Pratite nas

Kultura

STARČEVIĆU

Objavljeno

na

Ti znao si što je I srdžba I bol I kob,
Ti znao si što je nepravda, patnja I plač.starcevic
Ti znao si što je slobodnjak biti I rob,
Tvoje je pero bilo I štit I koplje I mač.
 
Ti si daleko gled’o niz staze sunca I tmina
Vjekova davnih I onih čto će doć.
Tvoje je geslo bilo I Bog I Domovina,
A pravo,simbol slobode, izvorna snaga I moć.
 
Ti jedini si čuo hrvatskog srca vaj,
Nemilosrdno rušeć Štrosmayerevo slavstvo,
Ne uspješe te slomit ni Vuk ni Vraz ni Gaj
Niti uspješe oskvrnut tvoje hrvatstvo.
 
Ti znao si da je Hrvatska Hrvatu raj
I bez Nje svaki život tek robski sput I laž,
Obmanut nije te mogla slavenstva isprazna draž,
Jer daleko je sezao hrvatski uzdisaj.
 
Ti ostao si k’o hrast,pred nikim savinut,
S kojega će se vječno ubirat potomstva plod.
Dok tvoje ime živi,živjet će I tvoj rod
I stijeg će mu se viti visoko uzdignut.
 
Životno tvoje djelo ne kupuje se zlatom,
Jer zlata sjaj se lako isprekrije u prah.
Sinova tvojih poklik I uz posljednji samrtni dah
Uvijek će jedino biti-HRVATSKA SAMO HRVATOM!

Žarko Dugandžić

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 18. studenoga 1898. godine, u selu Drinovci kod Gruda rodio se Antun Branko Šimić – jedan od najvećih hercegovačkih i hrvatskih pjesnika.

Pučku školu pohađao je u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završavio je u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji.

U osmom razredu, 1917. godine, napustio je školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokrenuo je 1919. godine pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokrenuo je i treći časopis, Književnik.

 

Nakon teške upale pluća 1924. godine obolio je od tuberkuloze i pokušao se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb. Umro je od tuberkuloze pluća, u 27. godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Danas se najznačajnijom ostavštinom Antuna Branka Šimića smatra njegova zbirka pjesama ”Preobraženja”, objavljena 1920. godine. To je zbirka u kojoj je objavio samo 48 pjesama, među kojima su i neke njegove rane pjesme, ali ih je Šimić prije objavljivanja preradio. Ova zbirka pjesama uzrokovala je zaokret ne samo Šimićevog, već i cjelokupnog hrvatskog pjesništva u smjeru neoklasicizma.

A.B. Šimić u jednoj svojoj pjesmi opjevao je Široki Brijeg, točnije Brijeg, mjesto gdje se nalazi Crkva Uznesenja BDM, a mnogim Širokobriježankama i Širokobriježanima je ovo najljepša pjesma o Širokom Brijegu.

Pjesma jednom Brijegu

Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.

Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Vukovar umire da Hrvatska živi, cijelog sebe Domovini dade

Objavljeno

na

Objavio

Tužna jesen tužnu priču piše
ni sunce ne izlazi više
iz oblaka liju hladne kiše
i Dunav je prestao da diše.

Ne čuje se ni pjesma slavuja
niti zvona sa starog zvonika,
samo plač vukovarskih majki
i uzdisaji teških ranjenika!

Vukovar pada ispod teškog križa
ali križ nikad ispustio nije
već ga sa ponosom nosi
po krvavim stazam kalvarije.

On umire da Hrvatska živi
cijelog sebe Domovini dade,
kad dušmani počeše da ruše
prvi njima na tom put stade .

I srušiše oni što srušit su mogli,
ne ostade kamen na kamenu
al ne mogu srušit našu ljubav,
ni u našim srcim uspomenu !

Dok prolaze proljeća i ljeta
a te slike nikako ne blijede,
sjećanja na teška vremena
krv u žilam i dan danas lede!

I kada nas ta sjećanja vrate
u krvave al ponosne dane,
znamo da nikada neće
zarast bolne vukovarske rane!!!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari