Pratite nas

Intervju

STEVO CULEJ: U Hrvatskoj se provodi ‘suptilna tiha agresija i socijalni inženjering’

Objavljeno

na

Gospodina Stevu Culeja, hrvatskog branitelja i saborskog zastupnika, ne trebamo posebno predstavljati, riječ je o veteranu hrvatskih specijalaca i branitelju čiji je brat jedan od policajaca masakriranih u Borovom Selu. Saborski je zastupnik Hrvatske Demokratske Zajednice u osmom sazivu Sabora, a na predstojećim izborima ponovo je na listi u V izbornoj jedinici. Sa Stevom Culejom za Kamenjar razgovarao je Krešimir Kraljević:

Kamenjar: Dobar dan i poštovanje gospodine Culej, čast nam je i zahvaljujemo se što ste se odazvali na ovaj razgovor, iako ste često na Kamenjaru. Čitate nas, komentirate, no jedan komentar mi je upao u oko, pa ću vas to odmah pitati: izgleda da je i vas naljutio Rade Šerbedžija onom izjavom o Thompsonu? Kako komentirate očitu nepravdu, gdje su se svi oni koji pljuju po Hrvatskoj a žive ‘i rade’ u njoj, dobro potkožili. Stječe se dojam da se upravo potiču i nagrađuju oni koji Hrvatsku nikad i nisu htjeli?

Culej: Odlično uvodno pitanje! Hrvati su tijekom svoje povijesti ugostili mnoge pojedince i  narode. Velika  većina njih ostala je zahvalna na tome i postadoše odlični građani RH, pogledajte samo prezimena na Vukovarskom groblju. Nažalost jedan narod i pojedinci iz njihovih redova stalno pljuju po Hrvatskoj, zaboravljajući  kako smo ih primili/sklonili pred Turcima.

Koristim priliku podsjetiti kako je ratna šteta, prema grubom izračunu neovisnog analitičara, g. Grgića nešto veća od 260 milijardi dolara na dan 1.1.2016. Srbija ne smije u EU dok ne plati zlo koje je činila jer će se sve to ponoviti.

Što se tiče tog kvazi intelektualca i ofucanog glumca, koji nije dostojan niti kako bi mu se ime spomenulo, imate pravo, ali to više govori o boljševicma i njihovim nekrstičima koji odlaze na predstave sa smradom beogradske čaršije. Stvar dobrog ukusa, ali dozvolite javno pitanje;  što čeka DORH i razne udruge za kvazi ljudska prava? Hrvati, branitelji, invalidi i obitelji poginulih, politički zatvorenici nisu ljudska bića i moraju trpiti govor mržnje?

Kamenjar: Takvih primjera je mnogo, daje im se ogroman prostor u medijima. U stopu se prate i prenose njihove izjave pa čak se daje važnost i beznačajnim ‘Mirtama, Margetićima, Zoranu Ercegu’ i sl.,  A s druge strane na sve načine se pokušava omalovažiti prave vrijednosti, vjera, ljubav i Domovina. Thompsona su dočekali odmah po završetku veličanstvenog koncerta 05.kolovoza, s prekršajnom prijavom?

Culej: Japa Franjo su lijepo rekli : „ stoka sitnog zuba “. Kako vrijeme odmiče sve više sagledavam koliko je bio dalekovidan.  Predlažem podguznim muhama i beogradskim/briselskim konjušarima da (posmrtno) uhapse N. Š. Zrinskog i prekršajno obrade sve djelatnike HNK od 1918. do 1940.

Kamenjar: Prošlogodišnja priča se ponavlja? Ima li kraja tome?

Culej: Biskup Košić nedavno je ukazao na put. Glasajmo preferencijalno za ljude koji ne će poviti leđa.

Kamenjar: U Srbu su Jugonostalgičari na nedavnu obljetnicu doveli maloljetnu djecu da veličaju Tita i grubo pjesmom pozivaju doslovno na nasilje?

Culej: Zanimljivo pitanje, niti jedan od organizatora nije zato izbačen sa svoje pozicije u školama, nema niti suspenzija niti prosvjetnih inspekcija za četnikovanje nad djecom. Valjda je to konačni smisao kurikularne reforme.  Školama koje plaćaju porezni obveznici RH, dakle Vi i ja, stoluju boljševici, njihova kopilad i četnikuše najgore vrste.  Gdje su sada babe-žabe i ostale femino-fašističke kokoške za kvazi-ljudska prava?

„ prepoznati ćete ih po dijelima “  piše u Svetom Pismu.

Kamenjar: Medijska slika u Hrvata, ima li nade za Istinu? Svi mi koji malo pratimo zbivanja, znamo da je Istina drugačija od onoga što nam plasira većina medija. Može li se to urediti?

Culej: Lustracija nije samo uklanjanje udbaša. Udbaši su čukci koji postoje u svakom (komunističko-totalitarističkom) dvorištu.  Lustrirati znači osvijetliti i ukloniti sve one boljševike koji su bili nalogodavci  i svu onu kamarilu komunističkog smrada koja je putem CK, ali i sveučilišta generirala takav kadar. Naši NATO partneri to od nas očekuju, Europa to traži, valjda će politički vrh RH imati snage oduprijeti se sindromu „lex Perković“ i rasvijetlit svoju prošlost.

Kamenjar: Kolokvijalno kazano ‘običnom’ čovjeku je teško narušena i iskrivljena percepcija, pa i o braniteljima! Tko je po vama krivac što su branitelji danas doslovno na dnu društva, egzistencijalno ali i u percepciji dobrog dijela građana? Nemojte me pogrješno shvatiti, ovo uvjetno govorim, za mene su svi branitelji heroji i ponosan sam na sve vas, ja sam bio premlad da idem u rat, no bio sam tu, znam koliko je srce bilo i kako se išlo.

Culej: Kada kažem boljševici i njihovi nekrstići (kopilad) ne mislim na Peru, Jozu i svakog drugog običnog smrtnika koji je šutio i trpio Partiju,  Matu kao 5-dijete koji je ušao kako ne bi bio gladan i potajice krstio dicu… Ne! Tko god je 90-te sa nama stao, dobar je…Govorim o crvenim dinastijama za koje je Hrvatska slučajna država, a nekim čudom njihovi nekrstići dobivaju sve pozicije na ključnim fakultetima, pravosuđu i državnoj upravi. Ti farizeji služe stranim bankama.  I u medijima. Zašto su branitelji i njihova djeca drastično pod-zastupljeni u RH? Slučajno? Naravno ne!

Kamenjar: Znate li da je broj suicida, odnosno smrtnost u braniteljskoj populaciji povećana?

Culej: Nikad ruku na se dizat!

Kamenjar: S Tomislavom Karamarkom se već dugi niz poznajete, i ove godine je upalio svijeće za poginule redarstvenike u Borovu, ali i za heroja Čađu i poginulim policajcima u Banskoj Strugi! Jeste li u kontaktu s Karamarkom? Je li i on žrtva medija?   Mi iz Herceg Bosne imamo iste probleme, vjerojatno i mnogo gore, no srce nas veže i uz Hrvatsku, i zaista s teškom mukom promatramo sve ovo što se događa u Hrvatskoj. Naravno, da ne bi ispalo da samo vidimo loše stvari, zamjetimo mi i svaku pozitivnu pojavu. Evo ovih dana su aktualne OI u RIU, Osvojeno je mnoštvo medalja, Hrvatska je po mnogo čemu vrhunska, no izgleda da nam nešto fali, nešto nedostaje? Bi li bilo bolje da je provedena lustracija?.

Culej: Moj kolega i poznati analitičar, Zoran Grgić izjavio je: “Orkestrirani napad na Karamarka krenuo je upravo od trenutka kada je praktično pokrenuo lustraciju istražujući masovna stratišta hrvatskih civila u Sloveniji i Hrvatskoj. „ Jedna zanimljiva epizoda, magistar Grgić član je saborskog Vijeća za nadzor tajnih službi. Primili smo skupa  g. Krmpotića u Saboru , inače ključnog svjedoka u Munchenskom procesu, koji je čak morao i bježati iz RH zbog prijetnji, a kćeri su mu šikanirane otkazima.. Dan nakon toga g. Grgiću je zabranjen ulazak u Sabor, a Vijeće je raspušteno bez izbora novog…pametnom dosta. Usput on je kreator krilatice „lex Perković“ i s g. Mlakarom prvi je upozorio svjetsku javnost na taj problem. Domaći mediji pokušali su prešutjeti…. Svi mi  u HDZ-u moramo ustrajati na zajedničkoj stečevini EU, a to podrazumijeva i  lustraciju.

Kamenjar: SDP je zatvorio Arhiv na dodatnih 20 godina! Zašto ne otvore arhive,  Čega se toliko plaše? Mnogi dokumenti su uništeni i uklonjeni?

Culej: Kao što rekoh boljševici, udbaši i njihova kopilad. Što bi pošten čovjek sakrivao, ili što šokci kažu : „tko ima, nek pokaže čiste gaće…“

Kamenjar: Njemački sudac Dauster je presudio dvojici Udbaških šefova, čime je, mnogi tvrde, presuđeno cijelom jugokomunističkom sustavu. No, u Hrvatskoj umjesto osude i daljnjeg propitivanja, ‘pila naopako’?

Culej: Točno! Samo šokci vele ničija svića ni gorila do zore!

Kamenjar: Milanović se ponaša kao da ga se to ne tiče, u onoj debati s g. Plenkovićem, odglumio je da uopće ne zna ime Zdravka Mustača, nazvao ga je ‘onaj drugi’.  Zar i nakon svega po anketama vodi stranka koju on vodi?

Culej: Čaća Stipe će mu kazati tko je, ako već ne znade, ali sumnjam

Kamenjar: Zloupotreba represivnog i pravosudnog aparata u mandatu Milanovićeve vlade? Ali ne samo u mandatu, čini se da on vuče konce i nakon mandata? Tu su mnoge afere (Madison..), većina njegovih ministara je teško kompromitirana, sjetimo se afere sa servisom MIG-ova, Jakovina, Vrdoljak… Blamaža s kandidaturom Vesne Pusić u UN-u?

Culej: Usput, DORH nije nakon godinu dana ustanovio tko su policajci i po čijoj su zapovjedi upali u Markovu crkvu u Zagrebu. Zanimljivo, opet nema kršenja ljudskih prava branitelja, a afere MOSTA i SDP spavaju u dubokoj hladovini boljševika i njihove kopiladi. Žao mi je poštenih ljudi u MOSTU ima ih dosta tamo…

Kamenjar: Moram se dotaknuti sve učestalijih napada i skrnavljenja spomenika hrvatskim domoljubima i herojima. Barešić, J.M. Nicolier, svjedoci smo vandalizma i na objektu sisačke biskupije, koje potpisuje tzv „Antifa“? I SOA je u svom izvješću upozorila na porast netrpeljivosti te vrste. Jeli to izraz njihove nemoći ili je to nastavak one trajne mržnje prema svemu Hrvatskom. Prijatelj iz Šibenika mi se žali na sve učestalije podmetanje požara na njihovom području. Jeli to sve povezano na neki način?

Culej: Zamjeram SOA-i što nije jače podcrtala opasnosti od evidentno prisutnog lijevog radikalizma i ekstremizma. Nije niti upozorila na „socijalni inženjering“ o kojem govore katolički intelektualci. Migranti tj. Vojska bez oružja ili „tiha agresija“ kako je to rekao g. Buljević, stvarni su izvori ugroze po opstojnost RH. Ovo što postavljate u pitanju samo su otvoreni napadi, ali mi smo suočeni sa suptilnom i tihom agresijom koja u ovoj fazi ne podrazumijeva oružje. Kada u Slavoniji i cijelom hrvatskom prostoru odu mladi parovi s djecom a dođu anacionalni kriminalci i teroristi postati će glasači ljevice, što je i cilj. Već viđeno u Španjolskoj, od 2004 do 2011. , Zappaterro, kao premijer iz socijalističke radničke partije (tj. SDP) uveo je u državljanstvo otprilike 1,6 milijuna istočnoeuropskih cigana i otprilike 2,5-2.7 miljuna subsaharskih crnaca i arapa (procjene se razlikuju) sve odreda iz krim miljea. Integracije naravno nije bilo. Sve su to danas primatelji socijalne pomoći i leglo kriminala i terorizma. Postoje čak i naselja gdje kao većina pridošlice biraju svog gradonačelnika na štetu Španjolaca, uostalom pogledajmo kako je London dobio gradonačelnika.   TO nas čeka.

Kamenjar: Hrvatska, pogotovo Slavonija, postaje zemlja starih. Mladi svakim danom odlaze trbuhom za kruhom. Zanimljivo , većina tih mladih, djeca su hrvatskih branitelja, dok ostaju djeca onih koji su 1991 svoju djecu odveli na sigurno. Postaju li ti gospodari života i smrti u Slavoniji?.

Culej: Kao što rekoh socijalni inženjering, a boljševici se za svoju kopilad pobrinu. Nacionalna država je opasna po interese banaka i krupnog kapitala, pogledajte samo Orbanovu Mađarsku, zato se zdušno radi na zamjeni i starenju stanovništva…

Kamenjar: Mogu li se napokon u Saboru riješiti problemi koji se gomilaju u istočnoj Slavoniji, posebice u Vukovaru, od ćirilice, pravosuđa, odnosa manjine prema većini i nepoštivanja hrvatske države sa njihove strane. Kad mislim na pravosuđe, mislim i na sramotno suđenje vama i ostalim hrvatskim braniteljima. Upravo danas je izmjenjen statut grada Vukovara?

Culej: Ovisi tko će pobjediti na izborima i tko će preferencijalno pobijediti na listama. Preporučam preferencijalno glasati desnom rukom za čovjeka po mjeri očekivanja i onda će biti ok.

Kamenjar: Što mislite o Orepićevom ‘češljanju’ lažnih prebivališta?

Culej: Kasno i loše izvedeno.  Nije samo vikend-srbizam u Vukovaru, ima toga po cijeloj Hrvatskoj…

Kamenjar: Lijepo vas je opet vidjeti na listi HDZ-e i to na onom najzahtjevnijem zadnjem mjestu, na mjestu s kojeg u Sabor možete isključivo preferencijalnim glasovima i nitko uopće ne sumnja da ćete opet osvojiti najveći broj preferencijalnih glasova jer Stevo Culej se nikada u životu nije bojao izazova!?

Culej: Ne samo ja, branitelji su uvijek prvi u ratu, zadnji u miru, meni je ovo mjesto časno. Podržite sve branitelje u svim izbornim jedinicama…

Kamenjar: Što se promijenilo u Vašem životu ulaskom u politiku, odnosno Sabor?

Koliki je utjecaj na odluku da se uključite u političku bitku i to tamo gdje je to najvažnije u hrvatskom Saboru imao vaš veliki prijatelj  pokojni Ivan Vekić?

Culej: Bogu fala stekao sam nove prijatelje, ali nisam zaboravio stare. Teško mi je pala smrt Ivana Vekića, baš sad bi mi najviše koristilo čuti njegove analize i savjete. On je razumio procese i dosta je utjecao na mene kako bi se formirao u političara.

Kamenjar: Što očekujete od izbora?

Culej: Pobjedu.

Kamenjar: Hoće li ovi izbori biti „biti ili ne biti“? Ili da se poslužim Milanovićevom „Mi ili Oni“?

Culej: „Umjeće ratovanja“, preporučam dužno poštovanom europejcu i intelektualcu, g. Milanoviću. Sun Tzu je davno shvatio ono što dužno poštovanom europejcu i intelektualcu, g. Milanović ne razumije. Umijeće je od protivnika stvoriti saveznika, glupo je ratovati posebice unutar istog naroda ako se može postići drugim sredstvima. Zato će SDP definitivno izgubiti…

Kamenjar: Josipović je odustao od izlaska na izbore, ljevica se ne želi razdvajati?

Culej: Gospodin kojeg spominjete spada u prošlo svršeno vrijeme što se tiče politike i Hrvata. Za ostale ne znam.

Kamenjar: Također odustala je Željka Markić s ‘Projektom Domovina’, ne izlaze na izbore?

Culej: Ovdje stoji vaša teza. Željka Markić sebedajno je odustala u korist višeg cilja. Neovisno o njenom plemenitom cilju morati ćemo razmisliti o moralnom i etičnom postolju za okupljanje poštenog centro-kroatizma i 21. Stoljeću.

Kamenjar: Pravaši se ni ovaj put nisu uspjeli potpuno ujediniti, imamo par blokova, Pomak, Domovinsku Koaliciju, što mislite hoće li napraviti rezultat? Ili će to biti prosipanje glasova, znam da je ovo nezahvalno odgovoriti i predvidjeti.

Culej: Žao mi je poštenih i domoljubnih ljudi koji su tamo. Nažalost putuju u D´Hondtovu crnu rupu. Kanibaliziraju sami sebe u korist velikih stranaka.

Kamenjar: Može li pojedinac, strastveni domoljub poput vas, išta promijeniti ili učiniti kao saborski zastupnik, samoinicijativno, s obzirom na tanku većinu kakva je bila u Osmom sazivu Sabora? Hoću reći, umori li vas saborska procedura ili birokracija ili se ipak neke stvari mogu pomaknuti s mjesta! Svjedoci smo da mnoge inicijative naiđu na zid ili se jednostavno zagube ‘u birokraciji!’?

Culej: Nitko od nas nije sam. Bog je s nama. U mislima se uvijek prisjetim i poginulih suboraca, a ovi koji su preživjeli, ako su i ostali bez ruke, noge nisu ostali bez junačkog srca, ali i bez mozga. Puno mi se prijatelja javi i pomaže mi. Pogledajte samo misli dr. Franje Tuđmana. I mali narodi pobjeđuju u srazu s velikim idejama jer imaju istinu na svojoj strani.

Kamenjar: Siguran sam da ćemo vas opet gledati i slušati u Saboru. Hoćete li nastaviti biti beskompromisni borac za istinu i pravdu i što želite poručiti hrvatskom narodu pred ove izbore!?

Culej: Agresija na Hrvatski narod i na Hrvatsku Državu se nastavlja. Prikrivena je, oružje su mediji i financije, ali cilj je isti, uništiti narod Božji, dokinuti Vjeru u Boga, Obitelj i Domovinu.

Pobjedit ćemo!

Sa Stevom Culejom razgovarao Krešimir Kraljević/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Mirjana Hrga – Ako nekom pomogneš, populist si, ako ne, ohol si

Objavljeno

na

Objavio

U prvom intervjuu od kada je preuzela dužnost savjetnice predsjednice Republike za strateške politike i odnos s Vladom i Saborom, Mirjana Hrga otkriva kako je došla na Pantovčak, komentira stanje u medijima, ali i odnos medija prema političarima, iznosi vlastite političke stavove i objašnjava zašto imovinske kartice dužnosnika ne bi trebale biti servirane javnosti, piše Jutarnji List.

Možete li otkriti kako je došlo do vašeg angažmana u Uredu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović?

– Predsjednica i ja smo se znale isključivo kroz profesionalni odnos nje kao predsjednice i mene kao novinarke. Iznenadio me njen poziv. Premda sam život posložila u sasvim drugom smjeru, na kraju sam ipak prihvatila ponudu. U zadnjem razgovoru je izgovorila ključnu rečenicu koja je bila svojevrsni okidač. Ne želim reći što je izgovorila, jer vjerujem da ni ona sama nije svjesna koliku je to težinu imalo, ali rezultiralo je time da u predstojećem razdoblju stavim sve iza dužnosti koju prihvaćam. Možda će nekima zvučati staromodno, ali meni je velika čast služiti svojoj domovini.

Jeste li nakon preuzimanja dužnosti na Pantovčaku bili u kakvom kontaktu sa svojim prethodnikom Matom Radeljićem?

– Ne. Matu poznajem isključivo kao kolegu. 90-ih smo radili zajedno i mogu samo reći da je bio iznimno korektan kolega, dobar i od pomoći.

Govorilo se da je u pozadini vašeg dolaska u Ured predsjednice “bjelovarska veza”, pri čemu se mislilo na predsjednika Sabora i glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića koji je također iz Bjelovara.

– Čula sam i gore spekulacije, a ova mi se činila čak normalnijom u nizu netočnih. Nije bilo nikakve konspiracije, nikakvih posrednika, ničeg što bi moglo zagolicati maštu pobornicima teorija zavjere.

Kako izgleda radni dan u Uredu predsjednice?

– Dolazim ujutro oko 8.30 sati, cijeli dan radim na analizama, iščitavam zakone, razgovaram s ljudima koji traže posredovanje ili pomoć predsjednice. Ima jako puno posla.

Bilo je negativnih reakcija na vaše imenovanje s desnih portala. Tako vam se izvukao intervju koji ste na Al Jazeeri radili s akademikom Iblerom i pitali ga što imaju Hrvati s Dubrovnikom kada je sve napravljeno prije 600 godina. Kako ste doživjeli te reakcije?

– Ne razumijem od kuda ti napadi. Pa zar nisu mene stalno optuživali da sam desničarka? Izgleda da je sve podložno promjenama i tumači se kako kome treba. Pa ja sam osoba koja se u srcu Hezbolaha jasno predstavljala Hrvaticom i katolkinjom. Ne pada mi na pamet upuštati se u jalove rasprave kako bih objašnjavala da nisam antihrvatski element koji dovodi u pitanje hrvatsku povijest Dubrovnika. Kada je 2000. godine SDP došao na vlast ja nisam mijenjala stavove, nisam se prodala za Judine škude, nego sam dostojanstveno izdržala tri godine suspenzije i onda izašla na tržište. To su moje vrline. Ja tu ne nalazim manu.

Što je bio motiv za napade s desnih portala?

– Ni jedna bolest nije zdrava. Pa tako ni zavist. To su pokušaji podmetanja. Ako umanjiš mene, automatski umanjuješ i predsjednicu. Ako ja ne vrijedim, onda ne vrijedi puno ni ona koja me izabrala. Igra je savršeno jasna.

Je li još uvijek prisutan osjećaj gorčine nakon odlaska iz novinarstva?

– Ta se gorčina isključivo odnosi na moju zadnju godinu rada u novinarstvu i to nakon šest godina provedenih u nekim drugim zemljama, na drugoj profesionalnoj televiziji. Novinarstvo će ostati u mom srcu kao jedna od najvećih ljubavi. Ali ono s čime sam se suočila nakon povratka u Hrvatsku je bio stres i ne bih si to više priuštila.

Znači li prihvaćanje dužnosničke funkcije u Uredu predsjednice definitivno zbogom novinarstvu, ili su vrata i dalje odškrinuta?

– Ne bih voljela da netko za pet godina pročita kako sam izričito rekla da se neću vratiti u novinarstvo. Ali bih voljela ostati pri ovom stavu da nakon 24 godine novinarstva pošto sam zaklopila knjigu i ušla u politiku, više nema povratka.

Kakvo je danas novinarstvo u Hrvatskoj?

– Možda je bolje pitanje u kakvoj je situaciji današnje novinarstvo. Ovo su iznimno teška vremena kada su PR-ovci i financijski moćnici pobijedili novinare i vijest. Ako ne pronađemo način kako osnažiti novinarstvo, doći će još teži dani. To u konačnici neće biti šteta samo za novinare, nego za društvo u cjelini. Novinari su kontrolori vlasti, i tko će to činiti ako oni nestanu? Naravno, govorim o odgovornom novinarstvu, a ne onima koji nisu u stanju provjeriti informaciju, pa čak ni nazvati drugu stranu.

Uz sve smo se našli na meti sudova koji dosuđuju velike odštete za vrlo suspektne slučajeve povrede časti i ugleda.

– Pobornik sam toga da se novinarstvo mora osnažiti i da mora biti odgovorno. Novinari su nekada bili gospoda, a danas se sve svelo na fore i fazone. Ne možete nekoga iz vlastite komocije nazivati šovinistom, ultradesničarem, pripadnikom ovog ili onog tabora kao što su meni napravili. To netko čita, narušava se nečiji ugled. Novinarstvo mora biti odgovorno da bi bilo jako.

Je li gotov proces povodom vaše tužbe protiv Novosti zbog teksta u kojem se vaš dolazak na RTL komentirao kao profesionalno samoubojstvo?

– Još traje pa ne bih o tome.

Kako će se odnos s Miloradom Pupovcem reflektirati na aktualnu dužnost? Vi ste savjetnica predsjednice države, a on, uz to što je predsjednik SNV-a, je saborski zastupnik i član vladajuće većine.

Milorad Pupovac i ja nemamo nikakav odnos. Ako se kroz posao sretnemo, to više neće biti odnos političara i novinarke nego može biti postupanje na tragu zajedničkog društvenog interesa.

Nedavno ste u funkciji savjetnice predsjednice šetali Zagrebom s Milanom Bandićem s kojim također imate vrlo neugodno iskustvo jer vas je vrijeđao nakon emisije u kojoj ste ga suočili s teškim materijalnim uvjetima u kojima funkcioniraju zagrebački vrtići.

– On se davno, još kada sam bila na televiziji, ispričao zbog toga. Šira javnost je upoznata s našim turbulentnim odnosima u kojima je dolazilo i do žestokih sukoba, ali to je tako i nije moglo biti drugačije. Ja sam inzistirala na odgovorima, a on na svojoj poziciji.

A što se tiče šetnje Zagrebom, on je bio u funkciji domaćina i ni na koji način se nije mogla osjetiti nekakva nelagoda.

Mediji su primijetili kako u Zagrebu, za razliku od drugih mjesta u Hrvatskoj, nitko nije zaustavljao predsjednicu, niti tražio da se fotografira s njom. Što vam to govori?

– Ništa, jer neke medije ne zanima što se stvarno dogodilo. Oni dobiju nalog i imaju točno razrađen plan kako će priča na kraju izgledati. Šetnja za koju me pitate bila je Tkalčićevom ulicom u jutarnjim satima, u vrijeme kada ljudi rade. Predsjednica je odlučila obići svih 20 županija, i normalno je da na isti način tretira Grad Zagreb koji ima poseban status. Ne možete ga zanemariti i to ne bi bilo u redu. Istina, neobično je jer je to grad u kojem predsjednica živi i djeluje. Bilo je izazovno napraviti program u tako velikom gradu u kojem ima puno uspješnih kompanija i pojedinaca. Kome posvetiti posebnu pozornost, koga izostaviti? Otišlo se na dvije lokacije, a treća je, s obzirom na rastući turizam, bila šetnja Tkalčićevom. Ništa neobično. Umjesto u uredu, s informacijama smo upoznati u jednoj od najljepših zagrebačkih ulica.

Činjenica je da mediji prenose ono što političari serviraju. A na meniju je svašta, ponajviše populizma.

– Mogu govoriti samo o Uredu predsjednice. Rad Ureda je transparentan, a ja navijam da se još više otvorimo prema javnosti. To su uostalom i molbe koje su mi iznijeli novinari, a moja je dužnost bila da ih prenesem predsjednici.

Ne poseže li i predsjednica Grabar-Kitarović za populizmom?

– A što bi to kod nje bio populizam?

Praćenje nogometnih utakmica, farbanje zidova, udomljavanje psa…

– Ne slažem se! I drago mi je što ste otvorili ovu temu jer ona pokazuje jal, pretjeranu kritičnost i neobjektivnost dijela hrvatskog društva. Dobro je pratiti i strane medije i vidjeti kako su oni pisali o nazočnosti predsjednice na sportskim borilištima i usporediti s tim kako su to pratili neki naši mediji. Kada čovjek ne bi bio u stanju pratiti strane medije, doista bi stekao negativan dojam. Ono što strani mediji ističu kao nešto pozitivno, nekome kod nas smeta pa to naziva populizmom.

Ipak, više znamo o predsjedničinoj dijeti nego o tome kako je i zašto promijenila stav o Marakeškom sporazumu.

– U Marakeš nije otišla jer smatra da je pitanje imigracija pitanje unutarnjih poslova. Rezerve koje ima prema sporazumu odnose se na ‘mehanizme kontrole provedbe’ nečega što bi trebalo biti dobrovoljno. Dakle, stav je poznat, a problem je možda i novinara kojima je važnija tema dijeta, nego što misli o uistinu ključnim temama: demografskoj politici, na osnovu čega je pisala prijedlog programa za otoke, za brdsko-planinska područja, o njenom doprinosu rješavanja pitanja blokiranih, što je sve radila u Slavonskom Brodu da se riješi problem zagađenja… Budimo realni, novinarima je interesantnije sve drugo, sami se bave trivijalnim pitanjima i onda isti ti mediji nešto zamjeraju. Odakle im pravo?

Ne nudi li predsjednica sama trivijalni sadržaj? Kad je otišla u Slavonski Brod, problem zagađenja je začinila informacijom da je udomila psa.

– To je opet drska medijska interpretacija. Predsjednica ni na koji način nije komunicirala taj potez, svjesna mogućih osuda za populizam, nego su mediji koji su pratili njen posjet to nametnuli kao priču. Dakle, idemo do toga da će političar, ako će htjeti preživjeti, morati imati vlastiti medij. Kika? Taj pas nije bio namješten! Dogodio se. I danas živi ovdje u Uredu. Kada Barack Obama kupi psa, aplaudira mu cijeli svijet, a u ovom slučaju je to populizam.

U izbornoj smo godini i spominje se puno kandidata za predsjednika, a ankete šanse za drugi krug daju Zoranu Milanoviću. Poznajete ga, a pamtimo vaš žestoki intervju s njim na RTL-u. Može li on, po vama, ugroziti drugi mandat Kolindi Grabar-Kitarović?

– Predsjednica se još nije izjasnila o kandidaturi. A Zoran Milanović, kao i svatko drugi tko se odluči, može biti ozbiljan kandidat ako se potrudi i ako ga isprati malo sreće, zašto ne? A što se intervjua tiče, ja sam dvije godine prije drugih kolega otvorila pitanje njegovih suradnika. Među ostalima, pitala sam ga i za Milanku Opačić koja je danas tema i ostalim kolegama tako i samom SDP-u. Tada mi se to strašno zamjeralo.

Je li Milanović to zamjerio?

– Nikako! Što bi zamjerio? Nakon tog intervjua najnormalnije smo sjeli, popili piće i ugodno razgovarali. Milanović nema problem s tim da novinari rade svoj posao i propituju. Mislim da više imaju problema oni koji se iz petnih žila trude njemu pomoći, a pitanje je koliko njemu ta pomoć uopće treba.

Od kada ste na Pantovčaku, predsjednica je angažirana po pitanju korištenja ulja kanabisa za liječenje. Ima li tu još aktivnosti osim pomilovanja Huanita Luksetića i podrške onima kojima je kanabis lijek?

– Predsjednica je detaljno upoznata s tim slučajem od prvog dana i pozorno ga prati. Jasno je da se ne može priča zatvoriti s jednim pomilovanjem. Pun mi je stol pisama ljudi koji mole pomoć. Ne govorimo samo o oboljelima od multiple skleroze kojih je oko 6500, nego o ljudima s teškim epilepsijama, oboljelima od karcinoma kojih ima na desetke tisuća. Svi oni su probali, ili koketiraju s idejom da koriste pripravak koji bi im ublažio simptome. Hrvatska je 2015. godine bila prva zemlja koja je odobrila prodaju pripravaka na bazi kanabisa u svojim ljekarnama. Međutim, od tada se dogodilo puno stvari koje nisu išle na ruku ljudima. Ako je neki lijek legalan, ne znači da je dostupan. Od ožujka ga nema u ljekarnama i ljudi ga moraju tražiti na crno. A kad ga ima, jako je skup.

Postoji nekoliko načina da se to riješi. Pritom ne govorim o legaliziranju marihuane u rekreativne svrhe, nego o korištenju pripravaka na bazi kanabisa isključivo u medicinske svrhe. Treba odlučiti što učiniti da se ljudima olakšaju muke. Ovo je tema na kojoj se ne smiju skupljati politički bodovi, niti se itko treba bojati da će ih izgubiti neovisno o tome koliko je dio javnosti konzervativan.

Kako to riješiti?

– Jedan od mogućih i najbržih načina je da se možda razmisli da umjesto jednog bude više dobavljača, pa će onda tržište samo po sebi regulirati cijenu koja je sada previsoka. Nadalje, liječnici trebaju koristiti svoje pravo da propisuju recepte ako postoji opravdani medicinski razlog za to, bez obzira koje specijalizacije bili.

Treba li dopustiti uzgoj marihuane u medicinske svrhe?

– Podijeljena su mišljenja. Europski parlament ovih dana poziva na financiranje novih istraživanja o kanabisu. Tome treba pristupiti pametno kako bi se postigao valjani cilj, bez da se ode u sivu zonu.

Nismo li u sivoj zoni. Ljudi smiju koristiti ulje kanabisa, ali je skupo i ne smiju ga proizvoditi?

– U tome se mogu složiti. Ovo je problem koji se mora riješiti.

Treba li marihuanu tretirati jednako kao i druge teške droge?

– Čitala sam neki dan o tome koliko se tona marihuane potroši samo u Zagrebu, a ona je zabranjena. To su ogromne količine, a onda se netko poigrao i izračunao da bi proračun bio bogatiji za nekoliko milijuna kada bi se ubirao porez na marihuanu kao na cigarete. No to je ozbiljno političko pitanje o kojem treba provesti temeljitu raspravu.

U kojoj je fazi postupak pomilovanja Huanita Luksetića?

– Ministar pravosuđa će se očitovati ovih dana. Pitanje je dana kada će se to riješiti.

Je li došlo još zahtjeva za pomilovanje?

– Koliko ja znam nije. Ali je došlo puno pisama i molbi za pomoć. Ljudi su očajni.

Zaduženi ste za savjetovanje o odnosima s Vladom i Saborom. Što radite na tom polju?

– Kako koja tema nalaže. Trenutačno radim na otvorenim vratima s temom doniranja organa gdje Hrvatska ima odlične rezultate, a tu surađujem s Ministarstvom zdravstva. U slučaju Huanita komuniciram s Ministarstvom pravosuđa, a s Ministarstvom financija razgovaram o blokiranima.

Priprema se novi Ovršni zakon. Ima li i predsjednica primjedbe na nacrt?

– Predsjednica se očitovala na novi prijedlog Ovršnog zakona i dala svoje mišljenje. U kontaktu je s blokiranim građanima i u odnosu na to da se izbjegne šteta ili problemi riješe na primjereniji način, dala je četiri konkretna prijedloga i dvije sugestije na razmatranje kao rezultat konkretnih razgovora s ljudima koji su uistinu očajni.

Uvijek ste javno iznosili svoje političke stavove. Ima li onih u kojima se ne slažete s predsjednicom?

– Za sada ne.

A oko Thompsona?

– Ne znam kakav je njen odnos prema njemu.

Predsjednici je omiljen pjevač, a vi ste svojevremeno prema njemu bili kritični radi koketiranja s ustaštvom?

Thompsona sam dovela u studio i pitala ga zašto već jednom ne završi s time. Rekla sam da vjerujem kako ne veliča ustaštvo, ali i kazala da mora pod to podvući crtu i jasno se izjasniti. Uostalom, to su trivijalne teme. Meni je njegova ‘Lijepa li si’ jedna od omiljenih pjesama.

Ne bih se složila. Isticanje ustaških i fašističkih simbola je veliki problem u Hrvatskoj.

– Ne mislim da je on proustaški orijentiran. On pjeva o ljubavi prema domovini. Može ga se u političkom smislu nazvati konzervativcem, ali mislim da je svima jasno da je bilo kakvo koketiranje s tekovinama totalitarnih režima, pod kojima se naravno podrazumijeva i ustaški režim – nedopustivo.

Puno ste kao novinarka putovali Bliskim istokom. Kakav je vaš stav prema Marakeškom sporazumu?

– Kada bih vam pričala što sam sve vidjela u tom svijetu gdje su stotine tisuća ljudi poslani na put bez povratka, kako su ti nesretnici postali valuta za potkusurivanje ne samo svojih zemalja, nego i drugih, mogli bismo dane provesti u razgovoru. Naš pogled je iskrivljen i priča za nas počinje 2015. kada su izbjeglice došle na naše granice. Ja sam ih pratila od 2011. godine i vidjela da žele blizu svoje zemlje dočekati mogućnost povratka. No, to je dio priče. Više ne možemo govoriti samo o izbjeglicama nego govorimo o migrantima.

A Marakeški sporazum? Migracije su dio ljudske povijesti i jedan od većih izazova sadašnjosti.

– Migracije su tema koja nas tek čeka. Mi smo se zatvorili u svoje okvire i ne znamo koliko je milijuna ljudi migriralo samo radi klimatskih promjena. Držimo se samo toga je li predsjednica podržala Marakeški sporazum ili nije, i što kaže Vlada. Birokrati se uvijek potrude nešto staviti na papir, no to ne mora uvijek odgovarati stvarnom stanju na terenu i odgovarati spremnosti da se ljudima doista pomogne.

Predsjednica bi čvrsto zatvorila granice i poslala vojsku da spriječi ulaz ilegalnih migranata.

– Ono što predsjednica zastupa je čvrsta kontrola ilegalnih prelazaka granice. Dakle, ako netko traži azil, čemu pokušaji ilegalnih ulazaka? Mišljenja sam da kada uđu u našu zemlju, oni su naša briga i treba prije dati njima nego nama da se što prije uklope u društvo. Ali mi moramo štititi svoje granice u ime sadašnjih i budućih generacija. Ne trebamo ih otvoriti i plaćati grijehe imperijalističkih politika.

Vaša je imovinska kartica izazvala dosta interesa. Vidi se da vam nije loše, a pola plaće dajete dvjema obiteljima. Je li to populizam.

– Danas je sve populizam. Nikad nije dobro. Ako nekome pomogneš – populist si. Ako ne pomogneš – ohol si. Objava imovinske kartice je bila jedna od žešćih čitulja u Hrvatskoj, pravi poziv na linč. Ne mogu to razumjeti. Suprug i ja smo s ponosom naveli do zadnje lipe sve što imamo.

U redu je da se imovina dužnosnika prijavi kako bi nadležna institucija mogla pratiti jeste li poziciju iskoristili za vlastito bogaćenje, ali smatram da nije u redu da to bude javno servirano. Čemu to služi? Da mi, kome god padne na pamet, pokuca na vrata?

Kako ste izabrali obitelji?

– Nisam mogla vjerovati da ću se morati ispričavati zbog toga što dajem dio plaće. Poznato je da ja nemam djecu, ali to nije razlog da ne pomognem djeci koja su rođena u neimaštini, od prvog se dana suočavaju s grubošću života i nemaju isti start kao ostali. Što je ljepše nego im pomoći. Kako sam ih izabrala? Htjela sam znati gdje novac ide i da s njime dvije obitelji lakše dišu. Obje obitelji imaju dječicu.

Ostavit ćete dojam da novinari super zarađuju.

– Ja sam uvijek jako dobro zarađivala i možda zato nisam nikada dobro kotirala u hrvatskim novinarskim krugovima. Prva sam imala transfer od 100.000 DEM kada sam prešla s HTV-a na Novu TV i još uz to dobru plaću. Super sam zarađivala i na Al Jazeeri. Dakle, uvijek sam jako dobro živjela od novinarstva.

Jutarnji List

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman

Objavljeno

na

Objavio

Američka povjesničarska židovskog podrijetla dr.sc. Esther Gitman koja svojim istraživanjima svijetom širi istinu o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ponovno je u Hrvatskoj!

Intervju don Damira Stojića s dr. Esther Gitman na Laudato TV-u…
Dr. Githman je povjesničarka, židovka rodom iz Sarajeva, koja živi u New York-u i Izraelu.

U potrazi da sazna kako je ona, njezina obitelj, a i toliki drugi preživjela II. svjetski rat, otkrila je ogromnu ulogu koju je pritom imao nadbiskup Stepinac i katolički svećenici.

Njezino objektivno proučavanje izvornih dokumenata i neopterećenost ideologijom razbija mit koja želi umanjiti ulogu Stepinca i katoličke crkve…

Svjedok istine i glas savjesti, dr. Esther Gitman

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari