Pratite nas

Gost Kolumne

Stjepan Štimac: Puhovski protiv Puhovskog

Objavljeno

na

Velika bitka dva vižljasta filozofa nastavlja se najnovijim laganim golom Puhovskog, dok Puhovski nijemo gleda kako mu Puhovski zabija iz zaleđa niti ne osvrnuvši se na protestiranja Puhovskog koji tvrdi da se ovomu nije nadao od Puhovskog.

“Za mene su oni „good guys”, Puhovski za dnevno.hr

HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori.” Puhovski za N1

Filmski prilog: Nitko se ne usud reći HOS-ovci su bili agresori a ne branitelji

Da nije bilo HOS-a Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991. godine” Siniša Glavašević na radio Vukovaru

Dakle, a to bi jedan profesor filozofije licenciran da predaje i logiku trebao znati; logika nam govori sljedeće:

  1. Ako je netko napadao Vukovar i sravnio ga sa zemljom, pa onda poklao kompletnu bolnicu, tisuće civila odveo u roblje i koncetracione logore, odakle se tisuće nisu vratile, taj netko je jedna strana, jel tako druže Puhovski?
  2. Ako je HOS pružao otpor tomu nekomu tko je napadao, a drug Puhovski smatra da HOS-ovci nisu bili branitelji i da je HOS agresor, onda je logična posljedica i zaključak da su Arkanovi koljači, četnici svih vrsta, potpuno posrbljena JNA, šešeljevci i sve ostale skupine koljača  – obrambene snage koje su s pravom napadale i pobile nekoliko tisuća Hrvata u Vukovaru. Posljedično je i Siniša Gavašević agresor.

Isto vrijedi i za čitavu Hrvatsku, pa i Jasenovac, gdje su jedanaestorica junaka HOS-a pali braneći domovinu. No Puhovski HOS smatra agresorom, a ne braniteljima, pa je opet posljedično normalno i pohvalno da su mučki ubijeni. Mislim, meni je sasvim normalno da se agresora ubije, no ja agresorom smatram one koji su opet digli ustanak i opet pobili sve Hrvate na okupiranim područjima, a čemu su se, između ostalih, usprotivili i HOS-ovci. Puhovski HOS-ovce smatra agresorima, a onda proizlazi da su oni koji ih pobiše branitelji? Presude iz Haaga govore o agresiji na Hrvatsku sa elementima genocida (lažnim svjedocima usprkos), misli se na one protiv kojih se HOS borio, naravno, no drug Puhovski je nezadovoljan presudom Haaškog tribunala odlučio zamijeniti uloge agresora i obrambenih snaga pa eto, proglasi HOS agresorom. I nikom ništa? Vrlo vjerojatno se sad kvalificirao i za nekakvu visoku dužnosničku funkciju u Hrvatskoj.

Međutim, “U svim pričama koje sam čuo nema nijedne koja govori o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe HOS-a. A nema dvojbe da su sudjelovali u borbama. Za mene su oni “good guys”, a predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću bi to trebalo biti najvažnije“. rekao je Puhovski za dnevno.hr.

Puhovski protiv Puhovskog. Koga slušati, komu vjerovati, razdraganom Puhovskom u jednoj dimenziji ili možda nadrndanom Puhovskom u drugoj dimenziji? Jesu li HOS-ovci spašavali Vukovar kako je u svojoj varijanti događaja smatrao Siniša Glavašević izvještavajući iz sravnjenog Vukovara? Ili su agresori HOS-ovci koji su se borili protiv Veselina Šljivančanina, arkanovaca, šešeljovaca, četnika svih vrsta i pročetničke JNA? Kako tretirati Ovčaru, jesu li masovne grobnice pune pobijenih ranjenika (od kojih su mnogi HOS-ovci) i osoblja bolnice Vukovar ustvari grobnice agresora koje pobiše branitelji? Trebamo li onima koji su poklali ranjenike, po Puhovskom agresore, po Stanimiroviću ustaše, dignuti spomenike, podijeliti činove, nagraditi ih i dati im počasti? Ovo su ozbiljna pitanja i nadrndani gosp. Puhovski dužan je dati odgovore na ova pitanja s obzirom na to da uvodi nove-stare velikosrpske vrijednosti u jednadžbu Domovinskog rata.

Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna. Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij.” Puhovski za N1

Zanimljivo, u Zemunu je 1921. živjelo 70% Hrvata, danas je Hrvata manje od 1%. To je dokaz bratske ljubavi i tolerancije naše braće Srba. Inače su 1918. Zemun okupirale snage Kraljevine Srbije, od 1941. do 1945. opet je bio hrvatski, za vrijeme NDH, a onda vladavina tame u kojoj Hrvati potpuno nestadoše, s naše točke gledišta. Ili vladavina svjetlog junačkog pomora Hrvata u kojem potpuno nestadoše, s njihove točke gledišta. To samo onako, da vidimo imaju li ideje o Hrvatskoj do Zemuna neka povijesna pokrića…

Što se Puhovskog tiče stanje je riješeno, zacementirano. Prema velikosrpskoj špranci stanje se uvijek računa samo i jedino od trenutka kad Hrvati potpuno izgube i fizički nestanu. No kad  izgube velikosrbi onda nije gotovo i nastane dreka “auzmiš, auzmiš…“, te se igra mora ponoviti. Igra se igra do trenutka kad Hrvati potpuno izgube i onda je to stanje zacementirano i povijesno takvo kakvo je i od tada više nema “auzmiš“. Pa tako Hrvatska do Zemuna jest fašizam ili tako nešto, no Srbija po liniji Vivovitica, Karlobag, Karvlovac legitimno je pravo na mišljenje, a otpor toj ideji, pogađate, fašizam, F A Š I Z A M!!!

Eto to je otprilike logika po kojoj su HOS-ovci braneći Hrvatsku na ovoj liniji i u sred Hrvatske ipak agresori, a oni drugi ne mogu biti ništa drugo nego branitelji, u ovom slučaju linije V-K-K, dakle Velike Srbije.

U svakom slučaju, činjenica je da HOS nikada nije prešao ubijati u Srbiju kao što je Srbija, kako je i Milošević rekao, poslala sve najbolje elitne brigade, svu vojsku, svu tehniku, čudo… u Hrvatsku i tom su tehnikom i tim hordama sve Hrvate i sve hrvatsko spalili i pobili, dok pripadnici HOS-a definitivno nisu izlazili izvan granica RH, a po međunarodnom pravu nije agresija braniti svoju domovinu, lažeš. Dođe mi da mu nacrtam, jer mi se čini da ne shvaća baš najbolje.

Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine.” Puhovski za N1

Također zanimljiv izbor riječi ljevičarskog gurua, no, no, druže, ovo ti doista nije trebalo.

Dakle HOS-ovci su unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića, ajde? Na onoj listi najvećih zločinaca svijeta, satrapa, ubojica, koljača, gamadi, gnjida, ljudskog otpada, smeća, smrada… Tito zauzima visoko deseto mjesto, da bismo pronašli Pavelića morali bismo duuugo dugo listati, dok ruke ne zabole.

Moje je pitanje guruu: Ako su agresori oni koji kolju manjine kakvi su, pobogu druže, oni koji kolju većinu, i to desetkuju većinu pa se probiju među prvih deset koljača svijeta? Jel ti to druže upravo proglasi ovu šaku jada koja sebe zove antifašistima, dok ostrašćeno slavi genocid nad Hrvatima, agresorima?

Bravo za logiku i dokaz da iz lažnih ili besmislenih premisa može proizaći istinita konkluzija, bravo za primjer.

I mali dodatak:

Plenković stalno živi s brojem 76 pred očima. On ne može znati na koga sve može računati ako se takav problem dogodi. Veći problem su moderni desničari od radikalnih, to su oni koji su uz Stiera. Oni se neće toliko koncentrirati na ustaško znakovlje nego obiteljske vrijednosti. Ovi su sukladni svjetskim trendovima što ne znači da su u pravu. Oni mogu postati ozbiljan čimbenik.” Puhovski za N1

Prvo, “Veći problem su moderni desničari”?

Komu je to problem? Iz koje pozicije netko može nekoga drugoga proglasiti problemom zbog mišljenja o određenim fenomenima, o odgoju svoga djeteta, primjerice? Dijalog, demokracija, inteligencija, um, svijest, viša svijest… sigurno se ne mogu povezivati sa ograničenjima tipa: “Tvoje mišljenje je problem”. Zašto problem? Zašto je problem mišljenje većine, a nije mišljenje manjine, zašto uopće mišljenje proglašavati problemom, o veliki i moćni filozofe?

Jesi razmišljao o tomu da je možda tvoje mišljenje o mom mišljenju o mojoj djeci, kao problemu, najveći problem u cijeloj priči? Priznaj da nisi? Nije ti palo na um i meni dati pravo na mišljenje i ne tretirati ga kao problem, a ti si svoje pravo “sudije” među narodom zaradio kako? Božanskom objavom, partijskom knjižicom, kako? Kako ako čak nisi sposoban tuđe mišljenje prihvatiti drukčije nego kao problem? O čemu i komu bi sudio ti koji unaprijed proglašavaš nečije mišljenje problemom? Jesi li svjestan da si tim činom svrstavanja uz neko drugo mišljenje, kojemu je ono prvo problem, samo stranka u sporu i da ne možeš biti “sudija” u tom sporu, a htio bi biti? Nisi, naravno!

Drugo, “Oni se neće toliko koncentrirati na ustaško znakovlje nego obiteljske vrijednosti. Ovi su sukladni svjetskim trendovima što ne znači da su u pravu. ”

Ma hajde! Koncentrirati se na obiteljske vrijednosti ne znači biti u pravu, ma hajde još jednom!

A tko je onda u pravu i tko bi to trebao odrediti koje su vrijednosti iznad obiteljskih? Komunistička partija? Komitet 300? Trilaterala? Bilderberg? Soros? Sparušeni starci koji određuju što smijemo učiti dijete, a koji su dokazano nastrani i poremećeni, no imaju milijarde i plaćaju šaku jada u politici i još veću šaku jada u prosvjeti – da pišu spolne odgoje i rodne ideologije kao epitaf ovoj umirućoj civilizaciji idiota?

Treće, “Oni mogu postati ozbiljan čimbenik.“.

Gle vraga, pa kako onda spriječiti da narod postane čimbenik u planiranju svoga bivanja, o premudri? Poduči nas druže Puhovski. Kako oduzeti narodu pravo da odlučuje što ćemo sa sobom, sa svojom državom i sa svojom djecom? Kako delegirati pravo na odlučivanje o vrijednostima u državi u kojoj živimo ili pravo na odgoj naše djece onima bez duše i ljubavi, ali sa pustim milijardama?

I ono najvažnije – Zašto?

Stjepan Štimac

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Borislav Ristić: Tko bi se zadovoljio srebrom kada vas vodi Zlatko?

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Dalićeva se momčad ponaša po onoj: ‘Igraj kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu’.

Hrvatska je pobijedila! Hrvatska je u finalu! Nakon veličanstvene pobjede nad onima koji sebe nazivaju kolijevkom nogometa, postalo je jasno koliko su tri lava nemoćna ako im srce nije vatreno. To je stvarnost koja nam svima još djeluje samo kao san.

Još jučer je sve izgledalo kao nemoguća misija. Mnogi igrači su na ovo prvenstvo došli s utegom na leđima. Iako je među narodom uvijek postojala nada, u javnosti je vladala skepsa. Sumnjalo se u izbornika Dalića i njegov tim. Sitne su duše – od boje dresa, preko prizemnog šovinizma – na provokaciji pokušale skupiti pokoji politički poen. Očekivalo se kako će im reprezentacija poslužiti kao izgovor za liječenje vlastitih frustracija.

Izbornik Dalić nije dozvolio da prevlada taj gubitnički mentalitet unaprijed smišljenih izgovora.  Povrijeđeni ego se ne može opravdati bolom u leđima. Upravo je na Kalinićevom primjeru demonstrirao kako je momčad najbitnija i neće tolerirati ničije “zvjezdano” iskakanje. Naša poslovična sklonost da se bavimo smišljanjem izgovora za neuspjeh, umjesto traženjem načina kako doći do cilja, ovaj je put izgubila bitku s duhom koji ide samo na pobjedu.

Onda je došla pobjeda nad Messijevom Argentinom. Postalo je jasno kako je ova ekipa  spremna i za najveće pothvate. Skupinu smo završili kao prvi, s tri uvjerljive pobjede iza sebe. Kako su padali protivnici, padali su i utezi. Iz utakmice u utakmicu buđena je nada kako možemo bolje i jače. Poniznost i ozbiljan pristup svakom protivniku pretvaralo je nadu u vjeru kako se zajedništvom i žrtvom može do cilja.

Sve su to igrači koji su naučili pobjeđivati sa svojim klubovima, a Dalić je uspio u tome da i u reprezentaciji kod igrača probudi taj pobjednički mentalitet i od njih stvori složan tim. Njegova magija je bila da u posebnim okolnostima probudi ono najbolje u igračima, ono što svaki od njih već posjeduje. Probudio je u njima vjeru da kao momčad mogu do krajnjeg cilja, za koji će svi disati kao jedan.

Svi smo vidjeli kako je Subašić unatoč ozljedi ostao u igri kako bi branio do kraja, i obranama penala odveo Hrvatsku dalje. Rakitić je cijelu polufinalnu utakmicu odigrao nakon neprospavane noći i uz visoku temperaturu. Samo je uz tu vjeru i samopožrtvovnost Vrsaljko s ozlijeđenim koljenom mogao odigrati utakmicu života. Igrači su iz utakmice u utakmicu dokazivali svoju borbenost i pobjednički duh.

A statistika tog pobjedničkog duha doista je impresivna. Već sama činjenica da reprezentacija jedne male države nadigrava puno mnogoljudnije i bogatije kod mnogih izaziva divljenje. Uz to, hrvatska je reprezentacija, ako računamo tri utakmice s produžecima, na ovom turniru odigrala utakmicu više od ostalih timova – i to s igračem manje.

Kapetan reprezentacije Modrić ujedno je i igrač koji je najviše pretrčao na ovom prvenstvu – 63 kilometra u šest utakmica. Pri tome ni u jednom kontaktu nije “neymarovski” padao kako bi došao do daha. Nije bilo mjesta za trikove i prenemaganja. Rakitić je igrač koji je ove godine odigrao najviše utakmica  na svijetu – 70 bez finalne. Kao Messijev suigrač, u izjavi za medij blizak svom matičnom klubu Barceloni, govori kako bi realovac Modrić trebao dobiti nagradu za najboljeg igrača svijeta.

Njihova veličina je u tome što nikada ne hvale sebe, već uvijek druge, a obećavaju samo da će dati sve od sebe. Oni se ponašaju po onoj: igraj kao da sve ovisi o tebi, ali moli kao da sve ovisi o Bogu. Samo ta vjera može objasniti kako nakon tri utakmice od po 120 minuta Dalić ne može naći nijednog igrača u timu koji bi htio zamjenu. Vrhunska tehnička kvaliteta svakog od njih je neosoporna, ali ono što ih vodi iz pobjede u pobjedu jest duh koji ne prihvaća izlike i opravdanja za slabost.

To je tajna zašto su njihovi uspjesi privukli toliku pažnju i pobrali simpatije cijeloga svijeta. Nakon pobjede nad Engleskom u samo par sati o Hrvatskoj je napisano više članaka nego što je do tada napisano od njenog osnutka. Tu utakmicu je gledalo više od milijardu ljudi, a nakon pobjede “cro” je bio najviše pretraživan pojam na svijetu. Što li će tek biti kada podignu pobjednički pehar? Jer, tko bi se zadovoljio srebrom kada vas vodi Zlatko?

Kad srce ostavljate na terenu nitko vam ništa ne može prigovoriti. S ovim prvenstvom u Hrvatskoj je konačno utišan duh malodušja. Naslovnice trešte porukama kako Hrvatska vjeruje. Vjeruje u primjer čovjeka koji nakon teško odrađenog posla sanja hrvatski san, san o pobjedi. To je san da samo s predanim radom i vjerom u zlatno sutra Hrvatska ima bolju budućnost. Upravo zbog onih koji dolaze moramo iskoristi ovaj optimizam.

Borislav Ristić/Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Sarajevski odgovor Hrvatima- ‘Ponizi ih i zaprijeti im’

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je Glavno vijeće Hrvatskog narodnog Sabora BiH uputilo apel svim političkim akterima u BiH, domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici da se spriječi rušenje ustavnog poretka BiH usvajanjem neustavnog zakona o Izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu FBiH i u Domu naroda Federalnog parlamenta, dvije od pet bošnjačkih stranaka odgovorilo je na apel. SDA nebuloznim, apsurdnim tvrdnjama i prijetnjama, a ekstremna frakcija te stranke- SDP omalovažavanjem HNS-a i prijetnjama, također. I jedna i druga kroz takve reakcija zapravo pokazuju odnos vodećih bošnjačkih stranaka prema Hrvatima u BiH- sažet u dvije riječi- ponizi ih i zaprijeti im, piše Milan Šutalo/HMS/

SDP BiH tako Hrvatski Narodni Sabor BiH, naziva “nevladinom udrugom”, koja “ne djeluje u skladu sa zakonom o udruženjima i fondacijama”, a koja bi po njima trebala djelovati u “interesu svih građana”, te poziva nadležne da ispitaju rad “tog udruženja”. Istina je kako je Hrvatski Narodni Sabor BiH registriran kao udruga građana, u skladu s postojećim zakonskim propisima. Jednako tako je istina i da HNS BiH okuplja sve hrvatske vijećnike i zastupnike, iz svih političkih stranaka, u županijskim skupštinama, parlamentima; Federacije BiH, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, od naroda izabranim 2014. , koji prihvaćaju Deklaraciju HNS BiH, te da prema tome predstavlja najšire i najviše demokratsko političko predstavničko tijelo Hrvata u BiH.

Nerespektirajući tu činjenicu i svodeći HNS, tek na “udruženje građana”, kojem Sarajevo treba poslati inspekciju, SDP BiH pokazuje nepoštovanje prema političkom forumu koji artikulira stajališta cijelog jednog naroda- hrvatskoga-jednog od tri ustavotvorca i po Ustavu jednakoprvna dionika Bosne i Hercegovine. Jer, treba podsjetiti i SDP i sve druge, današnja je Bosna i Hercegovina ustanovljena Daytonskim mirovnim sporazumom, nakon krvavog rata, kojeg nisu potpisali predstavnici građana, već predstavnici tri naroda; Hrvata, Bošnjaka i Srba, kao što su i Federaciju BiH, kao zajednički entitet ravnopravih Hrvata i Bošnjaka, stvorili predstavnici ta dva naroda tj. hrvatskog i bošnjačkog ratnog entiteta; Hrvatske Republike Herceg Bosne i Republike BiH.

No, dok se zaklinje u ZAVNOBIH-sku BiH “ni hrvatsku, ni muslimansku ni srpsku, već “i hrvatsku i muslimansku i srpsku”, SDP zapravo pokazuje prijezir prema upravo takvoj i jedinoj mogućoj BiH.

Podsjetimo taj prijezir, sljedbenici i baštinici Komunističke partije BiH, u prošlosti nisu pokazivali samo verbalno, već i djelatno- formirajući izvršnu vlast u Federaciji BiH, u dva mandatna razdoblja 2000-te i 2010. bez onih političkih stranaka koje su dobile apsolutnu potporu hrvatskih birača. Drugim riječima već su u dva navrata pokušali srušiti BiH, a sada računaju na onu narodnu “treća sreća”.

Ignorirajući volju cijelog jednog državotvornog naroda(nacije) i, što više, šprdajući se sa njezinim vrhovnim predstavničkim tijelom- Hrvatskim Narodnim Saborom BiH- SDP BiH neizravno vrijeđa taj narod i udara na temelje BiH, koja može opstati samo ukoliko se poštuje politička volja njezinih konstituenata- konstitutivnih naroda- suverena BiH.

Na apel Glavnog vijeća Hrvatskog Narodnog Sabora BiH da se spriječi rušenje ustavnog porteka i Daytonskog sporazuma, usvajanjem Zakona o izbornim jedinicama i mandatima u Parlamentu BiH kojeg je kreiralo pet bošnjačkih stranaka, a njihovi zastupnici već usvojili u Zastupničkom domu Federalnog parlamenta, odgovorila je i SDA izjavom šefa kluba Kluba zastupnika te stranke u Parlamentu FBiH Ismeta Osmanovića jednom sarajevskom portalu. Na sličan način kao i SDP. Nebuloznim, apsurdnim tvrdnjama i prijetnjama kako će “Hrvati u BiH, platiti skupu cijenu vlastitog getoiziranja i ubijanja svakog političkog pluralizma koji im nameće HDZ BiH na čelu sa Draganom Čovićem”.

Nije li, naime, apsurdno i za zdrav razum uvredljivo, zahtijev Hrvata, odnosno njihovih političkih predstavnika da im se, suklado Ustavu BiH i presudi državnog Ustavnog suda, kroz izmjene Izbornog zakona BiH omogući, na isti način kao i Bošnjacima i Srbima, birati svoje političke predstavnike u Ustavom definirana predstavništva tih naroda- domove naroda i Predsjedništvo BiH, nazivati “vlastitim getoiziranjem”. I sad bi Hrvati, po Osmanoviću, još trebali platititi i “visoku cijenu” takvih traženja. Kako te Osmanovićeve riječi protumačiti do li kao prijetnju pred kojom bi Hrvati trebali pokleknuti, odreći se sebe samih i prihvatiti da im Osmanovići biraju one koji će ih zastupati- drugim riječima pristati biti bošnjačikim podanicima. A Osmanović i njemu slični onda bi birali Hrvate po kriteriju što veće lojalnosti “sarajevskim begovima”, što glasnijeg “laveža” na vlastite sunarodnjake i što snažnije njihove političke destrukcije. I tako bi bila ostvarena sarajevska vizija “multietničke BiH”.

-Pokušaj cijepanja građana BiH na isključivo etničku pripadnost tri konstitutivna naroda i na bazi toga pokušaj uvođenja etničkih glasačkih spiskova neprihvatljivo je za sve građane ove države, pa i za same Hrvate”, još je jedan u nizu Osmanovićevih nevještih pokušaja umotavanja bošnjačkog unitarizma u tobož općeprihvaćene interese. Osmanović si uzima za pravo tumačiti interese svih građana, pa time i Hrvata, iako on i njegova stranka nemaju legitimitet predstavljati ni sve Bošnjake, jer nisu dobili ni njihovu nadpolovičnu potporu na izborima. Na stranu njegove besmislene tvrdnje kako netko “cijepa građane BiH” kao da su drva, ili uvodi “etničke glasačke spiskove”- što je budalaština.

Osmanović Hrvatima, licemjerno i drsko, spočitava i nedostatak političkog pluralizma, nakon što je njegova stranka sukreirala svebošnjački politički blok kojem je jedini cilj uništiti politički subjektivitet i suverenitet hrvatskog naroda u BiH. I u takvim okolnostima Hrvati pokazuju više političkog pluralizma od višebrojnijih Bošnjaka koji nemaju nikakavu potrebu stvarati politički monolit ( SDA, SBB, SDP i DF) osim da politički pokore malobrojnije Hrvate.

A to nisu uspijeli ni Turci za 500 godina tiranije u BiH, pa neće ni osmanovići i njihovi janjičari.

Milan Šutalo/HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori