Pratite nas

Gost Kolumne

Stjepan Štimac: Puhovski protiv Puhovskog

Objavljeno

na

Velika bitka dva vižljasta filozofa nastavlja se najnovijim laganim golom Puhovskog, dok Puhovski nijemo gleda kako mu Puhovski zabija iz zaleđa niti ne osvrnuvši se na protestiranja Puhovskog koji tvrdi da se ovomu nije nadao od Puhovskog.

“Za mene su oni „good guys”, Puhovski za dnevno.hr

HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori.” Puhovski za N1

Filmski prilog: Nitko se ne usud reći HOS-ovci su bili agresori a ne branitelji

Da nije bilo HOS-a Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991. godine” Siniša Glavašević na radio Vukovaru

Dakle, a to bi jedan profesor filozofije licenciran da predaje i logiku trebao znati; logika nam govori sljedeće:

  1. Ako je netko napadao Vukovar i sravnio ga sa zemljom, pa onda poklao kompletnu bolnicu, tisuće civila odveo u roblje i koncetracione logore, odakle se tisuće nisu vratile, taj netko je jedna strana, jel tako druže Puhovski?
  2. Ako je HOS pružao otpor tomu nekomu tko je napadao, a drug Puhovski smatra da HOS-ovci nisu bili branitelji i da je HOS agresor, onda je logična posljedica i zaključak da su Arkanovi koljači, četnici svih vrsta, potpuno posrbljena JNA, šešeljevci i sve ostale skupine koljača  – obrambene snage koje su s pravom napadale i pobile nekoliko tisuća Hrvata u Vukovaru. Posljedično je i Siniša Gavašević agresor.

Isto vrijedi i za čitavu Hrvatsku, pa i Jasenovac, gdje su jedanaestorica junaka HOS-a pali braneći domovinu. No Puhovski HOS smatra agresorom, a ne braniteljima, pa je opet posljedično normalno i pohvalno da su mučki ubijeni. Mislim, meni je sasvim normalno da se agresora ubije, no ja agresorom smatram one koji su opet digli ustanak i opet pobili sve Hrvate na okupiranim područjima, a čemu su se, između ostalih, usprotivili i HOS-ovci. Puhovski HOS-ovce smatra agresorima, a onda proizlazi da su oni koji ih pobiše branitelji? Presude iz Haaga govore o agresiji na Hrvatsku sa elementima genocida (lažnim svjedocima usprkos), misli se na one protiv kojih se HOS borio, naravno, no drug Puhovski je nezadovoljan presudom Haaškog tribunala odlučio zamijeniti uloge agresora i obrambenih snaga pa eto, proglasi HOS agresorom. I nikom ništa? Vrlo vjerojatno se sad kvalificirao i za nekakvu visoku dužnosničku funkciju u Hrvatskoj.

Međutim, “U svim pričama koje sam čuo nema nijedne koja govori o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe HOS-a. A nema dvojbe da su sudjelovali u borbama. Za mene su oni “good guys”, a predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću bi to trebalo biti najvažnije“. rekao je Puhovski za dnevno.hr.

Puhovski protiv Puhovskog. Koga slušati, komu vjerovati, razdraganom Puhovskom u jednoj dimenziji ili možda nadrndanom Puhovskom u drugoj dimenziji? Jesu li HOS-ovci spašavali Vukovar kako je u svojoj varijanti događaja smatrao Siniša Glavašević izvještavajući iz sravnjenog Vukovara? Ili su agresori HOS-ovci koji su se borili protiv Veselina Šljivančanina, arkanovaca, šešeljovaca, četnika svih vrsta i pročetničke JNA? Kako tretirati Ovčaru, jesu li masovne grobnice pune pobijenih ranjenika (od kojih su mnogi HOS-ovci) i osoblja bolnice Vukovar ustvari grobnice agresora koje pobiše branitelji? Trebamo li onima koji su poklali ranjenike, po Puhovskom agresore, po Stanimiroviću ustaše, dignuti spomenike, podijeliti činove, nagraditi ih i dati im počasti? Ovo su ozbiljna pitanja i nadrndani gosp. Puhovski dužan je dati odgovore na ova pitanja s obzirom na to da uvodi nove-stare velikosrpske vrijednosti u jednadžbu Domovinskog rata.

Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna. Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij.” Puhovski za N1

Zanimljivo, u Zemunu je 1921. živjelo 70% Hrvata, danas je Hrvata manje od 1%. To je dokaz bratske ljubavi i tolerancije naše braće Srba. Inače su 1918. Zemun okupirale snage Kraljevine Srbije, od 1941. do 1945. opet je bio hrvatski, za vrijeme NDH, a onda vladavina tame u kojoj Hrvati potpuno nestadoše, s naše točke gledišta. Ili vladavina svjetlog junačkog pomora Hrvata u kojem potpuno nestadoše, s njihove točke gledišta. To samo onako, da vidimo imaju li ideje o Hrvatskoj do Zemuna neka povijesna pokrića…

Što se Puhovskog tiče stanje je riješeno, zacementirano. Prema velikosrpskoj špranci stanje se uvijek računa samo i jedino od trenutka kad Hrvati potpuno izgube i fizički nestanu. No kad  izgube velikosrbi onda nije gotovo i nastane dreka “auzmiš, auzmiš…“, te se igra mora ponoviti. Igra se igra do trenutka kad Hrvati potpuno izgube i onda je to stanje zacementirano i povijesno takvo kakvo je i od tada više nema “auzmiš“. Pa tako Hrvatska do Zemuna jest fašizam ili tako nešto, no Srbija po liniji Vivovitica, Karlobag, Karvlovac legitimno je pravo na mišljenje, a otpor toj ideji, pogađate, fašizam, F A Š I Z A M!!!

Eto to je otprilike logika po kojoj su HOS-ovci braneći Hrvatsku na ovoj liniji i u sred Hrvatske ipak agresori, a oni drugi ne mogu biti ništa drugo nego branitelji, u ovom slučaju linije V-K-K, dakle Velike Srbije.

U svakom slučaju, činjenica je da HOS nikada nije prešao ubijati u Srbiju kao što je Srbija, kako je i Milošević rekao, poslala sve najbolje elitne brigade, svu vojsku, svu tehniku, čudo… u Hrvatsku i tom su tehnikom i tim hordama sve Hrvate i sve hrvatsko spalili i pobili, dok pripadnici HOS-a definitivno nisu izlazili izvan granica RH, a po međunarodnom pravu nije agresija braniti svoju domovinu, lažeš. Dođe mi da mu nacrtam, jer mi se čini da ne shvaća baš najbolje.

Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine.” Puhovski za N1

Također zanimljiv izbor riječi ljevičarskog gurua, no, no, druže, ovo ti doista nije trebalo.

Dakle HOS-ovci su unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića, ajde? Na onoj listi najvećih zločinaca svijeta, satrapa, ubojica, koljača, gamadi, gnjida, ljudskog otpada, smeća, smrada… Tito zauzima visoko deseto mjesto, da bismo pronašli Pavelića morali bismo duuugo dugo listati, dok ruke ne zabole.

Moje je pitanje guruu: Ako su agresori oni koji kolju manjine kakvi su, pobogu druže, oni koji kolju većinu, i to desetkuju većinu pa se probiju među prvih deset koljača svijeta? Jel ti to druže upravo proglasi ovu šaku jada koja sebe zove antifašistima, dok ostrašćeno slavi genocid nad Hrvatima, agresorima?

Bravo za logiku i dokaz da iz lažnih ili besmislenih premisa može proizaći istinita konkluzija, bravo za primjer.

I mali dodatak:

Plenković stalno živi s brojem 76 pred očima. On ne može znati na koga sve može računati ako se takav problem dogodi. Veći problem su moderni desničari od radikalnih, to su oni koji su uz Stiera. Oni se neće toliko koncentrirati na ustaško znakovlje nego obiteljske vrijednosti. Ovi su sukladni svjetskim trendovima što ne znači da su u pravu. Oni mogu postati ozbiljan čimbenik.” Puhovski za N1

Prvo, “Veći problem su moderni desničari”?

Komu je to problem? Iz koje pozicije netko može nekoga drugoga proglasiti problemom zbog mišljenja o određenim fenomenima, o odgoju svoga djeteta, primjerice? Dijalog, demokracija, inteligencija, um, svijest, viša svijest… sigurno se ne mogu povezivati sa ograničenjima tipa: “Tvoje mišljenje je problem”. Zašto problem? Zašto je problem mišljenje većine, a nije mišljenje manjine, zašto uopće mišljenje proglašavati problemom, o veliki i moćni filozofe?

Jesi razmišljao o tomu da je možda tvoje mišljenje o mom mišljenju o mojoj djeci, kao problemu, najveći problem u cijeloj priči? Priznaj da nisi? Nije ti palo na um i meni dati pravo na mišljenje i ne tretirati ga kao problem, a ti si svoje pravo “sudije” među narodom zaradio kako? Božanskom objavom, partijskom knjižicom, kako? Kako ako čak nisi sposoban tuđe mišljenje prihvatiti drukčije nego kao problem? O čemu i komu bi sudio ti koji unaprijed proglašavaš nečije mišljenje problemom? Jesi li svjestan da si tim činom svrstavanja uz neko drugo mišljenje, kojemu je ono prvo problem, samo stranka u sporu i da ne možeš biti “sudija” u tom sporu, a htio bi biti? Nisi, naravno!

Drugo, “Oni se neće toliko koncentrirati na ustaško znakovlje nego obiteljske vrijednosti. Ovi su sukladni svjetskim trendovima što ne znači da su u pravu. ”

Ma hajde! Koncentrirati se na obiteljske vrijednosti ne znači biti u pravu, ma hajde još jednom!

A tko je onda u pravu i tko bi to trebao odrediti koje su vrijednosti iznad obiteljskih? Komunistička partija? Komitet 300? Trilaterala? Bilderberg? Soros? Sparušeni starci koji određuju što smijemo učiti dijete, a koji su dokazano nastrani i poremećeni, no imaju milijarde i plaćaju šaku jada u politici i još veću šaku jada u prosvjeti – da pišu spolne odgoje i rodne ideologije kao epitaf ovoj umirućoj civilizaciji idiota?

Treće, “Oni mogu postati ozbiljan čimbenik.“.

Gle vraga, pa kako onda spriječiti da narod postane čimbenik u planiranju svoga bivanja, o premudri? Poduči nas druže Puhovski. Kako oduzeti narodu pravo da odlučuje što ćemo sa sobom, sa svojom državom i sa svojom djecom? Kako delegirati pravo na odlučivanje o vrijednostima u državi u kojoj živimo ili pravo na odgoj naše djece onima bez duše i ljubavi, ali sa pustim milijardama?

I ono najvažnije – Zašto?

Stjepan Štimac

facebook komentari

Gost Kolumne

Na svijetu ima jedan Richembergh i taj je izvanredni raritet zapao upravo nas Hrvate

Objavljeno

na

Objavio

Kažu mi dobri poznavatelji njemačkog jezika da prezime Richembergh ne postoji na njemačkom govornom području. Richemberga, naravno, ima, Richembergha ne. S njima se slaže i najveći autoritet suvremenog svijeta – Google.

Ipak, ima jedan Richembergh na svijetu, i taj je izvanredni raritet zapao upravo nas Hrvate. Kad smo srećkovići! Naš unikat je Goran Beus Richembergh, član stranke GLAS i zastupnik u Saboru republike Hrvatske. On je, kako pišu mediji, s dvadesetak godina osvijestio svoje njemačke korijene i, shodno tomu, uzeo prezime Richembergh. Ovo ‘h’ na kraju je valjda dodao da mu novo prezime zvuči još njemačkije.

Kad je u Saboru najavljena minuta šutnje za generala Praljka, Beus Richembergh se javno oglasio da odbija odati počast ”ratnom zločincu”. Nedavno se obrušio i na generala Glasnovića, očito je da iz nekoga razloga ne voli hrvatske generale. Zatražio je da se general Glasnović podvrgne psihijatrijskom vještačenje jer on misli ”da taj čovjek nije zdrave glave”. Možete li zamisliti da se u parlamentu bilo koje zemlje jednom ratnom generalu tako obraća čovjek tako beznačajne biografije kao što je Richemberghova!? Biografije u kojoj je pamćenja dostojna jedino činjenica da je promijenio prezime. I to krivo, to jest u neskladu s jezikom naroda čijim se pripadnikom tom promjenom htio prikazati. No, to je njegova stvar, može se osjećati i Klingoncem ako želi, no to mu ne daje pravo da vrijeđa one koji su stvarali države u kojoj on dobro živi.

To, na žalost, ponešto govori i o nama, a ne samo o njemu. Da Richembergh nije usamljen, pokazuje to i Pupovčevo prezrivo obraćanje generalu Glasnoviću kako nije dostojan da mu on, Pupovac, i odgovori na postavljeno pitanje. S Pupovcem je HDZ u dugogodišnjem savezništvu, tješnjem i sudbonosnijem od obične koalicije, dok se od Glasnovića oštro distancirao.

S druge strane naši su političari i te kako uviđavni prema inozemnim političarima i, što je još gore, njihovim politikama. Evo, netom što nas je propisno opleo nakon ionako mlakih prosvjeda protiv sramotne srpske izložbe o Jasenovcu u UN-u – predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pozvala je Vučića u posjet Hrvatskoj. I tako obezvrijedila i te mlake prosvjede. Dobro je što je Plenković ovaj put bio nešto oštriji prema Vučiću i spomenuo ratnu odštetu, no nije dobro ako je isključivi povod za to njegova averzija prema predsjednici.

U svim tim političkom pripetavanjima sa susjedima Hrvatska uvijek ostane nekako ispljuskana, nerijetko i ukorena od Bruxellesa. Ono što osobito iritira jest da i nakon tih ”međunarodnih batina” naši politički prvaci i dalje papagajski ponavljaju da je naš najvažniji vanjskopolitički interes da Srbija uđe u Europsku uniju i da je Slovenija prijatelj Hrvatske. Budimo iskreni, stvari stoje upravo suprotno. Najvažniji vanjskopolitički cilj Hrvatske mora biti onemogućavanje Srbije da uđe u EU sve dok na zadovoljavajući način ne riješimo i zadnje otvoreno pitanje među. A ni onda ne bismo trebali popustiti – budući da smo iz Jugoslavije otišli upravo zbog Srbije, ne čini mi se baš pametnim čeznuti opet za zajednicom država u kojoj će biti i Srbija. Slovenci nam, nemojmo se lagati, nisu nikakvi prijatelji, učinili su sve što je u njihovoj moći da naškode našim državnim interesima. Uostalom, još uvijek drže vojsku na našem tlu.

Te jednostavno dokazive stvari naše političke elite jednostavno ignoriraju i sviraju glupe uspavanke za narod po notama koje stižu iz Bruxellesa dok Ramljak i četrdeset savjetnika vrte tuđu lovu kao u filmu. Sve mi se nekako čini da će na kraju ispasti da je to ipak bila naša lova. A dašak suverenističkog vjetra koji je počeo piriti u srednjoj Europi nikako da stigne do nas.

Damir Pešorda/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Islamski radikalizam na djelu u Tešnju – Pripremaju djecu za ratovanje protiv ne-Bošnjaka

Objavljeno

na

Objavio

U početku veljače 2018., u vremenu kada je bošnjački član beha tronacionalnog Predsjedništva Bakir Izetbegović u Briselu, a zatim i u Zagrebu, obmanjivao javnost da nema islamskog terorizma u nefunkcionalnoj, i neodrživoj Bosni i Hercegovini, neki beha mediji su objavili video snimku u kojoj se vidi kako se u turističkom odmaralištu Jelah, na jezeru Jelen kod Tešnja, podučavaju muslimanski dječaci od devet do sedamnaest godinana islamu i prolaze neku vojnu obuku.

Uistinu, nigdje se u svijetu ne ubija tako brutalno istina i brani laž kao u Bosni i Hercegovini. I nigdje se ne govori toliko laži i ne brani terorizam i teroristi kao u europskoj bosanskohercegovačkoj zemlji vehabija, mudžahedina, isilovaca. Ono što cijeli demokratski, europski i slobodni svijet vidi bošnjački politički i vjerski čelnici to ne vide.

Naime, ništa se u ratom razrušenoj i još uvijek razarajućoj Bosni i Hercegovini ne događa osim priprema za rat, za genocid, za progone. Sve druge društvene aktivnosti, gradnja mira, suživota, tolerancije, praštanja, dijaloga i materijalnog boljitka, su po strani, na njih se ratnici i branitelji laži ne osvrču, zbog čega se stječe dojam da je beha društvo ratno, konfliktno, i više nikad pomirujuće. Bošnjački ratnici su okupirali sve institucije beha društva, škole, vjerske objekte, fakultete, tvrtke. Kamo god se čovjek okrene naiđe na ratnika, vjerskog fanatika, islamistu, radikalistu, te sa svih strana, i iz svih institucija odjekuju povici “Alahu ekber!”. Uzvik pjesma koju muslimanska djeca izgovaraju i prije negoli kažu mama.

Ono zašto se mislilo da je muslimanskom korpusu u Bosni i Hercegovini strano, neprihvatljivo kao europskom narodu, ono je njima zavladalo u tolikoj mjeri da u nekim fanatičnim ponašanjima nadmašuju i mnoge radikalne islamske narode. Mislilo se, naime, da je vjerski radikalni islam, s teroristickim dimenzijama, stran i odvratan, neprihvatljiv i nepoznat beha Muslimanima, ali očito da se u tim nadanjima, susjeda Hrvata i Srba, iznevjerilo i prevarilo.

Jesu li beha kršćani bili toliko naivni pa vjerovali u nemogućnost vjerskog muslimanskog radikalizma, ili su beha muslimani bili toliko podli da su uspjeli sakriti taj svoj vjerski fundamentalizam. Bit će i jedno i drugo, a ipak, nažalost, više ovo drugo, koje je uistinu jedna sodomsko-gomorska vjerska islamska opasnost za Bosnu i Hercegovinu kao svijet u malom, a time i za svijet, u prvom redu Europu. Tko je kriv i odgovoran za tako brzu vjersku radikalizaciju Muslimana, naroda koji sam sebe predstavlja europskim, pokazujući i demonstrirajući vjerski fanatizam, šireći ga svakim danom po Bosni i Hercegovini i njime prijeti susjedima kršćanima, Srbima, te napose Hrvatima kao federalnom partneru. Lažno je i prozirno muslimansko opravdanje tih vjerskih akcija građansko-vjerskim beha ratom u kojem su, navodno, oni bili jedine njegove žrtve, te da je ta, naravno lažna, činjenica radikalizirala njihov narod.

Zar u građansko-vjerskom beha ratu nisu bili svi narodi, sve vjere, žrtve jedni drugi. Jesu, i to je nepobitna istina, kao jedini i ničim zamijenjivi temeljac buduće zajedničke Bosne i Hercegovine, i koju, polako ali sigurno prihvaća cijeli svijet. Mali korak za veliku buduću sigurnu, slobodnu i za sva tri beha naroda prihvaćenu Bosnu i Hercegovinu. Ako je to tako, a jest, nije li onda i stradanje Hrvata katolika od strane Muslimana, koji su počinili strašne zločine u dimenzijama genocida i konfesiocida na spaljenim i opustošenim hrvatskim prostorima, moglo postati razlogom vjerskog katoličkog fanatizma. Nije, niti će, i niti može. Kada bi se vodili muslimanskom teorijom razvoja i podupiranja vjerskog islamizma, i Hrvati katolici bi imali daleko više razloga od Muslimana da svoju sadašnjost pretvore u vrijeme vjerskog terorizma, priprema za rat, obuke ratnika, širenje mržnje, svega onoga negativizma koji dolazi iz muslimanskih sredina. To nije dio mentalnog sklopa eurospkih naroda, čije obitelji je dio tisućljeće stari hrvatski narod, niti nauk katoličke vjere.

Okupirani hrvatski prostori, bilo od Srba ili Muslimana, poligoni su za vojnu obuku budućih ratnika. Činjenica da se na tim teritorijama odvijaju pripreme okupatorskih ratnika, Srba ili Muslimana Bošnjaka, potvrđuje ratni cilj zaraćenih beha strana, borba za teritorij. I kao što je kroz prošlost bilo, a tako je i danas, okupator se uvijek ukopava na osvojenim teritorijima, pokazujući namjeru trajnog ostanka na njima, ali i demonstraciju moći nad porobljenim narodom od kojeg je osvojio zemlju.

U nekim koordiniranim i planiranim vremenskim intervalima svjetska i beha javnost se obaviještava o vojnim centrima obuke srspki i muslimanskih ratnika. Obim tih priprema za rat, jedne i druge strane, je toliko raširen da se i djeca obučavaju ratnim vještinama, trenirajući fizičku izdržljivost do iznemoglosti. Jedan mjesec vijesti dolaze iz genocidne Republike srpske kako se njihovi ratnici obučavaju i pripremaju ili u etnički čistom njihovom entitetu, ili u majčici Rusiji. Drugi mjesec javnost se obaviještava da Bakir Izetbegović sprema i naoružava deset tisuća isilista, koji čekaju zapovijed „Za Alaha, spremni!“.

Budući da Bakir uviđa Dodikovu vojnu superiornost, bilo u broju ratnika ili u njihovoj opremljenosti u Rusiji, Izetbegović mobilizira djecu za budući rat, u ratu gotovo nestale Bosne i Hercegovine. Po uzoru na islamske zemlje gdje su djeca glavni ratnici, i to najbrutalniji, ne svojom krivnjom več zaslugom vjerski učitelja, u samoubilačkim akcijama opasani eksplozivom, i bošnjačko čelništvo priprema djecu za te brutalne i razarajuče akcije ubijanja neprijatelja i samoubijanja. Kao i sve druge terorističke islamske akcije u Bosni i Hercegovini i ove pripreme djece za ratnike bit će za svjetsku javnost i Visokog predstavnika, „psi laju karavana prolazi“.

Gdje su međunarodne organizacije za zaštitu djece. Zloporaba djece u pripreme za rat u Bosni i Herecgovini, a zasigurno kasnije i šire, prelazi i granice turske otimačine kršćanske djece od roditelja i njihovo odvođenje u Tursku na prisilnu islamizaciju, pripreme za ratnike i vojskovođe, te zatim slanje da ubijaju čak i roditelje po Bosni. Mora se čovjek upitati, kakva je to vjera islam, na kojim postulatima, zapovjedima se ona temelji. Je li ubijanje njen temeljni nauk, ili je krivo tumače vjerske vođe, poput Mustafe Cerića ili onoga vehabije sa bradom i kratkim hlačama, Envera Hebibovića koji u Jelahu kod Tešnja obučava muslimansku djecu „o razvijanju motoričkih vještina, ali i moralnih osobina kroz vjersku naobrazbu”. Nadati se da islam ne počiva na tim temeljima, na kakvima se danas odgajaju i za rat pripremaju muslimanska djeca-askeri.

Muslimanski askeri, odnosno djeca-vojnici, po onome kako odgovaraju na upit učitelja tko su, očito da su spremna za akcije, bilo u BiH bilo u svijetu. Kako bi ih što bolje sakrili od javnosti, ali i njima manipulirali, obučavaju ih na turskom ili arapskom jeziku, nije li to novi oblik janjičarenja bosanske djece, pa su im zbog toga i tu ratnu organizaciju nazvali Asker, vojnik. Na pitanje učitelja „Tko smo mi?“ djeca vojnički jasno odgovaraju „askeri“, sa turskog prevedeno – vojnici. I za ovo će Izetbegovići, Cerić, Genjac, Mlaćo, Halilović, Suljagić i ostala bratija reći, nema radikalnog isilizma u Bosni i Hercegovini. Neka definiraju i kažu nemuslimanima u Bosni i Hercegovini, što je to onda islamski terorizam?

Vinko Đotlo

Djeca sa zoljama i u uniformama na proslavi tkz Armije (VIDEO)

Ivo Lučić: Tko sprema Askere za novi rat u Bosni i Hercegovini

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari