Pratite nas

Analiza

Stjepan Razum: Goldštajnizacija Nezavisne Države Hrvatske

Objavljeno

na

  1. Kad god ili skoro uvijek kad spominje ustaše i Nezavisnu Državu Hrvatsku, Slavko Goldstein pridodaje im u svojim radovima obilježja u pridjevskome ili imeničnome obliku, kao što su: zločinački, zločin, masovni zločini, teror, genocidan, genocid, genocidni karakter i slično.

            Nakon mnogih njegovih radova, to isto ponavlja u svojoj najnovijoj knjižici: “Jasenovac – tragika, mitomanija, istina” (Zaprešić, 2016.), kojom se suprotstavlja rezultatima istraživanja članova Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, objavljenima u knjizi: Vladimir Horvat, Igor Vukić, Stipo Pilić i Blanka Matković, “Jasenovački logori – istraživanja” (Zagreb, 2015.).

            To Goldštajnovo nastojanje da Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pripiše najcrnja obilježja nazivam ovom prigodom “goldštajnizacija Nezavisne Države Hrvatske”. Istini za volju, nije Goldstein prvi koji je oklevetao Nezavisnu Državu Hrvatsku, ali on je već dugi niz desetljeća jedan od onih koji ustraju na tom klevetanju, a po svome položaju i društvenom uvažavanju njegovi se stavovi nameću hrvatskome društvu kao mjerodavni. Stoga današnji naraštaji Hrvata ocrnjivanje ND Hrvatske nužno povezuju uz njegovu osobnost.

            U navedenoj knjizi ima mnogo mjesta u kojima je vidljiv njegov neprijateljski stav prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, njegovo ocrnjivanje, njegovo olako pripisivanje teških obilježja Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njezinim sastavnicama.

  1. U polemici s piscima knjige “Jasenovački logori – istraživanja”, Goldstein iznosi: Prema njihovim tvrdnjama, Jasenovac 1941.-1945. nije bio logor smrti u kojem su ustaše masovno ubijali Rome, Židove i Srbe po genocidnim kriterijima i Hrvate po političkim kriterijima (str. 7, sva isticanja moja).

            Goldstein izmišlja arhivsko gradivo u korist svojih tvrdnji, pa piše: Među njima je i velik broj dokumenata ustaške provenijencije koji također jasno govore o smrtonosnom karakteru jasenovačkih logora 1941.-1945. godine (str. 11).

            Suočavajući se s radom Igora Vukića u navedenoj knjizi, piše: Stoga ću tom tekstu obratiti pomniju pažnju i konfrontirati ga s nekima od dokazanih činjenica o pravome karakteru ustaškog Jasenovca (str. 17).

            Zanimljivo je da jednom zgodom Goldstein priznaje da je politika nametnula jednostranu sliku o Jasenovcu, jer piše da komunističke vlasti nisu trpjele da se spominje kulturno-zabavni život logoraša jer to je narušavalo jednostranu sliku o Jasenovcu kao isključivo logoru smrti (str. 21).

            Pišući o Romima, tvrdi: Genocid je nad njima bio totalan (str. 33).

            Prigovara Igoru Vukiću da nastoji zataškati genocidni karakter ustaške NDH (str. 36).

            U sljedećoj rečenici, u zabludi je ne samo glede navodnog ustaškog genocida, već i glede preciznosti židovskih popisa. Piše: Ako još i postoje neke numeričke nedoumice oko žrtava počinjenog ustaškog genocida nad Srbima i Romima, stradalnički brojevi Židova u NDH prilično su precizni (str. 36).

            S obzirom na to da načelno poštuje znanstveni rad Igora Vukića iznesen u navedenoj knjizi, ali ne priznaje rezultate njegova istraživanja, često polemizira s njim. Piše: Trudeći se na više načina prikriti zločinačka svojstva ustaške NDH…, čime zapravo prigovara Igoru Vukiću (str. 37).

            Dalje piše: Vukić, dakle, u potpunosti negira jasenovački genocid nad Srbima, iako su baš Srbi bili daleko najbrojnije žrtve Jasenovca (str. 39).

            Premda je u javnosti zanijekao istinitost o tzv. “kloniranim” jasenovačkim žrtvama, u ovoj knjizi pokazuje, da baš i nije siguran u ono što su mu radnici JUSP-a Jasenovac glede toga iznijeli, pa piše: Ako čak i mimo svih provjera prihvatimo sumnju nad 14.000 imena, što je onda s preostalih 70.000 imena i prezimena? Hoće li ih Društvo ‘à priori’ proglasiti lažima, iako su većinom kao žrtve više puta provjeravanje u njihovim obiteljima, kućama, selima i lokalnim arhivima? (str. 40). Zanimljivo je kod toga zapaziti kako je to provjeravanje obavljeno među mrtvima jer genocid, o kojem predhodno stalno piše, ne ostavlja iza sebe žive ljude. Koga se to onda pitalo “u njihovim obiteljima”? Dakle, navedenim provjeravanjem i sam dokazuje da nije bilo genocida.

            Goldstein jako dobro poznaje predratne planove dr. Ante Pavelića. Piše: Pavelić je s nekoliko stotina ustaških emigranata u talijanskim autobusima u travnju 1941. dopremljen na vlast u Zagreb sa svojim dugo njegovanim planom o ‘narodno čistim prostorima’ Hrvatske, Bosne i Hercegovine u novouspostavljenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (str. 40). No, koji su to Pavelićevi tekstovi, koji bi tu klevetu posvjedočili, Goldstein ne iznosi.

            Goldstein piše da je vlast Nezavisne Države Hrvatske prva počela provoditi genocidne radnje: Bez nekakvog sustavnog plana, ali i bez oklijevanja, Pavelić i njegovi bliski suradnici brutalnim su improvizacijama odmah pristupili realizaciji svojih genocidnih ideja: u Gudovcu kraj Bjelovara 28. travnja ubijena su 192 nasumce prikupljena Srbina, bez ikakvog pravog povoda; u Hrvatskom Blagaju u noći 9./10. svibnja ubijeno je blizu 400 Srba iz okolnih sela; u Glini su u noći 12./13. svibnja ubijeni svi srpski muškarci u dobi od 16 do 60 godina, bez ikakve selekcije, istrage ili suđenja, njih oko 300 (str. 40-41). Dalje piše: Sve se to dešavalo dva-tri mjeseca prije početka oružanog otpora i ustanka, pa tvrdnja da su ustaški masovni zločini nad Srbima bili represalija na oružani ustanak naprosto nije istinita. Svrha je bila zastrašiti i totalno upokoriti srpsko stanovništvo, obezglaviti ga i onesposobiti za bilo kakav otpor kad nastupe masovna iseljavanja u Srbiju… (str. 41). U ovim riječima Slavko Goldstein iznosi netočnosti, a neki točni podatci su izvađeni iz povijesnoga okolja. Konačno, on projicira i pripisuje ustašama one događaje koji su se dogodili četiri godine kasnije od strane partizana.

            Partizanske zločine pripisuje ND Hrvatskoj

            Da je Slavko Goldstein nepristran u sagledavanju hrvatske povjesnice, onda sigurno ne bi naveo na ovakav način ovo što je ovdje naveo, jer – kako piše Jure Krišto u svojoj knjizi “Sukob simbola” (Zagreb, 2001., str. 127) – “svi su masovni zločini nad hrvatskim i muslimanskim civilima bili počinjeni prije bilo kojih žrtava srpskog stanovništva i prije nego je ondje bila uspostavljena vlast NDH”. Jure Krišto tu je tvrdnju iznio nakon podrobno iznesenih činjenica velikosrbskog zlostavljanja hrvatskoga naroda, pa je jasno da su gore navedeni događaji ipak samo reakcija, a ne planirana politika.

            Kad opisuje tzv. “dizanja sela”, Goldstein ponovno prigovara Vukiću: Većina su bili Srbi, pa kako je moguće da Igor Vukić nakon tako uvjerljivo obavljenog istraživačkog posla u neposrednom susjedstvu njegova zavičaja, bezočno tvrdi da ni u Jasenovcu ni u NDH nije bilo genocida nad Srbima? (str. 48). No, već na sljedećoj stranici protuslovi sam sebi kad piše: Priličan dio Srba dopremljenih u Jasenovac bio je otpremljen na radove za ratnu industriju u Njemačku, a petnaestak tisuća je naseljeno u opustošena srpska sela u Moslavini i Slavoniji (str. 50).

            Goldstein ustašama pripisuje partizansku metodu zastrašivanja i izgona, a riječ je o selu Mlaki, koju su partizani napali, ali prema njemu to su učinili ustaše: jer su taj napad prilično vješto fingirali sami ustaše po planu lokalnog zapovjednika Staniše Vasilja, da bi opravdali protjerivanje i pokolj nad stanovništvom sela (str. 51). Da su ustaše bili takvi zločinci kakvim ih Goldstein želi prikazati, zašto bi oni imali potrebu fingirati napad na selo, preobučeni u partizansku odoru. U laži su kratke noge, kaže narod. Poznato je da su se tim načinom – preoblačenjem – koristili upravo partizani, a Slavko Goldstein po onom poznatom velikosrbskome načelu “ja ću učiniti, a tebe ću obtužiti”, partizanski zločin pripisuje hrvatskoj vlasti.

            Mali pomak prema priznavanju istine vidljiv je ipak i kod njega kad glede kozaračkoga stanovništva priznaje: ali nema podataka da su masovno ubijani (str. 52).

            No, kako bilo, Pavelić za njega ne može biti pozitivni političar, jer Pavelić je prilično dugo imao Hitlerovu podršku za svoju genocidnu politiku protiv Srba (str. 55).

            Osim Vladimira Horvata i Igora Vukića, Goldstein kritizira i istraživački dvojac, Stipu Pilića i Blanku Matković, ali ima i razumijevanja za njih, jer su, kako piše, izazvani agresivnom mitologijom, s potmulim implikacijama o genocidnosti ne samo počiniteljskih vlasti već i cijelog hrvatskog naroda (str. 85). Tim riječima na neki način ponovno priznaje da je navodna genocidnost tek plod jasenovačke mitologije.

  1. Dakle, kad se sve skupa zbroji, Slavko Goldstein pripisuje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne samo genocidno obilježje (karakter), već i izvršavanje genocida nad Židovima, Srbima i Romima. Očito je da Slavko Goldstein, ili ne zna što je to genocid, ili se olako zbog tko zna kojih razloga razbacuje tom teškom riječi.

            Dakle, što je to genocid?

            Jedan od odgovora na to pitanje daje današnja “moralna okomica”, Ephraim Zuroff, kad govori o Srebrenici. Ona kaže: Svi znaju da se u Srebrenici dogodila tragedija. To je činjenica. I Srbi su odgovorni za tu tragediju. Ali to ne znači da se dogodio genocid. Na te njegove riječi novinar Marcel Holjevac piše o njegovu nakaradnom shvaćanju genocida: “Izgleda i da o genocidu Zuroff ima specifično mišljenje, po kom život Židova vrijedi više nego život gojima, bar se tako može zaključiti iz njegovog stava o tome što se dogodilo u Srebrenici. Naime i međunarodni sud pravde je, temeljem tužbe BiH protiv Srbije, potvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, samo je u salomonskoj presudi izbjegao reći tko ga je počinio. A sam Zuroff sasvim izričito kaže: Srpske snage su pustile žene i djecu da odu iz Srebrenice, nisu ih ubile. To očito nije genocid. Genocid je pokušaj da se potpuno zbrišu ljudi, a ako želite potpuno zbrisati jedan narod, ne puštate žene i djecu da odu već ih ubijete. To je genocid. (www.dnevno.hr/vijesti/regija/zuroff-u-srebrenici-se-nije-dogodio-genocid-od-muslimana-nitko-ne-ocekuje-da-se-ponasaju-normalno-815852). Tako izjavljuje Zuroff, braneći time očito ponašanje svoje države prema palestinskome narodu.

            Naravno da je Zuroffov stav neispravan, ali ako on ustraje na tome da se prema jednom međunarodnom čimbeniku ponaša na takav – Zuroffovljev način – zašto se na isti način ne bi ponašalo prema drugome čimbeniku. Dakle, isti kriteriji trebaju jednako vrijediti za sve. Ako Srbi nisu počinili genocid u Srebrenici, prema je Međunarodni sud pravde sasvim izričito ustvrdio da je genocid počinjen, zašto genocidom obterećivati Hrvate kad o takvom genocidu nema ni jedne riječi od strane bilo kojeg međunarodnog tijela.

            No, pustimo na stranu Ephraima Zuroffa i njegovo čudno poimanje genocida.

            Pogledajmo što međunarodne isprave i međunarodna tijela govore o tome što je genocid, kako to prenosi naša hrvatska wikipedija.

            Pojam genocid određen je u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida koju je Opća skupština UN prihvatila 9. prosinca 1948. godine. Za zločine genocida mjerodavan je Međunarodni kazneni sud, koji u svome Statutu određuje: Za svrhe ovoga Statuta, izraz ‘genocid’ znači bilo koje od niže opisanih djela, počinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što je: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanošenje teške ozljede ili duševne boli pripadnicima skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino podpuno ili djelomično fizičko uništenje; (d) nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine; (e) prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu.

            Da bi se neka radnja podvela pod pojam genocida, nije dovoljno utvrditi da se radnja (primjerice ubojstvo, pa i masovno) dogodilo. Određenje genocida (kao i svakoga drugog kaznenog djela) podrazumijeva dokazivanje namjere (mens rea) koja u slučaju genocida ima posebnu kvalifikaciju. Za genocid nije dovoljna namjera potrebna za počinjenje bilo kojeg od akata (namjera za ubijanje, nanošenje ozljeda, itd.) već ti akti moraju biti praćeni posebnom namjerom za uništenjem dijela ili cijele jedne od četiriju zaštićenih skupina: nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine. S obzirom na to da je zaštićeni objekt genocida skupina, a ne pojedinac, ubojstvo pojedinaca samo po sebi ne podrazumijeva genocid.

  1. Kad bismo sadržaj partizansko-komunističko-jugoslavensko-velikosrbskih obtužaba protiv Nezavisne Države Hrvatske uzeli za konačnu istinu, onda bi ta država imala elemenata genocidne politike i genocidnih čina. Kad bi bila istina ono što Slavko Goldstein i njemu slični pripisuju Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bez ijedne sekunde krzmanja javno bih rekao i osudio to kao nešto najružnije u našoj hrvatskoj povijesti. No, budući da znam da te goldštajnovske “istine” proizlaze iz potrebe opravdanja dokazane zločinačke, a vjerojatno i genocidne politike njegove partizansko-komunističke grupacije, jasno mi je da njegove “istine” ne vrijede ni koliko stane crnoga pod nokat, kako kaže narodna poslovica. Svjesni su od samoga početka i oni te činjenice, ali su pod državnom zaštitom laž agresivno nametali kao službenu istinu, skrivajući tako svoj zločin, te su se tijekom proteka desetljeća uvjerili da je laž istina. Poznato je da je napad najbolja obrana. Goldstein i njemu slični uvelike koriste tu metodu.

            NDH nije počinila nikakav genocid

            Kako bi promicatelji protuhrvatske politike svoje obtužbe pretvorili u istinu, silno se trude izmišljati i množiti upravo ona zlodjela koja su u gornjem opisu genocida naznačena kao genocidne radnje. Kao baštinici marksističke filozofije uvjereni su da će kvantitetom postići kvalitetu, tj. da će mnoštvo laži postati istina. No, treba znati da je riječ ipak samo o obtužbama, odnosno o lažima i klevetama, i to lažima i klevetama protivničke, neprijateljske strane, a nikako o bilo kakvoj mjerodavnoj presudi međunarodnoga tijela. I ne samo to, njihove obtužbe ne mogu se ni po čemu dokazati. Kad bi bila riječ o stvarnome genocidu, to bi se trebalo dokazati mnoštvom i  mnoštvom zemnih ostataka pobijenih ljudi. Međutim, kad je riječ o ustašama, toga nema; no, ima veoma mnogo takvih dokaza kad je riječ o partizanima (Huda jama, Kočevski Rog, Pečovnik, Tezno, Macelj, Jazovka, Dotrščina, Rakov Potok, itd.). Zapravo, vrlo je očito da se vlastita zlodjela već desetljećima nastoje pripisati suprotnoj strani. Promicatelj ili barem podržavatelj takve prljave promičbe svakako je i Slavko Goldstein.

            Novija istraživanja Nezavisne Države Hrvatske, a osobito sabirnoga i radnoga logora Jasenovac, koji je protuhrvatski nastrojenim ljudima bio znak navodne hrvatske genocidnosti, pokazuju da službena politika Nezavisne Države Hrvatske nije imala genocidno obilježje, niti je genocid provodila.

            Kao u svakome ratu, tako je i tada bilo neodgovornih i zločinačkih pojedinaca, koje je tadašnja ustaška vlast uglavnom uspjela kazniti, čime je učinjeni zločin od strane službene vlasti individualiziran.

            Individualizacija zločina i zločinca jest ključ ispravnoga gledanja na ratne događaje iz Drugoga svjetskoga rata, kao uostalom i na događaje iz Domovinskoga rata. No, hrvatska “moralna okomica” Slavko Goldstein nema takav pristup, pa on i svoje stare godine troši na generaliziranje i na klevetanje i ocrnjivanje naroda i države u kojoj živi.

            Nije čudno, jer on sebe i danas doživljava, ne hrvatskim, već jugoslavenskim piscem.

            No, čudno je da je, primjerice, hrvatska wikipedija prihvatila Goldštajnov stav, pa na svojim stranicama piše: Izvan sumnje je, međutim, da je i u Jasenovcu i općenito na području pod kontrolom NDH provođen genocid Srba, Židovâ i Româ. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Genocid). Takvu tvrdnju moguće je izreći i napisati tek na temelju goldštajnovske protuhrvatske promičbe, pa je Nezavisna Država Hrvatska goldštajnizirana i na hrvatskoj wikipediji. Na žalost!

            Trebat će se naraštaji i naraštaji Hrvata još dugo truditi kako bismo se oslobodili toga balasta laži i podvala partizansko-komunističkih zločinaca.

            Objavljeno: Razum, Stjepan. “Povijesna istina” Slavka Goldsteina ne vrijedi ni koliko crno ispod nokta. Nn: Dr. Stjepan Razum: Goldštajnizacija Nezavisne Države Hrvatske. Odj.: Knjige. U: Hrvatski tjednik. Zadar, 2016., br. 603, od 14.IV.2016., str. 40-43.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

HRejting: Predsjednica nema protivnika koji bi je mogao poraziti na izborima

Objavljeno

na

Objavio

U središnjem Dnevniku HTV-a počeli su s objavom rezultata drugog redovitog mjesečnog istraživanja HRejting.

Riječ je o dosad najvećem istraživanju raspoloženja hrvatskog biračkog tijela, koje je za HRT provela Promocija plus prema načelu “cijela Hrvatska – jedna izborna jedinica”. HRejting obuhvaća čak 1400 ispitanika pa je statistička pogreška samo +/- 2,62%. Anketa koju objavljuju provedena je od 12. do 18. travnja.

Da je jučer održan prvi krug predsjedničkih izbora HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović ponovno bi dobila najviše glasova – više od 35%. 17%  za njom zaostaje Zoran Milanović.

U odnosu na prošli mjesec potpora je aktualnoj predsjednici narasla za gotovo 1,5 posto. Svima ostalima ostala je ista ili pala. Zoranu Milanoviću potpora je pala za 1%.

Preostalih osam potencijalnih kandidata koje je testirao HRejting rasporedili su se ovako – najbliža je vodećem dvojcu bivša predsjednica Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, a sad predsjednica Starta Dalija Orešković koju bi biralo 9,5 posto birača. Slijedi čelnik Živog zida s tek nešto više od 5% i gubitkom oko 1% glasova u odnosu na prošli mjesec. Sinčiću za vrat puše sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić.

Jedan od SDP-ovih potencijalnih predsjedničkih kandidata Tonino Picula, najviše je pao u odnosu na ožujak. Više od 2 posto i sad je na manje od 4. Pali su, ali neusporedivo manje i prvi Mostovac Božo Petrov te Milan  Bandić.

Ovaj mjesec smo prvi put testirali još dva imena koja se spominju u kontekstu predjedničke kandidature – Brunu Esih i Predraga Freda Matića. Čelnica Neovisnih za Hrvatsku u premijernom nastupu od birača dobiva oko tri posto, a bivši SDP-ov ministar branitelja jedvo prelazi jedan.

Za SDP-ove potencijalne kandidate, HRejting pokazuje da ih SDP-ovi birači baš nisu prepoznali. Tako ih ni 10 posto ne bi glas dalo Toninu Piculi, a za također SDP-ovca Freda Matića glasalo bi samo 2% SDP-ovih birača.

Isto toliko podijelili bi i svi ostali koje je netko nekad spomenuo ili zaželio za predsjednika države. I jedna razlika ovih u odnosu na izbore za Hrvatski sabor i Europski parlament – broj neodlučnih birača u 1. krugu raste. U odnosu na prošli mjesec čak 3 i pol posto.

Kako dvoje najviše plasiranih kandidata prolaze u drugom krugu izbora?

Da je jučer održan drugi krug predsjedničkih izbora, Kolinda Grabar-Kitarović danas bi primala čestitke za drugi predsjednički mandat. Dobila bi gotovo 13% glasova više od protukandidata.

Za aktualnu predsjednicu glasovalo bi više od 53% birača, dok bi Zoran Milanović bio odabir njih 40%. Čak i kad bi se dogodilo nemoguće – da  pridobije svih 6 i pol posto neodlučnih – opet je otprilike isto toliko u zaostatku.

Nedostižnosti Kolinde Grabar-Kitarović sigurno pridonosi i jedan podatak iz HRejtinga – više od 10 posto SDP-ovih birača u drugom bi krugu glasovalo za HDZ-ovu kandidatkinju.

Disciplina HDZ-ovi birača, pak, i na predsjedničkim je izborima na djelu. Njih gotovo 95% ne dvoji koga treba zaokružiti.

Kako bi se između Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića podijelili glasovi njihovih protukandidata iz prvog kruga?

Nevjerojatni zvuči da bi gotovo 76% onih koji su u 1. krugu glasovali za SDP-ovca Tonina Piculu, u 2. zaokružilo HDZ-ovu kandidatkinju, a samo 16% Zorana Milanovića.

Nije očekivano ni 25% glasova koje bi Kolinda Grabar-Kitarović dobila od birača još jednog SDP-ovca – Predraga Freda Matića ili gotovo 23% glasova Dalije Orešković.

Iako je aktualna predsjednica donedavno slovila kao ikona hrvatske desnice, nastavi li se trenutačni trend HRejtinga, taj bi joj epitet uskoro mogao “oteti” bivši SDP-ov premijer Zoran Milanović. Čini se da se nekim svojim izjavama i potezima s kraja premijerskog mandata te prijateljstvima i druženjima s pojedinim hrvatskim ratnim generalima ili istaknutim braniteljima, umilio dijelu desnog biračkog tijela. Tako bi gotovo 60% birača Mostovca Bože Petrova, u 2. krugu glasovalo za Zorana Milanovića. Dobio bi i ne malih 19% od Brune Esih.

Jedan zanimljiv detalj iz naše ankete može se iščitati o dvije stranke koje slove kao lijevo-liberalne. Prva je HSLS, a druga HNS, čiji je predsjednik dogovorio povijesni prebježnički akt. Odveo je svoju stranku od oporbenog SDP-a ka vladajućem HDZ-u. Ali je Ivan Vrdoljak svejedno nedavno javno podupro predsjedničku kandidaturu Zorana Milanovića.

No više od 30% HNS-ovih birača glas bi ipak dalo Kolindi Grabar Kitarović, a tek 10 posto više Zoranu Milanoviću. I HSLS-ovi birači pokazuju da teško mogu pozicionirati svoju stranku, pa jednak broj glasova od njih dobivaju i HDZ-ova kandidatkinja i bivši šef SDP-a.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Analiza političkih preferencija za EU izbore (2. dio)

Objavljeno

na

Objavio

Nastavljamo s analizom političkih preferencija u dvije nove županije i to Koprivničko križevačku i Sisačko moslavačku, koja je jedna od ključnih županija za dobivanje izbora, ponajprije parlamentarnih pa može poslužiti i kao usporedba za nadolazeće parlamentarne izbore. Ispitivanje je napravljeno u razdoblju od 14. do 17. travnja 2019 godine.

Piše: Ante Rašić

Ono što se primjećuje je evidentan pad HDZ-a i iznenađujući rast SDP-a, kao i pojedinih političkih opcija kojih nije bilo na izborima 2014., što se prije svega odnosi na Živi zid i listu Marijane Petir.

Dok je na izborima 2014. Narodna koalicija predvođena SDP-om u Koprivničkoj–križevačkoj županiji uz izlaznost od 20,93 % osvojila 5.845 glasova ili 27,92 %, da su danas izbori, SDP bi samostalno osvojio čak 11.211 glasova ili vrtoglavih 53,57 %, odnosno 5.366 glasova više nego 2014. godine.

HDZ je 2014. godine osvojio 9149 glasova ili 43,71 % u sklopu Domoljubne koalicije, dok bi sada samostalno osvojio tek 14,29 % ili skromnih 2.990 glasova, čak 6.159 manje nego 2014.

Po HDZ još više poražavajući rezultati stižu iz Sisačko-moslavačke županije, gdje po trenutnim podacima HDZ doživljava pravu kataklizmu, bez obzira na to što ni SDP ne ostvaruje rezultat bolji od 2014. godine, no događa se velika disperzija glasova pa veliki broj stranaka ili lista osvaja glasove iznad ili neznatno ispod izbornog praga.

Tako je HDZ 2014. godine u sklopu Domoljubne koalicije, osvojio 16.651 glas ili 45,37 % uz izlaznost od 23,31 % dok bi danas osvojio tek 3.490 glasova ili za tu stranku skromnih 9,51.

SDP 2014. godine imao je rezultat od 9.790 glasova ili 26.68 % dok bi danas osvojio 9.584 glasa ili u postocima 26,19. Tako u ovoj županiji HDZ ima ogromni pad osvojenih glasova od čak 13.161, dok je pad SDP-a, zanemarivih 206 glasova.

U ukupnom zbroju, nakon 19 županija i prvog od tri kruga ispitivanja, HDZ ima 19,13 % , a SDP 17,87 %. Iako će se ovi rezultati mijenjati nakon svakog kruga, te ne pokrivaju cijelu Hrvatsku, pošto u analizu nisu uključeni Grad Zagreb i Istarska županija, evidentan je trend pada HDZ-a i trend rasta SDP-a.

Analizu takvih rezultata, prepuštamo političkim analitičarima i analitičkim odijelima tih stranaka. Naš jedini cilj je nepristrano prikazati trenutni odabir građana i usporediti ga s rezultatima iz 2014 godine.

Analizu za Grad Zagreb i Istarsku županiju, koji bi mogli poremetiti odnos snaga između HDZ-a i SDP-a, kao i kod nekih koalicija, objavit ćemo u sljedećoj analizi.

Napomena: Analiza je rađena nepristrano i objektivno, te se radi sukladno svim standardima u tri navrata ispitivanja po županijama plus Grad Zagreb. Naziv agencije koja vrši ispitivanje, sukladno dogovoru s njom, nećemo objaviti do zadnje analize neposredno pred izbore, kako bi se izbjegli pritisci bilo kakve vrste.

Analiza političkih preferencija za EU izbore (1. dio): Mrtva utrka SDP-a i HDZ-a, dramatičan pad HDZ-a u Slavoniji, kazna za nebrigu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari