Pratite nas

Herceg Bosna

STARA SELJAČKA KUĆA U HERCEGOVINI

Objavljeno

na

Ozidana suhoziđinom, slamnim krovom pokrivena, nalazila se stalno u opasnosti: da je voda ne poruši i odnese, da je vatra ne zapali i da je vjetri ne obore. Vijekovima nad njom bjesniše munje i gromovi. Stalno bijaše u buri i oluji.

Pa ipak, usprkos svemu tomu, ona je stoljećima odolijevala tim prirodnim opasnostima, nije se dala ni da je zub vremena sruši, nego je ostajala uvijek na uzgoru. Pravo je čudo božije da je ništa taiko slabu i čađavu nije moglo uništiti.

A kako je nekad izgledala ta naša starinska seljačka kuća i kakav je bio obiteljski život u njoj, najbolje se može saznati iz jednog pisma našega poznatog pjesnika fra Grge Maontića. To njegovo pismo, koje je pisao iz kreševskoga samostana jednom svom prijatelju, glasi ovako:

»Dragi prijatelju! slike ovoga samostana nema, jerbo još nije osim polovinu dovršen, a ako bi se pak rad imati sliku moje kućice rođenice ne trebuje Ti ići na Posušje jer je podaleko, nego uzmi alat pak sam sobom ozidaj zid od nekresanih stiena u: duljinu pet metara ili šest aršina naših, a u širinu četeri podpuna metra, a u visinu pak ozidaj od prilike dva metra jedna spram drugim, potom na vienčanici digni u visinu rogove preko kojih razradi i ponamješćaj letve drvenim klanima (utvrđenim pak onda lozom povezane snopiće ražove ševari pokititi po letvama, eto Ti krova za po ljudskog vieka durećna.

Na sriedi kuće nabij ognjište, stava priikladanj od gvožđa na što ćeš drva naslagati, objesi zemljanu kotlušu na komaštre o gredu, uspi koju šaku brašna, podjari drva da kotluša ključa, kad se provari, imat ćeš kašu koja će se varenikom zabielit. Postavi siniju ravno, na kojoj razmetni kašike i uza svaku po komad kruha kakva je Bog dao, onda po kašikama i po komadovima poredaj čeljad oko sinije, prekrsti se i izmolivši Oče naš srči s njima, a zovnut će Te, nego čuvaj se da se srčući ne ožežeš. Po tome berićetu čeljad će oko vatre svako na svoje mjesto sjesti, a Rade će skinuti gusle s klina pa sjednuvši u uglu zacvieliti gudalom i pjevajući junačku davoriju razgovarati svoju domaćicu i uz nju dvoje njezine djece, a i petero pokojnog Grge dječice manje i odrasle. Tu bi mogao opaziti da od ono petero siročadi jedan muškić ponajživlje pilji u strica i jagmi predivo pjesme kao da će je sutradan kod kozlića raspredati.

Rade će guslama o klin, pa i on i ciela čeljad po redu pod biljce vunene naporedo kao klađići i pospu kao poklani. Ako li im u dobar, čas bura zazviždi, a vatra se . uduhne, tada pod biljcama nastaje bobonjanje:« bo, bo, bo! od studeni sve da zub o zub zveči. Rano skoče pak za ,poslima kud koji. Urani i Ti prijatelju! Pak iz tog dvora davorova pođi s Bogom!«

Eto iako je naš fra Grga pjesnički slikovito opisao svoju rodinu, kuću u selu Raslovači potkraj Posušja, a takva je doista i bila naša starinska ‘seljačka’ kuća i život u njoj.

Blidinje.NET

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

(VIDEO) Legende Blidinjskog jezera

Objavljeno

na

Objavio

Po dolasku u Park prirode iz pravca Tomislavgrada, prvo što će te vidjeti bit će Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero. Ovu plodnu udolinu Polja odnjegovali su planinski masivi Vrana i Čvrsnice na 1.200 m nadmorske visine i u njoj jezero kao plavo oko u glavi planinskih ljepotica. S njihovih visoravni kao i s drugih okolnih planina, voda u jezero dolazi s padalinama, a ponajviše otapanjem proljetnog snijega.

Jedna od legendi kaže kako je prije postanka jezera, ovo mjesto Polja bilo u posjedu dvojice braće Duvnjaka koji su ovdje obrađivali zemlju. Nakon što su braća osnovala obitelj, odlučili su ovu plodnu udolinu podijeliti, piše Naša Tv.

“Mlađi brat je dobio kuću i manju površinu zemlje, dok je drugi +dobio veću površinu zemlje, ali nije kuću. Žena od mlađeg brata je bila nezadovoljna takvom podjelom pa je posvađala braću. Nakon nekog vremena, braća su se odlučila pomiriti i onda su rekli ‘ako ćemo se mi svađati neka sve ovo poplavi voda. Tako je počeo puhati jak vjetar i s Vrana digao stogove sijena koji su začepili ponore u donjem dijelu jezera. To područje se napunilo vodom. A ženu koja je potaknula svađu, odnijele su vile na Ivandan. Stoga se na Ivandan svake godine, jezero uzburka”, govori nam Tomislav Zelenika, mještanin Blidinja priču o postanku jezera koju je čuo od svojih predaka.

Postanak Blidinjskog jezera nije ostalo samo na legendama. Predmet je istraživanja brojnih znanstvenika koji pokušavaju dokazati je li ono nastalo otapanjem ledenjaka ili utjecajem čovjeka.

“Stric mog djeda govorio nam je kako se na ovom mjestu gdje je danas jezero nekad oralo i sadilo. Tako da je i to jedan od primjera koji kazuje kako jezero nije nastalo ledenjačim procesom. Osim toga, današnja granica između Posušja i Tomislavgrada koja prolazi kroz sredinu jezera predstavlja put kojim se prije išlo sa Barzonje prema Poljima u unutrašnjost” poručuje Zelenika.

Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na 1.183 metra nadmorske visine. Površina mu se uglavnom kreće od 3 do 6 km2. Najveća dubina je 4,5 metra, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra. U njemu se nalaze brojne ribe poput klijena, oštrulje, podbile i pastvre. Na jezero se može doći iz Jablanice i Posušja, a nalazi se na području općina Posušje i Tomislavgrad. Po ovom jezeru, Blidinje je dobilo i naziv.

Na jezeru su na pojedinim dijelovima vidljivi i tragovi motornih snježnih saonica koje koriste turisti i avanturisti koji dolaze u posjetu Parku prirode Blidinje. Iako je idilično, to može biti i opasno jer je na nekim dijelovima led tanak. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore zbog čega opadne razina jezera. Stoga ovdje kupači nisu česti.

Ovdje se zima ne šali. Jezero je mjesecima okovano ledenim pokrivačem debljine i do deset centimetara. Kada stanovnici u većini gradova dočekuju prve proljetne zrake sunca u svojim baštama, jezero je još uvijek pod debelim slojem ledenog pokrivača. Tek kasno u proljeće, povratak galebova na ovaj lokalitet navjesti novo ruho Blidinjskog jezera.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Damir Beljo nakon pobjede: Ovo je zastava Hrvata iz BiH, a ne ‘zločinačke organizacije’

Objavljeno

na

Objavio

Ovo je zastava Hrvata iz Bosne i Hercegovine (ne zločinačke organizacije, je u mom srcu i srcu mog naroda) i Ramska jer je to moja djedovina… Volim ovu zemlju. Živjeli su mi tu djedovi i volio bih da žive i unuci i to sam rekao milijun puta… Živjeli i mir vama.

Boksač Damir Beljo, prvak Europe po WBO kategoriji, u Dusseldorfu je stigao do nove pobjede.

Beljo je savladao Gruzijca Mindia Nozadze. Usprkos činjenici da nije bio potpuno spreman, Beljo je slavio nokautom u prvoj rundi i stigao je do nove pobjede.

Nakon pobjede Mostarac se oglasio na svom Facebook profilu i objasnio zašto se na proglašenju pobjednika pojavio s tri zastave.

– Pobijedio sam nokautom u prvoj rundi. Protivnik je padao nekoliko puta i to je to… Bogu hvala, nisam povrijedio šaku. Valjda. Jer još mi je pod blokadom. Hvala svima i ne treba od ovog praviti bauk. Idemo dalje! Bog vas blagoslovio i nemojte sad opet komentare o zastavama i svemu tome. Uvijek je isto i ostat će tako dok god budem boksao, a i poslije u mom srcu. Zastava Bosne i Hercegovine na meni jer je to zemlja u kojoj živimo. Zastava Hrvata iz Bosne i Hercegovine (ne zločinačke organizacije, je u mom srcu i srcu mog naroda) i Ramska jer je to moja djedovina… Volim ovu zemlju. Živjeli su mi tu djedovi i volio bih da žive i unuci i to sam rekao milijun puta… Živjeli i mir vam – poručio je Beljo na svom Facebook profilu, prenosi Faktor.ba

Beljo je nedavno u žižu sportske javnosti dospio nakon što je na društvenim mrežama iskazao podršku generalu Slobodanu Praljku./HMS/

Reagiranje Damira Belje povodom medijskog linča zbog objavljivanja slike generala Praljka

facebook komentari

Nastavi čitati