Pratite nas

Kolumne

I Stjepan Radić postao fašist

Objavljeno

na

Sto puta sam sebi rekao: nikada više o ustašama i partizanima, vjerujući kako ćemo ipak svi skupa prihvatiti neke činjenice i pošteno o njima početi suditi. No jalova je ta nada. Sudjelujući u obilježavanju 70. obljetnice oslobađanja Splita, predsjednik i predsjednički kandidat Ivo Josipović reče: “Oni koji hoće neku drugu Hrvatsku u kojoj se vraćaju Kevine jame, u kojoj se partizani proglašavaju zločincima, u kojoj se ne razumje povijest ne čine dobro Hrvatskoj. Učinit ću sve da istina o partizanima, o antifašistima, o Drugom svjetskom ratu, o Josipu Brozu Titu bude sačuvana”.

Povijest Josipoviću, očito nije jača strana, kao ni objektivnost u njezinu tumačenju. Onima, naime, “koji partizane proglašavaju zločincima” ne može se nikako pripisati Kevina jama, već upravo partizanima. Nikada, osim toga, Josipović nije nedvosmisleno osudio zločine koji su počinjeni u ime antifašizma nakon rata kao ni onoga glavnog nalogodavca. Odlikovao je ovom prigodom i neke pripadnike partizanskog pokreta, koji su i sami odgovorni za te zločine. Nemoguće je tvrditi, kao što često ponavlja predsjednik, da je antifašizam temelj moderne Hrvatske, osim Hrvatske koja je nužno u jugoslavenskim okvirima.

Oslobođenje i ‘oslobođenje’

red_stjepana_radicaUgledni splitski sociolog Boris Vušković, čovjek širih pogleda, donosi nam u SD autentičnu sliku ratnoga Splita. Talijanski okupatori koji brišu čak i hrvatska imena, otpor i žrtvovanje mladića, koji su krenuli u rat s istim emocijama kao i mladi 1991. (dodajmo na ovom mjestu da taj Prvi odred koji neki nazivaju partizanskim, a nekima to smeta, što je manje važno, zaslužuje ulicu u ovom gradu.).

Dolazi prvo oslobođenje od Italije, dolazak njemačkih i i ustaških vlasti i čovjek obješen ispred crkve sv. Frane. I onda listopad 1944. i konačno oslobođenje. I točka. Ali, profesor je mogao i nastaviti. Nakon tog oslobođenja oko tri tisuće ljudi u splitskom kotaru “likvidirano je a neproglašeno”, kako stoji iznad dokumenta s njihovim imenima, ne samo da nisu, dakle, suđeni, nego nisu niti proglašeni “narodnim neprijateljima”. Dovoljno je bilo da netko uperi prst i ode glava. U Hrvatskom tjedniku povjesničar Frane Glavina piše o sličnim događajima u Makarskoj, gdje je u studenom 1944. ubijeno i u jamu bačeno 18 uglednih Makarana, među kojima četiri svećenika, zbog čega, kako on kaže, u Makarskoj nitko nije spominjao oslobođenje.

Antifašizam nipošto nije jednostavan, neproturječan i pravocrtan pojam. Počeo je i trajao nekoliko godina kao otpor njemačkoj i talijanskoj okupaciji, ali je završio u zločinu, tiraniji, diktaturi i hegemoniji jedne nacije nad drugima. Pa i najistaknutiji hrvatski antifašisti i partizani (Andrija Hebrang, Vladimir Nazor, Ivan Rukavina, Janko Bobetko, Ivan Šibl, Vjećeslav Holjevac, Josip Đerđa, Franjo Tuđman, Ante Mika Tripalo, Savka Dabčević, Ivan Supek …) poslije rata kad se formirala ta nova u mnogočemu baš protuhrvatska i nedemokratska ideologija ubijeni su, zatvarani ili samo neutralizirani kao nacionalisti.

U što se zapravo pretvorio taj pokret najbolje se vidi iz upravo egzemplarne izjave Lovre Reića, jednog od odlikovanih. Primajući odlikovanje od predsjednika Republike “Red Stjepana Radića”, nazvanoj po imenu velikog seljačkog i nacionalnog tribuna između dva rata, ustrijeljenog u beogradskoj skupštini, on je izjavio kako se silno kolebao hoće li primiti odlikovanje sve dok se nije sjetio da je i Tito nazvao jednu brigadu imenom braće Radić.

Usto je dodao kako “u ovoj Hrvatskoj ne bi htio uzeti neko drugo odlikovanje”. U njegovoj glavi, u glavi mnogih poratnih “antifašista” pa i onih rođenih daleko poslije rata sve što je hrvatsko automatski je ustaško, a sve što je ustaško automatski je zločinačko. Bilo bi zaista zanimljivo znanstveno proučiti genezu takvog mentalnog sklopa. Naravno, i s druge strane istom logikom i isto nepravedno i netočno sve što je partizansko poistovjećuje se s komunističkom, jugoslavenskim i zločinačkom.

Moderni antifašisti

I Oliver Frljić, redatelj i intendant riječkog HNK izbrisao je ono “hrvatsko” iz službenog naziva ove kuće, a Dan neovisnosti (kojega tendenciozno nazivamo danom nezavisnosti) proglasio je podrugljivo danom homoseksualca. U biltenu Kazališta zagrebački HNK preimenovao je u “Hrvatsko fašističko kazalište”, referirajući se na adaptaciju Budakova romana 1991., u kojemu naravno nema ništa čak ni ideološko, kamo li fašističko. Fašistima je nazvao cijelu ekipu ponajboljih glumaca, kao, dakako, i redatelja Jakova Sedlara pa čak i njegovu asistenticu u toj predstavi Sašu Broz!? Frljić nije izuzetak, samo je najdrskiji.

Upravo je zapanjujuće da četrdesetogodišnjaci koji djeluju u kulturi, medijima i na fakultetima krvavih očiju svukud oko sebe vide sve sami fašizam. Njima je fašizam i Zajčeva opera i pozdrav koji podsjeća na “ono vrijeme”, grb s početnim bijelim poljem, koji je nacrtan i na krovu crkve sv. Marka stotinama godina prije NDH, ali i svaka “šahovnica”, definicija braka kao zajednice muža i žene, pa i prut na cesti im se čini kao Josipovićeva “ustaška zmija”. Na ovoj se točki deklarativni antifašizam pretvara u stvarni šovinizam.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Mladen Pavković: Na ovu i ovakvu kaznenu prijavu zločinci se mogu samo smijati!

Objavljeno

na

Nakon što je objavljeno da je podignuta kaznena prijava protiv šest osoba zbog atentata na prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođu dr. Franju Tuđmana, koji su 7. listopada 1991. zločinačkim zrakoplovima Jugoslavenske narodne armije (JNA) u popodnevnim satima raketirali Banske dvore čovjek ne zna je li bi se smijao ili plakao?

Tek sad je kazneno prijavljeno šest osoba, od kojih su pet državljani Srbije i jedan državljanin Hrvatske. Osobe su prijavljene za ubojstvo predstavnika najviših državnih tijela u pokušaju te za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Tijekom napada jedna je osoba poginula, a četiri su ranjene. S obzirom da je od ovog zločinačkog čina prošlo 26 godina svima njima, za razliku od optuženih hrvatskih branitelja, mogu staviti „soli na rep“.

Ni jedan se već odavno ne nalazi na teritoriji Republike Hrvatske i nema šanse da se ikada pojave pred hrvatskim pravosuđem. To što će ih možebitno suditi i osuditi u odsutnosti nije ništa drugo nego davanje „oprosta“.

U priopćenju se išlo tako daleko da nisu javno obznanjena ni njihova imena, dok to nije slučaj i za daleko manje prekršaje za koje se eventualno (svaki mjesec) podigne neka kaznena prijava za ljude koji su branili i obranili hrvatsku državu. Za njih se čak iznose i obiteljski podatci, dok se imena ovih ratnih zločinaca čuvaju u tajnosti! Ne objavljuju im se čak ni fotografije! Zašto?

Uz to ni predsjednik Tuđman (umro 1999.) zajedno sa još nekim svojim suradnicima, koji su također u međuvremenu umrli, neće biti u mogućnosti o tome svjedočiti, iako su bili tzv. krunski svjedoci.
Tko je ovaj slučaj svih ovih godina (namjerno) kontinuirano stavljao pod tepih?

Međutim, malo je poznato da su nakon raketiranja Banskih dvora, 7. listopada 1991. zločinački zrakoplovi JNA odletjeli prema Koprivnici, gdje su raketirali vojarnu u kojoj se nalazilo nekoliko stotina hrvatskih branitelja. Tom prigodom jedan je branitelja ubijen, a dva su ranjena. Učinjena je i znatna materijalna šteta. Neki projektili, koji su tom prigodom pali u krug vojarne, srećom, nisu eksplodirali, a da jesu, veliki broj ljudi bio bi ranjen ili ubijen.

Za taj ratni zločin nije podignuta ni kaznena prijava!
Sramotno, ali je tako!

Mladen Pavković / Kamenjar.com

 

Osumnjičenici za napad na Banske dvore: Za nas ste bili pobunjenici

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari