Pratite nas

Kolumne

Starešina: Hrvati u Njemačku, Sirijci k nama

Objavljeno

na

Otvorila je oči Frau Merkel, nakon gotovo trogodišnje sinkope i imala što vidjeti. “Najozbiljnije vam kažem, ako nam ne pođe za rukom dati odgovore na izazove ilegalne migracije, tada će europski temelji biti dovedeni u pitanje” – poručila je ovih dana razbuđena kancelarka izabranom klubu europskih pučana na njihovoj klauzuri u Münchenu. U međuvremenu su prošle gotovo tri godine otkako je proglasila politiku “otvorenih vrata” prema velikom ilegalnom migrantskom valu u Europu.

Mnogo se toga otad promijenilo i u Njemačkoj i u EU. Promijenio se život u njemačkim gradovima, čije ulice zbog nelagode i straha ali i zbog stvarnih sigurnosnih rizika opuste čim padne mrak. U njemačkim sveučilišnim kampusima sve češće unajmljuju naoružane zaštitare, a studentima te osobito studenticama koji se vraćaju iz grada nakon što padne mrak, osiguravaju zaštitarsku pratnju. Kad siđete s vlaka ili iziđete iz kazališta, nazovete kampus i vaš “bodyguard” dolazi po vas. Njemačka politička scena klizi prema radikalizaciji: i lijevoj i desnoj.

Frau Merkel je zapravo izgubila izbore, bila primorana na veliku koaliciju – nikad slabiji CDU s nikad slabijim SPD-om. Ako izostane unutarnja revitalizacija u obje tradicionalne stranke Njemačka klizi prema tzv. talijanskom scenariju u sljedećem izbornom krugu. Dakle prema nestanku tradicionalnih stranaka s političke scene i političkoj neizvjesnosti.

Europska naddržava

I kada danas Frau Merkel dramatično proglasi ilegalne migracije sudbinskim pitanjem Europe i pozove na spašavanje europske budućnosti, taj apel treba uzeti s velikom rezervom i dobro pogledati što on zapravo sadrži. Što podrazumijeva razvoj “sustava fleksibilne solidarnosti”, uvođenje “istinske europske policije”, stvaranje “sustava u kojem će svaka zemlja članica moći pružiti ono što je politički ostvarivo”? Ili izravnije: pokušava li to Frau Merkel pod plaštem spašavanja europske budućnosti, nametnuti svoju političku koncepciju federalizacije Europe, stvaranja europske naddržave, čemu se protive praktički sve države Nove postkomunističke Europe, osim Hrvatske, ali i sve više država Stare Europe.

Imajući u vidu njezinu političku viziju i rezultate u rješavanju prve velike migrantske krize – Angela Merkel je posljednja, koja ima politički legitimitet spašavati budućnost Europe od ilegalnih migranata. I ne bojim se da će njemačka kancelarka uspjeti nametnuti u željenom obliku svoj EU paket ostatku Europe. Ali se pribojavam za hrvatsku poziciju i hrvatsku budućnost u tim pogodbama i rješenjima. Pribojavam se jer je naš Herr Plenković jedan od posljednjih fanova Frau Merkel i njezine politike. A hrvatska je pozicija toliko različita od njemačke u svakom pogledu: i veličinom i gospodarskom i političkom snagom kao i zemljopisnim položajem. Hrvatska je sa zapadne (slovenske) i sjeverne (mađarske) strane schengenske EU ograđena žicom. Ima zapuštene i povremeno zategnute odnose s Mađarskom, problematične sa Slovenijom (to je kontinuitet bez obzira kakva bila buduća slovenska vlada). Premijer Plenković otvoreno simpatizira s njemačkom idejom federalne europske naddržave, nasuprot ideji EU kao zajednice suverenih država, koju promoviraju naši europski susjedi.

Žica još čvršća

U slučaju izvjesnog jačanja balkanskog migrantskog vala, i Mađarska i Slovenija će žicu na granici s Hrvatskom učiniti još čvršćom. S druge strane, Srbija i BiH nastoje istočne i jugoistočne hrvatske granice učiniti što poroznijim za novi migrantski val, koji usmjeravaju prema Hrvatskoj. U tome nema razlike između Vučića, Dodika, Izetbegovića i njihovih budućih nasljednika.

Tako stiješnjena između europske žice i balkanske migrantske rute, tako oslonjena na politiku Angele Merkel, koja nastoji spasiti sebe ne pitajući za cijenu, tako udaljena od vlastite konceptualno promišljene i proaktivne vanjske politike, uključujući i stavove o budućem razvoju EU i migrantskoj krizi, Hrvatska je u ozbiljnoj opasnosti da u sljedećoj fazi bude potopljena migrantskim valom. Njegovo je pokretanje izvjesno, osobito nakon što Erdogan obavi još jedne izbore i ponovo se jače posveti svojim neoosmanskim ciljevima na Balkanu.

Doduše, može se to gledati i optimistički, kroz ružičaste naočale premijera Plenkovića: Erdogan pošalje nama desetke tisuća Afganistanaca, Pakistanaca, Iračana. Mi pošaljemo Frau Merkel desetke tisuća Hrvata. Ona nama vrati desetke tisuća Sirijaca, Afganistanaca, Pakistanaca iz prvog migrantskog vala. I brojke štimaju. Možda ćemo još biti i u plusu. U suficitu, rekao bi slavodobitno premijer.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce

Objavljeno

na

Objavio

Josip Jović – Tko se sve to tamo miješa u BiH

Saborska Deklaracija o položaju Hrvata u BiH kreće se u okviru već milijun puta izrečenih stavova o cjelovitosti, eurointegracijama, ravnopravnosti i konstitutivnosti. Prigovori Bože Petrova i Milijana Brkića kako je riječ o nedovoljno jasnom i konkretnom apelu, koji je Brkić nazvao lukom i vodom, apsolutno su na mjestu.

Ostaje dojam kako je Deklaracija donesena više radi umirivanja vlastite savjesti nego radi želje da se nešto stvarno i učini, pa se predlagači, osim Bože Ljubića, i nisu pretjerano trgali u obrani od kritika i napada.

U saborskoj su raspravi na Deklaraciju žučno i zlobno reagirali Vesna Pusić, Nenad Stazić i još neki s tog spektra duginih boja, ali s jedne druge točke gledišta. Oni su Deklaraciju ocijenili kao flagrantno miješanje u unutarnje stvari druge države te kao nastavak “pogubne Tuđmanove politike”.

A tko se sve nije miješao i ne miješa se u unutarnje stvari susjedne države za koju je uopće teško kazati da je država i koje ne bi ni bilo da nije tog miješanja. Miješa se SAD, miješa se EU, miješa se Rusija, miješa se Srbija, miješa se na naročit način i Turska, a da nitko od ovih koji su sada graknuli nisu ni slova prozborili.

Opasno je samo kad se miješa Hrvatska, koja je također potpisnica i jamac Daytonskog sporazuma na koji se svi, s različitim tumačenjima, pozivaju. Ma baš njih briga za tamo neke ustašoidne Hercegovce, najbolje da nestanu.

O “miješanju Hrvatske” prosvjedovao je trojac bivših visokih predstavnika (Bildt, Ashdown, Schiling), koji su “stabilnost” gradili potiskivanjem najmalobrojnijih, a pridružili su im se Stjepan Mesić i Ivo Josipović. I Željko Komšić na valu bošnjačkog unitarizma, na kojem je isplivao na mjesto člana Predsjedništva, vrišti o miješanju Hrvatske, prijeteći kako bi Hrvati u središnjoj Bosni mogli doživjeti sudbinu sunarodnjaka u Posavini.

Zašto, pitaju se protivnici Deklaracije, nije bilo prigovora na izborni sustav onda kad je izabran Dragan Čović, nego tek sada nakon Komšićeva izbora. Opet jeftino i netočno. Čović je biran po tada važećem izbornom zakonu, a tek nakon toga je Ustavni sud taj zakon proglasio neustavnim. Njegovu promjenu tražile su sve hrvatske stranke u BiH pune dvije godine prije najnovijih izbora. Čovićev je izbor bio legitiman jer su ga birali Hrvati kao svoga predstavnika, dok su Komšića birali Bošnjaci, što je čista podvala i izigravanje duha Daytona.

I ne radi se samo o izboru članova Predsjedništva, nego i o izboru zastupnika u domovima naroda. Svođenje cijelog problema na unutarstranačke i osobne motive je namjerna banalizacija problema. Ne radi se tu ni o HDZ-u ni o Čoviću ni o Komšiću. Oni su samo likovi jedne višedesetljetne, pa i višestoljetne drame.

Josip Jović/SlobodnaDalmacija.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HRSTIĆ: Je li marakeški sporazum za RH obvezujući ili mu samo trebamo biti ‘predani’?

Objavljeno

na

Objavio

Migracije nisu ljudsko pravo, kaže ministar Davor Božinović u posljednjem intervjuu za Jutarnji list. No, to je samo jedna u nizu interpretativnih izjava otkako je ova Vlada odlučila prihvatiti marakeški sporazum. Božinovićev govor u Marakešu također je zapravo bio – interpretativna izjava.

“Kompakt ne stvara pravne obveze na bilo koji način, ne traži uspostavljanje međunarodnih zakona niti dodatno interpretira postojeće međunarodne sporazume ili obveze, niti uspostavlja ljudsko pravo na migracije”, dio je govora ministra Davora Božinovića na engleskom jeziku.

Ministar policije je, dakle, samim svojim prisustvom “potpisao” kompakt u Marakešu, ali se od njega odmah i ogradio. Zanimljivo je da u hrvatskoj verziji govora – te rečenice uopće nema. Kao interpretativna izjava može se shvatiti i novi prijevod kompakta.

Premijer Andrej Plenković je odlučio biti kreativan: “Rečenica u kojoj stoji da kompakt ‘nije pravno obvezujući’ prevedena je tako da je izbačena riječ ‘pravno’. U hrvatskoj verziji, dakle, sporazum uopće ‘nije obvezujući'”.

Na pitanje kako to Marakeški kompakt može biti posve neobvezujući kad u njemu 46 puta piše ‘obvezujemo se’, Plenković je riješio tako da je u novom prijevodu 46 puta umjesto “obvezujemo se”, 46 puta napisao – “predani smo”.

“Čini mi se da je riječ o engleskoj riječi commitment, što ne znači obaveza nego predanost, a to je nešto sasvim drugo”, tumači Plenković.

To solomonsko rješenje sasvim sigurno ne pokriva puno značenje engleskog izvornika. No, za Plenkovića se nastavlja shizofrena situacija – ako želi u Schengen do svojeg predsjedanja EU – mora istovremeno olabaviti odnos prema migrantima i pojačati obranu najdulje vanjske granice Unije.

S jedne strane i dalje će ga optuživati da potpisuje otvaranje granica armiji migranata, a s druge strane da hrvatska policija čak i grubom silom vraća izbjeglice s granice.

No, s prvim snjegovima, na granici s BiH slijedi zatišje.

“Sad je hladno, imam obitelj, još jednu mlađu sestru, za nas je nemoguće da 10-11 dana pješačimo kroz Hrvatsku po snijegu. Tako da sad ne možemo ponovno pokrenuti našu igru, čekamo da vrijeme bude bolje, možda tri-četiri mjeseca, a kad se vrijeme popravi onda ćemo ponovno preko granice”, priča Rohllah Mohammadi iz Afganistana.

A njihova igra je – izbjegavanje zakona i ilegalni prolaz kroz Hrvatsku. Ovi momci ipak nisu zapeli u prijevodu, već u snijegu.

No, ni u BiH ne bi mogli dugo izdržati u ovim uvjetima.

“Dakle, plan je da sve šatore zamijenimo s kontejnerima za stanovanje koji dolaze svakog tjedna te da se svi izmjeste u smještaj koji je adekvatan, s grijanjem i svime ostalim”, kaže Dražen Roščić, koordinator međunarodne organizacije za izbjeglice IOM.

Nije pitanje treba li pomoći onima koji se smrzavaju na snijegu. Pitanje je jesu li svi ovi mladi migranti koji su zapeli na hrvatskoj granici – ujedno i izbjeglice.

“Potrebno je pojačati i pojednostavniti pristup proceduri azila svima koji žele zatražiti azil u BiH”, kaže Neven Crvenkovic, glasnogovornik UNHCR-a.

A to vrijedi i za Hrvatsku. Unatoč žučnim lokalnim otporima i odbijanju izdavanja građevinske dozvole, Hrvatska vlada odlučna je u Petrinji sagraditi centar za 500-tinjak azilanata.

No, malo tko traži nužno utočište, svi žele na bogati Zapad. Božinović tvrdi da se na grubosti hrvatske policije žale oni koji azil ni ne traže, već se policiji suprotstavljaju.

Kao što je Božinović naglasio i u govoru u Marakešu – migranti i izbjeglice moraju ostati dva jasno razgraničena problema. Pravo na azil ostaje, pravo na ilegalan prelazak preko Hrvatske – ne.

Ivan Hrstić/N1

Božinović: Zna se što je legitimni i zakonit ulazak u državu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari