Connect with us

Komentar

Šteta je da plenum na Trgu nije predvodio rektor Boras?

Objavljeno

on

Jer, nitko tko se jučer pojavio na pozornici, ili prethodnih dana, nije imao izbora drugačije doći pod svijetla reflektora i postati – sudionik utrke Forresta Gumpa. Morao je svatko da bi došao tu, slijediti primjere onih koji su na pozornicama godinama, a među njima su slučajnost ili incidenti ljudi koji su marljivošću, radom i međunarodno prepoznatim vrijednostima, došli na ta mjesta.

[ad id=”93788″]

Umjesto da promjene obrazovanja koje treba promjene, zastupaju i predvode rektori hrvatskih sveučilišta, predsjednik HAZU, najviši državni dužnosnici nadležni za ostvarivanje nacionalnih ciljeva i interesa, dakle figurativno rečeno umjesto zagrebačkog rektora Borasa, prosvjed potpore znanju, obrazovanju i blagostanju svih vrsta predvodili su posve nepoznati ljudi.

Tko su oni?

Što god ti ljudi mislili o sebi, mogu se nazvati jednim imenom. To su posve slučajni prolaznici, koje je nevera izbacila na površinu, koji su iskoristili potpuni poremećaj i pridružili se – trčanju jer se snima. Prepoznali su u Borisu Jokiću potencijalnog mesiju i izbavitelja, otprilike kao trkači iza Forresta Gumpa i zauzeli svoja mjesta na pozornici.

Ja ne osuđujem te ljude, niti im se čudim.

Jer, nitko tko se jučer pojavio na pozornici, ili prethodnih dana, nije imao izbora drugačije doći pod svijetla reflektora i postati – sudionik utrke Forresta Gumpa. Morao je svatko da bi došao tu, slijediti primjere onih koji su na pozornicama godinama, a među njima su slučajnost ili incidenti ljudi koji su marljivošću, radom i međunarodno prepoznatim vrijednostima, došli na ta mjesta.

Dakle, točno ona pretežitost koju imamo u rektoratima, dekanatima, točno ono što imamo u kulturi, medijima, politici, u državnom vrhu, diplomaciji, u javnim kompanijama, dobili smo jučer na pozornici Trga. I Jokić, te ljudi koji su ga jučer zastupali pričom o reformama, znanju, izvrsnosti, kompetitivnosti, su ponudili masi vrijednosti posve suprotne od onih o kojima govore.

Slučajnost umjesto konzistentnosti, snalažljivost umjesto kompetitivnosti, prosjek umjesto izvrsnosti, svrstavanje i lažnu osobnost umjesto autentične osobnosti, odustajanje od sebe umjesto afrimacije sebe, isključivost umjesto dijaloga, monopol umjesto konkurencije.

Zbog toga je uspjeh organizatora i desetine tisuća ljudi na Trgu bio tužan dan za Hrvatsku.

Zašto rektor Boras nije predvodio prosvjede desetina tisuća ljudi u akciji spašavanja – obrazovanja?

Zašto Boras nije umjesto nekakve gospođe Kekin govorio da „brije“ na pamet, na znanje, zašto Boras nije „brijao“ na bilo što pred tolikom masom i pred tisućama gledatelja i u konačnici zašto s Milom Kekinom nije zapjevao ili bar glumio Let 3, nudeći – reformu?

Trebao je.

Bilo bi pošteno, ispravno i vrlo praktično.

Jer je upravo on osobno rezultate ovako ponuđene reforme ostvario.

Što hoću s tim reći?

Jučer je masu privukla na Trg obećana zemlja. Radost nerada, neobaveznosti, samoizbora, ležernost, igra, apriorna genijalnost i kompetitivnost ispod koje ne moraju nužno biti ni rad, ni trud, ni prisila obavljanja nužnih zadaća ni preuzimanje odgovornosti. Poruka je – sve se igrom i neobaveznošću može postići, utoliko više i bolje, konkurentnije, ukoliko je igre više.

Po svim usporedivim mjerilima u svijetu, to je potpuno originalna i apsolutno jedinstvena ideja i program na planeti. Hrvatski izum.

A Boras je sve to ostvario.

Nitko kao on.

Zato mislim da je propust organizatora, kad se već on nije ponudio predvoditi nacionalni plenum na otvorenom, da i likom i djelom pokažu – primjer ostvarenja ponuđenih reformi.

Jer Boras je taj.

Naime Boras svjedoči upravo ono što Jokić i njegovi militantni „eksperti“ nude. Ne zovem ih militantnima slučajno, već zbog toga što sam vidio zadnjih nekoliko dana u televizijskim emisijama te ljude, njihove kompetencije mogao usporediti i konačno, zapaziti njihovu dijalošku kulturu. Sve članove navodne ekspertne skupine koje sam vidio nikako čovjek ne može drugačije nazvati – nego napaljenim militantima, koji grozničavao i po cijenu opstanka brane svoju – „ekspertnu“ poziciju iako im pred očima nebrojenih gledatelja koji još uvijek razmišljaju izvan okvira Indexa, Jutarnjeg, 24 sata ili Novosti, znanje i bilo kakva kompetencija ispadaju groteska.

Kao Frljićeve predstave.

Zašto dakle Boras? Zar nije dovoljno što je na skupu sudjelovao profesor Josipović, profesor na akademiji u rijeci Rade Šerbedžija, profesor i neideologizirani Mostovac Ivan Kovačić iz Splita s transparentom da hoće „sekularnu Republiku“?

Boras zato jer je na krovu hrvatske obrazovne i znanstvene tvornice prvog reda, ali i zbog toga što ostali imaju od ranije preuzete uloge i obaveze. Svi oni imaju – viziju.

Zato Boras.

Boras i zbog toga što je službena državna glava – obrazovanja.

Boras je morao biti vođa, ako ništa drugo, zbog toga što je nemoguće govoriti o reformi obrazovanja koja dopire do stražnjice, a ne nastavlja se do tjemena. Jer on je glava. A cjeloviti organizam obrazovanja bi se mogao podijeliti otprilike na osnovnu i srednju školu do razine ljudske stražnjice, a fakultetsko i ono iznad, iznad stražnjice, pri čemu je sveučilište – glava. Ili su reformatori zamislili da se oronulom starcu presade super noge, koje će iz stražnjice dobivati naloge za svjetske rekorde, pa glava nije bitna.

Ne znam.

Ali znam da je bilo iz stotinu razloga opravdanao i nužno da upravo Boras bude na prosvjedu i to glavni lik upravo ovakvog skupa i predvodnik ovakve reforme.

Zašto?

Pa čovjek ne postoji u međunarodnim bazama znanstvenih vrednovanja i usporednica, doktorirao je na informacijskim znanostima kod profesora Miroslava Tuđmana u 47. godini života, uspinjao se vještim manevrima posve tipičnim za pravac razvoja koji je jučer promovirao ovaj skup u Zagrebu, bez truda, a koristeći stečene vještine postao dekan, pa rektor. I čak dospio do nagrade Grada za – doprinos informatizaciji.

Upravo kako se Vilim Ribić zalaže, idemo s reformom odmah, a sve ćemo rješavati usput. Kao u vicu kad Mujo kaže Slovencu da je on jako pametan, pa će se snaći i bez padobrana u skoku iz aviona. Tako i naš Rektor i Jokićeva reforma, samo što oni masu nagovaraju na skok bez padobrana. Jer oni su Mujo, a masa – Slovenci.

Snaći će se.

Uvijek se usponi pomoću snalažljivosti nečim, ili bolje rečeno, netko plati.

Čime?

Pa kompromisima, jamstvima da ćeš zaštiti i održati stečene pozicije, odustati od principa, predlagati uvođenje ćirilice ničim izazvan u napaljenoj javnosti ili govoriti o biblijskim vrijednostima očito misleći na biblijske kataklizme, a u međuvremnu, podupirati stvaranje preduvjeta izvrsnosti, one antifa i krivotvorene naravno, koja producira plenume i radničke fronte na svome fakultetu i na državni trošak u okviru autonomije sveučilišta, fakulteta, struke.

Jer to je utjelovljena „izvrsnost“ koja se pokazala u Hrvatskoj još od davne 45. godine, neprekinuto do danas, kao jedinstveno obrazovno i odgojno postignuće, koje – jamči posao, napredovanje, položaje i status. Ukratko – pozornice.

Pa će se prešutno ili izravno složiti s pravcima i pročišćavanjima, otklonit će opasnosti čak i prezimena kao što je mentor Tuđman, Pečarić ili Aralica i sve slično tome što ukazuje na „mračnjaštavo“ ili prijetnju „sekularnoj Republici“, ili „demokraciji“. Pretraživat će na sve načine uljeze „mračnjaštva“, „klerikalizma zarad kurikuralizma“, „antidemokracije“ kako zbore jučer Rade Šerbedžija, Ivan Kovačić i Ivo Josipović.

Eto, tako će ponuditi primjer.

Zbog toga je upravo Boras jučer morao predvoditi desetine tusća ljudi i umjesto priče o reformi, kurikulu, jednostavno im ispričati svoju priču. I dokazati da Jokić ima pravo, ali da – reforma nije potrebna. Jer to što im nude i obećavaju, već postoji.

Mogao je Boras dovesti stotine, tisuće „znanstvenika“ s filozofskog, političkih, s pravnog fakulteta, jer Rimaca i Zakošeka ima kao u priči, pa i njih ponuditi kao uzorke djeci, posebno dječaku Horvatu koji traži da ga netko spriječi da – ne ide vani, iako mu se prema viđenom jako smiješi budućnost u ovakvoj Hrvatskoj. Trebalo je djeci i roditeljima ponuditi znanstvenike koji se grčevito bore za goli opstanak po predvorjima nekolicine ambasada u Zagrebu spremnih platiti njihove usluge u preodgoju Hrvatske, ili u Nišu, Paraćinu, Prnjavoru i još ponekom mjestancu po kurikularnim „zemljama ex Jugoslavije“.

Eto to je Boras jučer trebao uraditi.

Što sam zapravo htio s ovim reći?

To da je Hrvatska nisko pala, a za to nisu kriva ona djeca jučer na Trgu. Samo slijede primjere, osluškuju, razmišljaju o ponudi i prilagođavaju se – svijetlim primjerima. Nije li pun Sabor takvih primjera, nisu li televizijske zvijezde cure i momci koji tako razmišljaju, nije li gola guzica postala veći i sigurniji izvor prihoda nego – znanstveno otkriće na Ruđeru? Do te mjere da se i Ruđerovci svlače kao onaj Šiber iz Petog dana.

Jer usprkos povicima da današnje obrazovanje i društvo ne produciraju mlade koji znaju razmišljati, mladi jasno dokazuju da – znaju. Itekako.

Snalaze se u realnim okolnostima.

A realnost im nameću organizatori jučerašnjih prosvjeda i ideolozi i autori – reforme.

Zbog toga je Hrvatska pala jako nisko.

Znači li to da hrvatski narod ne valja, ili, da desetine tisuća ljudi koji su jučer bili na Trgu ne vrijede?

Nikako.

Ti ljudi nisu ništa ni bolji ni lošiji nego bi bili u istim okolnostima Nijemci, Japanci, Amerikanci, Francuzi. Jednostavno, to je primjer naroda koji nema vodstva, koji nema ponuđenu viziju, nema liderstva, a kad to nema, nema ni puta ka izvrsnosti ili stjecanju znanja.

Pa se ljudi – snalaze i razmišljaju na jedini mogući način.

Jer, samo nedostak liderstva, realnih vrednota, nužno dovodi do izbijanja svega i svačega na površinu mora, što valovi izbacuju na obale, ili zajednica na – trgove. A prva stvar koju će ljudi bez vodstva, bez znanja, bez ideje i poučeni iskustvom rektora Borasa i tisuća sličnih u televizijskim emisijama, u politici, medijima, kulturi, udrugama, na raznim vidljivim i uzoritim pozornicama usvojiti, jeste – kako ostvariti san ne radeći ništa?

Odnosno, snalazeći se.

Učenje, vrijednosti i izvrsnost na žalost ne stanuju u toj kući.

Pa tko ne bi podržao takvu reformu?

Zbog toga je skup jučer bio zapravo ogledalo aktualne Hrvatske, mjerilo duboke nacionalne i društvene krize i izraz kaosa u kojemu posve nepozvani ljudi i skupine s lakoćom manipuliraju stotinama tisuća ljudi nudeći im –životni loto. Točno to nudi Jokićeva reforma i svi oni koji ju podržavaju ovakvu kakva je ponuđena i koji misle da je to vrhunac ljudskih mogućnosti.

Bio bi, kad ne bi dobitak na lotu dijelilo stotine tisuća ljudi.

Tada bi uplata bila manja od dobitka.

Ne znam shvaćaju li to ljudi, koji su s dobrom vjerom došli podržati promjene na bolje.

Točno će to dobiti.

Autor: Marko Ljubić/Dnevno.hr

ANTIFINA SLIKOVNICA – Mogu oni i bolje topiti Hrvate i Hrvatsku

Podijeli članak s prijateljima

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari