Pratite nas

Magazin

Stiv Culej: Tražit ću obavezno služenje vojnog roka u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Dobra vijest za braniteljsku populaciju stiže s istoka, iz sela Jarmine nadomak Vinkovaca, odakle u novi saziv Sabora dolazi Stevo Culej.

[ad id=”93788″]

Najšira javnost uskoro će znati ono što već znaju njegovi suborci: osjetljiv na nepravdu, glasan, beskompromisan i nepotkupljiv, ovaj umirovljeni specijalac koji je prošao sva ratišta od Vukovara do Dubrovnika bit će snažan glas branitelja u opoziciji ili vlasti, svejedno. Stiv, kako ga nazivaju prijatelji, na nedavno održanim parlamentarnim izborima u svojoj je, V. izbornoj jedinici s liste HDZ-a osvojio gotovo 10 tisuća glasova birača, piše VečernjiList

Ni medijima nije nepoznat: aktivni dopredsjednik Udruge Specijalne policije godinama je vodio privatne istrage protiv ratnih zločina pa je osobno podnio 55 kaznenih prijava za moguće počinitelje. No što ga je naposljetku motiviralo na ulazak u visoku politiku?

– Kandidirao sam se iz revolta, kad sam uvidio da mimo politike ne mogu za branitelje učiniti ama baš ništa. U Saboru je bilo mjesta za svakoga: i za one koji nisu željeli Hrvatsku, i za one koji su po njoj pucali, pa zašto onda ne bi bilo mjesta za hrvatske branitelje? Nisam više mogao sjediti kod kuće, gledati televiziju i slušati kako netko blati branitelje – tumači Stevo Culej. Iako ga od dolaska u Sabor dijeli još nekoliko dana, već posve precizno zna na što će upirati za govornicom.

Slučajevi iz ladica

– Tražit ću da Vukovar bude mjesto posebnog pijeteta, ali i poništenje abolicije. Zalagat ću se za prestanak financiranja udruga koje vrijeđaju branitelje, Domovinski rat i Hrvatsku. Tražit ću i uklanjanje svih simbola totalitarnih režima: komunističkih, fašističkih, četničkih. No, prije svega, zalagat ću se za uvođenje obaveznog vojnog roka, u trajanju od najmanje tri mjeseca – odlučan je Stevo Culej, koji se oštro protivi cjepkanju Hrvatske na regije jer to je, kaže, prvi korak u podjeli Hrvatske.

Također, iz saborske će klupe inzistirati na neovisnoj uređivačkoj politici na HRT-u, apelirati na MUP i DORH da intenziviraju potragu za nestalima, ali i procesuiranje zločina nad hrvatskim građanima čiji neriješeni slučajevi trunu u ladicama “pa se po potrebi vade ili ne vade”.

A jedan od takvih je i njegov obiteljski slučaj. Naime, Stevo je brat jednog od 12-orice mučki pobijenih redarstvenika u Borovu Selu u svibnju 1991., kada je počinjen zločin koji već 24 godina čeka pravdu. Premda je policiji osobno dostavio imena i fotografije osumnjičenika te u više navrata tražio odgovore od mjerodavnih pitajući što je Srbija poduzela u pravcu ispunjenja dogovorenih međudržavnih obveza, do danas za taj zločin nitko nije odgovarao. Stoga je ubojici svoga brata, koji u njegovu kraju živi i danas, umalo prije deset godina presudio sam, međutim zbog svojih “kršćanskih zaduženja stečenih u obitelji i ljudskosti spram mržnje koju je toliko puta u ratu morao zatomiti” odlučio je otići u Međugorje i ispovjediti se svećeniku koji je, slušajući njegovu priču, zaplakao kao dijete.

Šator mora biti u pričuvi

Premda je u posljednjem sazivu Sabora sjedilo čak 48 zastupnika sa statusom branitelja, Stevo Culej nije zadovoljan njihovih radom. – Da su svi radili svoj posao, ne bismo bili 400 dana u Savskoj niti bismo imali problem ćiriličnih ploča u Vukovaru – kaže.

Danas kad braniteljska populacija ima svoje, kako kažu, istinske zastupnike u Saboru, znači li to da se šator naposljetku može rasklopiti?

– Doći će vrijeme kad će se branitelji iz Savske povući, ali šator ne bi trebao nestati zauvijek, neka bude u pričuvi da se u svakom trenutku može vratiti – upozorio je Culej.

– U Saboru ću podsjetiti na svaku uvredu hrvatskih branitelja i Crkve. Iz prve ruke javnost će od mene doznati da ova država nije stvorena na bahatosti i briselskim hodnicima, nego na krvi naših branitelja. Bit ću glas hrvatskog naroda, malog čovjeka, branitelja, stradalnika iz Domovinskog rata. U Saboru ću biti sve što političari dosad nisu bili – zaključio je Stevo Culej.

Zanimljivo, u Sabor je ušao još u ožujku 1991., ali čuvajući tu instituciju kao specijalac.

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Magazin

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

Objavljeno

na

Objavio

Uz obljetnicu vukovarske tragedije u emisiji Nedjeljom u dva gostuje Predrag Mišić – Peđa.

Srbin koji je branio Vukovar prisjeća se ratnih dana, komentira aktualne događaje i status branitelja u društvu.

Brat mu je na početku rata prešao na drugu stranu – kod srpskog agresora. Brata nije vidio i čuo 26 godina. Vjerojatno će tako ostati zauvijek. Kratko se čuo s njim 1996. i nikad više niti, kaže, nema potrebe. Nije htio da ga ekipa emisije Nedjeljom u dva potraži i spoji s njime.

Rođen sam u Vinkovcima, a došao sam u Vukovar kao beba. U vrijeme mladosti Vukovar je bio u procvatu. Imao je 45.000 stanovnika, 29.000 zaposlenih, jako bogat grad, s puno firmi i jakim gospodarstvom. U ono vrijeme vjerojatno jedan od najbogatijih gradova, prisjetio se Predrag Mišić – Peđa.

U Borovom selu je vidio na stotine četnika i tada je shvatio da neće biti dobro. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu, pričajući o 1989. godini.

S nekim odmakom mira nikad nije bilo mira u Borovom selu. Tamo su Ozrenci, deklarirani četnici, i oni nikad neće prihvatiti ovu državu. Dugo si nisam htio priznati da će doći do rata, mislio sam, odrastali smo zajedno, odvojit će se svatko na svoju stranu i otići. Kako sam ja čovjek koji voli čuti i vidjeti, otišao sam u Borovo selo i vidio sam na stotine četnika i tada shvatio da neće biti dobro, rekao je. Bio je zaposlen u privatnoj firmi, supruga je radila u Borovu, pričajući o 1989. godini. Odgojeni smo u kršćanskom duhu, nikada nije razmišljao o ljudima u koju je crkvu tko išao. S time nisam imao ni tada ni sada problema, rekao je. Kao obitelj su se podijelili na samom početku ratu. Supruga i dijete također su mu bili u Vukovaru. Moja mati je s mojim polubratom (majka se ponovno udala)  bila do 18.11. s Hrvatima u podrumu, a ja sam bio na položaju na Mitnici. Razmišljao sam da je brat s druge strane, ali jednostavno na to nemam odgovor, rekao je.

Dan 18.11.1991., dan pada Vukovara, pamtim kao dan kad sam umro, nešto je u meni umrlo. Naime, nakon toga čovjek više ne može biti isti, objasnio je. Odveli su nas na Ovčaru. Tu se umiješala Božja ruka jer smo čuli kako bageri kopaju rupe za mrtve. Nizozemac ili norvežanin iz Crvenog križa je nas 182 popisao na komadiću papira od cigareta i vjerojatno nas je to spasilo da nas nisu ubili na Ovčari. Tamo samo prenoćili i sutradan su nas prevezli u logor u Mitrovicu, izjavio je Mišić.

Bio je 271 dan u Mitrovici. O tim danima ne voli govoriti. Tamo su samo bili neljudi, ljudi nije bilo. Josip Boldić, 5-6 godina stariji od mene, zdrav, dobio je dijete, saznao za dijete, i onda su ga za tri dana ubili batinama. Na stotine je takvih bilo u Mitrovici, svatko je imao svoju golgotu. Prebili su koga god su stigli.  Kad su me 14.8.1992. vozili na razmjenu za Nemetin, skoro nije došlo do razmjene. Tada sam počeo razmišljati o samoubojstvu, što bih i učinio da nije došlo do razmjene. Na sreću, ipak je do razmjene došlo. Dugi period je trebalo da se vratim u normalu -trajalo je 5-6 mjeseci kad sam se isčupao, no neki nisu, objasnio je.

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

Što je trulo u državi Hrvatskoj? A što nije?

Objavljeno

na

Objavio

Pogledajte emisiju ZOOM Zagreb emitiranu na Z1 televiziji u kojoj se otvoreno progovara o pravim temama u Hrvatskoj.

Gostovali su politički komentator Marko Ljubić i glavni urednik Hrvatske danas Neven Pavelić.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari