Connect with us

Komentar

Stipe Kutleša: Hrvatskom vladaju oni koje ju nisu htjeli

Published

on

Približavamo se kraju 2018. godine. U siječnju će se navršiti 27 godina od međunarodnog RHpriznanja Republike Hrvatske. Ako gledamo u retrospektivi, svi ozbiljniji analitičari složit će se da u tih 27 godina Hrvatska nije postigla koliko je mogla i da je još uvijek riječ o nedovršenoj državi s premalo hrvatskog sadržaja.

U sadašnjem trenutku hrvatske povijesti nameće se pitanje koji su to danas ključni problemi hrvatske države koji joj nedaju ići naprijed i gdje se nalaze rješenja za te probleme, a na koje je za HKV  pokušao odgovoriti Stipe Kutleša, čiji komentar donosimo:

Preko četvrt stoljeća Hrvatska postoji kao samostalna i nezavisna država, a u stvarnosti kao da nije ni samostalna ni neovisna. I nije. Barem kada se gleda s hrvatskog nacionalnog i domoljubnog stajališta. Ta je država nominalno hrvatska, ali je prije antihrvatska, briselska, jugoslavenska jer vlast u njoj, posebno nakon 2000. godine, pokazuje da je antinarodna vlast. Kada se pogleda to razdoblje onda se može reći da je svijetlo razdoblje hrvatske države bilo u Domovinskom ratu kada je i stvorena i sačuvana hrvatska država od vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Vanjski je neprijatelj poražen, a unutarnji je, nažalost, porazio i još uvijek poražava većinu hrvatskog naroda. Najveći broj hrvatskih ljudi u domovini i gotovo svi u izvandomovinstvu osjećaju se možda još i gore nego u doba komunističke vladavine. Hrvatskom vladaju oni koje ju nisu htjeli, jugonostalgičari za koje je Hrvatska „slučajna država“ i koju treba što više destabilizirati.

To da je Hrvatska još nedovršena država svima je jasno. U njoj ništa nije kako treba i kako se moglo učiniti nakon Domovinskog rata. U čemu je problem Hrvatske danas? Možemo ga promatrati s bilo kojega stajališta: političkog, gospodarskog, demografskog, sudbenog, kulturnog, znanstvenog…Rezultat je uvijek uglavnom isti. Jedina časna iznimka je hrvatski šport. Nisu ni ljudi iz športa slučajno bili na udaru. To je sasvim jasno jer su Hrvatsku „stvarali“ po svojoj mjeri jugoudbaški i kosovski kadrovi koji su poslali hrvatske domoljube da ginu u ratu, a oni su iz domaćih i inozemnih špilja izašli tek kada je sve bilo gotovo. I zauzeli sve najvažnije položaje u svakoj sferi društva. Zato se i toliko bore da se „dokaže“ da je Hrvatska stvorena na avnojevskim i zavnohovskim temeljima što je čista laž.

Hrvatska je stvorena unatoč Avnoju i Zavnohu, a ne da je na njima utemeljena. Avnoj i Zavnoh su antihrvatske kategorije koje sa samostalnom hrvatskom državom nemaju nikakve veze. Da su tzv. (anti)hrvatski antifašisti (crveni fašisti ili komunisti) htjeli Hrvatsku stvorili bi je poslije Drugoga svjetskoga rata, tj. mogli su sačuvati državu i promijeniti ideološki sustav te države. Nisu htjeli jer im to nikada nije ni bio glavni cilj. Naprotiv, cilj je bio Hrvatsku držati kao taoca u nekakvoj jugoslavenskoj, komunističkoj, titoističkoj tvorevini koja je uvijek bila negacija prave hrvatske države.

Osnovnu polugu vlasti činili su materijalno bogatstvo, novac, položaji u društvenim i državnim strukturama. Zato su „novokomponovani“ hrvatski odrodi i izrodi vješto i uz pomoć stranih centara moći osigurali sebi i svom potomstvu ne samo bogatstvo nego i buduće pozicije. Oni ne trebaju bježati trbuhom za kruhom. To je namijenjeno onom velikom broju hrvatskih ljudi koji su uvijek bili nepodobni za upravljačke funkcije, a pogotovo se to i dan-danas odnosi na tzv. neprijateljsku emigraciju tj. hrvatsku dijasporu. Najbolji dokaz za to da potomci hrvatskih iseljenika rođeni u dijaspori vrlo teško dobivaju hrvatsko državljanstvo i kada zadovoljavaju sve uvjete. Ako ga i dobiju onda to traje ne mjesecima nego godinama. Ponižavanja i ucjenjivanja su tolika da ljudi izgube volju imati posla s takvim birokratima i podkupljivcima da odustaju od svojih zahtjeva za državljanstvom. Umjesto toga državljanstvo preko noći dobivaju strani ljudi koji su došli s udaljenosti tisućama kilometara od Hrvatske i to bez većih problema i vrlo brzo. Sapienti sat.

Nijednu hrvatsku vladu do sada nije zabrinjavala demografija koja je problem desetljećima. Tek su se vlasti u zadnjih nekoliko godina počele, navodno, brinuti za hrvatsku demografiju koju rješavaju opet na štetu hrvatskog naroda. Omogućili su i stimulirali iseljavanje, a za uzvrat su omogućili useljavanje onima koji nikada i ni po čemu nisu imali nikakve veze s hrvatskim narodom. Istanbulska konvencija i Marakeški sporazum podpisani su mimo volje hrvatskog naroda.

Uzroci ovakvog tmurnog hrvatskog stanja leže jednim dijelom i u navikama i mentalitetu. Navike su nešto što se uči, ali se od njih može i odučiti. Hrvatski je čovjek općenito radin, pošten, pogotovo kada se nađe u inozemstvu, tj. u nekom uređenom sustavu. Ali u hrvatskom neuređenom društvu sustav tjera ljude na korupciju, neodgovornost, nerad, nepoštenje, prevaru i sl. Takvi su nam uostalom i glavni nositelji vlasti. Rijetkim iznimkama čast. Nema segmenta društva u kojemu je Hrvatska dovršena, kompletna i respektabilna država.

Hrvatska država i narod su u opasnosti od nestajanja. Tko to ne vidi neka obriše naočale. Što napraviti za spas naroda i države? Najprije promjena izbornog zakona, a onda i drugih zakona, promjena Ustava, uvođenje kategorije opoziva, isključenje iz sustava upravljanja svih koji su na bilo koji način nanijeli materijalnu, političku, moralnu i drugu štetu narodu i državi. Nitko od onih koji su „potrošeni“ u političkom smislu ne bi smio moći doći u priliku da postane glavni čimbenik. Rješenja postoje, samo treba maknuti one koji rješenja sabotiraju. Hrvatska nije pred ponorom, ona je već u ponoru. Ako se u njoj ne dogode radikalne i brze promjene postoji opasnost da država i narod neprimjetno zauvijek odu u propast.

Stipe Kutleša/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari