Connect with us

Staziću, ako vam je do ćirilice u Vukovaru, popnite se na Vodotoranj…

Published

on

U Hrvatskom saboru napokon je počela rasprava o ćirilici u Vukovaru. A počela je tako da predstavnicima Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, koji su došli s galerije ovog visokog doma, samo slušati što će se govoriti, zabranili su da uđu u Sabor ako ne skinu majice na kojima je logotip njihova stožera. 

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZa razliku od njih pojedini saborski zastupnici mogu dolaziti na sjednice kako hoće, čak i s “plišanim medvjedićima”, pa i gaćama (kao Laburisti) i to onda tijekom sjednice vješati za mikrofone koji se nalaze ispred njihovih fotelja. Ali, ime Vukovara, Grada junaka nije poželjno da se vidi čak ni na majicama. Bilo bi zanimljivo saznati tko je taj koji je naredio saborskoj straži da ne pusti istinske Junake, branitelje ovoga grada u zgradu – bez majica s istaknutim grbom. Branitelji su se snašli pa su okrenuli majice, pa im je riječ Vukovar bila bliže srcu. Međutim, kad je počela rasprava o ćirilici u Vukovaru većina, a poglavito ekstremno lijevi saborski zastupnici u svojim su raspravama, rječnikom loptogurača, promašili cijelu loptu! U tome je naročito prednjačio sveznajući Nenad Stazić koji se neprestano trudio držati lekcije onima u opoziciji (HDZ-), ali i onima na galeriji – Junacima Domovinskog rata iz Vukovara.

cirilicaSDP-ovci su uglavnom pričali i uvjeravali sve oko sebe da je ćirilica pismo kao i svako drugo, u čemu su dobrim dijelom i u pravu.

Međutim, ovdje je isključivo bilo riječ o ćirilici koja je došla u Vukovar sa srpskim i inim tenkovima, sa agresijom nad hrvatskim građanima. Uzalud su se HDZ-ovci  trudili da to shvate ekstremni ljevičari. Nitko u Vukovaru nema ništa protiv ćirilice, ona je bila i prije Domovinskog rata, ali ima protiv ćirilice s kojom su Srbi pisali smrtne presude nevinim hrvatskim građanima. Pa i presuda hrvatskom branitelju, Veljku Mariću, također je napisana na ćirilici. Kad je godinama Vukovar bio pod srpskom okupacijom tamo se isključivo pisalo – ćirilicom. Ono malo Hrvata koji su ostali u ovom okupiranom gradu, ako nisu znali ćirilicu nisu znali ni što potpisuju. Tijekom okupacije sve ulice i trgovi, nazivi državnih i privatnih tvrtki bili su napisani na ćirilici. Novine su također izlazile na ćirilici.

I sva djeca u školi obvezno su pisali ćirilicom, tako da u vrijeme okupacije onaj koji je pisao latinicom odmah je bio ustaša, fašista, provokator. I zbog toga Vukovarci, koje još nisu pobili, koji su uspjeli izbjeći metak, koji su ostali i dalje živjeti u Vukovaru, ne mogu smisliti ćirilicu koja ima miris agresije i okupacije. U tome je problem. Jedno je ćirilica u Vukovaru do devedesetih, a posve drugo od devedesetih. To nikako ekstremni ljevičari poput Stazića i sličnih ne mogu shvatiti, a kako će i shvatiti kad su u vrijeme rata “plesali Žikina kola”! Oni koji nisu sudjelovali u Domovinskome ratu, a danas su saborski zastupnici, ne bi se trebali pačati u ono što ne razumiju. Kad će na dnevnom redu biti partizanska crvena zvijezda petokraka, onda neka pričaju i pjene se koliko hoće, jer je to njihova tema, i njihovo područje, gdje se snalaze kao ribe u vodi.

Stoga je rasprava o ćirilici u Hrvatskom saboru sve razočarala. Ekstremne ljevičare što ništa nisu naučili niti shvatili, Vukovarce što su slušali kako se melje prazna slama, a HDZ-ovce kako onima drugima nikako ne mogu dokazati koliko je dva plus dva.

A živjeti se mora, s ćirilicom ili bez nje.

Međutim, dok je još živih hrvatskih branitelja u Vukovaru, u ovome gradu Junaka, ćirilica tamo ne će i ne smije stanovati, pa makar se Stazić i kompanija popnu i na Vodotoranj.

A s njegovog vrha, gospodine ili druže Staziću, poglavito se lijepo vidi – Ovčara!

Mladen Pavković/kamenjar.com/ilustracija:mprofaca.cro.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari