Connect with us

BiH

Šteta je da Srbijanci više ne ubijaju naše političare

Objavljeno

-

Kolaboracionisti su ušetali u grad, žderali i pili, a gladan i žedan narod po tko zna koji put posipao je cvijećem nove okupatore i mahao njihovom zastavom kao sa svojom. Raja želi slaviti – svaki je povod prihvatljiv. Da smo se pridružili Albaniji, Hrvati bi slavili tjedan dana.

Zašto su Srbi prestali likvidirati naše budalaše? Kada nasušno trebamo četnike, oni su postali antifašisti. Kada je prije stotinu godina Stjepan Radić počeo pričati nebuloze o ujedinjenoj Europi, dobio je što ga ide, od našeg slavnog delije Puniše Račića. Slavko Degoricija kulturno je ispratio Arkana, korektno mu dao pištolj i Tuđmanovu sliku, ali je honorar vjerojatno zadržao za sebe, pa je Hrvatska završila u EU. Slično je Gavrilo Princip, uistinu krasan momak, ušutkao Ferdinanda Habsburškog, za sitnu paru – u to je vrijeme schengenska granica pomaknuta na Drinu. Izlazak RH iz Jugoslavije i ulazak SRH u EU jesu dva zrcalna događaja, koja daju sličan zbroj. RH se s vremenom pretvorila u SRH, a EU se pokušava transformirati u saveznu državu, sličnu SFRJ. Problem je što SRH po svome značaju u EU ide ispod bivših autonomnih pokrajina u Jugoslaviji. Nije više u pitanju samostalnost – izgubili smo autonomiju! RH već deset godina slijedi vanjsku politiku EU i zamjera se državama i nacijama s kojima nismo nikada imali bilo kakav nesporazum.

Kršćanska EU može sebi dozvoliti prividno ignoriranje kršćanstva

Tko u Australiji ne izađe na izbore, plaća kaznu. Kod nas je nametnuta lažna kultura uvažavanja većine: ne izlazim na izbore i tako nesebično dozvoljavam ostalim građanima RH da oni odluče. Sukladno funkciji koju obavlja, zahvaljujući našem poremećenom izbornom sustavu, Vesna Pusić dočekala je strane delegacije u ime MVP i RH. Sve je to teška pljuska braniteljima i hrvatskoj državotvornoj ideji, jedno nevjerojatno ponižavanje hrvatske nacije. Čudim se da relativno obrazovana Vesna Pusić pristaje na takvo ismijavanje ideje demokracije. Pa i katoličke vjere u RH. Ako je bila protiv osamostaljenja RH, to ne znači da treba postati personifikacija novog udruživanja RH, na posve suprotnoj strani. Ako je javno izjavila da je RH izvršila agresiju na BiH, takvoj RH nije trebala doći na čelo vanjskih poslova. Očigledno je da interesne skupine tjeraju svoje i da su pojedinci spremni glumatati što god želite. Sramotno je i politički nepismeno jučerašnje ignoriranje Crkve u Hrvata – kao da katolici prepuštaju Bogu da on odluči tko će vladati u Hrvatskoj, a Bog traži da i vjernici nešto pripomognu u tome. Katolici ostaju doma, a na izbore izlaze oni koji ne priznaju niti Boga niti njegov Dekalog. Vlast je suspendirala i šestu Božju zapovijed “Ne ubij!”. Činjenica je da katoličku Hrvatsku prezentiraju ateisti-teškaši: Zoran Milanović, Ivo Josipović i Vesna Pusić, prilično upitnog rodoslovnog podrijetla i određenja, bivši članovi Partije i raznih jugoslavenskih asocijacija, povezani sa komunističkim i komunističko-obavještajnim strukturama, pa se postavlja pitanje koliko je ovakav ulazak RH u EU u svojoj konačnici legitiman? Prilikom zrcalne proslave osamostaljenja RH, kardinal Kuharić bio je središnja pojava našeg izlaska iz ropstva, a jučer je kardinal Bozanić bio u zapećku. Kuharić se čudio da je samostalna RH proglašena bez kapi prolivene krvi, a danas se Bozanić vjerojatno čudi da je RH prepuštena starim jugoslavenskim strukturama bez ikakvog otpora.

Zašto je izostao Drugi domovinski rat, onaj za ulazak u EU?

Ponižavanje RH traje od dana njenog proglašenja. Tisuće godina čekali smo svoju formalno samostalnu državu, a onda se dogodilo da deset godina klečimo da nas bilo tko okupira. Dojam je da ‘naši’ vlastodršci potvrđuju svoju društvenu i političku neupitnost i da istovremeno uživaju u različitom ponižavanju hrvatske nacije. Okupatoru je dano na znanje da nas može čerečiti kako želi. Nije dovoljno naše tlo i naši resursi – žele da ih molimo da nas okupiraju, tako da se osjećaju ugodno, kao naši spasitelji i naši dobročinitelji. Odnosi okupatora i žrtve toliko su izokrenuti, da se čudim kako nije vođen novi Domovinski rat, ovaj put protiv EU za ulazak u EU. Trebali smo odmah nakon Oluje prebaciti svoje brigade na Trst i dalje na sjever, i prisiliti EU da nas okupira. Bljesak, Oluja i Kapitulacija! Prekomjerno granatiranje Bruxellesa i Haaga spasilo bi cijeli svijet. Bilo bi to na nivou Božje providnosti. Kao što bi prošlo pripajanje RH matici Hercegovini, prije nego pripajanje Hercegovine dijaspori RH, bilo je lakše, brže i kvalitetnije pripojiti EU matici Hrvatskoj, ishodištu Europe, kao što reče naš veliki simpatizer Goethe. Kao i administracija EU, strukture u Hrvatskoj stvaraju sličnu ugodu za sebe: svi oni dovode EU k nama! Njenu visoku korupciju, preskupu birokraciju i besmislene političke podjele. Nadajmo se da će i Hrvatska u EU istopiti neku svoju boleštinu.

Otkud tolike umrežene prike u EU?

Ulazak RH u EU je pažljivo posložen projekt jugoslavenskih nametnika. Čim je Franjo Tuđman spomenuo EU, u prvi su plan izašli komunistička diplomacija i jugoslavenska inozemna mreža. Velik broj zapadnih diplomata proveo je praksu u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Zbog njihove umreženosti i poznavanja stranih jezika i svjetskih središta, djeci jugoslavenskih funkcionara i predstavnika otvarale su se karijerne pozicije u RH. “Surađivao sam s Tuđmanom, Račanom, Sanaderom, Milanovićem, a prijatelji su mi bili najmoćniji ljudi EU. Milanović je bio moj diplomat. Izvrstan analitičar.” – kaže nam barun Janko Vranyczany-Dobrinović u današnjem Jutarnjem listu. Zorana Milanovića zapravo je u MVP zaposlio Ivo Sanader. Govorimo o velikoj isprepletenoj mreži zapadnih i istočnih diplomata, obavještajaca, menadžera i zgubidana, koja je usisala diplomaciju RH. Podzemlje ovdje preskočimo, kao da ga nema. Stvorena su međunarodna poznanstva i prijateljstva, pa su nam naši strani predatori kroz Pristupne pregovore za pridruživanje EU i različite komisije posve preuzeli državu. Na službenoj sjednici u EU, Zoran Milanović obratio se predsjedavajućem sa ‘Herman, hvala ti puno!’ Zamislite veselja da se drug Zoran Milanović rodio nešto ranije, pa da se u CK obratio Titu sa: Joža, hvala ti puno. Često požalim da Tito nije živ. Milanović, Josipović, Mesić i Pusićka bili bi manji od makova zrna.

Ne znam jeste li to uočili: nova aneksija BiH kasni. Praktično imamo suprotan proces: Ulazak RH u EU zapravo je Bağlama BiH. Možda je tako odgođen Treći svjetski rat, ali milijun Hrvata iza Une i Dunava ostavljeno je na cjedilu. Da, jučer smo to hladno učinili našim Hrvatima u BiH. I još smo slavili! Mi smo u EU, a vi niste! Blagi Bože, posve smo zaboravili naše Bunjevce! Kako će reagirati Zagreb u ruševinama EU, kada ga jednog dana istočni i južni Hrvati hladno otpile i uđu u neku komplementarnu asocijaciju.

Tvrtko Dolić/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari