Pratite nas

Šport

Stipe Žunić: Ovo je povijesni trenutak, treba vremena da shvatimo što smo ostvarili!

Objavljeno

na

‘Fantastičan je osjećaj biti na tronu. Baš sam zadovoljan i sretan. Osjećaji su se smirili, tako da sam jako ponosan na sebe u ovom trenutku’, izjavio je hrvatski bacač kugle Stipe Žunić, osvajač brončanog odličja na Svjetskom atletskom prvenstvu, gostujući u ponedjeljak u emisiji HTV-a ‘Tema dana’, nakon što je primio brončano odličje na olimpijskom stadionu u Londonu.

‘Ovo je povijesan trenutak. Mislim da ćemo tek nakon nekog vremena shvatiti što smo učinili ovdje. Zasad imamo sve emocije pod kontrolom. Svi smo preponosni i prezahvalni’, rekao je Žunić koji je u natjecanju imao četiri hica preko 21 metra, a u petoj seriji je njegova kugla poletjela i na dužinu novog hrvatskog rekorda, ali ga je silina izbačaja povukla izvan bacačkog kruga pa taj hitac nije bio ispravan.

‘U petoj seriji sam prestupio hitac za zlatnu medalju. Međutim, ne možemo žalit sad za tim, to je sve dio sporta. Što se tiče mojih rezerva, one su još i veće. Mislim da će se u datom trenutku i one ispuniti do kraja i da su ove godine što su ispred mene… mogu ih samo s nestrpljenjem čekati za osvajanje novih odličja i još većih rezultata’, najavio je Žunić koji je do odličja u Londonu, nekoliko puta na velikim natjecanjima ostajao korak do pobjedničkog postolja.

‘Često bi tako bio četvrti ili peti. Nije sportaš samo tko je najjači i najbrži, treba biti sportaš mentalno, psihički i u duhovnom smislu. Treba biti 110 posto spreman onda kada je to najpotrebnije. Ja sam imao i božjeg blagoslova da to baš bude u ovom trenutku, da budem miran pod velikim pritiskom.

Ova medalja je jedan veliki dar s neba, tako da mojim trudom i radom, radom moga tima i božjom intervenijom desilo se nešto povijesno, nešto fantastično i nešto za što smo svi radili i potajno iščekivali’, zaključio je Žunić od kojeg su u Londonu bolji bili samo novi svjetski prvak Novozelanđanin Tomas Walsh i branitelj naslova s prošlog SP-a u Pekingu Amerikanac Joe Kovacs.

Žunić je do pobjedničkog postolja na Svjetskom atletskom prvenstvu prošao rijetko težak sportski put koji je započeo kao vrhunski kickbokser, svjetski prvak u juniorskoj konkurenciji, dok je u atletsku karijeru prvo krenuo kao bacač koplja i umalo se uspio kvalificirati za nastup na OI 2012. godine, na kojima su atletska natjecanja održana na istom stadionu. Na kraju se pronašao u bacanju kugle, kojim se na profesionalnoj razini bavi tek tri godine.

‘Što se tiče mog puta, on je stvarno bio i trnovit i težak, ali to je jedan primjer života koji nikad nije lagan. Za sve što valja treba imat’ ‘force’ i treba se boriti za svaki uspjeh. Ništa se ne događa preko noći, ništa ne dolazi bez velikog truda i odricanja.

Sa 19 godina sam postao bacač koplja, a dvije teške ozljede, operacije lakta i ramena su me usmjerile prema bacanju kugle. Nebo je znalo da ima nešto bolje za mene od bacanja koplja u kojem sam se toliko trudio i čak bio jako blizu da budem tu na olimpijskim igrama 2012. Ali, evo sada sam došao u London i osvojio svjetsku medalju kao bacač kugle’, zaključio je 26-godišnji Zadranin.

Stipe Žunić se u utorak vraća u Hrvatsku, letom iz Londona preko Zagreba i Splita, gdje će mu biti priređen prvi svečani doček, dok ga drugi potom čeka u rodnom Zadru.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Šport

Lino Červar: Ako ne možemo igrati u Splitu, neka igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo tradicionalne hrvatske muke po dvoranama kada je riječ o organizaciji rukometnih prvenstava ovaj su put izašle na vidjelo problemom u potpisivanju ugovora između Hrvatskog rukometnog saveza i Grada Splita.

Financijska pitanja Spaladium Arene već su dugo na površini, Grad uvjerava da će probleme riješiti, ali ne želeći ceh podmiriti iz proračuna.

Koliko je Split važan za hrvatski rukomet podsjetio je izbornik Lino Červar u izjavi za vijesti.hr. “Mi smo jedna od rijetkih reprezentacija koja je nastupala i bila prihvaćena od cijelog juga Hrvatske. Ponosni smo na one trenutke ushićenja koje nam je podario Split, grad sporta, metropola Dalmacije”, kazao je Červar, koji je jasno poručio što misli o problemima u organizaciji.

“Ako ne možemo igrati u hrvatskom gradu Splitu kao dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak i kao najtrofejnija hrvatska reprezentacija, dakle u našoj zemlji, onda nek’ igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana”, ističe izbornik.

U Spaladium Hrvatska je na svjetskom prvenstvu 2009. odigrala pet utakmica u skupini ostvarivši pobjedu u svih pet, uključujući ponižavanje Španjolske s +10). Bilo je to izvanredno ishodište za drugi dio prvenstva, koji je Hrvatska odigrala također sjajno – no ne i u finalu, gdje je Francuska odnijela zlato.

Splitska dvorana i tada je uzrokovala probleme. Do poteškoća je došlo već u izgradnji, a tijekom prve utakmice navedenog prvenstva urušio se dio tribine.

HRS je, podsjetimo, s obzirom na rok koji mu je zadala europska federacija, slao požurnicu Gradu kako bi u roku potpisali ugovor. Zauzvrat nisu dobili ništa.

Vrijeme istječe, gradonačelnik uvjerava da će problemi biti riješeni, pa će Split vjerojatno ugostiti hrvatsku skupinu na Euru, ali pitanje je po kojoj cijeni iz gradskog proračuna. Jer o održivom poslovanju mnogih arena izgrađenih za Svjetsko prvenstvo 2009. i dalje, očigledno, nitko ne brine.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Brilijantan komentar Ivice Blažička: Sindrom izokrenute stvarnosti

Objavljeno

na

Objavio

Ovako je završio prvi stavak grčke rapsodije u četvrtak u Zagrebu. U Pireju je samo potvrđena pobjeda iz prvog dvoboja i odlazak na deseto od dvanaest velikih natjecanja otkako Hrvatska nastupa samostalno na europskim i svjetskim smotrama.

U maloj zemlji za velike gluposti ni neposredno nakon utakmice nismo bili pošteđeni klasičnog hrvatskog sindroma izokrenute stvarnosti.

Samo ću kratko podsjetiti – Slaven Bilić prošao je u Austriji i Švicarskoj u drugi krug i izgubio dobivenu utakmicu protiv Turske na 11-terce. U sljedećem kvalifikacijskom ciklusu nije prošao u Južnu Afriku.

Igor Štimac izborio je, baš kao i Ante Čačić u ovom ciklusu, tek dodatne kvalifikacije za EURO 2012.,  i prije odlučujućih utakmica ponudio je ostavku. HNS je prihvatio,  Niko Kovač odveo je selekciju u Poljsku i Ukrajinu, a nakon toga i na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ispadanje u prvom krugu označilo je njegov kraj.

HNS je postavio Antu Čačića koji je reprezentaciju odveo na EURO u Francusku, te prvi nakon Bilića prošao u drugi krug. Izgubio je samo od budućih europskih prvaka Portugalaca. Odlično je otvorio kvalifikacije, no u 2017. stala je njegova karta i HNS je reagirao.

Zlatko Dalić uspio je srušiti Grke i odvesti nogometnu reprezentaciju na peto od šest svjetskih prvenstava otkako je Hrvatske.

Što je zajedničko Biliću, Štimcu, Kovaču, Čačiću, Daliću. Sve njih izabrali su potpuno isti ljudi. I potpuno isti ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza donijeli su odluke o kraju njihovih mandata. U nogometnom svijetu još niti jedna trenerska nije do zore gorjela, rezultat je jedino mjerilo i taj će metar mjeriti i sudbinu Zlatka Dalića.

Sada ispada da je Dalić stigao po duhu svetom, da je on izbornik nekog drugog HNS-a. I ne zaboravite kako je dočekan – pa i on je postavljen samo zato što Mamić vraća uslugu vezanu uz angažman Zorana Mamića. Mnogo su riječi i energije potrošili i Zlatko Dalić i Zdravko Mamić da pokažu da je to laž i besmislica.

Što sve nije napravljeno da se sruši najveća hrvatska sportska ikona – nogometna reprezentacija. Ne moraju se u policiji više truditi – Hrvatima i hrvatskoj javnosti potpuno je jasno tko je nacrtao svastiku, tko je poslao gomilu divljaka u Saint Etiene ne bi li izbacili reprezentaciju s EURA. Većem dijelu navijača jasno je i tko i zašto već duže vrijeme lansira priče o rušenju kulta reprezentacije, o gubitku atmosfere.

I ta golema većina odgovorila je ovako prošlog četvrtka u Maksimiru. Bez ijednog incidenta, bez vrijeđanja, bez pirotehnike. Jasno su poručili što misle o onima koji samo ruše i koliko je velika i trajna ljubav prema reprezentaciji. Kakav debakl idiotskih i usko interesnih poziva na bojkot. Bojkot čega – bojkot Hrvatske. Neće ići.

Jednako impresivno odgovorili su igrači na terenu. Nehotice je pobjegla rečenica jednom od medijskih genija – ovako dobro nismo igrali od EURA 2016-te. Zaboravio je samo da je tada reprezentaciju vodio Ante Čačić, isti onaj kojeg je mrcvario u tekstu do tada.

Luka Modrić, svjetska nogometna superzvijezda, odigrao je protiv Grka dvije fantastične utakmice i jasno pokazao za koga gine na terenu – za hrvatski dres, za ponos nacije. Nakon prve utakmice dobio je ovacije, ali mogu li ovacije izbrisati sramotne uvrede upućene tom čovjeku, samo zato što nije ispunio očekivanja kvazi bojovnika i strpao Mamića u zatvor?

I svi ostali odigrali su velike utakmice, da bi ih danas dijelili na njihove i „naše“? I provlačili tezu da je Dalić izvukao neke anonimuse i s njima osigurao Rusiju. Pogledajte sastave i vidjet ćete da su jezgru selekcije koju je složio Bilić, koristili i Štimac i Kovač i Čačić, pa sada i Dalić. Mijenja se pozicija ili dvije, ovisno o taktici ili ozljedama, ali već gotovo deset godina, „prčija“, kako se tepa hrvatskoj reprezentaciji, igra praktično u istom sastavu.

Reprezentacija male zemlje za velike gluposti ponovo ide na svjetsko prvenstvo. Golema većina navijača sretna je i Rusiju će čekati s nestrpljenjem. Oni čija su srca ispunjena mržnjom i jadom, moraju čekati neku sljedeću priliku. I neće stati, sigurno. No, dobro je, mnogi su pokazali tko su i što su.

Hrvatski nogometni reprezentativci nisu samo odigrali odlično. Odazvali su se i pozivu turističke zajednice i kao globalne zvijezde, bez kune honorara, uključili se u promociju naše zemlje. I tu su pokazali kakvo srce imaju.

Ali ni to neće biti dovoljno. Ni spotovi, ni ljubav prema dresu, ni nevjerojatna serija sportskih uspjeha neće biti dovoljni. Hrvatska nogometna reprezentacija i 27-mu i 28-mu godinu samostalnosti, a vjerojatno i kasnije, igrati će na nakazama od stadiona, na ruinama na kojima je nepristojno bilo koga pozvati u goste.

I hrvatski navijači, oni pravi koji ne dijele igrače na naše i njihove, i dalje će stajati na kiši na betonskim ruglima.

Ne, neće se HNS ukrcati na val uspjeha i rezultata, HNS je omogućio da do uspjeha dođe, a sada će krenuti ukrcavanje mnogih, pa i onih koji su do jučer držali veselo noževe u rukama, spremni ubiti hrvatski nogomet.

Gospodo koja odlučujete, napravite napokon nešto i za nogomet. Omogućite da se svi ti silni talenti razvijaju u normalnim uvjetima, da ljudi u miru mogu gledati utakmice i uživati u najvećoj hrvatskoj sportskoj ljubavi – hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

Ivica Blažičko

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari