Pratite nas

Kultura

Stan’te kosci!

Objavljeno

na

Zbirka „Stan“te kosci„ je skup novinarskih priča što ih je autor napisao za „Vriska“ i „Hrvatski list“ u ratnom razdoblju 1991. do 1993. Skoro sve one, što je i razumljivo s obzirom na vrijeme u kojem su nastale, su zapravo ratne priče, prikaz nesretnog i kataklizmičkog doba, tragične sudbine ljudi i naroda, onako kako ih je autor vidio i preživljavao. To je i kronika ratnih događanja i stradanja, ponajviše rodnog mu Mostara i njegove okolice. Nisu to priče nastale iza kulisa ratne drame: pisac je i na prvoj crti bojišnice i u srušenoj mostarskoj crkvi, kao što je i u izbjegličkom kampu, na groblju gdje se pokapa dvadesetogodišnji mladić, borac, on je jednako tako i u duši oca i majke čijeg je sina ratni vihor negdje zameo i o čijoj se sudbini ništa ne zna.

Svaka priča je teška i optužba rata kao pojave, optužba koju fra Ante podiže ispred tisuća i milijuna stradalnika koji vapiju za ljubavlju i mirom, ali su, eto, baš oni ti koji na svojim plećima nose teret rata.

I povijest će zabilježiti ovaj rat: hladno, bezosjećajno, bilo je to od tada do tada, toliko poginulih i raseljenih i tako to. Fra Antin čitatelj će saznati mnogo više: one će vidjeti suzu na roditeljskom obrazu, neizmjernu tugu u dječjim očima daleko od rodnog doma, on će osjetiti veliku nepravdu što momci puni života u naručjima drže hladne kalašnjikove umjesto toplih, ustreptalih djevojaka, i još više nego prije poželjet će dolazak „normalnih „ vremena.

Fra Ante Marić je rođen u Mostaru 16.svibnja 1952. godine. Poslije osnovne škole pohađa Franjevačku gimnaziju u Visokom a teologiju studira u Sarajevu i Freiburgu . U Franjevački red stupio je 14. Srpnja 1971. a zaređen 7. Svibnja 1978.

Pored svećeničkog, novinarskog, književnog i kazališnog rada fra Ante je našao vremena i za druga kulturna područja. Jedan je od osnivača Franjevačke galerije na Širokom Brijegu. Uz to se bavio skupljanjem i klasificiranjem rizničkoga blaga, a uspio je pronaći i od zaborava oteti veliki broj negativa starih preko pola stoljeća koje daju mnogo novih, skoro zaboravljenih podataka o ovom području. Jedan hercegovački književnik nedavno reče : Kakav bi to dobitak bio za književnost da joj se fra Ante potpuno posveti, a nakon kraće stanke dodade: ali vjerojatno i veliki gubitak za Franjevački rod „

Povijest franjevaca i povijest hrvatskog naroda u BiH od konca trinaestog stoljeća je jedna. Fratri su bili kroničari kroz povijest i kroz prostor

Kad je započeo domovinski rat u Hrvatskoj i BiH fra Ante je sustavno počeo bilježiti ratna događanja koja je objavljivao u novinarskoj periodici. Ti zapisi su sada na okupu u ovoj knjizi.

Iako je svjestan da na tragičnost događaja ne može utjecati ipak zna da nije tu samo vidjeti i zabilježiti, nego prije svega da kao čovjek –svećenik utješi, ohrabri, podrži..Ove priče-kronike nisu kroničarski disciplinirane niti su emotivno indiferentne-naprotiv one su osobno viđenje, subjektivan piščev stav. Ova subjektivnost nikada ne ide na štetu objektivnosti ili nepoštivanja činjenica. Uvijek se znaju akteri ili mjesto radnje. Iako je povijesno aktualan i kroničarski precizan, ni jednog časa nije emotivno neutralan. U ovome, skoro trogodišnjem praćenju zbivanja na ovim prostorima ne možemo naći značajnijeg događaja na razini Herceg-Bosne koji on nije naznačio ili opservirao još od tamo zaustavljanja tenkova na Pologu pa do najnovijih događaja u Mostaru i BiH pogibije vojnika u Hrvatskoj-njihovi pogrebi ovdje, borbe s tzv. JNA i s četnicima u i oko Mostara i južnije niz Neretvu, sukobi s muslimanima, veliki hrvatski egzodus iz Bosne.

Sve to, i uvijek je samo okvir, samo povod da se prikažu junačke ali i tragične sudbine hrvatskog HVO vojnika kao i tragedija njegove obitelji i njegova naroda. Svaki put, u takvim trenutcima tu je fra Ante da ih utješi, da pomogne. On je redovito u posjetu bojovnicima na prvim crtama bojišnice. Susrećemo ga od Golih brda do Rujeva dola do Galca, Kozice i Vrdi. Često je na proputovanju na svoja dva najdraža brijega Bijelom i Širokom.

U nastavku donosimo vam ulomke iz knjige  Stan”te kosci :

 

Uborak potkraj kolovoza 92

To je na onom mjestu gdje je bilo gradsko smetlište. Bagerima su otpad prekrivali zemljom. U vjerojatno već iskopanu jamu bacali su tijela koja su možda na tom mjestu i masakrirali. Devedeset i troje ljudi bačenih na smetlište i plitko zagrnuto bagerom. Djelo je naših susjeda, „drugova“ s radnog mjesta, kolega iz susjedstva. Do smetlišta su naši susjedi Srbi doveli ljude, doveli starice i majke, očeve i nejaku djecu, doveli braću, vezivali im ruke žicom iznad glave i rezali im grkljane, cerili se i bacali ih u smeće. Iza toga mirno i poslovno ide bager i zatrpava ljude. U zemlju trpaju Hrvate i Muslimane. Vojvode provode svoje ratne planove „Romanije I“..i „SPALJENE ZEMLJE „

-To je moj brat, prepoznao sam ga po srebrnim zubima koje su mu izvadili..

Čovjek ne može dalje, grca u žalosti i u lijes polaže izmučene ostatke osakaćenog tijela..

U selu su izbjegloj djeci, dječaku i djevojčici i njihovoj majci donijeli ostatke njihova oca po kojima su ga prepoznali:

-remen, uru i osobnu kartu..

Veli dječak : „tata je ostao u Zaliku čuvati naš stan, da bismo kad završi rat mogli ići u školu „

Gledali smo ta tijela na foliji na podnim pločicama.

I u grobu smo ih njihovu vidjeli.

Glava je naslonjena na slomljenu i skršenu ruku.

Gotovo prerezan vrat.

Lice je u blatu.

Kao da se na slomljenoj ruci žele odmoriti.

Kao da svoje oči žele u zemlju duboko zariti da ne vide užas, da zaborave svu bol, da se više nikad ne susretnu s tim divljim, životinjskim očima bivših „drugova“ s posla, svojih lojalnih susjeda.

Uborak vraća dokaze o zločinstvu onih što su desetljećima kukali u našem gradu kako su ugroženi. Uborak nažalost nije izmišljen, u njemu su meso i koža koji još nisu istrunuli. To nije neka mitomanijom izmišljena jama bezdana, nego grobnica iskopana mržnjom, groblje gdje je besprijekorno djelovala monstruoznost „ugroženih „

Mostar je u utorak 1. rujna tužio danom žalosti. Mrtvi i izmrcvareni građani pošli su šetnjom na vječni počinak u njegove parkove. I molio bih čemprese i platane i breze i forzicije i onu predivnu magnoliju u Barama u rasadniku ( vjerujem da je još živa ) nek nauče šumiti requiem, i neka ga šume vječno. Jer strah me ljudi

Opet će početi žaliti krvoloke, ljudi će jednostavno krenuti za životom i zaboraviti Uborak, zaboraviti lijevu obalu što je mjesecima krvarila, bila žicom vezivana, klana i bacana na smetlišta. Zato molim drveće i parkove svoga grada, ne prestajte šumiti, ne prestajte nikad listati, čuvajte grobove umorenih, divne im uspavanke njišite..

Izgubio sam svoju kaplju rose, jada se cvijet nebu koje je izgubilo sve svoje zvijezde (R.Tagore )

fra Ante Marić

Što vi mislite o ovoj temi?

Kultura

Sve je spremno za dugoočekivanu premijeru filma ‘General’

Objavljeno

na

Objavio

Sve je spremno za ovogodišnje 66. izdanje Pulskog filmskog festivala i za večerašnje otvaranje kojem će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pod čijim se pokroviteljstvom festival i održava, potvrdila je ravnateljica Festivala Gordana Restović.

Uz brojne dnevne programe i projekcije, prvi festivalski dan obilježit će dugoočekivana premijera filma “General”, redatelja Antuna Vrdoljaka, o životu i značaju za Hrvatsku i hrvatsku povijest generala Ante Gotovine, s Goranom Višnjićem u naslovnoj ulozi. Za taj film iznimno je velik interes publike još od prvog dana puštanja karata u prodaju, rečeno je na konferenciji za novinare u Puli.

“‘General’ je prvi od osam filmova nacionalne produkcije koji će biti prikazan u Areni, a tim se filmovima u hrvatskom programu i konkurenciji za Zlatne arene pridružuje još šest filmova hrvatske manjinske produkcije u Istarskom narodnom kazalištu. U svakom slučaju, tijekom festivala očekuje nas 110 filmova na sedamnaest lokacija”, istaknula je Gordana Restović.

Svečano otvaranje festivala počinje u 21,30 sati i izravno će se prenositi na Prvom programu Hrvatske radiotelevizije. U sklopu programa otvaranja sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac izvest će nacionalnu i istarsku himnu a tijekom ceremonije uručit će se iznimno važna festivalska nagrada, koja nosi ime po svom osnivaču, Marijanu Rotaru koja je ove godine dodijeljena Povijesnom i Pomorskom muzeju Istre. Nakon svečanosti otvorenja slijedi tradicionalni vatromet koji simbolično označava početak novog izdanja Pulskog filmskog festivala.

Ovogodišnja 66. Pula nudi tri premijere, a umjetnički direktor festivala Zlatko Vidačković iz bogatog programa izdvojio je povratak PoPularnog programa i europskih filmova u Arenu tako da će gledatelji moći uživati u šest filmova uglavnom biografskim, posvećeni posvećeni životopisima velikih umjetnika.

“Mislim da je ova kombinacija hrvatskog i europskog filma dobitna kombinacija koja se, kada smo je prije deset godina pokrenuli, pokazala dobrom za publiku, ali ujedno daje i europski kontekst hrvatskoj kinematografiji”, poručio je Vidačković te dodao kako postoji više razloga vraćanja europskog filma u drugi termin u Areni – od povećanja kvalitete i žanrovske raznovrsnosti do atraktivnosti programa za publiku u Areni.

Foto: Hina

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Nikakvo čudo što ‘neki ne mogu razumjeti o čemu govori’ Gradonačelnik…

Objavljeno

na

Objavio

Facebook

OBERSNEL: Ja sam ponosan i zadovoljan intendanturom Marina Blaževića. Jasno mi je da neki ne mogu razumjeti o čemu govorim, ali nemam namjeru nikoga educirati.

JA: Gradonačelnik ne bi educirao educirane ljude! Ima jedna “sitnica”, na mjesto intendanta poželjno je da ima više kandidata sa zacrtanim programima. Zašto nitko, baš nitko više ne želi doći u Rijeku? Nikakvo čudo što “neki ne mogu razumjeti o čemu govori” Gradonačelnik.

OBERSNEL: Smatram puno važnijom činjenicu da se u Zagrebu, Ljubljani, Trstu i drugim gradovima u okruženju s poštovanjem priča o Riječkom kazalištu i da se od tamo organiziraju autobusni prijevozi na programe.

JA: Iruda ti, vidim puno autobusa s talijanskim registracijama koji dovoze ljude na popravak zuba u Rident na Turniću; ne vjerujem da takvi uzgred idu na predstave u HNK Ivana pl. Zajca – po preporuci stomatologa! Sjeća li se Gradonačelnik koliko je HNK Ivana pl. Zajca u posljednje tri (3) godine dobilo godišnjih nagrada hrvatskoga glumišta; trebaju mu prsti samo jedne ruke!

OBERSNEL: Činjenica je da građani Rijeke to Kazalište doživljavaju na drugačiji način i da su oni koji to kazalište vole svojim prilozima praktički obnovili sjedalice u parteru i ložama. To je način na koji rade sve kazališne kuće jer se i time dokazuje odnos prema kazalištu.

JA: A kad je bila radna akcija za gledatelje, kad su se sakupljali dobrovoljni prilozi? Koje to kazališne kuće koje posluju na tržišnim principima prose svoje gledatelje za pomoć u obnovi sjedalica?

OBERSNEL: Za one koje jedino to brine, kazališni zahodi biti će obnovljeni tijekom ljeta iz gradskog proračuna.
JA: Ma svaka čast! Ne će valjda ljudi pišati u Mrtvi kanal ili Kazališni park! Mi smo ipak grad kulturnih ljudi! Hoće li predplatnici dobrovoljno pomoći u obnovi zahoda?

OBERSNEL: Međudržavnim ugovorom Republika Italija obvezala se financirati aktivnosti talijanske manjine, ali se nigdje u tom sporazumu izrijekom ne spominje Talijanska drama.

JA: ??? A kakav se program talijanske manjine treba financirati ako ne u prvome redu kazališni program Talijanske drame, književnost, tiskovine i uobće kulturno stvaralaštvo talijanske manjine? Tu nešto vonja…!

OBERSNEL: U Rijeci postoji jaka svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava na talijanskom jeziku izvedena već 1946. godine. Zaposlenici Talijanske drame su redovni zaposlenici Kazališta i primaju plaću iz proračuna Grada Rijeke.

JA: Ne će financirati Talijanska vlada, ali hoće “Riječka vlada”? Jaka “svijest o postojanju talijanske manjine jer je prva predstava, bla, bla, bla”… I jaka savjest! Da se razumijemo, poštujem obstojnost Talijanske drame, jedinstvene u Lijepoj našoj, ali (eto ga na!) koliko je njihov program kvalitetan, gdje su nagrade i priznanja, festivali, gostovanja, itd, etc… Talijanska vlada ne želi financirati njihov program, a mi ćemo im davati plaće!?

OBERSNEL: Stav Talijanske vlade je takav kakav je, a riječ je, kako je vijećnik Skerbec već kazao, o tehničkom problemu i sredstva ipak pristižu s određenim zaostatkom od godinu dana.

JA: A što je sad ovo, ipak plaća “s određenim zaostatkom” (od godinu dana!) Talijanska vlada sa stavom (borilački pojam)? U ovome slučaju, Gradonačelnik je trebao gradskim vijećnicima predočiti konkretno mišljenje (stav!) Talijanske vlade, a ne palamuditi o “tehničkom problemu”!

OBERSNEL: Netočno je da je Rijeka 2020 preuzelo financiranje Talijanske drame, već je točno da će kroz programsku djelatnost EPK 2020 na određeni način biti nadoknađen dio sredstava od ovog dijela financiranja drame, zato što su to programi posebno definirani kao dio programa EPK 2020.

JA: Netočno postaje točno i to “na određeni način”! Dakle, “EPK Rijeka 2020” financira se iz Gradskog proračuna, a to znači da će djelatnici Talijanske drame dobiti novac za izvršenje programa, iz Gradskog proračuna plaće, a to je isto! Talijanska vlada dat će nešto “s određenim zaostatkom” što znači jednog dana, a možda i prije!

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari