Pratite nas

Gost Kolumne

Stjepan Štimac: Puhovski protiv Puhovskog

Objavljeno

na

Velika bitka dva vižljasta filozofa nastavlja se najnovijim laganim golom Puhovskog, dok Puhovski nijemo gleda kako mu Puhovski zabija iz zaleđa niti ne osvrnuvši se na protestiranja Puhovskog koji tvrdi da se ovomu nije nadao od Puhovskog.

“Za mene su oni „good guys”, Puhovski za dnevno.hr

HOS-ovci nisu bili branitelji nego agresori.” Puhovski za N1

Filmski prilog: Nitko se ne usud reći HOS-ovci su bili agresori a ne branitelji

Da nije bilo HOS-a Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991. godine” Siniša Glavašević na radio Vukovaru

Dakle, a to bi jedan profesor filozofije licenciran da predaje i logiku trebao znati; logika nam govori sljedeće:

  1. Ako je netko napadao Vukovar i sravnio ga sa zemljom, pa onda poklao kompletnu bolnicu, tisuće civila odveo u roblje i koncetracione logore, odakle se tisuće nisu vratile, taj netko je jedna strana, jel tako druže Puhovski?
  2. Ako je HOS pružao otpor tomu nekomu tko je napadao, a drug Puhovski smatra da HOS-ovci nisu bili branitelji i da je HOS agresor, onda je logična posljedica i zaključak da su Arkanovi koljači, četnici svih vrsta, potpuno posrbljena JNA, šešeljevci i sve ostale skupine koljača  – obrambene snage koje su s pravom napadale i pobile nekoliko tisuća Hrvata u Vukovaru. Posljedično je i Siniša Gavašević agresor.

Isto vrijedi i za čitavu Hrvatsku, pa i Jasenovac, gdje su jedanaestorica junaka HOS-a pali braneći domovinu. No Puhovski HOS smatra agresorom, a ne braniteljima, pa je opet posljedično normalno i pohvalno da su mučki ubijeni. Mislim, meni je sasvim normalno da se agresora ubije, no ja agresorom smatram one koji su opet digli ustanak i opet pobili sve Hrvate na okupiranim područjima, a čemu su se, između ostalih, usprotivili i HOS-ovci. Puhovski HOS-ovce smatra agresorima, a onda proizlazi da su oni koji ih pobiše branitelji? Presude iz Haaga govore o agresiji na Hrvatsku sa elementima genocida (lažnim svjedocima usprkos), misli se na one protiv kojih se HOS borio, naravno, no drug Puhovski je nezadovoljan presudom Haaškog tribunala odlučio zamijeniti uloge agresora i obrambenih snaga pa eto, proglasi HOS agresorom. I nikom ništa? Vrlo vjerojatno se sad kvalificirao i za nekakvu visoku dužnosničku funkciju u Hrvatskoj.

Međutim, “U svim pričama koje sam čuo nema nijedne koja govori o ratnim zločinima koje su počinile postrojbe HOS-a. A nema dvojbe da su sudjelovali u borbama. Za mene su oni “good guys”, a predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću bi to trebalo biti najvažnije“. rekao je Puhovski za dnevno.hr.

Puhovski protiv Puhovskog. Koga slušati, komu vjerovati, razdraganom Puhovskom u jednoj dimenziji ili možda nadrndanom Puhovskom u drugoj dimenziji? Jesu li HOS-ovci spašavali Vukovar kako je u svojoj varijanti događaja smatrao Siniša Glavašević izvještavajući iz sravnjenog Vukovara? Ili su agresori HOS-ovci koji su se borili protiv Veselina Šljivančanina, arkanovaca, šešeljovaca, četnika svih vrsta i pročetničke JNA? Kako tretirati Ovčaru, jesu li masovne grobnice pune pobijenih ranjenika (od kojih su mnogi HOS-ovci) i osoblja bolnice Vukovar ustvari grobnice agresora koje pobiše branitelji? Trebamo li onima koji su poklali ranjenike, po Puhovskom agresore, po Stanimiroviću ustaše, dignuti spomenike, podijeliti činove, nagraditi ih i dati im počasti? Ovo su ozbiljna pitanja i nadrndani gosp. Puhovski dužan je dati odgovore na ova pitanja s obzirom na to da uvodi nove-stare velikosrpske vrijednosti u jednadžbu Domovinskog rata.

Oni su se borili po svom programu za Hrvatsku do Zemuna. Po međunarodnom pravu to je agresija na tuđi teritorij.” Puhovski za N1

Zanimljivo, u Zemunu je 1921. živjelo 70% Hrvata, danas je Hrvata manje od 1%. To je dokaz bratske ljubavi i tolerancije naše braće Srba. Inače su 1918. Zemun okupirale snage Kraljevine Srbije, od 1941. do 1945. opet je bio hrvatski, za vrijeme NDH, a onda vladavina tame u kojoj Hrvati potpuno nestadoše, s naše točke gledišta. Ili vladavina svjetlog junačkog pomora Hrvata u kojem potpuno nestadoše, s njihove točke gledišta. To samo onako, da vidimo imaju li ideje o Hrvatskoj do Zemuna neka povijesna pokrića…

Što se Puhovskog tiče stanje je riješeno, zacementirano. Prema velikosrpskoj špranci stanje se uvijek računa samo i jedino od trenutka kad Hrvati potpuno izgube i fizički nestanu. No kad  izgube velikosrbi onda nije gotovo i nastane dreka “auzmiš, auzmiš…“, te se igra mora ponoviti. Igra se igra do trenutka kad Hrvati potpuno izgube i onda je to stanje zacementirano i povijesno takvo kakvo je i od tada više nema “auzmiš“. Pa tako Hrvatska do Zemuna jest fašizam ili tako nešto, no Srbija po liniji Vivovitica, Karlobag, Karvlovac legitimno je pravo na mišljenje, a otpor toj ideji, pogađate, fašizam, F A Š I Z A M!!!

Eto to je otprilike logika po kojoj su HOS-ovci braneći Hrvatsku na ovoj liniji i u sred Hrvatske ipak agresori, a oni drugi ne mogu biti ništa drugo nego branitelji, u ovom slučaju linije V-K-K, dakle Velike Srbije.

U svakom slučaju, činjenica je da HOS nikada nije prešao ubijati u Srbiju kao što je Srbija, kako je i Milošević rekao, poslala sve najbolje elitne brigade, svu vojsku, svu tehniku, čudo… u Hrvatsku i tom su tehnikom i tim hordama sve Hrvate i sve hrvatsko spalili i pobili, dok pripadnici HOS-a definitivno nisu izlazili izvan granica RH, a po međunarodnom pravu nije agresija braniti svoju domovinu, lažeš. Dođe mi da mu nacrtam, jer mi se čini da ne shvaća baš najbolje.

Oni su bili i unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića koji je klao manjine.” Puhovski za N1

Također zanimljiv izbor riječi ljevičarskog gurua, no, no, druže, ovo ti doista nije trebalo.

Dakle HOS-ovci su unutarnji agresori jer su se pozivali na Pavelića, ajde? Na onoj listi najvećih zločinaca svijeta, satrapa, ubojica, koljača, gamadi, gnjida, ljudskog otpada, smeća, smrada… Tito zauzima visoko deseto mjesto, da bismo pronašli Pavelića morali bismo duuugo dugo listati, dok ruke ne zabole.

Moje je pitanje guruu: Ako su agresori oni koji kolju manjine kakvi su, pobogu druže, oni koji kolju većinu, i to desetkuju većinu pa se probiju među prvih deset koljača svijeta? Jel ti to druže upravo proglasi ovu šaku jada koja sebe zove antifašistima, dok ostrašćeno slavi genocid nad Hrvatima, agresorima?

Bravo za logiku i dokaz da iz lažnih ili besmislenih premisa može proizaći istinita konkluzija, bravo za primjer.

I mali dodatak:

Plenković stalno živi s brojem 76 pred očima. On ne može znati na koga sve može računati ako se takav problem dogodi. Veći problem su moderni desničari od radikalnih, to su oni koji su uz Stiera. Oni se neće toliko koncentrirati na ustaško znakovlje nego obiteljske vrijednosti. Ovi su sukladni svjetskim trendovima što ne znači da su u pravu. Oni mogu postati ozbiljan čimbenik.” Puhovski za N1

Prvo, “Veći problem su moderni desničari”?

Komu je to problem? Iz koje pozicije netko može nekoga drugoga proglasiti problemom zbog mišljenja o određenim fenomenima, o odgoju svoga djeteta, primjerice? Dijalog, demokracija, inteligencija, um, svijest, viša svijest… sigurno se ne mogu povezivati sa ograničenjima tipa: “Tvoje mišljenje je problem”. Zašto problem? Zašto je problem mišljenje većine, a nije mišljenje manjine, zašto uopće mišljenje proglašavati problemom, o veliki i moćni filozofe?

Jesi razmišljao o tomu da je možda tvoje mišljenje o mom mišljenju o mojoj djeci, kao problemu, najveći problem u cijeloj priči? Priznaj da nisi? Nije ti palo na um i meni dati pravo na mišljenje i ne tretirati ga kao problem, a ti si svoje pravo “sudije” među narodom zaradio kako? Božanskom objavom, partijskom knjižicom, kako? Kako ako čak nisi sposoban tuđe mišljenje prihvatiti drukčije nego kao problem? O čemu i komu bi sudio ti koji unaprijed proglašavaš nečije mišljenje problemom? Jesi li svjestan da si tim činom svrstavanja uz neko drugo mišljenje, kojemu je ono prvo problem, samo stranka u sporu i da ne možeš biti “sudija” u tom sporu, a htio bi biti? Nisi, naravno!

Drugo, “Oni se neće toliko koncentrirati na ustaško znakovlje nego obiteljske vrijednosti. Ovi su sukladni svjetskim trendovima što ne znači da su u pravu. ”

Ma hajde! Koncentrirati se na obiteljske vrijednosti ne znači biti u pravu, ma hajde još jednom!

A tko je onda u pravu i tko bi to trebao odrediti koje su vrijednosti iznad obiteljskih? Komunistička partija? Komitet 300? Trilaterala? Bilderberg? Soros? Sparušeni starci koji određuju što smijemo učiti dijete, a koji su dokazano nastrani i poremećeni, no imaju milijarde i plaćaju šaku jada u politici i još veću šaku jada u prosvjeti – da pišu spolne odgoje i rodne ideologije kao epitaf ovoj umirućoj civilizaciji idiota?

Treće, “Oni mogu postati ozbiljan čimbenik.“.

Gle vraga, pa kako onda spriječiti da narod postane čimbenik u planiranju svoga bivanja, o premudri? Poduči nas druže Puhovski. Kako oduzeti narodu pravo da odlučuje što ćemo sa sobom, sa svojom državom i sa svojom djecom? Kako delegirati pravo na odlučivanje o vrijednostima u državi u kojoj živimo ili pravo na odgoj naše djece onima bez duše i ljubavi, ali sa pustim milijardama?

I ono najvažnije – Zašto?

Stjepan Štimac

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Gost Kolumne

Ma ča je ta Amsterdamska koalicija fašistička ili kontra fašista?

Objavljeno

na

Objavio

To se meni ne para da su čista posla, aš  naš pulski gradonačelnik ima veliki strah od nacionalisti, desničari i ustaša. Finta je zaiska od hrvatskega Sabora da pod hitno donese Zakon da hi se sve zapre u pržun.

A prešidente od Sabora nikako da tisti Zakon da na glasanje, pa su se morali udružiti  u tu Amsterdamsku koaliciju, da svi skupa pojdu “, u boj, u boj” kontra nacionalisti i desničari.

Splašija se naš Boro, naš gradonačelnik tistih  hrvatskih desničari, a najviše ima strah od ustaši, ki mu na daju mirno spati, koliki strah ima od njih i koliko mu se “gade”. Zapra bi naš Boro anke tunel Učku , da mi u Republiki Istri moremo svi mirno spati, onput ne bi svi ti ustaše mogli dojti priko Učke u našu antifašističku Istru!

Ma se domislin da ni vajka naš gradonačelnik ima straha od fašisti i nacionalisti. 2010 lita je u Pulu doša veliki pretelj  IDS-a, Gianfranco Fini iz Italije. Neofašista Fini se je odreka Mussolinija, pa je naš Boro moga mirno spati. Pronta je naš gradonačelnik sve da se Finija more vero teplo dočekati u Circolu,  jušto na dan kada je Mussolini prija 90 lit doša u Pulu..

I sada san vero kurijoža kako će naš Boro dalje u toj koaliciji kada se šjora Mrak služi istin pozdravom kako Mussolini? On se brižan toliko muči da se zabrane svi znakovi i pozdravi zamraženih  mu fašista, nacionalista i desničara, a ona pozdravlja rimskim pozdravon.!!! Vero pak to meni ne štima, ne gre jeno s drugin!

Lili Benčik

Bora Amsterdamski

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gost Kolumne

Trpimir Jurić: Branitelji, čuvajmo svoj dignitet

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici Udruge specijalne jedinice policije BATT – Split na Velebitu

Carl von Clausewitz (1780.-1831.), pruski general, ratni teoretičar i povjesničar jedan je od najcitiranijih teoretičara rata koji u svome djelu “O ratu”, objašnjava odnos rata i politike te uvodi pojam apsolutnog rata; čitajući ga, dolazim do zanimljive teze koja tvrdi da rat započinje obranom jer ako obrana izostane, do sukoba tj. rata niti ne dolazi.

Proizlazi, sljedeći Clausewitza, da smo mi generacija koja je započela rat, dragovoljci koji su se organizirali kako bi obranili svoje domove, začetnici su rata.

Rat nije završio s oružanim sukobima

Srpska agresija na Hrvatsku bila je povod ratu, naša obrana razlog, i to je sasvim razumljivo i smisleno obrazloženje rata u Hrvatskoj i za Hrvatsku. Čini mi se da ovdje ne bi trebalo biti ničeg spornog, premda dopuštam različita mišljena i argumentiranu polemiku.

Držeći se Clausewitzeve teorije, predsjednik Tuđman i dragovoljci započeli su rat te ga okončali kao pobjednici, donijevši mir Hrvatskoj i BiH .

No, daleko od toga da je rat završio kada su prestali oružani sukobi, a vojni neprijatelj bio poražen. Prema Clausewitzu, odnosno njegovom pojmu apsolutnog rata, dolazimo do odgovora na probleme koji su nastali nakon rata – mi naprosto nismo znali što je rat. Kako igrati igru u kojoj ne znaš pravila?

Škverski dragovoljci Goran Kosor i Jerko Letica, pripadnici 114. brigade Zbora narodne garde, na bojištu 1991. godine

Prva faza rata, od kninskih balvana do hrvatske zastave na kninskoj tvrđavi trajala je jasna borba, čisti oružani sukob oslobodilačkog i pravednoga rata.

Druga faza je bio rat bez oružanog sukoba, mirna reintegracija. Kome na volju, a kome ne, mislim da ju je predsjednik Tuđman mudro odradio.

No, što je s trećom fazom? Treća faza nikada nije odrađena.

Dragovoljci postaju krivci

Mi smo se prepustili sreći i slavlju, ali ne i smislenoj provedbi projekta samostalne, neovisne države. Smisao i cilj rata, apsolutnog rata, je apsolutna pobjeda. Kuću smo napravili, ali je nismo pomeli niti prašinu obrisali. Nikada nije provedena lustracija, nikada nisu kažnjeni saboteri, dezerteri, ratni profiteri. Nedovršen posao doveo je do sadašnjeg stanja u državi, naše depresije i nezadovoljstva. U maniri lošeg gospodara, miševi nam žito jedu.

Veterani 72. bojne Vojne policije – Split na Masleničkom mostu

Nerado bih se upustio u osudu bilo kojeg izravnog sudionika Domovinskog rata. Ideja je bila više nego plemenita, vojnički apsolutno dobro izvedena, no izostala je završnica koja je trebala biti smislena i osmišljena, odlučna, i zakonski pravedna. Nedostajao nam je taj finiš pa je uslijedio kontranapad.

Dragovoljci postaju krivci, sudi im se, izručuju se, posipamo se pepelom. Na najgori i najmaligniji način proglašeni smo povlaštenim članovima zajednice. Sjetite se, po meni, one sramne Deklaracije o Domovinskom ratu. Zamislite da nakon veličanstvene obrane i pobjede, sami sebi moramo govoriti da je rat, odnosno obrana, bila potreba. Pomozite mi i nađite jedan sličan primjer u svijetu.

Parkirani na slijepi kolosijek

Umjesto zahvalnosti i digniteta stvaraocima države, prozvaše nas parazitima. Država je bila nespremna izvršiti socijalnu reintegraciju branitelja u civilno društvo. Napravljen je geto za branitelje, azil za gubavce.

S punim uvjerenjem i odgovornošću tvrdim da je najlojalniji i najpožrtvovniji dio društva parkiran na slijepi kolosijek.

Andrija Matijaš Pauk s gardistima iz 2. Samostalne satnije 4. gardijske brigade u Veljoj Međi na Popovu polju, svibanj 1992.

Sjećate li se rezultata ispitivanja javnog mnijenja o institucijama koje zauzimaju najveće povjerenje u Republici Hrvatskoj? To su Hrvatska vojska i Crkva. Koga se najviše napada? Napada se ovaj “dvonožac” kojem nedostaje treća noga za punu državnu i nacionalnu stabilnost. Kad bi to bila sudbena vlast, koja bi garantirala jednakost i pravičnost u provedbi zakona, borbu za istinu i pravdu, priča bi bila sasvim drugačija. Ne prepuštajući slučaju da se to kojim čudom dogodi, anarhisti i državomrsci udaraju na ova dva stupa društva.

Stigmatizacija branitelja, poglavito dragovoljaca (dopuštam sebi slobodu razlikovanja unutar obrambenog korpusa), bacanje je prašine u oči kako bi gore svi navedeni skrenuli fokus sa sebe, a da glavna tema postanemo mi. Što je tek s onima koji Hrvatsku nisu mogli, niti mogu, smisliti ni u najgoroj noćnoj mori? Ti su danas postali glavni higijeničari i kreatori mainstream medija. Ne treba im spominjat imena i time im davati nezasluženog publiciteta.

Pripadnici Udruge specijalne jedinice policije BATT – Split na Velebitu

Potrebno je osvijestiti i našu odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo. Infantilne i neplodonosne rasprave, nepotrebna dokazivanja tko je gdje bio, što je tko radio, čiji je doprinos veći, čiji manji ili nikakav, rađaju gorkim plodom na veselje svima osim nama.
Dalje, zajedljivošću pojedinaca, utaživanjem vlastitih apetita kako postati predsjednikom udrugice makar i od pet branitelja, umrvili smo se do razine atoma i pretvorili u veliku, neprepoznatljivu, nerespektabilnu populaciju. Moramo shvatiti da i među nama ima našeg dreka. Tu činjenicu treba osvijestiti.

Čuvajmo svoj dignitet

Skupina se sastoji od pojedinaca koji su na silu kratkotrajno mobilizirani. U tom epizodnom pojavljivanju na dva-tri terena, uspjeli su doći do strateških vojnih znanja. Oni se usuđuju komentirati borbu za Vukovar, odlazak u Bosnu i Hercegovinu, ulogu HVO-a u obrani Hrvatske i hrvatskih interesa, i tako redom. Podršku im daju raznorazne nevladine udruge i pojedinci nevaljalih namjera. Valjda nam je to već postalo jasno.

Ako stvarno postoji potreba za bilo kojom raspravom, a često i postoji, raspravimo nejasnoće i prijepore među nama. Neke stvari trebaju ostati u kući, jer nije svaka priča za javnost. Čuvajmo sami svoj dignitet. Ne prostirimo prljavo rublje sebi na ruglo, drugima na veselje.

Veliki su doprinos u Domovinskom ratu dali i ratnici IX bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”

Nikad nije sve tako crno i beznadno. Budimo poticajni prema drugima, pohvalni prema uspjesima naše subraće. Postoji cijeli niz pozitivnih primjera: poduzetnički uspjesi pojedinaca ili zadrugara, uspješni OPG-ovi, skladne i uspješne obitelji koje su izrodile, odgojile i školovale svoju djecu koja su se već potvrdila na različitim poljima. Neka nam to bude poticaj kako bismo se dodatno afirmirali umjesto da budemo tema objeda i diskreditacija na osobnoj razini. Nažalost, veći dio naše populacije je pasiviziran. Uzroci su različiti, često i opravdani objektivnim okolnostima.

Pobolijevamo mi, ali i članovi naših obitelji. Bolest crpi silnu energiju i materijalna sredstva u kojima rijetko tko nalazi energije i prostora za napredak. Jedva se održavamo na površini da se ne utopimo. Mnogi su se i utopili te i ne htijući povukli kao kolateralne žrtve svoje obitelji. Skrivajući svoje probleme zbog opravdanog straha od stigmatizacije, neki su se odali različitim ovisnostima, najčešće alkoholu, drogi, kocki.

Pomorski diverzanti HRM-a u akciji neposredno pred Oluju, u srpnju 1995. godine

Sve se to zna odigravati na očigled sviju, kako pojedinaca, udruga tako i institucija zaduženih za našu populaciju. Rijetko tko pokrene pravovremenu svrsishodnu inicijativu. Otprilike to „utapanje“ naše subraće i njihovih obitelji slikovito doživljavam ovako: na plaži nas je na stotine, netko se sunča, netko spava, netko nešto čita ili se zabavlja na svoj način; odjednom netko uzvikne“ čovjek se utapa“, svi se tada okrenu u pravcu utopljenika i po drugi put konstatiraju, često i glasno uzviknu „čovjek se utapa“. Da, i? Opet je izostala inicijativa. Nije da nas nije briga, nije da nam nije žao, ali što ćemo mi? Valjda će mu već netko drugi pomoći. U iščekivanju tuđe reakcije, ostaje na tome da nitko ne pomaže. Slijedom pravila i običaja, naposljetku ga i oplačemo. Možemo li okajati svoj grijeh nečinjenja?

Umjesto zaključka

Gubitkom kohezije, izgubili smo plašt kolektivne obrane. Među nama su i uskogrudni pojedinci, koji gledajući osobne partikularne interese nude povoda za napad i omalovažavanje cijele braniteljske populacije. Svoje interese kapitaliziraju relativno sitnom novčanom rentom i sinekurom.

Socijalna pasivizacija najvećeg broja branitelja učinila nas je lakom metom. Već od samog našeg nastanka servirani smo svakom pojedincu ili skupinama željnih braniteljskog skalpa. Često su mi podnošljiviji neosnovani napadi od licemjernog političkog podilaženja. Put od monolitne stijene do čestica, trajao je kratko. Naša sudbina sve više izmiče iz naših ruku.

Ima li još nade za nas?

Nalazi li se možda izlaz u mesijanizmu i društvenom aktivizmu branitelja? Kao vojnici znamo da je pasivizacija nedopustiva, paralelizam u vođenju i zapovijedanju vodi u poraz. Okupimo se u jedan zbor, pokrenimo se pa će nam i Bog pomoći.

Trpimir Jurić/DalmacijaDanas.hr

Vrijeme kada se stvaralo neraskidivo bratstvo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari