Pratite nas

Priče

Stara kuća slamarica nekad dom mog oca

Objavljeno

na

Sjedoh u hlad stoljetne murve. Stara kuća, slamarica, nekad dom mog oca, i sad je tu, iako urušena krova, s velikim rupama u zidu, već odavno bez vrata. Napuštena.Sklopih oči, naslonih se na ispucalo deblo. Pokušah u mislima oživjeti scene iz prošlog vremena koje mi ispripovijeda djed.
Vjetar mi poče pričati kroz pukotine oronulog zida slamarice:

Čuje se svirala usamljenog pastira, pomiješana s tutnjem stapa i pjesmom stopanjice. Širi se miris surutke i mlaćanice i kukuruzova kruva u naćvan nakuvanog, a na siniji komad ječmene pogače. Na srid kuće ognjište, a u lugu skriveno zaprećano jaje – dičija smicalica najmlađem kažnjeniku koji bude stica vatru: kad jaje pukne bit će sritan što još ima oči!

Lisa, spretno ispletena, s nje vise komaštre, na njima bakreni kotlić pun varenike. Sač u kutu čeka vridne ruke, a ožag, maše i pala do njega položene i sadžak crn od plamenih jezika. Na zidu dolap za čanjak i drvene kašike. Za sinijon složene ćemlije i didov tronožac.

Iz ambara stopanjica vadi repačon brašno za puru s lučenicon za težački ručak.
Žuljevitim, grubim rukama prosijava brašno. Na glavi joj šudar, a ispod njega viri vinac debeli pletenica. Bili se košulja, ispod nje košuljak sa šarenim zašaknicama.
Jačerma, od crne vune otkana, štiti leđa od brimena i užeta.

Kotula cigovana sa čipkom, pokriva je svilena kecelja s nutarnjim džepom napuvanim od kocke šećera, komadića ćuptera i suve smokve svezane u rupcu.
Na nogama joj čarape s podvezom, terluci i opanci. Opanci kljunaši od kože sa ubiljenom oputom privezani obuvačom. O vratu joj jedini ukras crni đerdan, a dukati u baulu spremljeni za nediljne mise.

Did u dvorištu nakrivija fes na glavi i otkiva staru kosu jednoličnim udarcima čekića. Na njemu modrače s gajtanom urešene, a opanci od najbolje kože načinjeni. Zareva magare kod letve pod teškim tovarom od dva burila vode i u trešelju kopilan u pelenjku, a bucet o samaru okačen. Vjetar pronosi lagani šum. To ne šumori lišće, već se njišu koke suvog duvana pažljivo okačene i raspoređene na tavanu iznad lise, čekaju prvu jugovinu da se iz skrivenog tunela izvuče avan i krišom nakrižaju prvi kilogrami duvana kako bi se zaradila koja para za mnogobrojnu dicu.
Gega se uprćena neva pod teškim brimenom drva za večernju vatru, za kojom će biti silo i pričat će se o škriparima i žandarima, o ljudini koji privari žandare pa pronese i proda pune krošnje duvana, o vilama i vukodlacima.
Dica bi šćućurena u kutu gušila kašalj da se stariji ne sjete da imaju slušatelje kojima ništa ne promiče, pa ni bukara s vinom odložena nakon što je obišla krug oko ognjišta. Pjesma, ganga i zvuk gusala bi prigušeno odjekivao selom.

 

U krošnji zapjeva slavuj. Otvorih oči i čarolija nesta. Sunce je nestajalo za brijegom, a ja pretrnuh jer proteče mnogo vremena od kad sam tu. Požurih i poželjeh se vratiti u prošlost jer tada minute ne značiše ništa, a vrijeme je bilo bogatstvo kojeg svi imadoše na pretek.

Dražana Šimović / radisici.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tihomir Hojzan: O KRUNICI NA HRVATSKOM VOJNIKU

Objavljeno

na

Objavio

“Od 1991. uporno sam tražio odgovor na jedno pitanje: Kako to da smo svi mi ZNG-e tada nosili krunice i otkud nam uopće ta ideja?

Ne pamtim ni jednog jedinog ZNG-u iz 1991. koji nije nosio krunicu, bilo na ramenu, bilo oko vrata ili čak omotanu na kundak puške!!??

Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…

To je već bilo čudno, čak čudo.

Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.

Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podjele 55.000 krunica koliko nas je tada branilo (i obranilo!!!) Hrvatsku.

Meni je to, eto, 25 godina bila enigma i pitanje bez odgovora: Čija je to bila ideja?

Nisam našao odgovora a znam da se samo po sebi ništa ne dešava baš kao što iz mrtve stanice nikako nije moguće da nastane živa, :):):) – nije moguće da su te krunice slučajno nastale naš najveći i najvažniji znak, obilježje koje nikada ni jedna vojska u povijesti nije imala. Ni nosila!

Provjeravao sam u zadnjih 25 godina sve bliske i daljnje rođake svećenike, sve časne sestre u obitelji… Nitko nije znao odgovor.

Razgovarao sam sa nekoliko biskupa, visokih crkvenih dostojanstvenika… Ništa! Ništa nisam saznao!
I eto ga sad, nakon toliko godina, upozori me jedan od onih koji znaju za ovu moju opsesiju krunicom i ZNG-eom, da pročitam u tisku objavljeno slijedeće:

Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.
Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivo.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog život da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen!

Ovu molitvu je za svoju ljubljenu Domovinu Hrvatsku ispisala ruka blaženog Alojzija Stepinca!
Blaženi Alojzije Stepinac je bio uvjeren i svim svojim životom svjedočio da Hrvati to mogu i moraju izmoliti samo molitvom svete Krunice!

Samo Krunica!!!???

Krunica je naša snaga i naša utjeha rekao je 1. Listopada 1944. Blaženi Alojzije Stepinac.
Dakle tako! To je to!

Otud ZNG-ama Krunica!
Stepinac je pobijedio!
I uvijek će pobijediti!
Hrvati su vjernici! I jedino to su Hrvati.
– Ostalo su manjine!
– Beznačajni bukači!

Tihomir Hojzan

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari