Pratite nas

Analiza

Što će BiH dobiti kada na snagu stupi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju?

Objavljeno

na

Stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) bilo bi značajno za Bosnu i Hercegovinu, jer se SSP-om potvrđuje državi potpisnici status pridruženog člana i status potencijalnog kandidata za članstvo u Europskoj uniji, javlja agencija Anadolija.

U skladu sa inicijativom Njemačke i Velike Britanije, ukoliko se novoizabrani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini pismenom izjavom obavežu na provođenje institucionalnih reformi na svim razinama u državi, koje su osmišljene da je učine funkcionalnijom i omoguće joj da efikasnije radi sa EU, obećano je zauzvrat da će ove dvije države tražiti od EU da na snagu stupi SSP.

Političari u BiH, izabrani na listopadskim izborima, trebaju i prihvatiti obaveze da će sa EU dogovoriti mapu puta za široki plan reformi putem kojeg će Bosna i Hercegovina napredovati na putu pridruživanja EU, uključujući i implementaciju kriterija iz Kopenhagena, političkih i ekonomskih. Reforme koje su predložene su usko vezane za Sporazum za rast i zapošljavanje (Compact for Growth) koji je objavljen početkom ove godine.

Ključna odluka Vijeća EU

Vlasti Bosne i Hercegovine i Europske komisije 16. lipnja 2008. godine potpisale su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), a od 1. srpnja te godine na snagu je stupio Privremeni sporazum o trgovini i trgovinskim pitanjima.

Od tadašnjih 27 država članica EU (bez Hrvatske, koja je to postala 1. srpnja 2013.), Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju BiH sa EU prva je ratificirala Estonija, 11. rujna 2008, a posljednja zemlja koja je ratificirala SSP bila je Francuska, 10. veljače 2011.

Za završetak kompletnog postupka preostala je odluka Vijeća EU, a da bi došlo do te odluke, potrebno je da BiH učini kredibilan napor ka rješavanju pitanja provedbe presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju “Sejdić – Finci”.

Na bazi podataka Direkcije za europske integracije (DEI) BiH, agencija Anadolija (AA) nsačinila je analizu o tome što bi za Bosnu i Hercegovinu značilo stupanje na snagu SSP-a u odnosu na Privremeni sporazum koji je trenutno vrijedi.

Stupanjem na snagu SSP-a prestaje primjena Privremenog sporazuma, a rokovi koji su počeli teći s početkom primjene Privremenog sporazuma nastaviti će bez prekida teći i nakon prestanka njegovog važenja. Efikasno i djelotvorno provođenje obaveza koje je država preuzela kroz SSP biće jedno od mjerila za ocjenu i praćenje napretka u pregovaračkom procesu.

Prema SSP-u pridruživanje će se provoditi postupno i biti će u potpunosti ostvareno u prelaznom razdoblju od najviše šest godina. Od BiH se u tom razdoblju očekuju konkretne pravne, upravne, institucionalne i gospodarske reforme u skladu sa općim načelima SSP.

Formiranje političkog dijaloga

Stupanjem na snagu SSP-a uspostavlja se formalni politički dijalog. Političkim dijalogom će se pratiti i jačati bliski odnosi između EU i BiH te doprinositi uspostavljanju bliskih veza solidarnosti i novih oblika suradnje između strana.

Predviđeno je da će se politički dijalog odvijati prvenstveno unutar Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje.

“Vijeće će se sastajati na odgovarajućoj razini u redovnim razmacima i kada to okolnosti zahtijevaju. Na njemu će se razmatrati važna pitanja koja se pojave u okviru ovog sporazuma i sva druga bilateralna i međunarodna pitanja od obostranog interesa. Vijeće će se sastojati od članova Vijeća EU i članova EK sa jedne strane i članova Vijeća ministara BiH, sa druge strane”, navode iz DEI BiH.

Vijeću za stabilizaciju i pridruživanje će u izvršavanju njegovih dužnosti pomagati Odbor za stabilizaciju i pridruživanje koji će se sastojati od predstavnika Vijeća EU i predstavnika EK s jedne strane i predstavnika Vijeća ministara BiH, s druge strane. Odbor za stabilizaciju i pridruživanje može osnivati Pododbore.

Prije isteka prve godine od stupanja na snagu SSP-a, Odbor za stabilizaciju i pridruživanje osnovat će nužne pododbore za adekvatno provođenje SSP-a. Osnovati će se pododbor za pitanja migracija.

Predviđa se i da se politički dijalog na parlamentarnoj razini odvija u okviru Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, koji će se sastojati od članova Europskog parlamenta s jedne strane i članova Parlamentarne skupštine BiH, s druge strane.

“Stupanjem na snagu SSP BiH ima obavezu da u roku od dvije godine sklopi ugovore o regionalnoj suradnji sa drugim zemljama koje su potpisale SSP, a s ciljem povećanja obima suradnje između tih zemalja”, navode iz DEI BiH.

Slobodna trgovina i javna dobra

Jedno od glavnih ciljeva SSP je uspostava područja slobodne trgovine između BiH EU. Stupanjem na snagu Privremenog sporazuma započelo je stvaranje zone slobodne trgovine između BiH i EU, s rokom od pet godina, od dana stupanja na snagu PS. EU i BiH će postupno uspostaviti područje slobodne trgovine u razdoblju od najviše pet godina, počevši od stupanja na snagu SSP-a, u skladu sa odredbama SSP-a i u skladu sa odredbama GATT-a 1994. te Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

“Vezano za ugovore o javnim nabavkama društvima iz BiH, bilo da su osnovana u EU ili ne, od stupanja na snagu SSP-a, biće omogućen pristup procedurama za dodjelu ugovora u EU, u skladu sa pravilima nabavki u EU, uz tretman ne manje povoljan od tretmana koje se dodjeljuje poduzećima iz EU”, naglašeno je iz DEI-ja BiH.

Nakon stupanja na snagu SSP-a, EU će pružiti u pogledu poslovnog nastanka društava iz BiH tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji države članice pružaju vlastitim društvima ili bilo kojem društvu iz bilo koje treće zemlje, ovisno od toga koji je bolji.

Isto tako pružiti će u pogledu djelovanja subsidijarnih društava i podružnica društava BiH osnovanih na njihovoj teritoriji, tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji države članice daju vlastitim društvima i podružnicama, ili bilo kojem subsidijarnom društvu i podružnici iz bilo koje treće zemlje osnovanom na njihovoj teritoriji, ovisno od toga koji je bolji.

“Nakon stupanja na snagu SSP-a, subsidijarna društva imati će pravo sticanja i uživanja vlasničkih prava nad nekretninama kao i društva BiH, a u pogledu javnih dobara / dobara od općeg interesa, ista prava koja uživaju društva BiH, kad su ta prava potrebna za obavljanje gospodarskih djelatnosti radi kojih su osnovana”, ističe se iz DEI-ja BiH.

Od dana stupanja na snagu SSP-a BiH će odobriti potpunom i ekspeditivnom primjenom svojih postojećih propisa i procedura, kupovinu nekretnina u BiH državljanima država članica.

Zaštita osobnih podataka

U skladu sa čl. 57 SSP-a (vezano za pružanje usluga), stupanjem na snagu SSP-a EU i BiH se obavezuju da će poduzeti nužne korake da postupno omoguće da usluge pružaju društva EU ili BiH ili državljani EU ili BiH, koji imaju poslovni nastan na teritoriji strane kojoj ne pripada osobi kojem su te usluge namijenjene.

Istovremeno, stupanjem na snagu SSP-a BiH će uskladiti svoje zakonodavstvo vezano za zaštitu osobnih podataka s pravom EU i drugim europskim i međunarodnim zakonodavstvom o privatnosti. BiH će uspostaviti neovisna nadzorna tijela s dovoljnim financijskim i ljudskim potencijalima s ciljem efikasnog praćenja i garantiranja provođenja nacionalnog zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka.

Također, očekuje se da od stupanja na snagu SSP-a, BiH ima i izravnu ekonomsku i političku korist. Jača se pozicija BiH u regiji i svijetu, daju pozitivni signali investitorima, osigurava bolje poštivanje principa pravde, slobode, sigurnosti, i sl.

Neizravne koristi od stupanja na snagu SSP su povećanje investicija, zapošljavanje, rast bruto domaćeg proizvoda, porast izvoza, budući da je EU, ne samo najveći trgovinski partner, već i najveći investitor u BiH.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Analiza

Kratki vodič za čitanje predizbornih anketa

Objavljeno

na

Objavio

Iako se katkad ne doimlje tako, malo što na ovome svijetu nema neku, manje ili više vidljivu svrhu. Ta, doduše, ne odgovara uvijek onoj javno deklariranoj, štoviše, zna biti i dijametralno joj suprotna. Tako ni svrha predizbornih anketa za ispitivanje političkih sklonosti nije tek puko ispipavanje pulsa javnosti korištenjem alata i metoda statističke znanosti. Prema onoj – prilika čini lopova – znanstvena neutralnost tu često ustukne pred napasti da se izbor birača oblikuje i usmjerava ga ka željenom ishodu. Ispravno to zamjećuje i predsjednički kandidat Miroslav Škoro.

Istina, rezultati anketa se razlikuju ovisno o izvođaču (Promocija Plus, Ipsos, Cro Electo), metodi ispitivanja (telefonski i terenski), uzorku (struktura i broj ispitanika), napokon i o naručitelju (televizijske i ine medijske kuće), što stvara dojam raznolikosti, a istodobno i mogućnost kontrole međusobnom usporedbom. No, sav taj čušpajz predstavlja i plodno tlo za stvaranje meteža umjetnim kreiranjem posve nevjerojatnih dinamika i obrata, to izraženijih što se bliži čas izbora, a kojih u stvarnosti ne može biti, ponajprije stoga jer je velika većina birača već opredijeljena. Dočim opredjeljenje manjine neodlučnih i pokolebljivih ne može u kratkome vremenu toliko varirati kako oblikovatelji anketa sugeriraju.

Školski primjer beskrupulozne manipulacije predstavlja anketa agencije IPSOS koju je u petak, na sv. Nikolu, u Dnevniku Nove TV predstavio Bago kao svojevrsni danajski dar tzv. desnici. Kako reče, predsjednička utrka je, suprotno dosad objavljivanim anketama, odjednom postala jako napeta. Razmak između tri vodeća kandidata je zgusnut kao promet u Zagrebu usred špice (Grabar Kitarović 27,4%, Milanović 24%, Škoro 23%). No, redoslijed je ipak zadržan kako bi se IPSOS zaštitio od možebitnih naknadnih prozivki da čak ni to nisu pogodili, a za ostalo ih poslije izbora ionako nitko ništa ne će pitati. Prije svega upada u oči nagli rast Miroslava Škore, mada je posve nejasno kojim bi to potezom tako drastično odskočio u odnosu na dosadašnje ankete. Tim više što je prije koji tjedan anketa agencije Promocija Plus, provedena, kao i IPSOS-ova, telefonski na podjednakom broju ispitanika, pokazala kako Mislav Kolakušić sustiže Škoru, dok od IPSOS-a sad dobiva gotovo trostruko manje. Jest, prethodna je anketa nagnala Škoru da promijeni redoslijed provođenja svojih referenduma i na čelo stavi onaj o ovrhama, ali malo je vjerojatno da bi to imalo tako dramatičan učinak.

Pomniji uvid u rezultate na brzaka provedene, bombastične IPSOS-ove ankete pokazuje kako je ona, riječima informatičkih stručnjaka rečeno, prepuna „bugova“ (programskih grešaka) zato što joj je očito svrha pripraviti put ka izbornoj pobjedi kandidata s nepopravljivim „bugom“ u karakteru, Zorana Milanovića.

Kako bi se to ostvarilo, Milanovića treba u prvome krugu što više približiti Grabar Kitarović, idealno bi bilo kad bi se našao u vodstvu, te do krajnjih granica pojačati razočaranje Škorinih birača, kako bi, osjetivši se prevarenima, u što većoj mjeri apstinirali u drugome krugu. Uzevši tu nakanu u obzir, navodna mrtva utrka između Zorana Milanovića i Miroslava Škore upućuje na to da se Milanovića namjerno podcjenjuje, a Škoru debelo precjenjuje.

Naime, sugerirano pripetavanje između njih dvojice nesumnjivo djeluje poticajno na mobilizaciju potencijalnih birača kako jednog, tako i drugog. Kako se njihova biračka tijela minimalno preklapaju, tj. zanemariv je broj onih koji se nećkaju između njih dvojice, očito je to usmjereno poboljšanju rezultata obojice isključivo nauštrb drugih. Fiktivno kreirajući osjećaj da je izbacivanje Milanovića u prvom krugu nadohvat ruke, IPSOS-ova anketa neodlučne između Škore i Grabar Kitarović usmjerava prema Škori, što neminovno vodi k pogoršanju rezultata Grabar Kitarović. S druge strane, stvaranje slike da Mislav Kolakušić nema nikakve šanse ima dvojaku svrhu – neodlučne između njega i Škore utjerati k Škori, a one koji dvoje između njega i Milanovića privesti potonjem.

No, Milanovića se ne podcjenjuje samo kako bi se mobiliziralo njegove i Škorine birače, nego i kako bi se nakon prvoga kruga stvorio dojam da je on, dobivši više nego što su ankete predviđale, u nezadrživom naletu. Generalna proba za to upriličena je uoči proljetnih europskih izbora kad je IPSOS-ova anketa SDP-u davala mizernih 13%, da bi na samim izborima Partija osvojila ne odveć senzacionalnih, ali zamjetno većih skoro 19%. Na krilima namjerno sniženih očekivanja, mediji su to predstavili fantastičnim uspjehom, davši početni vjetar u leđa Milanovićevoj kandidaturi. Sad se na isti kalup stvaraju preduvjeti da Milanović, praćen tutnjavom medijskih doboša, na juriš pobijedi u drugome krugu.

Drugi ključni element u priči je igra na ogorčenost Škorinih birača. To što ga sad IPSOS diže iznad plafona lako će poslije, nakon hladnog izbornog tuša za Škoru, objasniti (evo, u zadnji čas je naglo posustao, nije izdržao, ispuhao se, ostao bez energije, nešto je krivo rekao ili jednostavno ustao na krivu nogu, ili vjerojatnije od svega – Kolakušić mu je u zadnji čas preoteo tzv. antisistemske birače). Međutim, kudikamo bitnije, to će navesti ogorčene Škorine birače da za raskorak između anketom visoko postavljenih očekivanja i postignutog rezultata okrive APIS „koji broji glasove“. Njima, naime, nema nikakve vajde objašnjavati kako APIS ne broji glasove, nego to čine birački odbori na tisućama biračkih mjesta, kontrolirani mnoštvom promatrača, dok ih APIS tek prikuplja, elektronički obrađuje i zbraja. To zapravo znači da ozbiljni kandidati znaju rezultate s velikom preciznošću i prije nego što ih APIS unese u informacijski sustav, a izborno povjerenstvo službeno objavi.

Iako se u prošlosti našlo i onih koji su se žalili da su pokradeni na izborima, nitko za to nikad nije predočio neki uvjerljivi dokaz (pritom su sporadične sitne nepravilnosti, preuveličavane u medijima i urbanim legendama, posve irelevantne jer ne utječu presudno na rezultat). Ali ne samo to, nitko nije izložio čak niti ideju kako uopće izvesti učinkovitu izbornu krađu. Budući da to nije moguće učiniti većom prijevarom na manjem broju biračkih mjesta – jer bi se pojavila razložna sumnja usporedbom s rezultatima na prethodnim izborima i s onima na biračkom strukturom sličnim izbornim mjestima – takav zločinački pothvat bi zahtijevao manju prijevaru na mnogo mjesta što zahtijeva savršenu koordinaciju i zakon šutnje više tisuća ljudi, savršeno utreniranih da prevare brojne promatrače.

No, nedostatak bilo kakvih indicija, dokaze da ne spominjemo, ne će spriječiti ogorčenjem zaslijepljene Škorine pobornike da krivnju za poraz svale na APIS. Njihov bijes će dodatno pojačati IPSOS-ovo podmetanje kako Škoro sigurno pobjeđuje u drugome krugu tkogod mu bio protivnik, dok je ishod sraza Kolinde i Milanovića neizvjestan. Svrha toga je naoružati Škorine pristaše streljivom za moralno puškaranje po Kolindinima – eto, da ste glasovali za Škoru, imali bismo sigurnog pobjednika, ovako pružate Milanoviću priliku! Ovdje je ključno primijetiti kako su rezultati potencijalnog sučeljavanja u drugome izbornom krugu u cijelosti podložni anketarskoj mašti i željama budući su posve neprovjerljivi, u konkretnom slučaju jednostavno zato što Škoro drugog kruga ne će vidjeti.

Bezočnu predizbornu pristranost agenciji IPSOS olakšava brkanje predizbornih anketa s izlaznim anketama, objavljivanima neposredno po zatvaranju biračkih mjesta. Osim znatnih razlika u metodi provedbe, u izlaznim anketama si ipak mogu dopustiti biti vjerodostojnima, jer one nemaju više nikakvog utjecaja ni na koga i ni na što (naime, objavljuju se po zatvaranju biračkih mjesta). Štoviše, u zadnje su vrijeme čak blago naklonjeni HDZ-u, poučeni blamažom s parlamentarnih izbora 2007. kad su ljevicu proglasili pobjednikom, a što je lakovjerne novinare nagnalo preuranjeno proglasiti Ljubu Jurčića novim premijerom, da bi im entuzijazam ubrzo splasnuo.

Međutim, ništa tako uvjerljivo ne svjedoči o (ne)vjerodostojnosti vodećih anketnih kuća kao prethodni predsjednički izbori. Prema predizbornim anketama Kolinda se nikako nije uspijevala spustiti ispod 12% zaostatka za tadašnjim predsjednikom Josipovićem. Viđeniji analitičari, ne više neovisni od anketnih agencija, i još manje neovisna udarna novinska pera su to lakonski tumačili – jasno je da mu ne može ni blizu kad si svako malo puca u nogu. Sličnost s današnjim događajima, čini se, nije slučajna.

Unatoč tome, nakon prvoga kruga Josipović je vodio s mršavih 1% razlike, da bi se u drugome ta prednost posve istopila i Kolinda naposljetku pobijedila. Zabezeknute rezultatima prvoga kruga, vodeće anketne kuće tada po prvi put nisu objavljivale ankete između dva izborna kruga, a prethodno se nisu sjetile ni ispitivati što bi bilo kad bi bilo u drugome krugu. A možda i jesu, moguće su ta istraživanja doista provodili, samo im, izgleda, neovisnima kakvi jesu, rezultati nisu bili po volji. Ili možda nisu bili po volji onima koji ih objavljuju? Kao, napokon, i rezultati samih izbora. Kako god bilo, kad im je to prošlo, a da ih se unatoč tome još drži relevantnima, i nakon što su se nemušto opravdavali time da su glasovi za sistemskog Josipovića preko noći otišli anti-sistemskom Sinčiću, što im stoji na putu da nastave spletkariti? Pametnima dosta! Ostalima nikad dosta!

Grgur S.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Ivanjek: Državna sigurnost uvijek košta, i da nismo u NATO-u, mi bi morali daleko više izdvajati za obranu

Objavljeno

na

Objavio

Je li Hrvatski proračun rupa bez dna? Na kraju godine Vlada je pristala izdvojiti dodatni novac za povećanje plaća prosvjetarima a morali smo očito odgovoriti i na ultimatum SAD-a i povećati izdvajanje za HV. Ulaganje za vojsku povećat ćemo za 40 posto. Točnije 2 posto BDP-a a to je dio akcijskog plana kojeg moramo predstaviti NATO-u. Koliko je to novca i za što će se utrošiti objasnio je u Studiju 4 vojni analitičar Jan Ivanjek.

Hrvatska tijekom pet godina poveća izdvajanje za obranu u iznosu od dva posto BDP-a, što je gotovo 9 i pol milijardi kuna godišnje, odnosno povećanje od 40 posto. Za to je već pripremljen i akcijski plan.

– Povećanje će omogućiti Hrvatskoj da pojača modernizaciju HV-a. Nabavit će se borbeni avioni, imamo potrebu za zamjenu borbenih vozila pješaštva, dolaze helikopteri Black Hawk, s vremenom će se zamijeniti cjelokupna flota starijih Mi8 varijanti, imamo projekte gradnje obalnih brodova – izjavio je Ivanjek.

Objasnio je da trenutno trošimo enormno za vojne mirovine i plaće, a zapravo najmanje novca ide u modernizaciju.

– Većina novaca je išlo na personalne troškove, zbog toga je cijeli ovaj postotak sredstava za modernizaciju koji je jako bitna stavka, sveden na vrlo mali postotak – ispod 7 posto. Kada 2024. dosegne tih 2 posto planiranih državnog proračuna, onda bi rezultat trebao biti da udio modernizacije bude nekih 20 posto. S tim se može, naravno daleko više – smatra.

Situacija nakon rata je takva, kaže, da otkad vojska više nije bila neophodna za sam opstanak države, promatrala se je kao neželjeno dijete državnog proračuna i kad god se nešto moglo odgoditi tipa investicije ili povećavanje državnog proračuna, to se je odgađalo. Rezultat sada je taj da moramo sve popravljati jer nas se je pritisnulo izvana.

– Državna sigurnost uvijek košta, i da nismo u NATO-u, mi bi morali daleko više izdvajati za obranu. Imati programe i ideje izaći iz NATO-a, rezati vojni proračun je suludo – poručio je.

 

Odbor za obranu dao pozitivno mišljenje opremanju HV-a helikopterima Black Hawk

 

 

Prva Patria s izraelskim topom

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari