Pratite nas

Pregled

Nikola Štedul: Istanbulska konvencija zadire u nacionalni suverenitet, a o tome može odlučiti samo hrvatski narod

Objavljeno

na

Teška srca priznajem da naziv apsurdistan najbolje pristaje današnjoj državi za koju je proliveno toliko krvi i toliko života izgubljeno.

Kažem “izgubljeno”, jer oni koji su dragovoljno polagali svoje živote na Oltar Domovine nisu niti u najmračnijoj noćnoj mori mogli zamisliti da toga Oltara više ne će biti, a država, ako nastavi ići ovim putem, da će uskoro kao država hrvatskoga naroda potpuno nestati.

U tom slučaju te se živote s punim pravom može iz kuta službenog motrišta naše nacionalne zbilje smatrati izgubljenima. Tješi još samo vjera da će uvijek ostati u dušama i srcima kolektivnog sjećanja naroda iz kojega su potekli.

Pažljivo pratim sve ove rasprave vezano za Istanbulsku konvenciju i treba priznati da ima vrhunskih analiza i rasprava o štetnosti te Konvencije ako ju naš Sabor ratificira – o tome što ona za naš svjetonazorski, vrijednosni, društveni, obiteljski, pravosudni i politički sustav znači.

Što znači „rodna ideologija“ koju se pod krinkom o zaštiti žena i djece nastoji prokrijumčariti u naš život. Ne ću cijenjene čitatelje zamarati s tim aspektima Istanbulske konvencije jer su to već daleko bolje nego bi ja ikada mogao odradili visoko cijenjeni ljudi od struke, znanstvenici i stručnjaci kao što je naš uvaženi profesor Matko Marušić, ali i poznati komentatori i analitičari koje ne mogu ovdje poimence nabrajati. Spomenut ću samo ono što mene brine više od svih drugih opasnosti koje prijete i koje nipošto nisu male.

1) Prihvaćanjem Istanbulske konvecije odričemo se značajnog dijela državnoga i nacionalnoga suvereniteta, i to po pitanjima koja su u svim temeljnim dokumentima međuanrodne zajednice ostali pod isključivom nadležnošću nacionalnih država.

2) Za tako prevažnu odluku potreban je referendum, jer nitko nema pravo odricati se niti jednoga dijela državnoga i nacionalnoga suvreniteta osim slobodnom voljom i neposrednom odlukom samoga naroda.

3) Utoliko je to još i važnije kad ovako presložen Sabor i Vlada, kao što ih sada imamo, temelji se na jedva 20% legitimiteta punoljetnih državljana Republike Hrvatske s prebivalištem u zemlji. Taj broj ne bi bio ni deset posto da državni poredak omogućuje, kako bi morao, iskazivanje slobodne političke volje na izborima svim državljanima Republike Hrvatske, koje se isključuje namjerno osmišljenim diskriminirajućim ustavnim rješenjima i Izbornim zakonom koji protupravno i suprotno međunarodnim konvencijama o ljudskim i političkim pravima onemogućuju pravo na izbor polovici hrvatskoga naroda u iseljeništvu.

4) Nadalje, nameće se pitanje o onih deset žena koje sačinjavaju nekakvu GREVIO komisiju, koje bi imale pravo odlučivati o zaštiti naše djece i žena a da za to od hrvatskoga naroda nemaju baš nikakav legitimitet. Štoviše, takav legitimitet nema ni Vijeće Europe u ime kojega one rade i kojemu također hrvatski narod nije dao legitimno pravo da o bilo čemu u naše ime odlučuje. A Istanbulska konvencija im daje status i pravo zaštite kao što ga imaju predstavnici i diplomati drugih država

5) Vijeće Europe, Istanbulska konvencija i GREVIO su uljezi preko čijih se pipaka širi neoliberalna ideologija GLOBALIZMA. Uljezima je zadatak postupno državama oduzimati legitimna prava i moć upravljanja, onako kako je to i Marks predvidio o odumiranju država, osobito nacionalnih, a to znači da putem raznih uljeza treba uništavati osobito nacionalni identitet i obiteljski život, u čemu posebno važnu ulogu ima rodna ideologija preko preuzimanja uloge u obrazovanju. Da apsurd bude još veći, uljezi će određivati i naplatu iz našeg državnog proračuna za posao kojem će biti cilj razaranje države. Doduše, naše vlasti već duže vremena plaćaju takve uljeze za razaranje države, zato sam i smatrao primjerenim reći da je današnja država u Hrvatskoj – apsurdistan.

5) Dakle radi se o uljezima koji nemaju baš nikakvo legitimno pravo odlučivati u naše ime, ali oni će to pravo imati ako prihvatimo Istanbulsku konvenciju, koja tada postaje obvezujući Međunarodni sporazum sa zakonskim odredbama iznad naših državnih zakona. Stoga se ratifikaciju Istanbulske konvencije (bez nacionalnoga referenduma) može smatrati izdajom.

6) Za zaštitu djece i žena, kao i svih građana RH, već postoje u našim zakonima sve mjere koje su potrebne za sprječavanje nasilja. Problem nije u zakonima ili u pomanjkanju konvencija, problem je u neprimjenjivanju tih zakona i nevjerodostojnosti državnoga poretka, koji novim zakonima i konvencijama skriva svoje slabosti i stvara još veći pravni i politički kaos u zemlji. Oni koji nisu sposobni organizirati zaštitu građana primjenom postojećih zakona, dužni su raspisati izbore i omogućiti narodu da bira one koji to mogu.

7) Današnja vladajuća vrhuška u Hrvatskoj očito nije kadra osjetiti bilo hrvatskoga naroda kao što je to nekad osjetio blaženi kardinal Alojzije Stepinac. Jer kad bi imali talenta i odgovornosti suosjećati sa svojim narodom, nikad im ne bi palo na pamet da mu silom nastoje nametnuti nešto poput Istanbulske konvencije, nešto sasvim suprotno njegovom svjetonazoru, tradiciji, drevnim običajima, koji su na stečenom iskustvu usvojeni kao sigurnosni mehanizmi za opstanak naroda u najtežim razdobljima naše povijesti.

Odgojeni na lažnim povjesnim dogmama i krivotvorinama, nisu mogli doći ni do logičnog zaključka kako ni globalni neoliberalizam neće biti prihvaćen, kao što ni pola stoljeća prisilnog jugo-komunizma ili utopijskog komunizma narod jednostavno nije prihvaćao.

Držim obaveznim da svi slobodnomisleći Hrvatice i Hrvati moraju dići svoj glas i na sve demokratske načine poznate u civiliziranom svijetu u ovome i svakome drugome trenutku iskazivanjem nepristajanja na samovolju vladajuće oligarhije, pošalju jasnu poruku da je ovo država hrvatskog naroda, da samo hrvatskom narodu može služiti i da samo hrvatski narod o svojim interesima, a napose o pitanjima suvereniteta smije i može donositi odluke. Ni jedna vlast kojoj ove činjenice nisu temeljna polazišta ne može očekivati priznanje hrvatskoga naroda, a može i mora očekivati samo prijezir i društvenu kaznu.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva Đurekovića

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Velikoj Gorici izrekao je bivšemu čelniku jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču kaznu od 40 godina zbog ubojstva hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena 1983. godine.

Riječ je odluci koju je Županijski sud u Velikoj Gorici donio na osnovi pravomoćne njemačke presude kojom su Mustač i Josip Perković osuđeni zbog Đurekovićevog ubojstva na doživotni zatvor.

Priopćenje Županijskoga suda u Velikoj Gorici donosimo u cijelosti:

“Rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Kv-eu-1/2019. od 23. travnja 2019., u postupku preuzimanja i izvršenja presude Visokog pokrajinskog suda u Münchenu, a nakon što je utvrđeno da je osuđeni Zdravko Mustač pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz paragrafa 211., 212. i 25. st. 1 i 2 Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, utvrđeno je da navedeno kazneno djelo odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu teškog ubojstva iz čl. 111. t. 1 i 4 Kaznenog zakona, te izrekao kaznu zatvora u trajanju od 40. godina.

Po ocijeni vijeća, kazna zatvora u trajanju od 40 godina u najvećoj mjeri odgovara kazni zatvora doživotnog zatvora, pri čemu se pazilo da osuđenik ne bude doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na vrstu i mjeru kazne, ali ne i u odnosu na odredbe o uvjetnom otpustu. “, priopćio je glasnogovornik suda, sudac Ante Zeljko.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari