Zato naši drugovi/partijaši nisu postali čak ni konvertiti. Oni su se samo presvukli i postali transvestiti. Stalno nas podučavaju kako moramo odbaciti povijesne zablude i kako se moramo prilagoditi EU vrijednostima. To nam poručuju uglavnom oni ljudi koji su nas 45 godina željeznom rukom držali za gušu.

U Hrvatskoj opet crni mrak. Kao da dr. Tuđman nije otišao sa scene. Pošteni partizan/antifašist se pita: zašto su onda naši narodi i narodnosti četiri godine bježali pred nadmoćnijim neprijatelje? Zašto smo, nakon 1945.g., s narodnim neprijateljima zatrpali oko 1.500 jama u Hrvatskoj i Sloveniji. Nisu se naučili pameti ni nakon razaranja Vukovara, Škabrnje i Saborskog.

Izgleda da ognjištari ne gledaju HRT-ovu genijalnu seriju “Đikan i generali”. Naime, da gledaju, vidjeli bi povijesne činjenice da je traktorijada bila rezultat dogovora Slobe i Tuđmana. Bez tog dogovora mi bi im sigurno traktorima preorali Lijepu njihovu. Tko danas može ozbiljno shvaćati državu koja slavi Gotovinu i Markača nakon genocida nad jednim Srbinom koji je 1995.g., zaspao u Kninu i propustio traktorijadu. Država koja izručuje Švabama svoje heroje Perkovića i Mustača. Država koja oslobađa dvojicu specijalaca optuženih za ubojstvo šest srpskih staraca u Gruborima.

Država koja tim činom diže tlak Eugenu Jakovčiću iz Documentae, kojoj je na čelu Vesna Teršelić. Eugen je zgrožen tom nedemokratskom presudom. Zaprepašten je kako sud nema dokaza. Zar je nedostatak dokaza razlogom da sud oslobodi zločince? To je još davno briljantno objasnio jedan ugledni drug iz saveznog SUBNOR-a koji je, komentirajući jednu oslobađajuću presudu narodnom neprijatelju, otprilike ovako zborio: “Pa ne bi njega javni tužilac optužio da nije kriv!” Dobro! Onda su bila neka malo demokratskija vremena! Ovo sada je pravi crni mrak!

Dario Kordić koji je zbog dvostruke zapovijedne linije bio osuđen, izašao je napokon iz zatvora. Osuđen na 25 godina, izdržao je za 17. Umjesto da mu na aerodromu vikaše “Ua, ubico!”, crnokošuljaši ga dočekaše sa cvijećem i uz pozdrave. U Ahmićima ga nitko nije vidio. Bio je vjerojatno crni mrak kao danas u Hrvatskoj. Naši drugovi koji su se pritajili i ostali u hrvatskim službama dali su Haškom tužiteljstvu sve dokaze da je Kordić, po Tuđmanovom nalogu, masakrirao Muslimane. Umjesto da ga na aerodromu dočeka policija i odvede odmah natrag u zatvor da odsluži preostalih osam godina, crnokošuljaši su mu na aerodromu priredili svečan doček. Mi smo ipak poslali nekog svog druga na taj doček koji je počeo vikati: “Ua, ubico, sotono!” Zamislite, crnokošuljaši su ga htjeli tući?! Srećom spasila ga policija.

Eto, ti crnokošuljaši su se čak uvukli u EU, igraju čak i na otvaranju Svjetskog nogometnog prvenstva, i to u ustaškim dresovima. Kakvo je to svjetskog prvenstvo na kojem igraju nogometaši, a fudbaleri ostali kod kuće. Ukratko: provokacije na sve strane!

Tako je nedavno naš čovek Dražen Herojić osnovao udrugu slobodarskih aktivista. Čim su drugovi u udruzi prebrojali ustašoidne kune koje su im od države sjele na račun te počeli raditi, odmah doživješe šok. O tome su odmah obavijestili antifašističku i ostalu javnost: “Kad vidite na prostoru spomen područja Jasenovac da je posađeno cvijeće u bijelim i crvenim kvadratima, složeno u obliku slova “U” niste sigurni jeste li budni ili u nekoj noćnoj mori. Na mjestu gdje se dogodio zločin, genocid koji nikada neće prestati boljeti, koji nikada nećemo zaboraviti, koji su počinili oni čije su oznake bile “U” i crvenobijeli kvadrati. U Jasenovac ljudi dolaze kako bi iskazali pijetet nevinim žrtvama, a onda vide veličanje genocidnog režima”. Nije to sve, drugovi! Drugarica Nataša Jovičić, ravnateljica spomen centra, umjesto da traktorima odmah preore ustaške gredice, i sama je potpala pod utjecaj reakcionarnih krugova te je izjavila za Jutarnji: “Ja sam doista konsternirana… Ovo me podsjeća na nedavnu primjedbu kako Bogdanovićev spomenik “Cvijet” oko podneva baca sjenu u obliku slova “U”.” Mislim da bi ravnateljica Jovičić morala samokritički sagledati svoja ideološka posrtanja.

Ne mogu, a da opet ne citiram Alberta Einsteina: “Dvije su stvari beskrajne: svemir i ljudska glupost. Mada za svemir nisam posve siguran.”

Judith Reisman, kontroverzna kakva već jest, i dalje širi histeriju Lijepom našom protiv pedofila. Tako diže tlak našim lijevorukim intelektualcima kao npr: splitskom Konte od Kible. Reismanovica, da bi napakostila dijalektičkim marksistima, stalno maše crvenom krpom o tobožnjoj najezdi pedofila. Pa što ako ih i ima toliko koliko ona tvrdi? Oni prije svega iskreno vole djecu! Zar je to grijeh? Više negoli ih vole pedijatri kojih se djeca u pravilu boje! Ne samo da takva hajka nije humana nego i djeluje na zdravstveno stanje pedića! Evo, londonski Daily Mail piše o tužnoj sudbini biznismana Denisa Igoa, inače pasioniranog ljubitelja djece. Uhvatilo ga sa 255 667 pedofilskih fotografija i 834 pedofilska videa. Denis je odmah sve priznao, pa čak i vše. Kaže kako je i sam zloupotrebljavao djecu za svoje video kolekcije. Tijekom suđenja neki liječnik vještak, meka srca, ustvrdio je da jadni Denis ima depresiju jer se boji zatvora. Tu se našao i sudac meka srca koji ima razumijevanja za ljubitelje djece pa je rebnuo našeg Denisa s 300 sati društveno korisnog rada. Ne bih se začudio da Denis taj društveno korisni rad odradi u nekom domu za maloljetne osobe. Eto, što sve može učiniti depresija!

Kod naših prijatelja Engleza desio se skandal u kojem glavnu ulogu igra Jimmy Savilea, bivši BBC-ev voditelj, prijavljen zbog 500 kaznenih djela pedofilije. Iz prijave je vidljivo kako je većina žrtava bila između 13-15, a najmlađa žrtva je imala čak 2. godine. Kakva je tek depresija zahvatila Jimmyja?! Ove tužne sudbine dvojice naših dragih britanskih prijatelja nije nimalo dirnula Judith Reisman. Ona I dalje mlati po pedofilima k’o Maksim po diviziji. Nastavi li nas ovako provocirati držaći predavanja diljem Lijepe naše, kogla bi otjerati u depresiju i dekana te studente Fakulteta političkih znanosti. O Mirjani Kizmanić da i ne govorimo. Nije nam stoga neka utjeha spoznaja kako će i pedofili jednog dana otegnuti papke!

Charles Bukowski je napisao: “I što sad? Svi ćemo na kraju umrijeti. To je čista matematika. Ništa novog. Ali čekanje je problem.”

Naša vrla Nataša Kordić gostovala je kod Ace u “Nedjeljom u dva”. Nakon te emisije i zadnjem crnokošuljašu, ognjištaru i rigidnom desničaru je jasno da su hrvatski i srpski jezik jedan jezik koji se zbog jednostavnosti naziva “srpski”. Ovi naši novi SUBNOR-ovci iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, nakon Natašinog gostovanja kod Ace morali bi se odmah ispričati i Fredu Matiću i Kukurikovcima. Nataša nam je u emisiji elokventno objasnila kako je u Vukovaru, uz hrvatski, ćirilićnim pločama uveden još jedan hrvatski jezik, ali malo istočnije varijante. Tako ispada kako zadrti Vukovarci trgaju ploče na kojima je njihov vlastiti jezik. Te istine se o hrvatskom jeziku se nisu sjetili čak ni Krleža ni Matoš, ali Nataša ih je svih nadvisila u svojoj jezičnoj spoznaji i znanju. Zgrožena je naša Nataša borbom protiv ćiriličnih ploča u Vukovaru. Nije valjda ćirilica imperijalističko pismo. Prisjetih se jednog sličnog negativnog primjera. Crnokošuljaška i ustašoidna Litva je svojedobno proglasila ruski jezik imperijalističkim i zabranila njegovu upotrebu. E, da je to bar znao Dražen Herojić iz udruge “Slobodarske aktivnosti”, teško da bi se litvanski crnokošuljaši izvukli. Sve je to dokaz kako je ustaška zmija dogmizala čak do Litve. Zato naši drugovi/partijaši nisu postali čak ni konvertiti. Oni su se samo presvukli i postali transvestiti. Stalno nas podučavaju kako moramo odbaciti povijesne zablude i kako se moramo prilagoditi EU vrijednostima. To nam poručuju uglavnom oni ljudi koji su nas 45 godina željeznom rukom držali za gušu. No, uzalud vam trud svirači!

Stara poslovica kaže. “Ako i pojede kanarinca, mačka neće propjevati!”

Jutarnji objavio veliki poshumni intervju Dobrice Ćosića pod naslovom: “CIA mi je nudila Nobela ako zamijenim Tita”. Iz teksta se vidi kako naš dobri Dobrica tvrdi kako nije dobio Nobela jer je odbio zamijeniti Tita na čelu Juge. Bio je hladni rat pa Ameri zaključili kako Jugi treba lider u like Ćosića zvanog Gedža. Beogradski nedjeljnik piše kako ovo što objavljuju je tek početak. U idućim će nastavcima navodno biti otkrivene najveće tajne srpske istorije. Ameri su Titu, koji je još kao dojenče bio uspješno operiran od bolesti zvane demokracija, odlučili predložiti da se povuče na Titovo brdo kojih je bilo bezbroj u Jugi i prepusti mjesto našem d(D)obrici. Dobrica je to odbio, ostao bez Nobela kojeg je zaslužio i čiča miča gotova je priča. Problemčić je jedino u tome što je sam Dobrica napisao u svojim Deobama: “MI lažemo da bi obmanuli sebe… Laž je bit srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački maštovito i inventivno.” Stoga me uopće ne čudi da je talentirani književnik Ćosić, da je htio, mogao je postati predsjednikom Juge. Ali nije! Unatoč tome Srbi ga zovu “ocem nacije”. Ipak, sve je to dokaz kako Srbi, za razliku od Hrvata, znaju itekako cijeniti I glorificirati svoje velikane. Zamislite da je 100-godišnjica smrti A.G. Matoša obilježena u Hrv atskoj više negoli skromno, čak suzdržano. Ali zato obožavatelji Ćosića sjede na bitnim pozicijama u nadležnim ministarstvima te financiraju izdavanje knjiga Snježane Kordić, Pupovčeve Novosti koje “kolju” Thompsona srpom i čekićem. Davno je još Matoš bio napisao:

 

“Ima jedna mala gospa Marija,

što sve mi draža biva što je starija,

jer ona me je prvog trudna rodila,

za ručicu me slabu prva vodila,

prva me na ovom svijetu volila,

prva se za mene Bogu molila

kupala me suzom, Bog joj platio,

anđeo joj suzom suzu vratio,

dojila me mlijekom svoje ljubavi,

učila me ovaj jezik ubavi

kojim ću I onda slatko tepati

kad ću za plotom možda krepati.

Samo tebe volim draga nacijo,

Samo tebi služim, oj, Kroacijo,

Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,

Za te živim, samo za te, Amen!

 

Usporedba odnosa Srba prema Dobrici Ćosiću i Hrvata prema velikom Matošu, sama se nameće od sebe!

Francesco Petrarca je napisao: “Istina, mi volimo život. Ne zato što smo navikli na život, već zato što smo navikli da volimo.”

 

Zvonimir Hodak

Što vi mislite o ovoj temi?