Poznati psihijatar dr. Herman Vukušić osvrnuo se na najnoviji istup predsjednika HSS-a Kreše Beljaka:

BELJAK OPET U ELEMENTU😡

Ne kaže badava narod: “Nitko ne može protiv budale koliko budala može protiv samoga sebe!”

Krešo Beljak, oličenje političkog hubrisa, bahatosti i primitivizma opet je jučer, prilikom godišnje skupštine križevačko-kalničkog HSS-a sa govornice “opleo” po hrvatskim braniteljima.

Beljak je tom prigodom, između ostaloga, rekao “kako je njegov prijatelj Zoran Milanović dvije godine trpio šator šačice pijanaca u Savskoj”.

-Da sam bio ministar ili premijer to nepoštivanje zakona, ustava, propisa ne bi trpio 24 sata – rekao je Beljak i napomenuo kako nema hrvatskog generala koji nije multimilijuner (citat sa portala “Kamenjar”).

Šačica pijanaca???

Kao prvo, kao što sam već naveo u prethodnoj objavi o apsolutnoj depolitizaciji FB inicijative protiv Beljakovog govora mržnje, jedan sam od prvih koji je kritički pisao i govorio o nekim objektivnim negativnostima vezanim za braniteljski prosvjed u (tada) Savskoj 66.

Međutim, svesti jedno opravdano okupljanje nezadovoljne a zaslužne društvene skupine na “šaćicu pijanaca” može samo devijantni i zločesti um koji nema niti malo poštovanja za žrtve Domovinskog rata.

Iako argumenti Beljaku ništa ne znače, ovim putem želim njega i njegove istomišljenike podsjetiti da su prosvjedu u Savskoj prethodila zakidanja prava najtežih ratnih invalida, kao i neodgovorne izjave visokih dužnosnika Ministarstva branitelja po kojima su pripadnici neprijateljske vojske ispadali “otporni heroji” u odnosu na naše branitelje.

Kada je prosvjed počeo, još se tijelo pokojne Nevenke Topalušić nije niti ohladilo, a sa petog kata Ministarstva branitelja ismijavali su se žrtvama Domovinskog rata, kako vojnim, tako i civilnim.

Sve se to moglo čuti na audio zapisu kolegija koji je tadašnji ministar Predrag Matić osobno vodio, a Bojan Glavašević zavijao “Busovača, zdravoooo!”

Grupa “BRANITELJI PROTIV BELJAKA” u nepunih je 24 sata prikupila skoro 1.000 članova bez (za sada) većeg tehničkog i organizacijskog angažmana, a cijelo me jutro zovu ratni prijatelji od Vukovara do Dobrovnika i šalju poruke potpore.

Stoga, ovim putem poručujem Kreši Beljaku da u skoro vrijeme može očekivati ” šačicu pijanaca” u Samoboru, na legalno prijavljenom, mirnom i dostojanstvenom prosvjedu protiv njegovih poruka mržnje i netolerancije.

Ili to smiju samo Rada Borić i Jelena Veljača?, napisao je Vukušić na facebook-u.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nazivi hrvatskih ulica još slave ubojice Hrvata. A cijela Hrvatska zemlja je veliko skriveno grobište hrvatskih žrtava.

Dijelim ovu objavu koja samo djelomično prikazuje stratišta Hrvata u okolici Zagreba. A ostala naša stratišta, od Austrijske do Bugarske granice?

“POLITIČKA PROMIRBA NA KOSTIMA MUČKI UBIJENIH ZAGREPČANA PARA BOŽJA NEBESA PRAVEDNOSTI!

A što su do sada uradili, sve veliki katolici: Predsjednica RH, predsjednik Vlade i Sabora RH, te zagrebački Gradonačelnik, koji u svom dugom mandatu nije imao vremena ni promijeniti ime ulice Titovog kapetana Vlade Ranogajca, koji je je potpisao na stotine i stotine smrtnih presuda, bez sudskoga procesa, te kasnije za nagradu postao ugledni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza?

Zašto oni da sada nisu barem postavili spomen obilježja na sva poznata zagrebačka stratišta, nego se kite tuđim perjem, a LUK NI JELI, NI LUK MIRISALI?

1. Bukovečka šuma – broj žrtava nepoznat – Obavljane masovne likvidacije;
2. Brestovec – 1945 (poraće) – Ranjenici iz bolnice Brestovec i uhićeni domobrani odvede su u šumu gdje su likvidirani. Broj žrtava je nešto preko 50;
3. Čučerje (selo Trstenik) – srpanj 1945 – likvidirano 7 domobrana koji su najprije sebi iskopali grobove. Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika;

4. Galovići – 1945 – likvidirano 13 njemačkih vojnika koji su zakopani u dva grobišta – ubili ih partizani;
5. Gornji Mikulići – likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika koji su
6. Dotrščina (šuma) – svibanj 1945 – broj žrtava 7 000 i više – postoji više grobišta; – poubijali ih partizani

7. Gornje Vrapče – 1945 – broj žrtava 2 000 – 2 500. Likvidirani zarobljenici iz logora Senjak i bačeni u špilju zvanu Dragulinec na Horvatnici. Žrtve su uglavnom bili Zagrebčani te bolesnici iz psihijatrijske bolnice u Vrapču. – patizani i vlast FNRJ;
8. Gornje Vrapče (Kolarska Gora) – 1945 – izvršene masovne likvidacije na više od 70 osoba;
9. Gornje Vrapče (u blizini Kolarske Gore) – 1945 – ubijeno oko 180 osoba i bačeno i zatrpano na šest lokacija;

10. Gornje Vrapče (špilja ispod kote Brežan) – 1945 – ubijeno i pokopano oko 30 žrtava;
11. Gračanska cesta – travanj i svibanj 1945 – Nepoznat veliki broj civila doveden i ubijen. Prilikom dizanja zemlje na mjestu zvanom Tri humka, iskopan je jedan od posmrtnih ostataka te bačen u Savu. Ostali su u masovnoj grobnici na tom mjestu;

12. Lokacije:
I. Gračani (Stremec;
II. Ribnjak;
III. Matkov Brijeg;
IV. Golača;
V. Đurkov voćnjak;
VI. Lonjšćina;

VII. Šiftarov vrt;
VIII. Šiftarov vinograd;
IX. Bešđićev vrt; Trnčićevo dvorište;
X. Trnčićev brijeg;
XI. Sljeme-Stare Sjenokoše;
XII. Okrugljak;
XIII. Banićevo dvorište;

XIV. Zlodijev brijeg;
XV. Peščenka;
XVI. Zdenčec (prva lokacija);
XVII. Zdenčec (druga lokacija);
XVIII. Zdenčec (treća lokacija);
XIX. Bjelčenica;

XX. Obernjak – Brestovac;
XXI. Krivćev brijeg (prva lokacija);
XXII. Krivćev brijeg (druga likacija);
XXIII. Jelačićev brijeg (prva lokacija);
XXIV. Jelačićev brijeg (druga lokacija)

19.V.1945 – u svim ovim lokacijama ubijeno je i pokopano, što vojnika što civila do 2000;
13. Horvati – 1945 – u hrastovoj šumi, a cesti Zagreb Karlovac u krugu 500 m razbacano je preko 50 grobišta
14. Jarek – 8.V.1945 – žrtve su streljane, pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva i ne zna se točan broj;
15. Jelenovac – svibanj 1945 – 12 osoba je streljano i zakopani su u potoku kod Čulumovićeve šume;

16. Kupinečki kraljevec (Hasan Breg) – uhapšeno 15 osoba, likvidirani i bačeni u jamu;
17. Lipnica (šuma Radovanec) – 1945 – uhvaćeno 10 njemačkih vojnika i streljano;
18. Ljubijska ulica – svibanj 1945 – likvidirano preko sto hrvatskih i njemačkih voj nika i civila. Bačeni u jamu;
19. Kanal (logor) – 1945 – u taj su logor sabirali zarobljene hrvatske vojnike, koje su noću ispražnjavali likvidiranjem. Broj osoba nepoznat;

20. Prečko (logor) – 1945 – likvidirani zarobljeni hrvatski vojnici;
21. Maksimirska šuma – svibanj i lipanj 1945 – broj žrtava nepoznat. Dovažani đaci i studenti iz zatvora u Petrinjskoj ulici i streljani u Maksimirskoj šumi – partizani i vlasti FNRJ;
22. Perivoj Maksimir – svibanj 1945 – Nepoznat broj hrvatskih zarobljenih vojnika mučen i streljan. Zakopani u ombrambene jarke u blizini zgrade Poljoprivrednog fakulteta;
23. Maksimir (ulica Gospočak) – svibanj 1945 – Prko 30-ak vojnika i civila vezanih žicom, bačene u jarak i rafalima pobijeni;

24. Markovo polje – 24/25. siječnja 1947 – dvije civilne osobe likvidirane i pokopane pokraj groblja;
25. Markuševac – svibanj 1945 – strijeljan veći broj osoba većinom civila;
26. Ulica Miholićev Put – 10. svibnja 1945 – streljano 108 hrvatskih vojnika;
27. Mirogoj (kraj krematorija) – 1945 – streljano mnoštvo osoba i zakopano podno krematorija;

28. Mlinovi – Nepoznat broj osoba zakopan nakon likvidacije;
29. Miroševac (kod potoka Trnava) – 1945 – streljano oko 40 osoba čiji su ostaci nađeni na istočnoj obali potoka;
30. Pedagoška akademija u Savskoj ulici – dovedeno oko 300 zarobljenika iz zatvora i streljano. Zakopani su u jamu u dvorištu Akademije. Jama je zatrpana i na njoj zasijano raslinje;
31. Šuma iznad Prečkog – svibanj 1945 – likvidirano 750 domobrana;
32. Pod Sljemenom – svibanj 1945 – sve su zatvorenike zatvora Nova Ves odveli i streljali i zakopali u jame….”

Što vi mislite o ovoj temi?