Pratite nas

Analiza

Stjepan Mesić – ‘Veleizdajnik’

Objavljeno

na

Danas, dana 26. siječnja 2016. na naslovnici tabloida “24 sata” stoji naslov u kojem velikim tiskanim slovima i najvećim mogućim fontom vrišti naslov: PRVI NA LISTI IZDAJNIKA SU MESIĆ I RAČAN

Na naslovnici istog tabloida sugestivna je slika rukovanja Stjepana Mesića i Tomislava Karamarka kojim se udbaški-inverzivnim stilom poručuje “ako sam izdajnik onda si i ti”.

Kao prvo, mi ne mislimo da je Stjepan Mesić izdajnik. Riječ “izdajnik” kraj imena Stjepan Mesić je netočnost i eufemizam. Netočnost zato jer izdajnik je onaj tko izda nešto što bi moralo ostati tajna ali je istina, a budući da se Mesić u svom veleizdajničkom pohodu služio i dan-danas se služi samo bezočnim lažima to je automatski i eufemizam.

Naime, ispravno je reći da je Mesić veleizdajnik a ne izdajnik.

Na stranici 24 spomenutog tabloida prvi se za riječ javlja Antun Blažević, zamjenik predsjednika HDZ-ovog odbora za branitelje i kaže, citiramo: “Radi se prvenstveno o ljudima koji su izdali hrvatske interese, od odavanja državnih tajni pa do bogaćenja tijekom rata. Ta se ideja provlači od kraja 90-ih godina, kad se počelo pričati o izdajui nacionalnih interesa, naročito od 2000. do 2004. godine, kad je premijer bio Ivicaa Račan, a predsjednik Stjepan Mesić. Što su drugo radili nego izdali državne interese kad su Haagu dilali dokumente, kad su dopustili da se procesuiraju Bljesak i Oluja, a to Haag nije tražio” (završen citat).

Mi dopuštamo da je ovdje gospodin Blažević netočno citiran, ali poučeni iskustvom mislimo da to nije tako. Kako bilo, u idućem ulomku na to se referira Mesić, citiramo: “Inače ne komentiram sulude ideje, ali ću vam reći nešto što znate. Inicijativu za donošenje Ustavnog zakona o suradnji s haškim sudom pokrenuo je predsjednik Franjo Tuđman. Hrvatski sabor je donio Ustavni zakon, HDZ je glasao sto posto, a to znači da svi u Hrvatskoj moraju dostaviti dokaze koje traži haški tribunal…”

Mesić, naravno, bezočno laže. Točno je da je 1996. godine Hrvatski Državni Sabor donio Ustavni zakon o suradnji s haškim sudom, ali je isto tako točno da je Mesić svojim dilanjem dokumenata prekršio taj zakon, a ovdje laže da je njegovo dilanje dokumenata bilo u skladu s tim zakonom.

USTAVNI ZAKON O SURADNJI REPUBLIKE HRVATSKE S MEĐUNARODNIM KAZNENIM SUDOM U DEN HAAGU

Članak 2.

Nositelj suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom u ime Republike Hrvatske je Vlada Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske može svojom odlukom osnovati posebna tijela radi obavljanja poslova suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom. U odluci o osnivanju takvog tijela pobliže æe se odrediti njegove zadaće i ovlasti.

Državna tijela Republike Hrvatske surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom putem Vlade Republike Hrvatske, ako Vlada Republike Hrvatske ne odluči drukčije. Suradnja s Meunarodnim kaznenim sudom odvija se na hrvatskom jeziku, a iznimno i na jednom od službenih jezika Međunarodnoga kaznenog suda.
Članak 3.
Zahtjev za suradnju ili izvršenje pojedinih odluka Međunarodnoga kaznenog suda dostavlja se Vladi Republike Hrvatske.
Zahtjevu za suradnju ili izvršenje odluke Međunarodnoga kaznenog suda Republika Hrvatska udovoljit će ako je zahtjev ili odluka utemeljena na odgovarajućim odredbama Statuta i Pravila o postupku i dokazima Međunarodnoga kaznenog suda i ako nije u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske.
Dakle, jasno je da svaka suradnja, svaki nalog, svaki dokument, moraju ići preko Vlade Republike Hrvatske, i da ne bi bilo nikakve zabune, zakonodavac je to u člancima 2. i 3. Ustavnog zakona naveo čak pet puta u različitoj formi.
Mesić je naveo više puta, i sam se time hvalio, kako je sam u Haag dostavljao dokumente. Reterirati i lagati počeo je nakon nepravomoćne presude za Oluju u kojoj je general Gotovina dobio 24 a general Markač 18 godina zatvora počeo je sumanuto ponavljati tu bezočnu laž o tome da je “sve dokumente slao preko Vlade RH”.
Na primjer, u izjavi Vjesniku od 11. studenog 2000. godine Mesić kaže: “Haškim istražiteljima dali smo jedino na uvid transkripte objavljene u hrvatskim medijima, kako bi se uvjerili u njihovu autentičnost”.
Ovo potvrđuje i najjači dokaz da je Mesić davao dokumente izravno haškom tužiteljstvu a ne Vladi RH, a to je transkript svjedočenja Milana Kovača u procesu Naletilić-Martinović predmet “Tuta & Štela” od 13. i 14. svibnja 2002. godine.
Tad je tužitelj Bos koji je vodio protuispitivanje Milana Kovača svjedoku predočio jedan dokument iz Mesićeva ureda s kojeg nije bila skinuta oznaka državne tajne. Svjedok je skočio kao oparen i pitao tužitelja odakle mu taj dokument, i tad se cijelo protuispitivanje svelo na uvjeravanje o tome kako su transkripti došli u ured haškog tužitelja.
Da ne idemo sad previše u širinu, stavit ćemo poveznicu na transkript od 13. svibnja 2002.
Dokaza da Mesić laže imate na mali milijun mjesta na ovom transkriptu. Na primjer, na stranici 11224. u redu 13. i dalje, tužitelj Bos pita svjedoka Kovača misli li on da je Mesić “oslobodio” ove dokumente za javnost i ured haškog tužitelja jer je mislio da to nije vojna i državna tajna, a da je mislio da su to dokazi da je Tuđman nezakonito upravljao državom?
meskeUglavnom, kad se cijela priča u tom slučaju svela u jednu točku, tužitelj Bos na uporno inzistiranje Milana Kovača da objasni na temelju kojeg hrvatskog zakona je njima Mesić dostavio te dokumente, tužitelj Bos kao iskusni pravnik znao da je da se ne može pozivati na Ustavni zakon o suradnji s Haagom iz 1996. jer mu je jasno da po tom zakonu sve mora ići preko Vlade RH. Zato je svoju poziciju branio vrlo nemuštim argumentom koji ćemo doslovno ovdje kopirati sa stranica 11215-11216 ovog transkripta:
11 Q. As I was saying, this is an article in the Independent on the 1st 12 of November, 2000, and the head of the article is as follows: “The 13 Tudjman tapes: Secret recordings link dead dictator to Bosnia crimes. 14 Transcripts from Croatian leader’s own archive reveal his role in war 15 atrocities and how he stole 1 billion pounds from his own people.” 16 And then we if we go to the sentence which is particularly 17 relevant for me. It’s the third paragraph of the article, and I’ll read 18 it out. This discusses the Tudjman tapes, and it says: “The recordings 19 came to light after Croatia’s new president, Stipe Mesic, gave Channel 4 20 News for use unprecedented access to the 100 tapes and 17.000 transcripts 21 stored at the palace.” 22 “According to President Mesic, Tudjman was convinced that his was 23 a historic and Messianic control: This is why he wanted everything to be 24 on record … Because he thought it would be important to history.” 25 And if you move down two paragraphs, I want to read out:
Page 11216
1 “President Mesic has now handed copies of the transcripts to the war 2 crimes Tribunal at The Hague.” Witness, would these be articles that we 3 could also read in the Croatian newspapers in the year 2000?
Ključni dio ovog priznanja tužitelja Bosa prevedeno na hrvatski glasi “Zapisi su izišli na vidjelo nakon što je novi hrvatski predsjednik Stipe Mesić, dao vjestima Kanala 4 pristup bez presedana do 100 vrpci i 17 000 transkripata pohranjenih u palači.”
Dakle, pokušavajući opravdati Mesićevo nezakonito dilanje dokumenata s oznakom državne tajne haškom tužiteljstvu, tužitelj se poziva na drugi nezakoniti postupak Stjepana Mesića kad je u prostorije na Pantovčaku u kojem su držane sve te državne tajne pustio novinare britanskog chanela 4 i dao im uvid u 17 tisuća transkripata i 100 traka. Po tužitelju Bosu time je Mesić izveo presedan po kojem ti dokumenti više nisu državna tajna, jer su javno pregledavani, i on pere ruke od toga da je tužiteljstvo dobilo te dokumente na nezakonit način. Ali nas ne zanima sudjelovanje tužiteljstva u nezakonitim rabotama, jer je tu jasno o čemu se radi. Tužitelji su morali pravdati svoje visoke dnevnice pa im je za rad dobro došlo i ono što su dobili nezakonitim putem, a Mesić je takvim činom stavio Vladu Ivice Račana pred gotov čin, i Vlada Ivice Račana je morala, nije imala izbora, naknadno ozakoniti sve te dokumente, jer više nije imala izbora. Inače, mi mislimo da HDZ iz politikanstih razloga pribija na križ Ivicu Račana koji je imao svojih grešaka i krivih poteza, ali slično kao i Sanader, stalno upadajući u veleizdajničku brazdu koju je, kako pred njim, tako i pred Račanom orao upravo Mesić.
Stavljati Račana u istu kategoriju s Mesićem je obično politikanstvo a ne želja da se dođe do prave istine, procesuira i kazni Mesića i zaštiti država i njeni vitalni interesi.
Prije nego pređemo na glavnu temu ove bilješke, a to je notorna Mesićeva veleizdaja dilanjem Brijunskog transkripta, mi moramo navesti još jednu vrlo bitnu činjenicu koja će jasno pokazati razmjere Mesićeve veleizdaje.
Naime, godine 1998. haško tužiteljstvo u sklopu procesa protiv Blaškića traži od Ministarstva obrane RH kompletnu arhivu i sve dokumente vezane uz taj proces. Budući da tadšnji ministar obrane Gojko Šušak nije Mesić, dakle nije kmet i veleizdajnik, on takav nerazuman zahtjev glatko odbija.
Haško tužiteljstvo ne posustaje i šalje sub-poenu odnosno obvezujući nalog. Kad vam sud izda obvezujući nalog imate samo dvije solucije: ili predati to što oni traže, ili pred samim sudskim vijećem braniti svoje interese jer kao suverena država nitko vas ne može natjerati da dajete dokumente tako stihijski i bez ikakvih kriterija.
Naravno, budući da je hrvatska vlast devedesetih bila na poziciji zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, ona pokreće spor pred sudom u sklopu predmeta Blaškić i u tom sporu Republiku Hrvatsku zastupaju odvjetnici Ivo Šimonović i Ivo Josipović, budući predsjednik Republike Hrvatske. Oni dobijaju taj spor čija rekapitulacija se nalazi u paragrafima 42. i 43. nepravomoćne presude Blaškiću:
42. Pitanje naloga za dostavu dokumenata (subpoena duces tecum) ostalo je otvoreno u predmetu Blaškić od 10. siječnja 1997., tj. dana kad je tužitelj od jednog suca zatražio na Hrvatskoj pošalje nalog subpoena duces tecum. Sudac je 15.siječnja 1997. izdao takvu subpoenu Hrvatskoj i gospodinu Šušku, tadašnjem ministru obrane. U toj subpoeni naveden je popis dokumenata koje je trebalo dostaviti najkasnije do 14. veljače 1997. Hrvatska strana je u pismu od 10.veljače 1997. izjavila da, kao prvo, ona drži kako bi svi zahtjevi upućeni ministru u njegovom svojstvu državnog dužnosnika, nemaju temelja, budući da u skladu sa Statutom i Pravilnikom zahtjev za pomoć treba uputiti državi i da, kao drugo, Hrvatska kao suverena država ne može prihvatiti da udovoljava nalogu subpoena duces tecum, nego da “vjerna svojim obvezama prema međunarodnom sudu onaq ponovno izražava spremnost iskazati punu i svesrdnu suradnju, pod uvjetima koji vrijede za sve države. 43. Dana 29. listopada 1997. žalbeno vijeće je, u skladu sa pravilom 108bis Pravilnika riješilp zahtjev Republike Hrvatske od 25. lipnja, kojim se, između ostaloga, tražilo preispitivanje odluke pretresnog vijeća II od 18. lipnja te poništenje i odbacivanje subpoene od 15. siječnja 1997. U svojoj je odluci žalbeno vijeće zaključilo da se ni državi, a ni odgovornim državnim dužnosnicima koji djeluju u tom svojstvu, ne mogu slati nalozi tipa subpoena, pri čemi je preciziralo uvjete pod kojima se nekoj državi eventualno može izdati obvezujući nalog za predočenje dokumenata i slično, kao i prava i obveze dotične države u tom pogledu. Osim toga, žalbeno vijeće je utvrdilo kriterije koje moraju ispunjavati svi zahtjevi za izdavanje naloga za dostavu dokumenata.
Ti kriteriji odnose se na:
1) precizno identificiranje zatraženih dokumenata (za razliku od širokih kategorija) 2) Obrazloženje relevantnosti dokumenata za suđenje 3) Nužnost da zahtjev ne bude pretjerano opterećujući 4)Potrebu da se državi ostavi dovoljno vremena da zahtjevu udovolji
Osim toga, vijeće je ustrdilo modalitete na temelju kojih se eventualno može udovoljiti zabrinutosti države u svezi s njenom nacionalnom sigurnosti.
Dakle, ovdje je sve više nego jasno. Jasno je da Mesić bezočno laže kad kaže da se “moralo dati sve što je tužiteljstvo tražilo”. Mesić je jedim potezom, puštanjem britanskih novinara u prostoriju s državnim tajnama, nakon čega je počeo dilati dokumente Feralu i Nacionalu, a sve kako bi ih u Haag mogao slati kako njemu odgovara, da bi, po njegovom mišljenju, diskreditirao Tuđmana, poništio sve ono za što se Hrvatska mučila u tom procesu za sub-poenu u svezi traženja dokumenata iz Ministarstva obrane RH.
Da stvar bude gora, umjesto da je on štitio nacionalne interese i pristao djelovati po Ustavnom zakonu na kojeg se udbaški inverzivno poziva, i davati samo i isključivo Vladi dokumente koja Vlada odluči dati haškom sudu, a ne britanskim novinarima, Feralu, Nacionalu, haškom tužiteljstvu, i sve u deliriju mržnje prema pokojnom Tuđmanu, a da se posljedično tome Vlada RH pozivala na ovaj utemeljeni presedan iz paragrafa 42. i 43. predmeta Blaškić i curenje dokumenata svela na minimalnu razinu čime bi pomogla obrane svih Hrvata optuženih pred haškim sudom, dogodilo se da se Vlada Republike Srbije pozivala na ovaj presedan i u raznim prigodama ili odbila dati dokumente (na primjer u slučaju Stanišić-Simatović transkript sastanka njih dvojice s Arkanom Šešeljom i ostalim zločincima na kojem je planiran pokolj nakon okupacije Vukovara) ili zacrniti djelove dokumenata (na primjer dokumenti srbijanskog VSO-a u svezi s genocidom počinjenim u Srebrenici).
Tako vam je to, kad Mesić laže to je uvijek višestruka, višeslojna laž. Kad Mesić radi veleizdaju, to je uvijek višestruka, višeslojna veleizdaja!

Brijunski transkript

Ovdje treba biti jasan: Da Mesić nije haškom tužiteljstvu direktno dostavio Brijunski transkript direktno kršeći Ustavni zakon o suradnji s haškim sudom, nikad ne bi moglo doći do podizanja optužnice protiv Ante Gotovine i suđenja za Oluju jer tužiteljstvo ne bi imalo nikakvu indiciju za element namjere (mens rea) za počinjenje UZP-a nezakonitim granatiranjem Knina, Benkovca, Gračaca i Obrovca, i čitava hrvatska nacija ostala bi uskraćena za jednu veliku traumu koju joj je svojim veleizdajničkim djelovanjem omogućio upravo Stjepan Mesić.
Stjepan Mesić znajući što je počinio, brani se, a kako drugačije nego udbaški inverzivno tvrdeći kako “Brijunski transkript nije dokaz”, ali i tvrdeći da je “dokaz tonski zapis Brijunskog sastanka” kojeg je POA ne čelu s Tomislavom Karamarkom našla u podrumu Pantovčaka krajem 2004. godine, a Vlada RH nakon toga deklasificirala, skinula oznaku tajnosti i odobrila haškom sudu na uporabu 1. veljače 2005. godine!
Na kraju priče ispalo je da Brijunski transkript stvarno nije dokaz, jer nije bilo kaznenog djela odnosno nije bilo nezakonitog granatiranja pa su samim time otpale i sve interpretacije kojima se izgovoreno na Brijunskom sastanku od 31. srpnja 195. u pripremi operacije Oluja tumačilo kao namjera za počinjenje takvog djela
Ali je činjenica i krunski dokaz Mesićeve teške veleizdaje da se taj dokument koristio kao dokaz u procesima, i ono najgore, taj dokument nije koristilo samo haško tužiteljstvo pokušavajući dokazati UZP hrvatskog vojnog i političkog vodstva u svezi operacije Oluja, već i glavom i bradom Slobodan Milošević u svojoj obrani pred haškim sudom!!
I to, pazite sad, 26. lipnja 2003. godine u protuispitivanju svjedoka optužbe, bivšeg američkog veleposlanika Petera Galbraitha i 30. lipnja 2003. godine u protuispitivanju svjedoka optužbe. hrvatskog generala Imre Agotića.
Odnosno, najmanje 18 mjeseci prije nego što je Vlada Republike Hrvatske, koja po člancima 2. i 3. Ustavnog zakona o suradnji s haškim sudom na kojeg se Mesić udbaški inverzivno poziva, jedina ima to pravo!!
Dakle, onima koji nisu shvatili: Vlada Republike Srbije i obrana Slobodana Miloševića raspolagali su Brijunskim transkriptom, dokumentom najveće moguće važnosti, u kojem se vidi doktrina OSRH, strateške i taktičke postavke OSRH itd., koji je zaštićen najvećim mogućim stupnjem tajnosti, i kakav nikad, niti jedna suverena država, čak ni pod sub-poenom, čak ni pod prijetnjom, sankcija ne bi dala nikome, i to najmanje 18 mjeseci prije Vlade Republike Hrvatske.
Još jednom, najkraće moguće:
Vlada Republike Srbije raspolagala je Brijunskim transkriptom najmanje 18 mjeseci prije nego Vlada Republike Hrvatske!!
Samo ćemo još dati reference i dokaze da je Milošević rabio Brijunski transkript u svojoj obrani , dakle u protuispitivanju Petera Galbraitha 26. lipnja 2003: http://www.icty.org/x/cases/sloboda…
I u protuispitivanju generala Agotića, 30. lipnja 2003: http://www.icty.org/x/cases/sloboda…
Dakle, kad Mesić laže, laže višestruko i višeslojno, i nije lak posao guliti razne slojeve njegovih laži, to je težak posao, jer, koliko god se recimo Nenad Stazić ili Ranko Ostojić trudili lagati, oni moraju još puno mlijeka popiti i medolina i čokolina pojesti da dostignu Mesića po umjeću laganja.
Kad Mesić vrši veleizdaju, Mesić to radi opet, višestruko i višeslojno. Kad kreneš provaljivati jednu njegovu laž ili veleizdajnički čin, otkrije se još pregršt drugih laži i veleizdajničkih čina.
O Mesićevim lažima i aktima veleizdaje ne može se napisati knjiga, jer tako debela knjiga ne postoji. O tome se može napisati čitava knjižnica, koja bi morala biti veličine glavne gradske knjižnice u New Yorku. Mesić ima sreće jer nitko nema toliko vremena za raskrinkavati sve njegove laži i akte veleizdaje, zbog širine disipline. To bi morala biti sasvim nova disciplina, nova znanost koja bi bila veća od ukupne matematike i fizike zajedno, od Pitagore do danas.
Zato mi više nećemo širiti temu, a mogli bi, o njegovom krivoketstvu pred haškim sudom u predmetu Blaškić, o njegovom subverzivnom djelovanju na putu Hrvatske u EU, o njegovoj veleizdaji u epizodi s topničkim dnevnicima itd.
Za ovu prigodi navest ćemo samo još neke primjere Mesićevih veleizdajničkih radnji.
Mesić: Akcija Bljesak je etničko čišćenje https://www.youtube.com/watch?v=z5y…
Mesić rekao Carli Del Ponte da je vidio Antu Gotovinu u Zagrebu 2002. godine: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrva…
Mesić nazvao Gotovinu zločincem, prvi put povodom usvajanja haške optužnice protiv Gotovine od strane Vlade Ivice Račana, 8. srpnja 2001. godine, Mesić kaže: “Mesić je istaknuo kako hrvatski narod ne smije biti talac onih koji su okrvavili ruke, sramoteći hrvatsko ime” http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/2…
Da ne bi bilo zabune, Mesić vrlo sličnu formulaciju u slučaju generala Gotovine, a u svezi s aferom oko nepostojećih topničkih dnevnika kaže: “Hrvatska država neće biti talac ni jednog pojedinca ili skupine odgovorne za ratne zločine – poručio je predsjednik Mesić.” http://www.jutarnji.hr/mesic–netko…
Dakle, on ovdje u ovoj izjavi koju je dao na nekakvom skupu Pusićeva GOLJP-a i Teršeličkine Documente a koju prenosi Jutarnji list ne kaže “oni za koje se sumnja da su odgovorni za ratne zločine” ili “oni protiv koji se vodi postupak za ratne zločine”. Ne, on kaže “odgovorne za ratne zločine” dakle on je već donio presudu, a njegova šteta je u tome što je sudac Meron zajedno s još dva suca žalbenog vijeća obrisao stražnjicu takvim mišljenjem i dosudio oslobađajuću presudu generalima Gotovini i Markaču, a nakon čega je udruga I-fimes, kojoj su na čelu Stjepan Mesić, Budimir Lončar i bivši srbijanski premijer Živković pokrenuli kampanju protiv suca Merona, koja je kulminirala optužbama suca Harhoffa protiv Merona, što je čak dovelo do izglasavanja povjerenja sucu Meronu. Čitava ta priča je zataškana, I-fimes je sa svojih stranica uklonio članak “Meronizacija haškog suda”
ali neki tragovi tog Mesić-Lončarevog veleizdajničkog čina još uvijek postoje na internetu http://www.vecernji.hr/hrvatska/jad…
Treba li nekog podsjećati kako je Mesić napadao branitelje i Crkvu zato jer su usudili moliti za pravednu presudu Gotovini i Markaču, treba li nekog podsjećati kako je Mesić branio veleizdajnički čin Budimira Lončara kad je ovaj kao ministar vanjskih poslova SFRJ u Vijeću sigurnosti UN-a gurao i izgurao uvođenje embarga na uvoz oružja, treba li reći kako je Mesić u svojim službenim govorima u svojstvu Predsjednika RH od 2000. do 2002. od Švivcarske do Kine govorio kako je “cilj operacije Oluja bio svesti Srbe na 3%” i slične laži čime je vršio medijsku pripremu s ciljem senzibiliziranja javnosti za predstojeće optužnice protiv hrvatskih generala, treba li spominjati kako je 2005. godine Bobetka i Gotovinu nazvao nesposobnim generalima blateći akciju Maslenica najgrubljim mogućim lažima http://www.hrt.hr/arhiv/2005/04/27/… ?
Ovako bi mogli do sudnjeg dana ali ovdje ćemo stati. Jer samo u ovom što smo naveli ima materijala za 10 doživotnih zatvora zbog veleizdaje.
I sad, pogledajte kakva je moć udbaških medija, kad se u mainstreamu raspravlja o tome, pazite sad ovo, o tome treba li njemu davati godišnje milijun kuna, tajnicu, vozača, osiguranje itd? Pogledajte kako ta naša desnica reterira i gdje je došla? Ovo je kao da brane Hrvatsku od napada iz Srbije u slovenskim Karavankama. Takvo što je moguće samo u Hrvatskoj.
U Americi na primjer, imate aferu Wikileaks, gdje je Bradley Manning analitičar američke vojske dao Julianu Assangeu diplomatske bilješke, što je negdje peta kategorija važnosti dokumenata, u usporedbi i paraleli s dokumentom kao što je Brijunski transkript potpuno nebitni dokumenti, pa je fasovao 35 godina robije http://www.vecernji.hr/svijet/manni…
Da je u Americi Mesić napravio samo ovo što je napravio s Brijunskim transkriptom, bez svega ostalog a čega ima pregršt, on bi dobio doživotnu kaznu, ali samo u onim saveznim državama u kojima nema smrtne kazne. Da ga takvo suđenje zatekne recimo u Texasu, ne bi ga Bogorodica spasila od električne stolice. A mi raspravljamo o tome treba li mu ukinuti ured?
Gdje je to otišla ova država? Tko je u tolikoj mjeri Hrvatima isprao mozak?
Odgovor znate, bar vi koji nas pratite, ali i oni koji jasno vide što se događa na političkoj sceni.
Jer, kad iznesete ovakve optužbe koje su sasvim jasne, vi od vučjeg čopora bez izuzetka bivate proglašeni “fašistom”.
Dakle taj vučki čopor, ti samozvani “antifašisti” trebaju konačno jasno reći da je za njih svako zalaganje za hrvatske nacionalne interese “fašizam”, i da je svako traženje da se procesuraju oni koji su kršeći hrvatske zakone (Mesić nije prekršio samo Ustavni zakon, nego po KZ-u koji je tad, u trenutku počinjenja djela bio na snazi prekršio je i primjerice članak 146. stavak 1. špijunaža, članak 144. stavak 1. Kaznenog zakona RH odavanje državne tajne itd.) nanijeli nesagledivu štetu Republici Hrvatskoj jednako “fašizmu”.
U tom smislu, taj i takav “antifašizam” je teška floskula i najobičnije podrivanje Ustavnog poretka Republike Hrvatske!!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Hoće li se najveća hrvatska politička stranka, HDZ-e, konsolidirati ili će još dublje potonuti?

Objavljeno

na

Objavio

U neposrednoj budućnosti bit ćemo svjedoci suptilnih pomaka a i flagrantnih (očitih) repozicioniranja na političkoj sceni. Ključno je pitanje hoće li se najveća hrvatska politička stranka, HDZ-e, konsolidirati ili će još dublje potonuti?

Medijsko psihološke operacije koje su bile pokrenute prije godinu dana (slučaj Tolušić, i tkz. afera SMS, ‘elitna prostitucija’) i one koje će sljedećih tjedana i mjeseci biti aktivirane u najširem spektru, imale su i imat će jedan jedini cilj: da se nekada državotvorna, a uz to i najveća hrvatska stranka, oslabi, radikalno kompromitira, da joj se poništi kredibilitet, da pred parlamentarne izbore skrahira, doživi poraz i u konačnici, u političkom smislu, eutanazira.

Jedan od kratkoročnih ciljeva medijsko psiholoških operacija je i provociranje parlamentarnih izbora. A gubitak pak parlamentarnih izbora ne bi ugrozio samo HDZ, nego bi mogao ugroziti temelje države. Tko apriori negira ovu pretpostavku, preporuka je autora ovih redaka da odustane od čitanja teksta u nastavku.

HDZ je u gubitničkoj poziciji

Članstvo a i simpatizeri stranke – ne i vodstvo – svjesni su da je HDZ u nezavidnoj poziciji. Iznimka su Brkić i Anušić koji su razumjeli i prihvatili poruku birača.
Vodstvo, nakon loših rezultata na predsjedničkim izborima, a prije njih na izborima za europski parlament pak tvrdi da predsjednik Plenković vodi stranku u dobrom smjeru. U širem smislu govoreći politička orijentacija vodstva stranke nije pogrešna, ali odabrani smjer nije dobar. Nepobitni dokazi su rezultati dvaju zadnjih izbora.

O dobrom smjeru HDZ-a pod Plenkovićevim vodstvom izjasnili su se – osim Božinovića, Bačića i Jandrokovića – Josip Manolić, Ivan Račan, Radimir Čačić, ali nitko od HDZ-ovih prvotimaca ne uspijeva shvatiti zbog čega oni to tvrde, ne uspijevaju deducirati logičku shemu po kojoj SDP raste a HDZ pada.

Nažalost, Plenkovićevo je zaključivanje pogrešno. On tvrdi da su koalicije, takve kakve jesu, nužne i da su poslužile ostvarenju cilja – stabilne vlasti. Zaključivanje je pogrešno jer je dovelo do neželjenog učinka tj. poraza na predsjedničkim izborima, a u konačnici bi moglo dovesti do trajnog gubitka vlasti.

Previdi i loši potezi

Lider HDZ-a je povukao nekoliko loših poteza: koalirao je sa HNS-om i SDSS-om, kumovao Marakeškom sporazumu i dovršio SDP-ovu priču s Istambulskom konvencijom.
K tomu treba pribrojiti i niz loših poteza: odobravanje gay-roditeljstva, financiranje protuhrvatskog tjednika iz državnog proračuna (Pupovčeve Novosti) loš odabir ministara (Divjak, Koržinek, Murganić, Pejčinović, Bošnjaković, Grlić Radman, Prgomet …) dvojbena imenovanja na važne dužnosti u Saboru i diplomaciji. Kumulativni je učinak grubog previda i niza loših poteza: nestabilnost vlasti i gubitak koalicijskog potencijala na duži rok.

Nestabilnost ‘stabilne vlasti’

Manji su koalicijski partneri HDZ-a davno shvatili da je predsjedniku Vlade ‘stabilnost vlasti’ slaba točka i da na jeftin način mogu doći u priliku kapitalizirati svoj utjecaj. Međutim, nakon gubitka predsjedničkih izbora rok trajanja stabilne vlasti je radikalno skraćen.
Konkretno, svaka karika koja veže postojeću parlamentarnu većinu biti će iz tjedna u tjedan sve slabija jer će biti na različite načine ugrožavana, napadana kako bi jedna po jedna bila razvrgnuta i upotrijebljena na štetu HDZ-a. Razumje li vodstvo HDZ-a u čemu je poslanje Darija Juričana?

Paradoks je u tome što je HDZ koaliranjem s SDSS-om i HNS-om izgubio mogućnost koaliranja u budućnosti sa strankama sličnog ili bliskog političkog profila; SDSS će se vratiti u svoje prirodno okruženje, HNS će biti stranaka na papiru, a stranka zagrebačkog gradonačelnika u odlasku neće preživjeti prve izbore koji bi mogli doći i prije jeseni.
Snaga oporbe s lijevog ideološkog sektora
Utjecaj lijevih stranaka, bile u oporbi ili na vlasti, ne proizlazi od njih samih. To je onaj konspirativni utjecaj bivše komunističke a sada neoliberalne nomenklature koja je od devedesete do danas zahvaljujući Socijalističkoj internacionali i njezinim koordinatorima Jiří Dienstbieru i Erdhardu Buseku zadržala svoja uporišta u institucijama.

U vrijeme kad se istinska Hrvatska borila za opstanak, ta se nomenklatura vješto prikrivala, a u novije vrijeme u okolnostima demokracije i relativizma – obnovila. Radi se o naslijeđenom utjecaju i moći iz vremena titoizma i ondašnje geostrateške sheme u očima Zapada, prepoznatljivoj po sveopćoj političkoj servilnosti i probalkanskoj politici.

Medijsko okruženje

Jedan od uzroka zbog kojih je HDZ dospio u gubitničku poziciju su mediji. Prvotimci HDZ-a na čelu s Plenkovićem ne akceptiraju u punoj jasnoći neprijateljsko medijsko okruženje. To i nije nova činjenica u političkom životu HDZ-a, ono je konstanta.

Međutim, u prošlosti – u vrijeme prvog Predsjednika – HDZ je uspijevao dobiti ključne bitke u medijskom ratu kako bi u kritičnim momentima zadržao vjerodostojnost i politički integritet, ali ponajviše zaslugom Franje Tuđmana. Od 1990. g. do danas to je neprijateljsko okruženje bilo neskriveno, klevetničko, dezinformacijsko, ali je u zadnjih pet godina prikriveno, suptilno, kamuflirano u filozofiji ‘otvorenog društva’, zaogrnuto ideologijom kozmopolitizma, korektnosti i lažnog europejstva, okruženje u kojem dužnosnici ove stranke (HDZ-a) ne prepoznaju porijeklo moći oporbe u najširem smislu, a ni svoju objektivnu slabost.

Ministri u Vladi, saborski zastupnici (odnosi se na članove HDZ-a) ili stranački dužnosnici na čelnim pozicijama u stranačkim tijelima koji ne znaju u čijim su rukama Nacional, Novosti, Stiriyna izdanja, ponajprije Express, 24 sata … potpuno su neinformirane osobe, politički amateri, početnici koje bi trebalo isključiti iz svake ozbiljne rasprave o bilo čemu a ne samo o političkoj budućnosti Hrvatske.

Zbog čega?

Zbog toga što ne razumiju da su mediji osnovni ideološki alat, instrument i rekvizit u kreiranju događaja i proizvodnji mišljenja, alat u modeliranju političke svakodnevice i koji će između ostaloga biti upotrijebljen za eutanaziranje najveće državotvorne stranke, posljedično tome i ugrozu samih temelja Hrvatske države.

‘Lideri’ HDZ-a nisu imali pobjednički koncept za osvajanje medijskog prostora jer mu nisu pridavali važnost. Nije im bilo važno tko su i kako se regrutiraju predvodnici novinskih čopora, tko održava novinske čkalje i brloge, čije su sve ‘ćelije’ priključene ili ugrađene u sustav. Konkretno, onaj tko ne zna tko je na čelu Hine, tko je glavni urednik i kako se selektiraju vijesti ove anacionalne agencije, tko ih preuzima, interpretira i distribuira, svakako bi trebao biti isključen iz ozbiljne analize hrvatskog medijskog prostora a da se o važnijim dužnosnicima i ne govori.
Na HRT-u je stanje na rubu podnošljivog. Urednici informativnih emisija jedva da razlikuju bitno od nebitnog. Ono što kao fake news izostaje u informativnim emisijama prolazi u emisijama zabavnog karaktera ili kroz emisije ‘portret talk show-a’. Posebno neprijateljstvo spram HDZ-a i svakog oblika suverenizma pokazuje televizija N1. Njezina misija i koncept su integriranje ‘regiona’, odnosno reorganizacija balkanskog političkog prostora. Sve što ne ide u prilog obnavljanju bratstva i jedinstva sankcionira se i prokazuje na perfidan način.

Informativne emisije RTL-a, Televizije N1, TV Nove, tobožnjom neposrednošću i aktualnošću nadvladavaju inertni HRT i preuzimaju mu gledateljstvo što je još jedna zabrinjavajuća varijabla koju prvaci HDZ-a ne razumiju.
Proizvodnja na tekućoj traci
Čestim i nekompetentnim nastupima stranački prvaci, ministri, saborski zastupnici neizravno dokazuju da su upotrijebljeni kao usputna ilustracija događaja koje proizvode ljudi iz sjene.

Dovoljno je analizirati izjave ili odgovore ministara na pitanja koja se ne dotiču njihovog resora. Nepotpuni, neodređeni, neuvjerljivi odgovori na svakovrsna novinarska pitanja (servirana i konzumirana u hodu) postaju ne samo ‘tema dana’ nego pogodno tlo za dezinformiranje, navođenje na krivi trag, zbunjivanje, postaju pogodno tlo za antagonizme unutar HDZ-ove vladajuće strukture a rijetko kad protiv oporbe.

Primjeri obavijesnih akcija

Jedan od događaja koje kao obavijesnu akciju iz domene specijalnog rata u medijskom prostoru proizvode ljudi iz sjene je ‘afera’ s bivšim ministrom Tolušićem. Iz kojih je sve elemenata konstruirana ta afera?

Bivši ministar prepoznat je kao mogući oponent predsjedniku Vlade; prekrižio je neka imena na listi poticaja ministarstva poljoprivrede koju je naslijedio od SDP-a; ima utjecaj na članstvo stranke u županiji; u vlasništvu je nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige. Dovoljno elemenata za kompromitaciju.

Kompromitacija Tolušića, odnosno Vlade u fokus javnosti dovodi fotomontaža na naslovnici jednog opskurnog tjednika. I igra toga tjednika s malom djecom iz Vlade i svekolike javnosti mogla je započeti: te ima vatre gdje ima dima, te je fotomontaža te nije, te je papak ovakav te onakav. Mala djeca su toliko bila zbunjena da se morala zbog interese javnosti angažirati i SOA-a. I ta institucija čije je poslanje zaštititi nacionalne interese dokazuje kako ima suvremeni softver za pretraživanje interijera, pretraživanje odjeće i obuće da bi na kraju dokazala da se radi o fotomontaži.
I Tolušićeve sive stanice su reagirale: tužio je dotični tjednik. Ali sa zakašnjenjem. Zahvaljujući Plenkoviću taj opskurni tjednik – koji objavi laž pa dokazuje da je objavio laž – postaje zrcalo istine. Plenković se zahvalio uredniku tjednika što je, eto, nakon ‘stotinu dvojbi’ utvrdio da se radi o fotomontaži. Koji je epilog afere?
Prostor manipulacije kojega inače koriste mediji postao je još i dublji zahvaljujući naivnosti ‘vladajuće’ pameti.

Primjer drugi

Opis sljedećeg primjera mogao bi započeti pitanjem: tko je u hrvatskoj politici poslije Tuđmana, Šuška i Pašalića u medijima najnapadanija osoba?

Upravo onaj koji je uporno ponavljao i ponavlja da stranačke dvojbe i prijepore treba rješavati u okviru stranačke obitelji. Znao je o čemu se radi: o hajci koja ga je trebala uz medijsku larmu i fanfare s Iblerovog trga izbaciti iz igre. Sva se ta igra s indicijama, sumnjičenjima, maštovitim konfabulacijama dogovarala i slagala u redakciji Bere Jelinića i Gaure Hodak a i pod krovom Stiryne kuće.

Treba li nabrajati koji su sve likovi osim Jelinića, Varge, Rašete i Gaure bili angažirani u priči poznatijoj kao Afera SMS? Treba li možda objašnjavati posredničku ulogu nekih ljudi iz HDZ-ovog tabora? Do razumijevanja priče oko afere SMS može se doći kraćim putem, tragom novca i to u tri koraka, preko odgovora na pitanja: tko je putem oglašavanja financirao Nacional, tko je imenovao upravu državne tvrtke koja je financira Nacional, je li glavni tajnik HDZ-a imao stranačku licencu za posredovanje svoga utjecaja?

A zašto je priča o aferi SMS, odnosno o elitnoj prostituciji došla do kraja? Zato što su pokretači afere došli do dokumenta iz arhiva DORH-a koji pobija sve njihove konstrukcije, zato što su u međuvremenu doznali da i onaj koga su htjeli kompromitirati zna za taj dokument.
Na kraju i pitanje: Može li djetinja pamet iz zloćudnih priča koje se tiskaju u Nacionalu i Stiriya-Expressu dokučiti o čemu i o kome zbori Josip Manolić u Nacionalu od 31. prosinca 2019. g. kada kaže: ‘Plenković je pogriješio što nije išao do kraja raščistiti s onima koji su bili upleteni u aferu SMS. To je bio moment u kojem je Plenković imao na dlanu mogućnost očistiti HDZ od najagresivnijih i najneprihvatljivijih kadrova.’

O čemu pak govori u svojoj kolumni novinar Večernjeg lista, Mirko Galić kada u svome tekstu od 4. svibnja prošle godine kaže: „Hoće li hrvatski ‘mali Ranković’, pasti zbog prisluškivanja, novca, seksa i vlasti?“ Pa kada je onaj na koga se odnosila usporedba s Rankovićem javno rekao da difamatore koji ga povezuju s aferama prepoznaje u ljudima iz udbaških krugova, Plenkovića mu je, javno dakako, uzvratio komentarom: ‘Domišljat odgovor.’

Ako je samo površno informiran čitatelj će znati tko je to Galiću ‘mali Ranković’. Znat će i to da je Mirko Galić bio veleposlanikom u Parizu. Tamo ga je uputio SDP-ov establishment koji je upravljao i upravlja svojim i HDZ-ovim diplomatskim resursima iz Titovog vremena. A tko je Mirku Galiću u to vrijeme (od 2007. godine) bio zamjenik? Da pitamo predsjednika Vlade? Bi li imao kakav domišljat odgovor?
Ime koje povezuje sve medije u trajnom neprijateljstvu prema HDZ-u, Tuđmanu, Šušku, Pašaliću i najprogonjenijem političaru poslije njih, upravo je Mirko Galić. Bio je kolumnist Nacionala, urednikom Globusa, suosnivač Sorosovog brloga poznatog kao Forum 21, bio je direktorom Europapress holdinga Nine Pavića, ravnateljem HRT-a u doba Mesić-Račanovog poglavarstva nad Vladom, Saborom i Pantovčakom.

Mnogo je sličnih primjera i svi bi dokazali da su medijsko psihološke operacije bile osmišljene više od godinu dana prije predsjedničkih izbora s jednim jedinim ciljem: da HDZ-ov kandidat bude poražen. Mediji su kandidatu HDZ-a pričama o prisluškivanju i upitnoj lojalnosti njezinog savjetnika (Vlade Galića) postavili klopku. S kakvom je naivnošću žrtva pala u nju, ne zaslužuje nikakav respekt ni povjerenje da i dalje obnaša dužnost koju je obnašala.

Pouka poraza. Je li nakon dva poraza moguća pobjeda?

Nema ničije krivnje osim HDZ-ove i njegovog vodstva. Bude li se tko od dužnosnika HDZ-a u budućnosti ravnao politikom koju promoviraju mediji poput Nacionala, Expressa, Jutarnjeg, televizije N1, nema sumnje, bit će gubitnici.
Postoji li način da se HDZ konsolidira i da obnovi svoj koalicijski potencijal? Bi li izgubljeni koalicijski potencijal bio obnovljen odlaskom Andreja Plenkovića s čela HDZ-a i dolaskom na njegovo mjesto nekoga od samoimenovanih pretendenata?
Mudar čovjek, državnik (a ne samo političar) naći će rješenje onda i samo onda ako shvati uzroke i razloge zbog kojih je dospio u gubitničku poziciju. Ključ pobjede je u zajedništvu kandidata i protukandidata koji će slijediti Tuđmanovu ideju a ne onih koji su protivnici suverene Hrvatske.

Bez sumnje, Plenković ima nezamjenjivih vrijednosti. One bi se udvostručile kada bi lider HDZ-a pokušao sinkronizirati Bruseljska očekivanja s prijedlozima svojih protukandidata i željom simpatizera i članova svoje stranke. Uspije li, politička bi orijentacija HDZ-a ostala ista a smjer (u desno) korigiran.

Ivan Mihael Ban / HRsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Otvoreno pismo Predsjednici svih Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija / Ured Predsjednice

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

izbori su iza nas i većina hrvatskoga biračkog tijela je rekla svoje glasačkim listićima. Analize, koje se ovih dana pokazuju, prikazuju, ništa ne mijenjaju na stvari i činjeničnom stanju, ali jedno znam, a to je da Vam ni jedna analiza proteklih izbora neće reći:

„Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske, Vi ste SABOTIRANI!“

Koliko god bile „teške“ ove riječi, one su istina kao i da u toj sabotaži niste usamljeni. Istovremeno uz Vas, sabotirani su i predsjednik 14. Vlade RH g. Andrej Plenković kao i ministar obrane u Vladi RH g. Damir Krstičević!

Težina ovih riječi vuče za sobom i argumente i mnoga pitanja kao što su:

Znate li ( i g. Plenković, i g. Krstičević) da već mjesecima u ladicama Vaših najbližih suradnika „leži“: „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“?

Tko je to zatajio Predsjednici svih Hrvata i vrhovnoj zapovjednici OSRH i Vama gospodo?

Znate li da je zatajena svjetska INOVACIJA obrane od poplava?

Zbog čega taj Plan nije do danas aktiviran?
…..?
…..?

Kako je svaka moja analiza i svaki moj upis argumentiran, molim pogledati sliku i slike kao i elektroničku poštu i pojedine dijelove iste.


Kronologija:

19.06.2019. na proslavi obljetnice osnivanja 113. šibenske brigade ZNG-a uručio sam 4 adresirane i zatvorene koverte s istim Dokumentom, tj. elaboratom, ( na ukupno 17 stranica ), načelniku GS OSRH g. Mirku Šundovu uz zamolbu da iste protokolira na sve adrese što mi je i obećao jer zbog mog narušenog zdravstvenog stanja tog trenutka nisam bio u mogućnosti putovanja za Zagreb. Vrlo kratko vrijeme poslije, telefonskom provjerom dobio sam potvrdu da su Elaborati, tj. „OPERATIVNI PLAN I PROGRAM HRVATSKE VOJSKE U OBRANI OD POPLAVA“ uredno protokolirani te Vam šaljem elektroničku poštu ( isječak ):


…….

Svjestan sam Vaših državničkih i inih obveza, za koje mi mala ljudska bića i ne moramo znati, te stoga uz sebe imate i Savjetnike, pomoćnike, predstojnike Ureda i slično, te niste u situaciji ni mogućnosti pročitati sve što Vam se dostavi i to smatram normalnim djelovanjem institucija Republike Hrvatske.

Na žalost, baš navedeni savjetnici, pomoćnici, predstojnici Ureda, … nisu odradili svoj dio posla iz meni nepoznatih razloga. Najprije sam pomislio da se radi o „previdu“, kasnije o nemaru, neznanju, propustu, aljkavosti i/ili neradu, ali danas sa sigurnošću tvrdim da je riječ o čistoj sabotaži i Vas osobno Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH kao i g. Andreja Plenkovića i g. Damira Krstičevića.

Molim pogledati 1. i 2. isječak prve elektroničke pošte g. Zrinku Peteneru:


………

Potom su uslijedili nekoliko telefonskih poziva uz moj optimizam, ali….


….


Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

pokušao sam, ne kršeći pri tom ni jedan „protokol“, putem telefona i elektroničke pošte doći do Vas, ali mi nije uspjelo, stoga danas svjesno kršim „protokol“ i „preskačem“ sve redom i putem medija želim Vam ukazati na neoborivu činjenicu da ste sabotirani!

Na žalost, niste sabotirani samo Vi kao Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH,  već je sabotirana i Domovina Hrvatska i njezin ugled u svijetu i ne samo u EU i u NATO savezu, već i u cijelom svijetu u državama koji imaju problema s poplavama, a koje, preventivnim djelovanjem opisanom u Planu, mogu se u budućim vremenima  uspješno spriječiti gubitci stotine – tisuće ljudskih života kao i materijalne i gospodarske štete koje se mjere u stotinama i tisućama € i US $!

Razmišljanja sam da je u ovom slučaju i suvišno spomenuti „staru Europu“ i njezino gospodarstvo kao i SAD i njihovu „aortu“ gospodarstva Mississippi…. jer kad god se „nakašlje“, bilo „stara Europa“ ili SAD, „trese“ se cijelo gospodarstvo svijeta.

Sjetite se samo koliko ste nebrojeno puta izgovorili riječ: INOVACIJA! Tu istu riječ ste spomenuli i u izbornoj noći 22.12.2019. u Vašem govoru nakon objave rezultata.

Činjenica je da ste dobili INOVACIJU i svjetski projekt koji je, najblaže rečeno, sabotiran!

No, koristim ovu priliku i skrenuti Vam pozornost da su i još neke „važne osobe“ u RH sudjelovali u toj istoj sabotaži, ali zbog „višeg državnog interesa“ ne bi bilo primjereno spominjati njihova imena kao ni dopise, neodgovaranja, telefonske razgovore, … ( prepoznat će se i sami ). Neki od neimenovanih odavno imaju OTVORENO PISMO jer sam fair play igrač i na vrijeme sam ih upoznao sa sadržajem istog, stoga ću samo navesti isječke iz jednog Otvorenog pisma gospodinu „XY“ u nekoliko natuknica.
_________
…….
„Molim Vas, da sve napisano nikako ne shvatite kao „pritisak“ ili pak „napad“ i slično, ali morate znati da pod svaku cijenu želim izbjeći dolje napisano OTVORENO PISMO te ga objaviti u medijima jer se sve može riješiti samo razgovorima, razmjenama razmišljanja, dopunama, idejama.

Kao i Vi, i ja sam stvarao odnosno dao svoj skromni doprinos u stvaranju Hrvatske vojske i jedine nam ovozemaljske Domovine, te mi ne pada ni na kraj pameti djelovati kao „rušilački element“. Znate i sami da Vas izuzetno cijenim i poštujem, te se duboko nadam da ćete učiniti sve da ne dođe do medijske objave istog.

Istina, OTVORENO PISMO mogu malo i doraditi ili obraditi i napisati u „trećem licu“ kao suradnik i novinar – analitičar portala Kamenjar.com prikrivši pri tom da je moja malenkost autor navedenog Plana i slično.

Na kraju, odluka je samo i isključivo na Vama i želim vjerovati da isto neću biti primoran objaviti, stoga Vam i pišem ove riječi jer je dovoljno „prespavanih noći“ da potpunije možemo zajednički ponovno sagledati sve što iz Plana proizlazi za dobrobit Republike Hrvatske kao i da je to ipak inovativni svjetski Projekt.

Želim vjerovati da ćete Vi biti među onima koji će pisati budućnost obrana od poplava, a ne samo pasivni promatrač.“

______________

Na samom kraju, želim Vam skrenuti pozornost i na ostala pitanja koja se nameću odbijanjem Plana, a koja to nisu poviše napisana. Pitanja glase:

Tko su ti „stručnjaci“ koji će se usuditi reći da Plan nije provediv?

Jeste li svjesni da odbacivanje ovog Plana „košta“ RH cca 100 milijuna kuna?

Tko će preuzeti odgovornost za „oduzimanje“ cca 100 milijuna HRK Institucijama RH?

Hoćete li Vi osobno preuzeti odgovornost za „odbacivanje“ cca 100 milijuna HRK bespovratnih  sredstava u idućem petogodišnjem razdoblju koje Republika Hrvatska može povući iz fondova EU u borbi protiv poplava?“
____________

Želim vjerovati, poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH da ste sad  i osobno uvjereni koliku bitku i bitke sam vodio, te da ni jedna riječ nije izišla u javnost do sad poštujući Institucije Republike Hrvatske, ali i sve na dobrobit Republike Hrvatske i cijelog svijeta.

Pitanje koje se nameće samo po sebi glasi: Što sad napraviti u ovom trenutku!?

Jednostavno je!

Vi ste Predsjednica Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednica OS RH i stoga Vas molim, ali i zahtijevam da izdate Zapovijed OS RH da se pokus – eksperiment ŽURNO provede, i uvjerite se i osobno u točnost mojih navoda, ali ne zbog Vas, već zbog Domovine, ali i cijelog svijeta jer je ovaj navedeni Plan i program od svjetske važnosti.

Ako je grijeh darovati svoje znanje i inovaciju na dobrobit Republici Hrvatskoj i cijelom svijetu, tad sam, priznajem, veliki griješnik!

Koristim ovo pismo i kao javnu ispriku Ministarstvu unutarnjih poslova RH jer ih nisam ni spomenuo iz jednostavnog razloga jer, priznajem, nije mi dovoljno poznat ustroj i djelovanje MUP-a, te se nadam da će i ova moja javna isprika biti uvažena!

Samo sinergijom Vas kao Predsjednice svih Hrvata i vrhovne zapovjednice OS RH i Vlade Republike Hrvatske, s naglaskom na: MORH, MUP, MRRFEU, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo financija, Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, te svih ostalih čimbenika kao i lokalne zajednice bitnih za uspjeh ovog Projekta, garantira nam uspjeh u obrani od poplava, povlačenju sredstava (nepovratnih) iz fondova EU, ( po osobnoj procjeni cca 100 milijuna kuna ), jer će, uvjerenja sam, i cijela EU preuzeti Plan i program Republike Hrvatske i obrane od poplava, ali i cijeli svijet i sve države koje imaju problema s poplavama.

Poštovana Predsjednice Republike Hrvatske i vrhovna zapovjednice OS RH,

Vama za informaciju: Za pripremu pokusa – eksperimenta dovoljno je cca 4-6 sati priprema i sam pokus – eksperiment je izvediv i dokaziv za cca 60 minuta djelovanja uz minimalne troškove. Preporučam provesti 2-3 pokusa, a potom i pokaznu vježbu na koju će biti pozvan cijeli Diplomatski zbor u Republici Hrvatskoj.
Naravno, prije pokazne vježbe ukidate navedenom Dokumentu – Planu oznaku: „VOJNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“ i tog trenutka Republika Hrvatska otvorenog srca  poklanja navedeni Plan i program na korištenje cijelom svijetu.

Da ne duljim previše jer je i ovo OTVORENO PISMO već predugo, nemam što reći na kraju osim da očekujem Vaš poziv!

Kad su u pitanju izbori, jedino što mogu zaključiti je da ste Vi apsolutno moralna pobjednica u neravnopravnoj borbi gdje ste bili „sama protiv svih“ i postići ovakav rezultat uz uključenu svekoliku „mašineriju“ protiv Vas je ravno čudu! No, kao legalisti priznajemo i poštujemo volju većine izbornog tijela u Hrvata.

S izrazima dubokog poštovanja,

Milivoj Lokas – Strateg

umirovljeni časnik HV-a

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari