Pratite nas

Intervju

ŠTERC: Iseljeništvo treba uključiti u politički i društveni život Hrvatske

Objavljeno

na

Dramatičnim upozorenjima o potrebi rasta broja stanovnika u Hrvatskoj mnogi demografi već desetljećima pokušavaju skrenuti pažnju politike na veliki problem odumiranja stanovništva. Jedan do njih je i demograf dr.sc. Stjepan Šterc s Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, poznat po izravnim i smjelim tvrdnjama.

[ad id=”93788″]

Do sada mjere koje su poduzimane nisu dovodile do željenih ishoda, a s najavljenim osnivanjem Ministarstva obitelji, useljeništva i demografske obnove će ipak pričekati dok nova vlada ne preustroji i smanji broj ministarstava. Šterc ukazuje da bi veliku ulogu u gospodarskoj i demografskoj obnovi Hrvatske trebalo imati iseljeništvo, pa kao jednu od mjera predlaže studiranje djece iseljenika na hrvatskim sveučilištima. U razgovoru za Lider poručuje da se moramo konačno maknuti od politizacije i vulgarizacije demografske revitalizacije Hrvatske, jer to nije samo političko, niti svjetonazorsko pitanje. To je pitanje, upozorava, hrvatske gospodarske i ukupne budućnosti te opstanka hrvatskog naroda.

Kako iseljeništvo može pomoći Hrvatskoj gospodarski i demografski?

– Prema intenzitetu iseljavanja kroz cijelo 20. stoljeće i 15 godina ovog, vjerojatnim stopama reprodukcije, rodnosti, smrtnosti i ukupnog fertiliteta u novim sredinama, zadržavanju hrvatskog identiteta u nekom od osnovnih oblika i općem poznavanju demografskih struktura i trendova u Hrvatskoj i drugim zemljama, moguće je procijeniti potencijal izvan domovinske Hrvatske na nešto iznad tri milijuna osoba. Ukupno je to preko dvije trećine domovinske Hrvatske, a takvi su slični odnosi i fertilnih kontingenata stanovništva. Prema podacima Svjetske banke za 2014. godinu u financijski sustav Hrvatske uplaćeno je doznakama oko 1,6 milijarde dolara, a po istim procjenama u Hrvatsku je gotovinski još ušlo oko 50 posto tog iznosa, dakle ukupno 2,4 milijarde dolara ili oko 14 posto godišnjeg proračuna. Procjenjuje se također da među hrvatskim iseljenicima ima preko 900 etabliranih firmi koji svojim proizvodima i uslugama sudjeluju na svjetskom tržištu, a osoba sa znanstvenim statusom više nego u Hrvatskoj… Je li to potencijal? Objektivno veliki kojeg domicilna Hrvatska nije do sada niti kroz jedan ozbiljni model valorizirala u obostranom interesu kroz povezivanje ljudi i djelatnosti, kroz društveni, znanstveni i politički život, razmjenu, jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske… Ničim, iako je logično i vidljivo u svim emigracijskim zemljama upravo takvo povezivanje na kojem se gradi gospodarski, društveni i svaki drugi uzlet, a u nekim zemljama je to i strategija domovinske sigurnosti. Navedimo tri zemlje kao primjer: Irsku, Izrael i Poljsku, a sve je bliže tome i Rusija. Navedimo i to da nama susjedne zemlje nastale raspadom bivše zajednice visinu godišnjih doznaka imaju na apsolutnoj razini preko pet milijardi dolara (Srbija i Bosna i Hercegovina, dakle dvostruko više nego Hrvatska) i s još većim udjelom u državnom proračunu i s manjom apsolutnom emigracijom. A mi još uvijek razmišljamo bi li ili se hrvatsko iseljeništvo trebali uključiti i u politički život Hrvatske, kojim usput s osam zastupnika velikim dijelom upravljaju manjinske skupine. Osnovni problem Hrvatske s hrvatskim iseljeništvom je to što se ono i danas prevladavajuće smatra političkom emigracijom u odnosu na bivšu državu i politički sustav, konkurencijom etabliranim strukturama zadržanim iz bivšeg sustava koji dominantno upravljaju gospodarstvom, financijama pa i političkom moći. Ovakav potencijal s gotovom idealističkim pogledima na Hrvatsku izostaviti iz bilo kakve razvojne koncepcije gotovo je nezamisliv u zemljama s velikim iseljeništvom. Mogli bi još puno toga reći o svjesnom udaljavanju iseljeništva iz privatizacije, o nedostatku nacionalne razvojne strategije, o klasičnoj političkoj diverziji prema iseljeništvu, nedostatku hrabrosti u odlučivanju… Gospodarski i demografski iseljeništvo ne mora pomagati Hrvatskoj, ono se samo mora uključiti u društveni i politički život domicilne Hrvatske. S njim će doći postupno i gospodarska i demografska revitalizacija kroz imigracijski model. Nije to novina jer nam je put pokazala Irska.

Oslanjate se u svojim tvrdnjama posebno na primjere Irske i Izraela. Možete li pojasniti točno o čemu se radi? Što su to učinili dobro, a što bi Hrvatska mogla primijeniti u svom slučaju?

– Prvo ćemo spomenuti Izrael. Poseban upravo po imigracijskom modelu revitalizacije kroz imigracijski ured izravno pod vladom i iznad ministarstava, kao dio njihove domovinske sigurnosti. To je koncept, strategija, osnova egzistiranja i razvoja, uvjetovan geopolitičkim odnosima u regiji, a temeljen na bogatstvu populacije izvan domicilne zemlje i privrženosti identitetu. Rekli smo da je to posebno i nije lako takav model, koncepciju i strategiju postaviti u drugačijim okolnostima i u drugim zemljama, ali ga valja znati kao mogući okvir i radi mogućih težnji. Prednost hrvatskog prostora u odnosu na izraelski je u izraženijem prostornom potencijalu kojeg Hrvatska ima.

Republika Irska je do prije 20 godina imala gotovo isti broj stanovnika kao i Hrvatska, negdje oko 4,4 milijuna. Danas Hrvatska ima nešto manje od 4,2 milijuna stanovnika, a Irska oko 4,6 milijuna sa svim pozitivnim demografskim pokazateljima, posebno prirodnim prirastom. Uzlet Irske upravo je počeo u to vrijeme zasnovan na razvojnim koncepcijama prostornog potencijala Irske i njenom prostoru svojstvenih djelatnosti i zajedništvu iseljene i domovinske Irske kroz razvoj novih tehnologija, uvođenje inovacija u gospodarske djelatnosti, korištenju iskustva, znanja i ukupnog potencijala irskog iseljeničkog i domicilnog stanovništva. Razvojem gospodarstva počela je imigracija u Irsku, stranaca i Iraca, što dovodi do ukupnog demografskog rasta, prirodnog rasta i manje-više svih pozitivnih demografskih pokazatelja. Ukupni je broj stranaca u Irskoj oko 10 posto, uz etničku homogenost istu kao u Hrvatskoj. Irska i dalje potiče useljavanje i povratak Iraca kroz razvojne demografske poticajne mjere. Hrvati koji su doselili u Irsku dobivaju primjerice dječji doplatak i za djecu koja nisu u Irskoj. Koncept demografske revitalizacije Irske nije utemeljen na ideološkim, svjetonazorskim i sličnim pitanjima, iako i njih ima, nego je komplementaran gospodarskom razvoju.

Koje su mjere najbrže primjenjive, a koje su dugoročne?

– Hrvatska mora odmah institucijski posložiti najveću razinu povezivanja sa svojim iseljeništvom i time pokazati želju, koncepciju i namjeru i dijelom anulirati sve negativnosti koje su bile vezane za udaljavanje hrvatskog iseljeništva iz privatizacije, financiranje obrane zemlje i za silno administriranje bivšeg ministarstva, cijele državne i lokalne uprave i samouprave. Hrvatska mora postaviti ključne baze podataka o broju, demografskoj strukturi, razmještaju, ekonomskoj aktivnosti, obrazovnom potencijalu iseljeništva, djelatnostima kojima se iseljeništvo bavi na regionalnoj i svjetskoj razini, znanju, sposobnostima, identitetu te želji za povratkom i ulaganjem u Hrvatsku. Moramo postaviti razvojnu koncepciju i strategiju prema svom iseljeništvu i definirati njegovu društvenu i političku ulogu u modelu jedinstvene domovinske i izvan domovinske Hrvatske. Hrvatska mora početi razvijati djelatnosti u zemlji koje su komplementarne razvijenim djelatnostima naših iseljenika na svjetskom tržištu sukladno prostornom potencijalu Hrvatske i gospodarskom i intelektualnom potencijalu iseljene Hrvatske.

Još uvijek nismo razvili, a kamo li postavili model turističkog razvoja prema iseljenoj Hrvatskoj, prema kojem bi možda podigli prihode od turizma i na preko 10 milijardi eura godišnje. Nismo ni probali. Hrvatska nema niti jednu ozbiljnu mjeru demografske politike usmjerenu prema iseljenoj Hrvatskoj u smislu poticaja povratka, poticaja razvijanja djelatnosti u hrvatskim ruralnim, otočnim, brdsko-planinskim i pograničnim područjima. Znamo svi kakve su administrativne prepreke bile pred povratnicima u devedesetima, pa je zato bitna ta organizacijska razina koja bi iz svih sfera društvenog, političkog i gospodarskog života micala administrativne, zakonske i svake druge prepreke povratka. Niti jedna demografska mjera nema smisla ako se postavi bez promjene ovih okvira, koncepcije gospodarskog i regionalnog razvoja i promjene ukupne atmosfere u zemlji. Smatramo ih uz te promjene i pretpostavke tehničkim mjerama koje su redom sve primjenjive odmah i dugoročne. U svim prije navedenim područjima nadležne službe državne i regionalne razine trebale bi imati na državnom vlasništvu koje se ne obrađuje i koje nije dano u koncesiju, razrađene elaborate razvijanja prostoru komplementarnih djelatnosti i njih ponuditi po različitim modelima, sve do davanja u privatno vlasništvo hrvatskim povratnicima, mladim obiteljima i svim zainteresiranima u Hrvatskoj. Gotovo samonikle inovacije u prostoru kao što su obiteljsko poljoprivredna gospodarstva, jako su dobar primjer poticanja i revitalizacije prostora i stanovništva koje vlada apsolutno mora poticati kroz različite modele i uvjete.

Ističete kako bi trebalo djecu iseljenika školovati na hrvatskim fakultetima ne bi li se povezali s domovinom i ostali ovdje. Kako bi se to moglo provesti?

– Jednostavno. Napravimo konačno plan što Hrvatskoj treba i definirajmo upisne kvote sukladno tome. Ne upisujmo zanimanja kojima završene studente usmjeravamo prema iseljavanju, uvedimo na sveučilišta konkurenciju među nastavnicima i ne plaćajmo iz proračuna nastavnike čija predavanja u izbornoj varijanti studenti ne upisuju. Ne plaćajmo nastavnike kod kojih se godinama studenti ne prijavljuju na diplomski ispit, maknimo iz akademskog sustava osobne istraživačke želje (osim na privatnim fakultetima koji se plaćaju), uvedimo tržišne studije na etablirane fakultete, razvijajmo studije sukladne specifičnostima našeg prostora za koje bi bili zainteresirani strani studenti recimo studij jadranske obale ili studij krške obale, jer je danas studentska populacija toliko umrežena i mobilna da bi sasvim sigurno privukli studente iz svijeta. Ukinimo kvote za upise našim iseljenicima i ne postavljajmo im uvjete vezane za jezik, različitost programa, dužinu studiranja i slično. Time bi im možda u tih pet godina studiranja i upoznavanja hrvatskog načina života omogućili lakšu odluku o ostanku, privukli njihove starije članove obitelji kroz domove za starije visokog standarda. Vjerojatno zvuči idealistički, ali nismo ni probali.

Smatrate li da ima volje u iseljeništvu za povratak i ulaganje u Hrvatsku nakon iskustva za vrijeme Domovinskog rata? Što bi Hrvatska morala učiniti da pokaže kako misli ozbiljno i da se radi o dugoročnoj politici?

– Hrvatska bi svojim političkim postupcima, ozbiljnom strategijom, gospodarskom diplomacijom primarno lojalnoj zemlji koju predstavljaju, postavljanjem iseljeničkog potencijala u temelj gospodarskog i ukupnog razvoja zemlje, organizacijskom razinom u političkom sustavu upravljanja i ukupnim djelovanjem trebala pokazati kako su vremena iskorištavanja iseljeništva za rata ili njegovog micanja iz privatizacije prošla. I nemojmo zaboraviti dva osnovna obilježja hrvatske klasične dijaspore: nisu željeli bivšu državu i komunizam!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Ministrica Gabrijela Žalac: ‘Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju’

Objavljeno

na

Objavio

O svim detaljima slučaja s Mercedesom i političkoj pozadini s ministricom Gabrijelom Žalac u Dnevniku Nove TV razgovarala je reporterka Sabina Tandara Knezović. Ministrica je rekla i da ima indicije da je napad na nju prenuo iz HDZ-a.

Zašto odmah jučer niste rekli da je auto od Vaših roditelja?

Upit koji je došao do našeg Ministarstva je pitao je li auto koji je parkiran u dvorištu u vlasništvu mene ili mog supruga i mi smo odgovorili da niti je u vlasništvu niti je u najmu moje obitelji.

Mislite li da ste rekli čiji je, već jučer otklonili sve sumnje?

Ne mislim. Mislim da smo sve rekli jučer, prekjučer, jutros ili popodne, bilo bi sve isto.

Oporba smatra da su Vam izjave bile kontradiktorne?

Mislim da sam bila apsolutno precizna. Oporba je da svaki dan kritizira, to je njihov zadatak. Kad govorimo o ugovoru o najmu, ja sam ga donijela, da ne bi bilo nešto krivo. Sklopila ga je moja majka s rent-a-carom. Ima i aneks ugovora, ovjeren kod javnog bilježnika. Mislim da se krši Zakon o GDPR-u. Zašto bih izlazila s ugovorom koji je vezan za moje roditelje?

Gospodin Stojanović je rekao da ste vi dozvolili da se pokaže.

Nakon svega, naravno da smo se dogovorili da ćemo ga pokazati, jer ništa ne krijemo, niti imamo što skrivati.

Jeste li spremni sve predočiti i Povjerenstvu ukoliko slučaj dođe do njih?

Apsolutno. Svu svoju imovinu, sve što imam i do sada i ubuduće i prijavila u svoju imovinsku karticu i sigurna sam da kada budem kupovala auto, da ću ga prijaviti u imovinsku karticu, što je i moja obveza.

Planirate kupiti auto?

Planiram dogodine kupiti auto, s obzirom na to da sam imala prometnu nesreću.

Tko plaća mjesečne uplate za auto?

Moja majka ima ugovor o najmu vozila i aneks ugovora. Cijene koje su tamo bile izložene nisu prihvatljive.

Možete nam reći koliki je mjesečni najam?

Mjesečno 599 eura plus 304 eura za kasko, osiguranje vozila, registraciju, ugovor je sklopljen na godinu dana. Hoće li ga roditelji u konačnici kupiti ili neće to je njihov odabir.

Uplatnice ste spremni isto predočiti Povjerenstvu?

Predočit ću sve. U ovoj situaciji u kojoj se ja nalazim, a to je medijski linč, sigurno da ću predočiti.

Je li Vam gospodin Stojanović tu pogodovao? Je li bilo kakvih popusta?

Meni nije pogodovao sigurno. Poznajem ga, poznavala sam ga i poznavat ću ga. Ovo što se danas pokušalo insinuirati, a govorimo o HBOR-ovom kreditu koji je dan.

To je izjava gospodina Marasa.

Sve je u redu, ali taj kredit koji je gospodin dobio za hotel je u mandatu SDP-ove Vlade. Ja sam član nadzornog odbora i pitam se ako si član nadzornog odbora kao što ja jesam, ako poznajem neke ljude koji su bili na razgovoru kod mene za bespovratna sredstva, pa smo ih mi uputili u HBOR-u jesam li ja u sukobu interesa. Kad govorimo o autobusima – da, autobusi su kroz operativni program kohezivnog programa ugovoreni u gradu Splitu, zajedno s ministarstvom prometa i središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje, Promet d.o.o. koji je u vlasništvu grada. Promet d.o.o. objavljuje natječaj kao korisnik europskih sredstava, javni otvoreni postupak na kojem može sudjelovati bilo tko. Do danas nisam znala da je gospodin Stojanović aplicirao na to. Odluku o odabiru vrši Promet d.o.o. i ja ne vidim ništa sporno. Mogla bih dnevno oko tisuću projekata razgovarati se o bilo čemu sa svima.

Možemo li očekivati da se njegovo ime opet pojavi u još nekom natječaju?

Pa ja to ne znam. Svaka tvrtka na tržištu ima se pravo javljati na otvorene postupke.

Koliko dugo poznajete gospodina Stojanovića?

Od kad sam ministrica, par puta smo ručali i vidjeli se u njegovom hoteli prilikom našeg boravka i to je sve.

Jeste li mu pogodovali?

Ne. Ni u kom slučaju.

Stojanovićeva tvrtka dobila je na tom natječaju da splitskom Prometu isporuči 20 autobusa. 80 posto tog novca je išlo iz tih fondova. Vi apsolutno tvrdite da nemate tu nikakve veze?

Nemam. Niti u bilo kojem drugom projektu. Korisnik kad dobije europska sredstva, on objavljuje javni poziv, otvoreni postupak nabave u kojem se može svatko natjecati, tajno se otvaraju se ponude, odluka o odabiru se vrši u toj tvrtci koja je korisnik europskih fondova.

Je li Vama netko smješta ministrice?

Rekla bih nakon ovih deset dana iskustva, rekla bih apsolutno da.

Tko?

Pa imam nekakve insinuacije, ali o tome ćemo…

Unutarstranački sukobi ili?

I tu se nekako obrisi daju naslutiti.

Iz stranke da Vam netko smješta?

Da.

Ne možete nas sada ovako ostaviti.

Mogu. Ostavit ću vas skroz u nedoumici. Do određenog trenutka.

Zašto, koji su razlozi?

Iz svega što ste mogli vidjeti u proteklom vremenu. Posebice blaćenja mene kao ministrice, moje obitelji, uznemiravanja moje djece i svega ostalog, za sada ću ostati suzdržana.

Bi li trebalo doći do nekakvih preslagivanja unutar stranke?

Piše se o tome već neko izvjesno vrijeme.

Što se piše?

U medijima se piše štošta. Puno je neistina izgovoreno o meni i mojoj obitelji i tome slično. Prema tome, ovo što je danas u medijima vezano za mog supruga, moju majku, moje djece…

Imate li ambicije napredovati u stranačkoj hijerarhiji?

Vidjet ćemo kad budu unutarstranački izbori.

Je li tu srž problema?

Ne znam u čemu je srž problema, ali sigurno insinuacije i dokaze imam, pa doći će i vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Je li to problem u smjeni generacija na području Slavonije?

Vidjet ćemo. Uvijek je problem u smjeni generacija.

Čeka se odluka tužiteljstva, što se tiče nesreće. Dođe li do kaznenog progona, jeste li spremni podnijeti ostavku?

Uvijek sam spremna podnijeti ostavku, ali što se tiče kaznenog progona i onoga što će reći DORH, u konačnici na svima je da rade svoj posao. I vama medijima, u konačnici, kad ste me pitali.

Koliko ste vozili na sat?

Rekla sam da će to utvrditi sudski vještak, odnosno policija. Vjerujem da sam vozila između 30 i 40 na sat maksimalno. Meni je dijete jednostavno izletjelo ispred auta. Ja sam izbjegavala. Ne bi voljela da se to ikome dogodi. Nisam bila pribrana u ponedjeljak, nisam ni u subotu.

Biste li nešto promijenili u toj cijeloj priči?

Ne bih.

Ne bi drugačije nastupili?

Ne bi sigurno davala izjave nikome u subotu. To sam rekla i odmah jer nisam bila u stanju dati izjave niti mislim da je prigodno da se u takvim situacijama daju izjave. U ponedjeljak sam došla pred novinare i pokazala moju vozačku dozvolu koja je istekla, za što mi je žao.

Tri godine.

Znam. Vozačku sam izvadila 1997. Ona je vrijedila do 65 godina. 1999. sam se udala. 2006. sam mijenjala sve dokumente.

Vi morate biti primjer.

Znam da moram biti primjer. To je moj propust i ja sam ga priznala. Nisam znala da mi je istekla vozačka dozvola.

Je li Vam premijer tu prigovorio?

Nije mi premijer tu prigovorio. Rekla sam mu o čemu se radi. Niti sam išta krila, niti išta krijem.

Jeste li danas s njim razgovarali?

Jesam. Razgovarala sam i jučer sa šefom oko toga. Ali ponavljam, da smo jučer dali taj ugovor ista bi situacija bila u medijima.

Vidimo da ste u skupovima uz premijera. Dakle, kome smetate?

Ne znam kome smetam, ali obrisi mi se kristaliziraju.

Kad ćete nešto konkretno reći?

Neću sad još ništa reći. Ima vremena i doći će vrijeme kada ćemo o tome razgovarati.

Jeste li izvadili novu vozačku?

Apsolutno.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Rad u hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar je za dugovječan život

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. dr. Tomislav Markić govori za portal www.kerigma-pia.hr:

“Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj, kaže preč. dr. Tomislav Markić.

Dr. Markiću, nedavno ste dobili povjerenje naših biskupa da i u novom petogodišnjem mandatu vodite Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Očito ste u prvom mandatu opravdali očekivanja…

-Zahvaljujem ocima biskupima na ukazanom povjerenju kada su mi povjerili tu službu i po prvi puta prije pet godina kao i da je nastavim u novom petogodišnjem mandatu. Teško je prosuđivati svoj rad, no gledajući neki kontinuitet i odgovornost prema povjerenom, doista treba neko vrijeme upoznavanja bilo kakve nove službe, pa i ove, a zatim da i one kojima si upućen upoznaš te budeš kompetentan i na raspolaganju odgovorno obavljati ciljeve i zadaće koji se očekuju, stoga može biti olakšavajuće za neku službu da mandat potraje i duže razdoblje. S druge strane, radi se o vrlo dinamičnoj službi, koja i meni osobno odgovara i sviđa mi se.

Hrvatska inozemna pastva djeluje kroz 189 misija. Veliki je to broj. Kako uspijevate iskomunicirati i odraditi brojne projekte koji se postavljaju pred Vas?

 -Prije svega, valja reći da su misije, odnosno negdje su to župe, centri ili zajednice, u crkveno-pravnoj nadležnosti Crkve domaćina te kao samostalne pastoralne jedinice djeluju prema već uhodanoj praksi. U tom kontekstu, Ravnateljstvo ima ulogu posrednika između domovinske i iseljene Crkve u personalnim pitanjima i drugim za misiju relevantnim pitanjima. Među važnije zadaće Ravnateljstva spada održavanje veze s hrvatskim katoličkim župama i misijama diljem svijeta, s područnim delegatima za hrvatsku inozemnu pastvu u pojedinim zemljama i na pojedinim kontinentima te sudjelovanje na radnim i prigodnim sastancima hrvatskih misionara i pastoralnog osoblja u inozemstvu. U to se ubraja i nastojanje oko dobre suradnje s mjesnim ordinarijima biskupija, u kojima djeluju naši dušobrižnici kao i s nacionalnim ravnateljima za pastoral stranaca, osobito u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje postoji već broj naših misija, zatim koliko je to moguće, s referentima za strance pojedinih biskupija pa sve do dekana, rektora crkvi i župnika župa, u kojima se održavaju misna slavlja na hrvatskom jeziku.

Koji su osnovni problemi s kojima se susreću naši ljudi u inozemstvu. Ovdje ponajprije mislimo na svećenike, jer pored pastoralnoga rada, naši su svećenici i nositelji kulturnih i svih drugih zbivanja u sredinama u kojima djeluju.

-Problemi su zasigurno slični kao i drugdje, no valja istaknuti neke koji su specifični za misije a prouzročeni su suvremenim promjenama. S jedne strane dio dušobrižnika suočen je s opadanjem broja vjernika, napose u zajednicama koje stare i čiji se pomladak integrirao i asimilirao u sredini u kojoj žive, što se odražava i na pastoral i s čime je povezano nestajanje nekih misija. S druge strane, suvremenim priljevom velikog broja novih doseljenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u nekim se područjima broj vjernika znatno povećao te se osjeća pastoralni pritisak uslijed nedovoljnog broja dušobrižnika koji bi za njih skrbili. Tome valja pridodati da se promjene koje doživljava Crkva uopće odražavaju i na misije pa tako Crkva domaćin uslijed krize duhovnih zvanja i uopće, očekuje sve veći angažman upravo naših svećenika u njihovim župama što između ostaloga, predmnijeva služenje naših dušobrižnika stranim jezikom. Nadalje, tu su uslijed spomenute krize i pritisci ekonomske prirode, dakle, smanjenje financija za pojedinu misiju posljedično i pastoralnog osoblja, a ponegdje su izraženi i medijski te društveni pritisci koji stavljaju pod povećalo provođenje nekih društvenih aktivnosti u misijama.

Primjećujemo kako imate dobru suradnju s našim institucijama koje se bave iseljeništvom (Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika…).

 – Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj.

Vrlo ste posvećeni svom poslu. Ne zaboravljate niti čestitati rođendane našim pastoralcima u inozemstvu?

-Vjerujem kako ovim pitanjem ciljate na nedavni 100. rođendan s. Manuele Panjkrc-Čuček koja je veći dio svojega dugog redovničkog života posvetila našim iseljenicima u Francuskoj i Belgiji. Imamo i nekoliko drugih pastoralnih djelatnika koji su doživjeli stotu pa se može reći kako je rad u Hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar za dugovječan život.

Koji su planovi koje ravnateljstvo želi postići u 2019. godini?

-Ravnateljstvo u svom godišnjem izvješću objema biskupskim konferencijama, hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, naznačuje i plan za tekuću godinu. Tu su već ustaljeni programi i  aktivnosti, od mnogobrojnih imenovanja/razrješenja svećenika koja treba provesti u opsežnoj administrativnoj proceduri, mnogih putovanja i sudjelovanja na različitim sastancima u zemlji i inozemstvu, suorganizacije raznih događanja, suradnje na sastancima i radnim tijelima crkvenih i civilnih ustanova koje se bave iseljeništvom i dr. Uglavnom tekuća 2019. ne bi trebala biti u znaku nekih drugih projekata i aktivnosti od onih koje su već uobičajene.

Razgovarao: Anto Pranjkić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari