Pratite nas

Analiza

Što Davor Bernardić ne razumije o preuzimanju eura, ulasku u Schengen, funkciji ESB-a, djelovanju EU u cjelini

Objavljeno

na

Euractiv.hr prati izjave hrvatskih i važnijih europskih političara vezanih uz funkcioniranje Europske unije te ih analizira i ocjenjuje njihovu podudarnost sa stvarnim činjenicama. Tako u novoj analizi Željka Trkanjeca Euractiv.hr donosi:

Davor Bernardić, predsjednik SDP-a, dao je intervju Jutarnjem listu u kojem je govorio i o problematici odnosa Hrvatske i EU.

1. “Hrvatska je zadnja u EU po iskorištenosti sredstava iz fondova EU, Hrvatska zbog nesposobnosti ove vlade nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”.

Uglavnom netočno

“Hrvatska je 2019. godine dosegla prosjek EU-a u povlačenju tog novca, ocijenjeno je u Bruxellesu, gdje se održava četverodnevna konferencija Europski tjedan regija i gradova … Na začelju je Španjolska s 58 posto ugovorenih projekata”. Hina, 8. listopad 2019.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU), koordinacijskog tijela, na dan 31.10.2019. godine s prijaviteljima iz RH ugovoreno je ukupno 78% ukupne alokacije u okviru svih Operativnih programa, međutim isplaćeno je samo 37% sredstava.

Hrvatska je imala problema s iskorištavanjem sredstava iz fondova, ali u posljednje tri godine (od 2016.) situacija se bitno popravila.

Dakle, potpuno je netočna tvrdnja da “Hrvatska nije iskoristila više od 50 milijardi kuna”: dio sredstava još nije isplaćen, ali je ugovoren.

2. “Hrvatska treba iskoristiti Europski stabilizacijski mehanizam”.

Potpuno netočno

“Države članice europodručja koje se susreću s financijskim poteškoćama, ili kojima prijete takve poteškoće, mogu dobiti financijsku pomoć putem Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM) – financijske institucije koju su osnovale države članice europodručja”. Izvor ovdje.

Dakle, sredstava iz ESM-a su dostupna samo zemljama koje imaju euro.

3. “Vlada nije iskoristila europski kanal likvidnosti s Centralnom bankom”.

Potpuno netočno

“Hrvatska narodna banka dogovorila je s Europskom središnjom bankom (ESB) uspostavljanje linije za valutni ugovor o razmjeni, tzv. valutni swap (engl. swap line), koji će joj stajati na raspolaganju u slučaju potrebe. Valutni swap omogućuje razmjenu kuna za eure u iznosu od 2 milijarde eura”. Izvor ovdje.

Vlade ne sklapaju aranžmane s ESB-om već to radi isključivo Središnja banka, u Hrvatskoj HNB.

Dodajmo ovome i sljedeći detalj: Drugi tjedan zaredom izostao je interes banaka za dodatnom likvidnošću putem jednotjednih kredita po kamatnoj stopi od 0,05 posto, pokazuju podaci Hrvatske narodne banke (HNB). Hina, 25. svibnja

4.“Premda se Viktor Orban slika ispred zastave Velike Mađarske…ministar vanjskih poslova na to šuti”.

Potpuno netočno

“Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman u četvrtak je komentirao objavu mađarskog premijera Viktora Orbana s kartom velike Mađarske … Generalno su bilo kakve teritorijalne pretenzije u Europskoj uniji nezamislive jer su sve države priznale jedna drugu …uvijek se znala granica između Mađarske i Hrvatske. Postojanje povijesnih karti koje se mogu kupiti u antikvarijatu, a ne tražiti po ormaru, ne odražavaju stvarnost i mislim da su na neki način skretanje pozornosti s tema koje nisu stvarni život, a to je gradnja zajedničke budućnosti“. Izvor ovdje.

5. “Hrvatska još nije u Schengenu iako smo ispunili sve tehničke pretpostavke”.

Potpuno netočno

“Europska komisija je danas (22. 10. 2019.) izvijestila o napretku Hrvatske u ispunjavanju potrebnih uvjeta za pristupanje schengenskom području”. Izvor ovdje.

Dakle, prije sedam mjeseci su zadovoljeni tehnički uvjeti za pristupanje Schengenskom prostoru. Nakon toga je Hrvatska preuzela predsjedavanje EU pa je sasvim razumljivo da nije mogla stavljati na dnevni red raspravu u primanju u Schengen.

Odluka o prijemu u Schengen je politička, ne tehnička. Donose ju zajedničkom odlukom sve članice Schengenskog prostora među kojima i nečlanica EU. Bugarska i Rumunjska su također ispunile tehničke uvjete, ali je izostala politička podrška. Slovenija se snažno protivi ulasku Hrvatske u Schengen. Dakle, vlada je učinila sve što se od nje očekivalo. Sada je riječ o političkom procesu.

5. “Nismo u eurozoni, premda smo krenuli u taj proces, doduše prekasno”.

Potpuno netočno

Ulazak u Euroskupinu uvjet je koji je Hrvatska preuzela ulaskom u članstvo EU. Hrvatska taj proces nije mogla pokrenuti dok nije izašla iz procedure prekomjernog proračunskog manjka (2017. godine) te prekomjerne makroekonomske ravnoteže. Nacionalna strategija za uvođenje eura je prihvaćena u travnju 2018. godine. U srpnju 2019. godine je Euroskupina na svom sastanku prihvatila pismo namjere o ulasku Hrvatske u Europski tečajni mehanizam (ERM II), prvi korak prema članstvu u Euroskupini. Od tog trenutka je počeo teći procesu pristupanja Euroskupini koji može trajati do tri do deset godina. Više o tome: ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.

Dodajmo i sljedeći podatak: Zoran Milanović, kao predsjednički kandidat SDP-a, rekao je kako ne smatra da treba preuzeti euru. “Kakva je takva je, kuna je naša”. Davor Bernardić na tu izjavu nije reagirao.

6. “Hrvatska nije reformirala Dublinski protokol, nije nametnula agendu njegove promjene kad su u pitanju migranti”.

Potpuno netočno

Dublinski protokol (u punom naziv Konvencija) odnosi se na utvrđivanje kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva. Riječ je o dokumentu Europske komisije koji ne može reformirati neka zemlja članica.

Kad je riječ o nametanju agende, na sastanku ministara unutarnjih poslova EU 24. siječnja u Zagrebu, ministar Davor Božinović je rekao: “Novi institucionalni ciklus Komisije prilika je da odgovorimo na očekivanja naših građana kada je riječ o sigurnosti i postavljanju temelja vezanih za novi pristup zaštite načela slobode kretanja, migracijama i azila”. Po pitanju izrade novog Pakta o migracijama i azilu trenutno se provode savjetovanja u državama članicama kako bi se došlo do najdjelotvornijeg rješenja. Božinović je rekao da mjere i koraci ”o kojima su danas razgovarali moraju biti provedene na sve tri migrantske rute” (istočno, srednjoj i zapadnomediteranska).

Ylva Johansson, povjerenica za unutarnju politiku, tom je prigodom rekla: “Do proljeća ćemo predstaviti novi Pakt o migracijama i azilu”. Sve je zastalo zbog pandemije, ali je povjerenica Johansson 18. svibnja izjavila: “Nadam se da ćemo moći predstaviti (Pakt) početkom ljeta”. Mediji spominju lipanj.

7. “Nismo uspjeli izboriti ni datum početka pregovora za Albaniju i Makedoniju”.

Potpuno netočno

Odluku o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom su u listopadu prošle godine blokirale Francuska i Nizozemska. U ožujku ove godine na summitu Europskog vijeća donesena je odluka o otvaranju pregovora s Albanijom i Sjevernom Makedonijom. Nije donesena odluka o datumu zbog protivljenja tih dvaju, ali i nekih drugih članica.

Odluka o početku pregovora je politička i mora biti donesena jednoglasno. Hrvatska je učinila korak više od Finske koja je predsjedala u jesen 2019. godine.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Analiza

Analitičari: Vlada će se formirati brzo i bit će stabilna

Objavljeno

na

Objavio

Politički analitičari Davor Gjenero, Vjekoslav Raos i Nikola Baketa ocijenili su u nedjelju, nakon što su postali jasni neslužbeni rezultati izbora, da s obzirom na uvjerljivu pobjedu HDZ-a možemo uskoro očekivati formiranje nove vlade.

“Plenković je očito dobio mandat da bez koalicijskih partnera, samo u suradnji s manjinskim zastupnicima formira Vladu. Takvu situaciju nakon 2003. godine nikada nismo imali, tu se pokazuje da je po ovom izbornom zakonu Plenković ostvario najbolji rezultat HDZ-a u njegovoj povijesti”, kaže Gjenero.

Isplativa kalkulacija Plenkovića s ranijim izborima

Raos je ocijenio da se za uvjerljivu pobjedu HDZ-a, koja nije bila očekivana nakon predizbornih anketa, pokazala isplativom kalkulacija Plenkovića da se ide na ranije izbore prije očekivanog drugog vala korone, ali i prije ekonomskih negativnih efekata karantene.

Baketa dodaje da je i izlaznost birača, koja je ostala ispod 50 posto, išla na ruku HDZ-u.

Analitičari smatraju kako će se Vlada formirati relativno brzo, a Baketa kaže da je, ako bude potrebe za koalicijskim pregovorima, 66 mandata lagodna pozicija za pregovore.

“Za Hrvatsku bi bilo jako dobro da Vlada ima stabilnu većinu u Saboru, upravo zbog teške situacije koja slijedi. Bilo bi dobro da HDZ osigura i dodatne mandate, ne nužno sudjelovanjem u Vladi, nego i programskom suradnjom s nekim strankama”, smatra Baketa.

Gjenero je istaknuo da ovakav SDP ne može funkcionirati kao ozbiljna opozicija, oni su potkapacitirani da obavljaju ozbiljnu opozicijsku ulogu, a predsjednik SDP-a Davor Bernardić trebao bi “napustiti sedlo”, sa čime se slaže i Baketa.

Raos smatra da je za loš izborni rezultat Restart koalicije kriv loš redoslijed kandidata na listama, ali i kampanja koja nije motivirala birače lijevo od centra. Također smatra da su televizijska sučeljavanja dodatno demotivirala birače lijevog centra da poklone povjerenje Restart koaliciji.

Baketa smatra da su uz Restart koaliciju najveći podbačaj na izborima bili Domovinski pokret, koji je očekivao rezultat od 20 do 30 mandata i jako sudjelovanje u Vladi.

“Strašno je važno što se pokazalo da je desni centar dominantan u odnosu na desnu marginu, i strašno je važno da je poražen Domovinski pokret, stranka koja je prva u Hrvatskoj bila financirana ruskim novcem, i koja je kao i brojne stranke u Europi trebala poslužiti za Putinovu destrukciju europske pozicije pojedinih zemalja”, ustvrdio je Gjenero.

Raos smatra da je Hrvatska otišla u desno zbog 16 mandata Domovinskog pokreta, međutim, također je prihvatila status quo time što je dala tako snažnu podršku HDZ-u i Plenkoviću.

Analitičari su ustvrdili da je zeleno-lijeva koalicije okupljena oko platforme Možemo! polučila jako dobar rezultat na izborima. Gjenero je ocijenio da je ta skupina profesionalaca iz sfere civilnog društva sjajno upotrijebila svoje vještine u kampanji.

“Naravno, za Možemo!, kao i za sve nove opcije, uvijek je izazov naučiti se usuglašavati u Saboru. Doduše, oni su i u Gradskoj skupštini dolazili iz različitih opcija pa su imali zajednički klub i tu su dobro funkcionirali, tako da poučeni tim primjerom možemo reći da oni neće imati problema i neće se cjepkati između sebe”, mišljenja je Raos.

Baketa smatra da je zeleno-lijeva koalicija iskoristila političku pozornicu koja im se nudila u zagrebačkoj Gradskoj skupštini da se predstavi građanima kao nova opcija, te da nisu pridobili samo birače Restarta ili SDP-a, nego i dosta onih koji su bili neodlučni ili do sada nisu izlazili na izbore.

Gjenero je ustvrdio da je Most, koji je očekivao manje mandata nego ih je dobio, odlučio postati klerikalna stranka, platforma za koju postoji određeni broj glasova i infrastruktura Željke Markić, koja pomaže popuniti to biračko tijelo.

Vezano za veliku razliku rezultata koje su predviđale predizborne ankete i onih u izbornoj noći, Baketa je rekao da ankete ne služe za predviđanje rezultata samih izbora, već daju sliku u trenutku kada su provedene.

Problem u malom broju anketa

Raos dodaje kako je u pitanju i niska izlaznost birača, ali i to što ankete slabije zahvaćaju biračko tijelo desno od centra, što ih se većina radi na nacionalnoj razini, dok ih je samo par bilo na razini izbornih jedinica.

Također, problem je i u relativno malom broju anketa, od siječnja do danas je bilo svega dvadesetak anketa od tri agencije. “Stranke koje si to mogu priuštiti vode interne ankete. HDZ je tvrdio da po internim anketama puno bolje stoji, čini se da je bio u pravu”, tumači Raos.

Gjenero pak smatra da HDZ-ovi pristaše s vrlo jakom zadrškom govore o svojim političkim prioritetima i to dovodi do devijacija.

“Naši istraživači ne rade izborne prognoze, nego samo predstavljaju rezultate nalaza istraživanja javnog mnijenja, za izbornu prognozu trebalo bi puno više od toga”, rekao je.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Analiza

Ivanjek: Ovako se najelitnija postrojba HV-a priprema za najsloženije vojne zadaće i borbu protiv terorista

Objavljeno

na

Objavio

Jan Ivanjek/fb

Zapovjedništvo specijalnih snaga Hrvatske vojske provodilo je prošlog tjedna helikoptersku obuku na vojnom aerodromu Lučko te sam imao priliku prisustvovati jednom njezinu dijelu. Za provedbu ove obuke ključna je bliska suradnja s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, odnosno sa 194. eskadrilom višenamjenskih helikoptera.

Zapovjedništvo specijalnih snaga inače je najelitnija postrojba Hrvatske vojske, jedina koja je certificirana po SOFEVAL standardu NATO-a, što je posebni sustav ocjenjivanja za specijalne postrojbe. To znači da pripadnici ZSS-a mogu provoditi zajedničke operacije sa svim ostalim specijalnim postrojbama NATO-a certificiranim po SOFEVAL-u. Geslo postrojbe je “Viribus unitis”, odnosno zajedničkim snagama, a sastavljena je od nekoliko grupa specijalnih snaga s užim specijalnostima, čiji je točan broj tajna, piše Jan Ivanjek/VečernjiList

Sredinom prošle godine ustrojena je 4. grupa specijalnih snaga namijenjena za zrakoplovne specijalne operacije, a paralelno je u 194. eskadrili ustrojen 3. vod za specijalne zrakoplovne namjene koji im pruža helikoptersku potporu.

S obzirom na svoje značajne sposobnosti, ova postrojba je strateške razine, odnosno zadaća joj je izvršavati najsloženije zadaće od najveće važnosti kojima se podupiru diplomatski i drugi napori Republike Hrvatske. Neke od zadaća za koje su osposobljeni su izravna akcija i specijalno izviđanje, kako u zelenom, odnosno ruralnom okružju tako i u urbanom, te protuterorizam i spašavanje talaca.

No zadaća po kojoj najviše odskaču je vojna pomoć, odnosno mentoriranje i uvježbavanje većih prijateljski snaga da mogu samostalno provoditi konvencionalne obrambene i napadne operacije. Naime, svaki od borbenih timova, koji su operativna okosnica grupa specijalnih snaga, može u roku od nekoliko tjedana za borbu potpuno osposobiti prijateljske snage veličine jedne bojne. Ta se sposobnost stalno usavršava i uvježbava te i primjenjuje u stvarnosti, primjerice u Afganistanu. Važno je da se u slučaju neposredne ratne ugroze može koristiti i u Hrvatskoj, odnosno omogućila bi znatno narastanje snaga u kratkom roku mimo postojećih aktivnih i pričuvnih snaga HV-a. Obuka kojoj sam ja nazočio naglašava pak ključan aspekt zračne pokretljivosti specijalnih snaga korištenjem helikopterskih kapaciteta. Oni specijalci ma pružaju znatnu fleksibilnost prilikom ubacivanja i izvlačenja iz područja djelovanja različitim metodama.

Naglasak obuke bio je na razvoju padobranskih vještina specijalaca te je zapravo novi naraštaj učenika padobranaca prolazio prve faze obuke u padobranskim skokovima sa slobodnim otvaranjem padobrana. Na dan posjeta skokove su izvodili s 1200 metara, uz otvaranje padobrana potezanjem ručice na 900 metara, što je stepenica nakon prvih skokova koji se izvršavaju prinudnim otvaranjem, kada se padobran automatski otvara prilikom napuštanja helikoptera jer je vreća u kojoj se izvlači iz ruksaka gurtnom pričvršćena u samom helikopteru. Imao sam priliku biti na jednom od letova i promatrati odvoje padobranaca, odnosno same skokove iz helikoptera. Premda su prosječno svi učenici imali desetak skokova do sada, vlastito ograničeno padobransko iskustvo bilo mi je dovoljno da vidim kako gotovo nikakvih grešaka u odvojima nije bilo. Idući korak bit će skokovi s 1500 metara, s više vremena u slobodnom padu, prije otvaranja padobrana. Padobranski skokovi se kasnije izvode u dnevnim i noćnim uvjetima s punom opremom.

Dvije osnovne metode ubacivanja padobranima su HALO, što je skraćenica za velika visina i nisko otvaranje, jer se padobran otvara na što manjoj visini kako bi se ostvarilo veće iznenađenje i smanjila izloženost, te HAHO, visoko otvaranje gdje se padobran otvara

često i odmah po napuštanju letjelice na velikoj visini i tom metodom se može prijeći mnogo desetaka kilometara.

Pukovnik Zoran Veselko, pripadnik Zapovjedništva specijalnih snaga koji je inače i sam bio pilot HRZ-a prije prelaska u specijalce, ukratko je objasnio metode ubacivanja specijalnih snaga kojima sam svjedočio.

– Padobran s velikih visina čak omogućuje da zrakoplov ne mora napustiti vlastiti zračni prostor jer s velikih visina padobranci mogu dosegnuti zonu djelovanja u neprijateljskom teritoriju. K tome je padobran nevidljiv radaru i pojačava element iznenađenja, no padobranska obuka zahtijeva vrlo skupa sredstva i vrijedne resurse. Za ovu se obuku koriste helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, a mora biti jasno da bi se fleksibilnost i doseg specijalaca znatno povećali uvođenjem u službu taktičkih transportnih aviona, koji bi morali biti nabavljeni jer su neophodni u cijelom nizu vojnih, ali i civilnih zadaća, pa i velikih kriza poput trenutačne pandemije, gdje bi vojni transportni avioni bili od iznimne koristi za prijevoz tereta, ali i evakuaciju naših državljana i vojnika iz stranih zemalja. Trenutačno se u obuci koriste nedavno remontirani helikopteri Mi-171Sh, a posade koje usko surađuju sa ZSS-om također su posebno obučene budući da letenje u specijalnim operacijama zahtjeva vrlo specifične vještine.

Satnik Zvonimir Cvetnić, pilot s kojim smo i mi imali priliku letjeti, kaže da su posade specijalizirane za zračne specijalne operacije zapravo “helikopterski Top Gun” jer je sama integracija helikopterskog, a u budućnosti i avionskog sustava u specijalne operacije izuzetno kompleksna, a započela je davno kao neformalna potpora tadašnjoj Bojni za specijalna djelovanja.

– Naša obuka se temelji na tome da se integriramo u njihove taktike i postupke na terenu, odnosno da uskladimo naše standardne operativne postupke kako bi naša taktička, operativna uporabljivost bila maksimalna – kaže satnik Cvetnić.

Leti se iznimno nisko, često noću i u lošim vremenskim uvjetima, a preciznost leta i manevara mora biti izuzetna. Da bi se te vještine posada usavršavale, u Zemuniku je prošle jeseni otvoreno Međunarodno središte za obuku specijalnih zračnih snaga NATO-a, skraćeno MSAP, što izuzetno pozitivno govori o Hrvatskoj, i iznimna je prilika za razvoj ove komponente.

– Tu sudjeluju četiri nacije, uz mogućnost kasnijeg uključivanja još država, a obuka se provodi kroz tri razine. Samo teoretska obuka traje pet tjedana, nakon koje slijedi temeljna obuka gdje se kompleksno letenje u specijalnim operacijama raščlanjuje na pojedine elemente koji se onda zasebno uvježbavaju do savršenstva, a zatim na naprednom tečaju sve to integriramo u neki kompleksni scenarij koji je simulacija stvarnih operacija koje su provodile strane specijalne snage – objašnjava Cvetnić.

Sposobnosti će u tom smislu biti dodatno proširene isporukom četiri nova višenamjenska helikoptera UH-60M Black Hawk, koja bi trebala početi za dvije godine, budući da je riječ o daleko sofisticiranijem i, prema potrebi, bolje naoružanom helikopteru od Mi-171Sh koji je pogodniji za specijalne operacije.

– Mi-171Sh su apsolutno adekvatni za ove operacije, remont je napravljen prije pola godine i po potrebi se mogu naoružati te su jako pouzdani strojevi i sad imaju jako visoku ispravnost. Mi se za prihvat UH-60M pripremamo tako da prilagođavamo taktike korištenja te zapravo na Mi-171Sh koristimo one za UH-60M – rekao je Cvetnić o samim helikopterima.

Još jedna metoda helikopterskog ubacivanja koja mi je prikazana tehnika je brzog konopa, pri čemu specijalci klize iz lebdećeg helikoptera po posebnom, debelom konopu držeći se za njega samo rukama i nogama. Tehnika je vrlo brza i sigurna unatoč nekorištenju dodatne sigurnosne opreme te se koristi s visina od svega nekoliko metara, pa do više od 15, u uvjetima gdje nije moguće prizemljenje helikoptera.

– Posebno je pogodna za korištenje u urbanim sredinama, ali i za ubacivanje na brodove, platforme u pokretu i općenito na prostore gdje je slijetanje helikoptera nemoguće – objasnio je Veselko.

Tehniku brzi konop promatrao sam sa svega nekoliko desetaka metara udaljenosti, a ovom prilikom izvodila se s visine od nekih pet metara. Za svega nekoliko sekundi sva četvorica specijalaca bila su na tlu, klečeći u formaciji kojom se pokriva svih 360 stupnjeva, i svatko pokriva svoj sektor, no svi mogu djelovati u kojem god smjeru dođe do kontakta. Helikopter odlazi, a oni ustaju i u formaciji klina kreću dalje kako bi simulirali nastavak zadaće prije negoli se helikopter vrati po njih za još jednu rundu brzog konopa. Potisna sila koju stvara glavni rotor Mi-171Sh, ili jednostavnije downwash, izuzetno je jaka, no najjača je nekoliko metara od tlocrtnog vrha krakova glavnog rotora, kada je vrlo teško ostati uspravan i stabilan jer vas udari vjetra stalno bacaju iz ravnoteže, te je najstabilnije upravo kleknuti. Specijalcima najdraža i najsigurnija metoda iskrcavanja s protrčavanjem helikoptera ili touchdown, odnosno helikopter se u potpunosti prizemljuje i specijalci se tada iskrcavaju, što se radi kada je područje slijetanja osigurano, objasnio je pukovnik Veselko. Dakako, za provođenje ove metode potreban je relativno ravan teren bez prepreka, što je u urbanim i šumovitim područjima često teško pronaći.

Koliko je točno prostora dovoljno za slijetanje helikoptera ovom metodom, ovisi o vještini posade, ali i samom tipu helikoptera. Mi171Sh višenamjenska je verzija transportnog Mi-17 pa je osjetno veći i zahtijeva mnogo više prostora od specijaliziranijih tipova. Američke specijalne snage koriste širok raspon tipova, pa i malene MH-6 koji su izuzetno pogodni za ovu metodu ubacivanja. Našim specijalnim snagama to će također postati lakše s dolaskom novih UH-60M Black Hawka, koji imaju gotovo pet metara kraći promjer glavnog rotora, što znači da im treba znatno manje prostora i mogu sletjeti na skučenije površine.

Zapovjedništvo specijalnih snaga vrh je koplja Hrvatske vojske, i specijalizirana obuka, oprema i potpora koji su nužni za usavršavanje njihovih vještina zahtijevaju veliko, kontinuirano ulaganje resursa kako bi se održavale i razvijale sposobnosti specijalaca.

Na njima se nikako ne smije štedjeti i jasno je da treba biti iskorištena svaka prilika ne samo za njihovo usavršavanje, već i za stjecanje operativnog, borbenog iskustva. ZSS-u nije bilo odobreno sudjelovanje u borbenim operacijama iz različitih razloga, poput političkih posljedica rizika od stradavanja, no time se propuštaju i prilike za dodatni razvoj sposobnosti. Jednostavno, ako imate oštricu, morate je brusiti da bi zadržala oštrinu.

Odličan primjer za to su poljske specijalne snage, koje su u posljednjih dvadesetak godina intenzivno sudjelovale u bezbrojnim borbenim operacijama u Afganistanu i na Bliskom istoku, zbog čega su se iznimno brzo razvile te su njihove specijalne postrojbe danas među najboljim i najiskusnijim na svijetu. A pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga ne samo da su odlično opremljeni i uvježbani da bi mogli provoditi borbene operacije već za to imaju i veliku volju.

Jan Ivanjek/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari