Pratite nas

Vijesti

Stigla presuda Perkoviću i Mustaču

Objavljeno

na

Viši zemaljski sud u Münchenu poslao je pisanu presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču koja je veoma obimna i ispisana na 250 stranica.

Danas počinje teći žalbeni rok od mjesec dana u kojem obrana bivših agenata Službe državne sigurnosti može uložiti žalbu.

Josip Perković i Zdravko Mustač nepravomoćno su osuđeni 3. kolovoza 2016. godine na kaznu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983.

Nobilo najavio žalbu: ‘Pratesa su osudili prema iskazu Sindičića, a njega se ni ne spominje!’

Visoki zemaljski sud u Münchenu izradio je pisani otpravak presude kojom su nekadašnji šefovi Službe državne sigurnosti Josip Perković i Zdravko Mustač proglašeni krivim i osuđeni na doživotni zatvor zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.

Peteročlano sudsko vijeće njemačkog suda, kojim je predsjedao sudac dr. Manfred Dauster, presudu s obrazloženjem otpremilo je strankama u postupku prošli tjedan.

Perkovićev branitelj, odvjetnik Anto Nobilo potvrdio je za JutarnjiList da je ovaj tjedan presudu i primio. Primitak presude potvrdili su nam i odvjetnici oštećene udovice Stjepana Đurekovića, sutužiteljice Gizele Đureković, zagrebački odvjetnici Zrinka i Siniša Pavlović.

– Tek smo danas dobili presudu, a s obzirom na to da je obrazloženje dosta obimno, radi se o oko 250 stranica, nismo ga još uspjeli proučiti pa za sada ne možemo davati nikakve komentare – izjavio je odvjetnik Pavlović, piše JutarnjiList.

Perkovićev branitelj rekao nam je da je on presudu dobio prekjučer te da je odmah uočio kako se obrazloženje presude protiv Perkovića i Mustača razlikuje od obrazloženja presude kojom je 2008. osuđen Perkovićev doušnik Krunoslav Prates.

– Presuda protiv Pratesa temeljila se na iskazu Vinka Sindičića, a njega u ovoj presudi uopće nema – izjavio je odvjetnik Nobilo. Perkovićeva i Mustačeva obrana već su ranije, sukladno njemačkom zakonu, obavijestile sud da će se žaliti na presudu izrečenu 3. kolovoza prošle godine. Sada svoje žalbe u propisanom roku moraju sastaviti i podnijeti, a o njima će odlučivati Savezni vrhovni sud SR Njemačke. Pritom treba napomenuti da se u žalbenom postupku neće razmatrati činjenična pitanja, dakle stanje i ocjena samih dokaza provedenih tijekom suđenja, nego samo proceduralni žalbeni razlozi. To zapravo znači da se ova prvostupanjska presuda može ukinuti samo ako najviši njemački sud utvrdi propuste u proceduri nižeg suda, odnosno moguća kršenja prava okrivljenika tijekom postupka.

Visoki zemaljski sud u Münchenu najprije je 2008. osudio Perkovićeva doušnika Krunoslava Pratesa za sudjelovanje u Đurekovićevu ubojstvu, smatrajući da je dao Perkoviću ključ garaže i dojavio mu vrijeme njegova dolaska u garažu u Wolfratshausenu kod Münchena, u kojoj su ga neposredni izvršitelji dočekali i ubili. Sljedeće godine ta je presuda postala pravomoćna. Perković i Mustač, kao šefovi SDS-a tadašnje SR Hrvatske, teretili su se da su sudjelovali u pripremi i organizaciji, odnosno nalaganju te političke likvidacije, ali su bili nedostupni njemačkim vlastima sve do ulaska Hrvatske u EU. Nakon cijele peripetije oko Lex Perkovića 2013., na koncu su početkom 2014. ipak predani Nijemcima i od tada se nalaze u istražnom zatvoru u Münchenu. Suđenje im je trajalo gotovo dvije godine, održane su 124 rasprave, a onda je prošlog ljeta donesena presuda kojom su obojica proglašeni krivima za teško ubojstvo, počinjeno na podmukao način i iz niskih pobuda. ( JL )

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Ivica Marijačić: Jugoslavenske provokacije

Objavljeno

na

Objavio

Javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj

U povodu stote obljetnice ulaska Hrvatske u jugoslavensku zajednicu, naš javni prostor zatrovan je jugonostalgijom do te mjere da se ponekad pitamo u kojoj državi uopće živimo.

Povijesna obljetnica bila je prigoda nostalgičarima da u sebi probude sve zapretene emocije koje ih vežu za prošlo i pregaženo političko doba.

Pročetničke Novosti su možda otišle najdalje pa su objavile insignije propale države na naslovnici. Kako nemaju čitateljsku publiku, nitko to ne bi ni primijetio da neki hrvatski mediji nisu prenijeli tu provokaciju. Bilo bi logično da stvar postavimo ovako: ako je Jugoslavija bila negacija Hrvatske, a jest jer je u krvi gušila svaku pomisao o slobodnoj hrvatskoj državi, onda to znači da je javno promicanje jugoslavenske ideje izraziti neprijateljski čin prema Hrvatskoj i da ga treba sprječavati, zabranjivati i kažnjavati.

Ništa od toga ne događa se u Hrvatskoj. Štoviše, svi ti krugovi koji su ovih dana puna srca prizivali u sjećanje okupacijsku Jugoslaviju financiraju se proračunskim novcem. Hrvatska ne samo što nije u stanju definirati te pojave kao neprijateljske, nego im nije u stanju prekinuti dotok novca, no to je već poznata očajna priča koja govori o stupnju hrvatske neslobode i nedovršenoj pobjedi 90-ih.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku

Upravo ti krugovi se žestoko bore protiv uporabe pozdrava Za dom spremni. U Hrvatskome saboru su potpisali interpelaciju o zabrani toga pozdrava vodeći ljudi SDP-a, GLAS-a, IDS-a, manjinski zastupnici. S jedne strane, porazno je da nekome u Hrvatskoj smeta pozdrav pod kojim se branio, primjerice, Vukovar, ane smetaju mu simboli pod kojim je napadan. S druge, pak, strane, pozitivno je što otprilike sada jasno znamo stav tih potpisnika prema Hrvatskoj, ako smo uopće ikad i sumnjali.

U dubini svoje duše oni preziru Hrvatsku. Ne samo da se ne biborili za nju kad bi sutra opet bila napadnuta, nego bi najvjerojatnijie otišli na agresorsku stranu. Arsen Bauk, Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Veljko Kajtazi sutra bi, dakle, u slučaju nove srbijanske agresije pod zvijezdom petokrakom, gotovo sigurno uzeli taj simbol za svoje obilježje i pucali na Hrvatsku koja bi se opet branila pod pozdravom Za dom spremni!

Upravo ti ljudi osporavaju Hrvatskoj pravio što se branila 90-ih od agresije pod spomenutim pozdravom pa je istina zapravo tragična i neumoljiva: onaj u Hrvatskoj komu smeta pozdrava pod kojim su branitelji branili napadnutu Domovinu jednostavno niti je prijatelj, niti je lojalni građanin niti je normalan čovjek. Pravo je napadnutoga hrvatskoga naroda da se brani na svome pod bilo kojim simbolima za koje je procijenio da mu pomažu, pa i pod ustaškim pokličima.

S etičke strane, tu aspolutno nema ništa sporno. Ako Lori Vidović, Bauku, Bernardiću, Pupovcu i ostalima smeta Za dom spremni, to zapravo znači da su oni na strani koljača i ubojica na Ovčari koji su na sebi imali kape s petrokraka dok su zvjerski ubijali i klali hrvatske branitelje i civile.

Ne postoji način da oni svoju protivljenje pozdravu Za dom spremni učine moralno opravdanim, pa čak ni pozivanjem na okaljanost pozdrava u doba NDH jer o tome ništa ne znaju, nego samo imaju predsrasude koje je u njima proizvela jugoslavenska historiografija i velikosrpska propaganda.

Kalkuliranje

Kada ne bi morao politički kalkulirati, nacionalno indiferentni Andrej Plenković vjerojatno bi se s lakoćom složio s oporbenjacima i odmah potpisao interpealciju i propisao zabranu svake uporabe spomenutoga pozdrava. U njegovome HDZ-u možda je ostao još minimum dostojanstva i minimum otpora prema nekim oblicima rehabilitacije zločinačke Jugoslavije pa su protiv oporbene interpelacije, ali nije isključeno da ih Plenković skrši i udovolji oporbi kao što je dosad redovito. Ovo što Plenković radi od Hrvatske gotovo je luđačka i kompulzivna destrukcija svake nacionalne samosvojnosti.

On se poziva na EU, a u toj EU Italija daje nagradu za mir četniku Vučiću, u toj Europi haški tužitelji i suci primaju nagrade iz ruku predstavnika istočnoga Mostara u znak zahvalnosti što su osulili hrvatsjku šetoricu, u toj Europi jedan Ratko Mladić uživo se javlja se haaške tamnice u studio srbijanske televizije… A u Hrvatskoj Plenković i HDZ-ovci ne usude ni na minutu šutnje za pokojnoga Praljka, strogo paze da se ne bi slučajno se sreli s Darijom Kordićem, u toj Hrvatskoj moraju uklanjati domovinske simbole sa spomenika poginulim braniteljima zato što to zahtijeva Milorad Pupovac koji je na dan 5. kolovoza u Bačkoj Palanci odavao popčast agresorskoj vojsci i politici.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari