i njegova naroda. Svaki put, u takvim trenutcima tu je fra Ante da ih utješi, da pomogne. On je redovito u posjetu bojovnicima na prvim crtama bojišnice. Susrećemo ga od Golih brda do Rujeva dola do Galca, Kozice i Vrdi. Često je na proputovanju na svoja dva najdraža brijega Bijelom i Širokom.

U nastavku donosimo vam ulomke iz knjige  Stan”te kosci :

 

Uborak potkraj kolovoza 92

To je na onom mjestu gdje je bilo gradsko smetlište. Bagerima su otpad prekrivali zemljom. U vjerojatno već iskopanu jamu bacali su tijela koja su možda na tom mjestu i masakrirali. Devedeset i troje ljudi bačenih na smetlište i plitko zagrnuto bagerom. Djelo je naših susjeda, „drugova“ s radnog mjesta, kolega iz susjedstva. Do smetlišta su naši susjedi Srbi doveli ljude, doveli starice i majke, očeve i nejaku djecu, doveli braću, vezivali im ruke žicom iznad glave i rezali im grkljane, cerili se i bacali ih u smeće. Iza toga mirno i poslovno ide bager i zatrpava ljude. U zemlju trpaju Hrvate i Muslimane. Vojvode provode svoje ratne planove „Romanije I“..i „SPALJENE ZEMLJE „

-To je moj brat, prepoznao sam ga po srebrnim zubima koje su mu izvadili..

Čovjek ne može dalje, grca u žalosti i u lijes polaže izmučene ostatke osakaćenog tijela..

U selu su izbjegloj djeci, dječaku i djevojčici i njihovoj majci donijeli ostatke njihova oca po kojima su ga prepoznali:

-remen, uru i osobnu kartu..

Veli dječak : „tata je ostao u Zaliku čuvati naš stan, da bismo kad završi rat mogli ići u školu „

Gledali smo ta tijela na foliji na podnim pločicama.

I u grobu smo ih njihovu vidjeli.

Glava je naslonjena na slomljenu i skršenu ruku.

Gotovo prerezan vrat.

Lice je u blatu.

Kao da se na slomljenoj ruci žele odmoriti.

Kao da svoje oči žele u zemlju duboko zariti da ne vide užas, da zaborave svu bol, da se više nikad ne susretnu s tim divljim, životinjskim očima bivših „drugova“ s posla, svojih lojalnih susjeda.

Uborak vraća dokaze o zločinstvu onih što su desetljećima kukali u našem gradu kako su ugroženi. Uborak nažalost nije izmišljen, u njemu su meso i koža koji još nisu istrunuli. To nije neka mitomanijom izmišljena jama bezdana, nego grobnica iskopana mržnjom, groblje gdje je besprijekorno djelovala monstruoznost „ugroženih „

Mostar je u utorak 1. rujna tužio danom žalosti. Mrtvi i izmrcvareni građani pošli su šetnjom na vječni počinak u njegove parkove. I molio bih čemprese i platane i breze i forzicije i onu predivnu magnoliju u Barama u rasadniku ( vjerujem da je još živa ) nek nauče šumiti requiem, i neka ga šume vječno. Jer strah me ljudi

Opet će početi žaliti krvoloke, ljudi će jednostavno krenuti za životom i zaboraviti Uborak, zaboraviti lijevu obalu što je mjesecima krvarila, bila žicom vezivana, klana i bacana na smetlišta. Zato molim drveće i parkove svoga grada, ne prestajte šumiti, ne prestajte nikad listati, čuvajte grobove umorenih, divne im uspavanke njišite..

Izgubio sam svoju kaplju rose, jada se cvijet nebu koje je izgubilo sve svoje zvijezde (R.Tagore )

fra Ante Marić

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

Jim Caviezel najavio ‘najveći film u svjetskoj povijesti’

Objavljeno

na

Objavio

Glumac koji je glumio Isusa u Pasiji, filmskom klasiku iz 2004., najavljuje da će nastavak filma, „Pasija: Uskrsnuće“ biti „najveći film u svjetskoj povijesti“.

Glumac Jim Caviezel, poznat po svojoj ulozi Isusa u svjetskom hitu „Pasija“, najavljuje da će nastavak filma „biti remek djelo“.

„To će biti najveći film u svjetskoj povijesti”, Caviezel.

„To je tako važno u ovom vremenu“, rekao je glumac u razgovoru sa novinarom Fox News-a Arroyom.

Caviezel je napomenuo da velike filmske produkcije izbjegavaju biblijske priče, a umjesto toga ulažu sve svoje resurse u snimanje filmova koji se temelje na superjunacima koji vrlo često, što je ironija, vuku korijene iz kršćanskih ideala, koji sežu sve do Isusa Krista.

„Filmovi koje snimaju su filmovi koji se temelje na Marvelovim stripovima“, rekao je Caviezel. „U njima ćete vidjeti Supermana, ali nećete vidjeti Isusa.“

„Ali čovjek koji je napisao Supermana, preuzeo je karakteristike Isusa“, primijetio je Caviezel. „Ja sam dobio priliku glumiti najvećeg superjunaka koji je ikad postojao – Isusa Krista”.

Film, koji je trenutno u pretprodukciji, naslovljen je „Pasija: Uskrsnuće“, a u njemu u glavnoj ulozi ponovno nastupa Caviezel koji će glumiti Isusa. Glumica Maia Morgenstern ponovno će glumiti Djevicu Mariju, Isusovu majku. Film prikazuje događaje koji su se odvili u 3 dana, od raspeća Isusa Krista do Njegova uskrsnuća.

Caviezel je otkrio da redatelj filma, Mel Gibson, trenutno radi na petoj verziji scenarija.

„Neću vam otkriti pojedinosti“, izjavio je Caviezel 2018. godine govoreći o Gibsonov radu na novom filmu. „Ali, ovoliko vam mogu reći – film koji će režirati bit će najveći film u povijesti. Toliko je dobar.“

Šesnaest godina kasnije, trajna fascinacija Pasijom

Film Pasija prikazao je posljednjih 12 sati života Isusa Krista na snažan, slikovit način kakav nikada prije nije viđen. Unatoč preziru Hollywooda prema filmovima kršćanske tematike, publika je pohrlila u kina kako bi ga pogledala te je tako postao jedan od najuspješnijih filmova današnjice s najvišom zaradom u povijesti.

„Čini se da svake Korizme, svakog Uskrsa ljudi ponovno gravitiraju prema ovom filmu,“ primijetio je Arroyo tijekom intervjua. „Što mislite zašto se gledatelji i dalje vraćaju Pasiji?“

„Mislim da je to slično vraćanju Bibliji. Ljudi će je nastaviti čitati uvijek nanovo“, primijetio je Caviezel. „Čitamo je već tisućama godina. Ono što mislim da smo Mel Gibson i ja vrlo jasno učinili – držali smo se biblijskih, novozavjetnih prikaza”.

„Nije se puno toga promijenilo u ovih 2000 godina“, nastavio je Caviezel. „Isus je danas jednako kontroverzan kao što je to bio u prošlosti.“

„Film je ‘”osuđujući”, rekao je Caviezel, „je izaziva gledatelje da promisle: ‘Kad umreš, kamo odlaziš?”

„To je film koji dok gledate“, rekao je Caviezel, „on vam postavlja veliko pitanje: Koju ulogu iz Biblije ti igraš? Ja glumim Isusa, ali neki su u ulozi Jude. Neki su u ulozi Pilata, saduceja ili farizeja.“

„Biblija je živa Riječ Božja“, objasnio je. „Ona se događa upravo sada.“

Caviezel, koji osim što je poznati glumac, čovjek je vjere koji javno poziva svoje kolege katolike da svoju vjeru otvoreno žive u ovim teškim, po mnogima i mračnim vremenima.

„Postoji redak u Svetom pismu u kojem Isus govori: ‘Nisam došao donijeti mir svijetu, došao sam kao mač da razdvojim oca od kćeri, majku od sina.„

„Želite li se svidjeti mnogima ili biti voljeni od Jednoga?“ upitao je. „Svijetu se u najboljem slučaju možete samo svidjeti, jer ljubav dolazi od Boga.“

„Želite li se, stoga, svidjeti mnogima ili biti voljeni od Jednoga?“, ponovio je Caviezel svoje pitanje.

Izvor: narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Herojima ovog vremena jedno veliko: HVALA

Objavljeno

na

Objavio

Koliko ljubavi u srce stane,
ništa je pobjedit ne može?!
Ni ta suza što iz oka kane,
bolest što se uvuče ispod kože!

Ljubav koja nema cijene,
nit se može platiti u zlatu,
ljubav koja ne umire,ne vene,
ona pobjeđuje u miru i ratu!

HVALA za neprospavane noći,
to će reći naša srca mala,
odužit vam se nikad neće moći,
al’ ostat će jedno veliko HVALA!!!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari