Pratite nas

Vijesti

Stigla nova ponuda iz Amerike

Objavljeno

na

Na prošlotjednoj velikoj vojnoj izložbi, ASDA-i u Splitu u vojnim krugovima pročulo se da u SAD odlazi visoki hrvatski predstavnik kako bi mu Amerikanci prezentirali novu ponudu.

U hrvatskoj Vladi potiho i vrlo oprezno nastavljaju raditi na pronalasku tzv. B rješenja za nabavu eskadrile borbenih zrakoplova. Nakon šoka prije tri i pol mjeseca, kada je propao posao s Izraelcima, eskadrila već opjevanih F-16 Baraka, zbog protivljenja SAD-a, ostat će u Izraelu, a u HRZ-u i MORH-u nemaju vremena za razočaranost. MiG-ovi 21 na kojima još lete naši borbeni piloti u stanju su koje ne jamči dulju operativnu uporabu i održavanje NATO sposobnosti vlastitog zračnog nadzora neba, piše Večernji List

Na prošlotjednoj velikoj vojnoj izložbi, ASDA-i u Splitu u vojnim krugovima pročulo se da u SAD odlazi visoki hrvatski predstavnik kako bi mu Amerikanci prezentirali novu ponudu. I doista, doslovce sa ASDA-e u Washington je otputovao viceadmiral Robert Hranj, koji odlazi vidjeti “ima li tu zaista neke realne i priuštive ponude za HRZ”, kažu u kuloarima. Amerikanci se ovdje drže roka koji su sami zadali, kada su Hrvatima obećali “dajte nam četiri mjeseca pa ćemo za vas pripremiti novu ponudu”.

Izbor Hranja kao osobe koja nastavlja posao na nabavi eskadrile jest zanimljiv, ali i logičan. Hranj i jest jedan od najperspektivnijih časnika HV-a. Nakon Domovinskog rata koji je proveo u HRM-u, karijera je tog 56-godišnjeg Varaždinca dalje vodila u vojnu diplomaciju, 1994. prvi je naš vojni izaslanik u SAD-u, gdje će kasnije završiti i mornaričku ratnu školu.

Po povratku u RH preuzima službu koja će RH odvesti u NATO, a postaje i zapovjednik HRM-a. Hranju je dano isplanirati i zapovijedati najsloženijom vojnom vježbom HV-a nakon rata “Velebitom 18 – združena snaga”. Sada je na funkciji direktora Glavnog stožera, a očito da je osoba od povjerenja i ministra Damira Krstičevića i premijera Andreja Plenkovića.

Pitanje je, međutim, što nam to Hranj može donijeti iz SAD-a? Ponudu eskadrile novih F-16 blok 70/72, koja, znamo stoji oko 1,5 mlrd. dolara plus ostali troškovi. Kada bi i izabrali ovu ponudu, za koju RH i nema novca, morali bismo stati u red jer Emirati su prvi naručili 24 komada, Slovačka 16 i Bugarska 8+8, a nova tvornica u SAD-u još ih i nije počela proizvoditi.

Prema najoptimističnijim procjenama, RH bi na početak isporuke tih zrakoplova trebala čekati 5 ili 6 godina. To znači da bi u međuvremenu trebalo “premostiti” to razdoblje s nekoliko rabljenih zrakoplova. Hrvati su SAD-u kazali da žele rabljene F-16 blok 50/52, jer su oni najbliži konfiguraciji neprežaljenih Baraka, a takve ima, primjerice, Nacionalna garda Minnesote.

No Amerikanci uopće ne prodaju svoje rabljene F-16, čak im produljuju vijek, svih oko 450 komada trebaju jer kasni isporuka F-35. Ponuda rabljenih F-16 blok 30 iz Grčke prvobitno je odbijena, premda je stajala manje od 200 mil. dolara, jer bi na (dugotrajnu) modernizaciju otišlo još barem pola milijarde dolara.

U kalkulacijama je i švedski JAS Gripen, koji bi sada, s obzirom na okolnosti, čak mogao postati i zanimljiviji nego prije. Zašto? Zato što su Šveđani iz SAAB-a uporni ponuditelji Gripena u RH već 12 godina i o njihovu se zrakoplovu zna sve.

Njihova je ponuda, istina, bila iznenađujuće skupa, oko milijardu dolara pa, premda je ovdje riječ o novim zrakoplovima, ponuda je odbijena. Uz to, Gripena u raznim krugovima u RH prate i neke “popratne” priče, ali moguće i predrasude vezane uz problematičnost švedske neutralnosti s održavanjem i naoružavanjem zrakoplova u uvjetima rata pa je i to uništavalo njihove šanse. Da se tu nije puno promijenilo, vidjelo se i u Splitu, kada je otkazivanje naleta JAS-39 Gripena iz Mađarske protumačeno s podsmijehom da nije stigao “zbog jake kiše”.

Pokazalo se, međutim, da je zrakoplov otkazao organizator u Splitu, kao i nastup Krila Oluje, zbog smanjene vidljivosti. Ako su “prepristojni” Šveđani shvatili lekcije iz prošlosti, neće čekati da Vlada RH obznani tip novog natječaja, nego će uskočiti s rješenjima koja će biti prihvatljiva i zbog pomanjkanja vremena.

Već se nakon sastanka SAAB-ovaca i Plenkovića u Münchenu moglo shvatiti da će Šveđani dati povoljniju ponudu od prethodne, no pretpostavlja se da oni mogu ponuditi i premošćivanje problema HRZ-a s ponudom nekoliko rabljenih JAS-39 Gripena C/D, starih 5 do 6 godina, na kojima bi HRZ radio ili dok ne stignu novi, ili bi se moglo razgovarati čak i oko neke “kombinacije” nabave novih i starih. Koliko se može čuti, Šveđani jesu za ozbiljan dogovor s Hrvatskom, no ne bi željeli da ih se opet zavlači, tek kao alibi za stvaranje kvazikonkurencije ponudi koja je politički već unaprijed dogovorena.

Piloti su već odabrani.

Na obuku moraju do kraja 2019. Mnogo već odrađenoga u propalom natječaju može se sada prenijeti na novi pokušaj koji će Hrvatska organizirati radi “pokušaja B”. Hrvatska je javnost već “provarila” da nam je eskadrila neophodna, a bila je pripremljena, da to stoji 500 milijuna američkih dolara, uz kredit na 10 godina. Javnosti je sada jasno da će slična ponuda biti samo skuplja.

No prije ponuda najvažniji je faktor vrijeme jer MiG-ovi su na kraju vijeka. Kako će to biti zrakoplov zapadne tehnologije, već ove godine treba poslati nekolicinu pilota HRZ-a na obuku koja traje minimalno osam mjeseci. Piloti su već odabrani, jer su trebali u Izrael ovog ljeta. Dakle, trebaju krenuti na obuku do kraja 2019., možda i prije no što RH odabere tip zrakoplova, piloti će se poslije lako prilagoditi konačnom izboru, piše Večernji List

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Što je s Danom zajedništva, ponosa i sreće?

Objavljeno

na

Objavio

Kada je u povodu prve obljetnice hrvatskoga viceprvaštva na Svjetskom prvenstvu u nogometu održanom u Rusiji izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić, koji zajedno s Organizatorima bez granica stoji iza inicijative prvoga »Dana zajedništva, ponosa i sreće«, dao intervju za Sportske novosti, riječi kojima se osvrnuo na nogometni uspjeh lako bi se mogle primijeniti i na sve druge hrvatske uspjehe izborene otkad je proglašena njezina samostalnost. Više je nego znakovito da je posebna proslava te obljetnice u utorak 9. srpnja održana u Vukovaru pa bi se načelo koje je istaknuo u razgovoru moglo pogotovo ticati pitanja Domovinskoga rata i nedavne odluke Ustavnoga suda povezane s »ćirilicom u Vukovaru«. Hrvatska je, naime, u ratu pobijedila srpskoga agresora i agresiju Jugoslavenske narodne armije, a unatoč tomu na mnogim područjima planirano se njeguje mentalitet gubitnika.

Njemu suprotan, mentalitet pobjednika nije u tome da se oholo slave obljetnice radi njih samih, nego da se novi naraštaji naklone žrtvi pobjednika te u ime te podnesene žrtve donose nove plodove, nove pobjede. Evo znakovitih izbornikovih riječi: »Emocije me još tresu, mislim da je tako većini. Ali Hrvatska nema ništa konkretno od toga jer nije iskoristila taj fantastičan trenutak, to je moj stav danas. (…) Žao mi je zbog toga, nismo uspjeli zabiti, a imali smo sjajnu šansu, nogometnim rječnikom. Na euforiji i onom osjećaju koji smo imali, mogli smo napraviti puno, ali nismo i žao mi je zbog toga, iskreno i duboko. Hrvatska nije iskoristila titulu viceprvaka svijeta…« rekao je među ostalim izbornik Dalić. Na Dalićevu inicijativu, dakle, ne bi se trebalo gledati kao na doprinos inflaciji proslava raznih godišnjica i obljetnica, nego je potrebno svaku časnu pobjedu shvatiti kao paradigmu za djelovanje u budućnosti, i to na svim društvenim područjima.

Nacionalni prioriteti

Pitanje odluke Ustavnoga suda da se naprave preduvjeti da se provede uvođenje dvojezičnih natpisa u Vukovaru tiče se pitanja nacionalnih prioriteta, koji su po svemu sudeći izgubili redoslijed. Vukovarski je gradonačelnik, reagirajući na odluku Ustavnoga suda, u tom smislu rekao: »Bez trenutka dvojeći i ne želeći bilo kome uskratiti bilo kakvo pravo, moram se pozvati na temeljne odredbe Ustava, Božje, ljudske zakone i zdrav razum. Oni govore o tome da se prvo rješavaju ta temeljna pitanja (žrtava Domovinskoga rata, op. a.), da je prvo na redu ’91. a tek onda neka druga prava koja nisu temeljna koja se potražuju od 2016. godine.« Vukovar je mjesto neizmjerne boli koju s Vukovarcima dijeli čitav hrvatski narod gdje god da njegovi pripadnici žive. Ta bol nije, međutim, neka puka nostalgija, nego ona zacijelo ima svoj korijen i u temeljnoj civilizacijskoj gesti koja je izostala kod vukovarskih i drugih hrvatskih žrtava: mrtve pokopati. »Samo kada dostojno pokopamo smrtne ostatke naših pokojnika koji su bačeni u jame ili usputne jarke na križnim putovima, bez obzira kojoj su političkoj opciji pripadali, jer svi su naši, samo tada će završiti Drugi svjetski rat u nas. To isto vrijedi i za Domovinski rat«, rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodeći ovogodišnju misu za domovinu.

Ako se prema podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1481 osobom te ako je nepoznato mjesto ukopa posmrtnih ostataka 411 smrtno stradalih osoba iz Domovinskoga rata, a da do dana današnjega nema naznaka da će se za njihove grobove i mjesta i okolnosti mučenja ikad doznati, može li se uvođenje ćirilice kao nacionalnoga prioriteta u Vukovaru ikako drukčije shvatiti nego kao donošenje odluke preko mrtvih tijela! Uopće razmišljati o uvođenju dvojezičnoga pisma u Vukovaru a da prethodno nisu dostojanstveno pokopane sve žrtve koje su se svojim životima ugradile u vrijednost hrvatske krvlju izborene samostalnosti i neovisnosti jednostavno se opire zdravorazumskomu poretku, jer tko još u civiliziranom svijetu trguje vrijednostima pokojnika a da se prethodno nije održala ostavinska rasprava?

Goleme žrtve

Hrvatska je država izgrađena na golemoj žrtvi hrvatskih branitelja i naroda, i ako je dojam da se dosad i sudski i državnički više zauzimalo za ćirilične natpise nego za istinu o nestalima, onda to jasno govori da su prioriteti opasno pobrkani. Ako država, politika i sudstvo nisu razvili okvire za rješavanja sudbonosnih pitanja – a mrtvi, nestali, silovani i zatočeni za svako društvo svakako pripadaju toj kategoriji – s pravom se može sumnjati i u kvalitetu rješavanja pitanja suživota. Jer ćirilični natpisi ne će pronaći ni jednu mučenu, ubijenu i zakopanu žrtvu, no pronalazak istine o tim žrtvama itekako bi mogao biti preduvjet kvalitetnoga suživota. To bi bio državnički potez.

Svaka je hrvatska pobjeda vrijednost, a jedino istinskim vrijednostima s vremenom cijena ne opada, nego samo raste. No ne raste ako ih se samo povremeno izlaže na proslavama obljetnica, nego ako se iz njih izvlače nove vrijednosti. Muzeji i dokumentacijski centri Domovinskoga rata jesu potrebni, no preko njih vrijednosti ne postaju većima. Hrvatskoj su potrebni instituti Domovinskoga rata, studijski smjerovi, knjižnice, centri, biblioteke, škole, seminari i projekti koji bi pobjedu u Domovinskom ratu kao vrijednost izdignuli, neprestano je oplemenjivali i šireći istinu o njoj donosili nove plodove. Zato, na primjer, ne ulazeći u ocjenu umjetničke kvalitete filma o ratnom putu generala Gotovine, nedavno premijerno prikazanom na Pulskom filmskom festivalu, u fokusu ne bi trebalo biti koliko je projekcija zbog manifestacije otvorenja »kasnila«, nego je pitanje zašto o hrvatskim generalima postoji dosad samo jedan atirmativan film; zašto postoji teški deficit igranih filmova o prvom hrvatskom predsjedniku, o znamenitim velikanima iz bilo kojega područja novije i starije hrvatske povijesti, uključujući i crkvene velikane… Vrijeme je, dakle, da zavlada mentalitet pobjednika.

Branimir Stanić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ukop žrtava Drugog svjetskog rata izvađenih iz Propadne jame kod Broda na Kupi

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodio je u subotu misu u župnoj crkvi sv. Marije Magdalene u Brodu na Kupi, molitvu odrješenja za pokojne i ukop za ukupno šest žrtava Drugog svjetskog rata s područja te župe, koje su prošle godine izvađene iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi.

Posmtni ostaci šest žrtava lani su izvađeni iz Propadne jame na Drgomlju iznad Broda na Kupi, a dvije žrtve identificirane su DNA metodom. Prema izjavama osoba upoznatih s lokacijom i osobnim predmetima, kao i dobi, pretpostavlja da je jedna žrtva vlč. Ante Zvonimir Milinović, župnik Podstena, a kada se pronađu živi srodnici bit će izvršena DNA analiza i ostalih žrtava.

Svih šestero su civilne žrtve, a kako je jedan o njih svećenik, dok su ostali neidentificirani, župni ured Broda na Kupi i crkveni odbor odlučili su da je najbolja lokacija pogreba posmrtnih ostataka župna crkva, odnosno kripta koja se nalazi u crkvi, dok će posmrtne ostatke dviju identificiranih žrtava preuzeti obitelj.  Do otvaranja i uređenja kripte, posmrtni ostaci bit će privremeno položeni u pokrajnji oltar sv. Josipa.

Pročišćenje memorije

Velečasni Josip Tomić rekao je da su prije oko godine dana, kada je preuzeo župu Brod na Kupi, neki stariji ljudi dali izjave i željeli si olakšati dušu, kazivajući da su na području te župe postoje jame gdje su bacani ljudi, odnosno ubijani za vrijeme Drugog svjetskog rata od strane partizana i da bi željeli da se to istraži.

Kontaktirali smo i provjerili koji bi to ljudi mogli biti i nakon nekog vremena saznali moguću lokaciju, kazao je Tomić i nastavio da je potom u dogovoru s Crkvenim odborom napravljena prijava Ministarstvu hrvatskih branitelja i policiji, a oni su odmah reagirali i pokrenuli akciju.

Nakon iskapanja, željeli smo utvrditi činjenice i indicije, pa smo kontaktirali i tada pretpostavljene obitelji žrtava, ispričao je velečasni Tomić kazavši da je riječ o civilima, dvije žrtve su identificirane, a pretpostavlja se da je među ubijenima svećenik, no to još nije potvrđeno.

“Mi kao župa želimo postići pročišćenje naše memorije, nije sada tu bitno tko je ubio, nego je bitno da žrtve nađu dostojno mjesto sahrane, svoj grob, ime i prezime, a obitelj utjehu, a Bog neka oprosti onima koji su te zločine počinili,” rekao je.

Lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka

Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved rekao je da je sudbina nestalih osoba važno i prvorazredno pitanje, da Ministarstvo na tom tragu nastavlja aktivnosti te da je danas stoga posljednji ispraćaj šest mještana Broda na Kupi, ekshumiranih iz Propadne jame na osnovi informacija župnika i mještana. “U međuresornoj suradnji i suradnjom s Državnim odvjetništvom, proveden je postupak ekshumacije i identificirali smo dva mještana, čiji su potomci bili dostupni.”

Medved je kazao da sredstva za takve postupke nikada nisu bila upitna. Nastavljamo s tim postupcima, rekao je dodao da je lani na širem području Zagreba ekshumirano više od 300 posmrtnih ostataka te da se i sada provodi ekshumacija, odnosno pregled terena školskog dvorišta u Savskoj ulici. Intenzivno se, kaže,  radi u suradnji sa svim drugim tijelima, ugrađuju se nove metode pretrage terena i razmjenjuju i obrađuju sva saznanja.

Naglasio je da je apsolutni prioritet pronalazak, ekshumacija i identifikacija osoba nestalih u Domovinskom ratu te da se istodobno povodi pregled terena i probna iskapanja na području Vukovarsko-srijemske županije, s ciljem pronalaska posmrtnih ostataka nestalih osoba iz Domovinskog rata, kao i žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.

Na novinarsko pitanje kontaktira li u vezi s time s kolegama iz Srbije, ministar je rekao da su naša tijela i nadležne službe su u stalnom kontaktu sa Srbijom, poglavito kada se govori o žrtvama Domovinskog rata.

“Nismo zadovoljni s doprinosom Srbije,  kontinuirano je naše traženje kvalitetnih informacija koje su nam važne za pronalazak, odnosno za saznanja o sudbini naših nestalih osoba. Republika Hrvatska i Ministarstvo hrvatskih branitelja kao nositelj tog procesa su apsolutno spremni za suradnju,” rekao je Medved.

Naglasio je da je prošlog tjedna učinjen snažan iskorak u normativnom pogledu, jer je donesen zakon o osobama nestalima u Domovinskom ratu, pravni okvir, koji prvi put jasno definira nadležnost nad građanima Hrvatske na teritoriju Hrvatske.

Vukovar je žrtva i zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja

Na pitanje o gradonačelniku Vukovara Penavi i njegovu odnosu prema odluci Ustavnog suda o unaprjeđenju prava srpske nacionalne manjine u Vukovaru, Medved je rekao da smatra da je Penava vrlo jasno dao svoj stav glede poštivanja stava Ustavnog suda. Dodao je da je i predsjednik Vlade jučer i prekjučer dao svoj stav glede odnosa i postupanja prema mišljenjima koje je dao Ustavni sud te da ne bi dalje komentirao.

Na pitanje o vlastitu stavu, ministar je odgovorio je da je Vukovar žrtva, da zaslužuje posebnu pozornost i razmatranje stanja te da je u tom pogledu važeća odredba iz statuta Grada Vukovara, na koju se Ustavni sud nije refereirao, da Gradsko vijeće Vukovara u listopadu svake godine analizira stanje i donosi zaključke i mjere. “Mislim da je to najbolje rješenje, jer vijećnici Vukovara najbolje znaju kakvo je stanje u gradu i u skladu s time donose mjere i zaključke.”

Na upit kakvo je stanje odnosa između hrvatskog i srpskog naroda u Vukovaru, Medved je odgovorio da je gradonačelnik Penava to nabolje opisao.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari