Connect with us

Reagiranja

Što gledatelji HRT-a putem ove i ovakvih emisija ne će saznati?

Objavljeno

on

Na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT) prikazuje se dokumentarna serija o nastanku i karakteru ustaške NDH (Nezavisne države Hrvatske).

Dakle, u seriji koju potpisuje notorni Hrvoje Klasić, a koja je „sklepana“ na način da je prepuna filmskog materijala iz NDH i manje-više nesuvislih, neprovjerenih i/ili krivotvorenih izjava „eksperata“ pretežno iz Hrvatske i Srbije (sic!), nema ništa i vjerojatno ne će biti i o tome kakav je recimo bio kulturni život za vrijeme NDH (neki bi rekli bolji nego danas), jer to takve „povjesničare“ ne zanima ili bolje rečeno o tome nemaju pojima.

Pa, što se to događalo na kulturnom planu u NDH, a što gledatelji HRT-a putem ove i ovakvih emisija ne će saznati?

Kao prvo, Jugoslavenska je akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu dobila, 15. srpnja 1941., ispravno ime – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) i nastavila je djelovati na prosvjetnom i znanstvenom polju, objavljujući i brojne knjige.

Tako se HAZU u vrijeme NDH mogla pohvaliti da je u svojem posjedu imala i bogatu knjižnicu, ali i zbirku umjetničkih slika i skulptura (90.000 knjiga, 1942.) i Strossmayerova galerija slika (700 vrijednih slika i skulptura domaćih i stranih umjetnika).

Orijentalnu zbirka s oko 2.700 fermana, bereta i kodeksa iz turskog doba, zbirku glagoljskih isprava i Arheološki muzej. Izdavala je također međunarodni vjesnik na francuskom jeziku!
U NDH je osnovan i Hrvatski izdavački bibliografski zavod, koji je od 1941. do 1945. objavio preko 400 knjiga i daljnja 4 sveska Hrvatske enciklopedije (uništene 1945/46.). Matica hrvatska proslavila je u NDH svoju 100-godišnjicu i zajedno s Hrvatskom državnom tiskarom, Društvom sv. Jeronima i drugim nakladnim zavodima izdala daljnjih tisuću knjiga. Osobita pozornost posvećena je promicanju književnosti Hrvata (preko 50 djela), dok je sveučilišni profesor Hamdija Kreševljaković imenovan prvim hrvatskim akademikom muslimanske vjeroispovijesti.
Osnovano je više fakulteta, škola i pučkih sveučilišta, koja su prosvjetu, znanost i umjetnost približile narodnom mnoštvu. Tijekom NDH izlazilo je oko 100 časopisa i glasnika (!), uključujući desetak dnevnika i dvadesetak tjednika. Od kulturnih smotri naročito su se isticale: „Hrvatska revija“, „Hrvatska smotra“, „Hrvatska straža“, „Plava revija“ i druge, a od znanstvenih „Priroda“.

U to vrijeme iznimno su uspješno djelovali Društvo hrvatskih književnika i Društvo hrvatskih novinara, čiji su članovi često sudjelovali u raznim europskim manifestacijama.
Osnovan je i Hrvatski slikopisni (filmski) zavod „Croatia“, koji je redovno objavljivao „hrvatski slikopisni tjednik“. (To je sad preuzeo notorni Klasić i sad se time hvali!).

U studenom 1941. održana je u Umjetničkom paviljonu na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu, 1. izložba hrvatskih likovnih umjetnika. Na III. izložbi (1943.) sudjelovala su 64 hrvatska umjetnika sa 146 djela. Pri Predsjedništvu vlade osnovan je Ured za međunarodne izložbe, koji je organizirao vrlo uspjele izložbe: poput „Hrvatska kroz vjekove“ (Milan, Rim, Beč, Bratislava 1942.-1943.). Likovna umjetnost bila je obrađena i u zborniku „Naša Domovina“ i u Hrvatskoj enciklopediji.

Jedanaest hrvatskih likovnih umjetnika, pod vodstvom Ivana Meštrovića i Joze Kljakovića, uspješno su izlagali na Biennalu u Veneciji, 1942.

Hrvatski pjevački savez imao je 120 društava, a deset tisuća članova nastupalo je na brojnim koncertima. U to vrijeme uspješno su djelovali i Hrvatsko državno kazalište i Opera u Zagrebu, a otvorena su i nova državna kazališta u Sarajevu, Osijeku, Banjoj Luci i Dubrovniku. Hrvatsko državno kazalište i opera s 278 umjetnika doživjeli su veliki uspjeh 1942. u Italiji (Venecija, Firenca, Rim) te su nastupili i pred sv. Ocem Pijom XII. u Vatikanu.

Svakodnevnim koncertima isticali su se Zagrebačka filharmonija, razni orkestri, kvarteti, tamburaški zborovi i drugi.
U vrijeme NDH otvoreni su i mnogi muzeji i knjižnice. Godine 1943. Hrvatska je dobila europsko nogometno prvenstvo, a postigla je i brojne uspjehe u tenisu, boksu i drugim sportovima.

Dakako, bilo je još mnogo toga, ali dolaskom na vlast partizana i komunista, na čelu s Josipom Brozom Titom (koji je još i danas počasni član HAZU!?) knjige i novine su morale biti bačene u smeće ili pak zapaljene, a većina onih koji su u to doba bili aktivni i na kulturnom planu, od likovnih, glazbenih i inih umjetnika, novinara, književnika i drugih bila je zatvarana, šikanirana, a ne mali broj njih bez suda i suđenja – ubijen. Spasili su se tek malobrojni koji su uspjeli pobjeći u inozemstvo, ali neke je i tamo, na žalost, stigla krvava ruka maršala Tita.

Da je Hrvatska kojim slučajem izgubila Domovinski rat ista ili još gora sudbina čekala bi i hrvatske domoljube iz 1991., a razni klasići opet bi bili „eksperti“ i snimali serije- „Kako su ustaše 1991. željele svoju Hrvatsku!“

Mediji, ali i povjesničari su sve do početka devedesetih godina prošlog stoljeća morali sakrivati istinu o NDH, odnosno pisati samo negativnosti, pa čak i u velikom broju lagati, za što primjerice nitko nije odgovarao, kao ni za zvjerstva koje su počinili partizani (KOS, OZNA…) nad nevinim hrvatskim pučanstvom. Razni klasići očito nastavljaju gdje su komunistički i ništ koristi povjesničari stali.

Dakle, u ovoj jadnoj i u mnogo čemu krivotvorenoj seriji, gledatelji ne će saznati ni drugu stranu, tj. da su partizani i komunisti nakon II. svjetskog rata činili velike i neoprostive zločine i prema hrvatskoj kulturi.

Ne, mi ne želimo da se ovakve emisije ne snimaju i ne prikazuju, mi se samo zalažemo da se objavi istina, ma kakva ona bila, jer spaljivanje knjiga i knjižnica i protjerivanje i ubijanje kulturnih djelatnika (i članova njihovih obitelji!) iz NDH također je bio ratni zločin, zločin za kojeg nitko nije i nažalost ne će odgovarati.

A razni klasići (prodane duše) su uvijek tu da to ovako ili onako zataškaju!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari