Pratite nas

BiH

“što gluplji seljak, to bolji krumpir”

Objavljeno

na

U srijedu je treću godinu zaredom održana manifestacija Noć knjige, kojom se obilježava Svjetski dan knjige i promiče kultura čitanje. Manifestacijaje golema, obuhvatila je 156 gradova i okupila 370 kulturnih institucija. Uz knjižnice i knjižare uključile su se i škole, vrtići, bolnice i zatvori. Dakle, sva mjesta u kojima nekoga još uvijek možete natjerati na nešto. Čitanje je u Hrvatskoj odavno u krizi. Polovica stanovništva ne čita ništa niti uopće želi čitati. A i većina onih koji su u godinu dana nešto i pročitali, nisu se baš pretrgli u popravljanju nacionalnog prosjeka. Ako unutar korpusa kakvihtakvih čitatelja, odbijemo one koji “krive stvari čitaju”, dakle, trivijalnu književnost, , priručnike za samopomoć i i ostalu kamilicu, ostaje vrlo , malo ljudi koji ozbiljno parI ticipiraju u Svijetu pisane riječi.

noc knjige 2Ministrica Zlatar u povodu Noći knjige izjavila je kako čitamo pet puta manje od europskog prosjeka, što se čini pretjeranim, ali je sigurno da se u Hrvatskoj čita znatno manje nego u razvijenim europskim zemljama. To možemo uvidjeti i bez velikih istraživanja, već golim okom. Dovoljno je obratiti pozornost na to koliko se čitaju knjige u našim vlakovima, tramvajima, klupama u parkovima, čekaonicama, a kako s čitanjem stvar stoji npr. u Berlinu. Teško je zamisliti da u Švicarskoj ili Švedskoj može nastati vic poput onog u kojem prijatelj zove prijatelja telefonom da mu čestita rođendan i upita . ga što želi za dar:  Hoćeš knjigu?  Ne, hvala, imam već jednu.

Knjiga je jedno vrijeme bila statusni simbol i važna, ako ništa drugo, za uređenje interijera. Pa su se na kredit kupovali tomovi Dostojevskog, Andrića ili enciklopedija, i to u skladu s bojom namještaja. I to je legitimno, netko ukrašava stan knjigama, netko starom ambalažom poput amfora, a neki preferiraju hladno oružje na zidovima ili dijelove životinjskih leševa. Papirnata je knjiga, osim medij za prijenos napisanog, i fizički predmet. Pa između današnjih ljutih protivnika elektroničke knjige i onih koji je koriste kao dio namještaja u tom pogledu nema bitne razlike jer se i jedni i drugi fiksiraju na fizičku dimenziju, tj. na predmetnost knjige. Predrasude prema eknjizi i mistificiranje papirnate pitanje je duge navike.

I sam sam donedavno bio skeptičan prema Kindleu i pametovao o ljepoti papira, listanja stranica, mirisu knjige, dok nisam osjetio čari alergije na kućnu prašinu i nekoliko selidbi stotina kilograma knjiga. Kao obraćenik na eknjigu danas čitam u elektroničkom formatu sve što je moguće. Čudesan je osjećaj kad u džepu nosiš cijelu biblioteku i da u trenu možeš unutar knjige (u nematerijalnom smislu) naći bilo koje mjesto, ime, riječ, citat.

Tehnološki aspekt izdavaštva bio je od goleme važnosti u razvoju naše civilizacije. Izum tiska doveo je do velikog pojeftinjenja knjige i demokratizacije čitanja. Do Gutenberga, kojije u 15. stoljeću konstruirao tiskarski stroj, knjige su se umnažale ručnim prepisivanjem i bile sujako skupe. Mjereno cijenom današnje kvalificirane radne snage, ispalo bi otprilike daje jedan primjerak Biblije, po mišljenju legendarnog Pavla Močilca izuzetno štetne knjige, prije izuma tiska koštao poput novog automobila danas jer su za prepisivanje Biblije pisaru u srednjovjekovnom skriptoriju trebale tisuće sati rada. Nakon Gutenberga sve je jednostavnije: kad jednom od pokretnih slova složiš stranicu, namažeš je bojom i tiskaš koliko god puta hoćeš uz povremeno premazivanje. Neusporedivo lakša i brža reprodukcija knjige značila je i uniformnost i gubitak kaligrafske ljepote. Ne čudi stoga što je izum izazivao grintanja knjižnih tradicionalista tada, slično kao i eknjiga danas.

Kao obraćenik na eknjigu danas čitam u elektroničkom formatu sve što je moguće. Čudesan je osjećaj kad u džepu nosiš cijelu biblioteku i da u trenu možeš unutar knjige (u nematerijalnom smislu) naći bilo koje mjesto, ime, riječ, citat.

Pad interesa za čitanje dijelom se može objasniti razvojem novih medija koji zadovoljavaju potrebe za koje su nekada koristile knjige, od filma, televizije, videoigara do interneta. Uskoro će svi sa svima biti povezani u realnom vremenu. Možda pisanje i čitanje u osnovnom I komunikacijskom smislu više neće biti ni potrebno, već l ćemo se vratiti usmenoj kulI turi. Komunikacija pisanom riječju je bila način prevladavanja fizičke odsutnosti govornika/pisca i publike. Danas se slika i ton trenutačno  prenose u realnom vremenu i bez problema snimaju za budućnost. Nije teško zamisliti ni da će tehnologija omogućiti ljudima izravno komuniciranje misli pa bi se izdavaštvo modificiralo tako da, uz plaćanje manje naknade, izravno prebaci zamišljaj iz Jergovićeve ili Tribusonove glave u čitateljevu. Ali ni to ne mora biti pogubno za knjigu jer ona nije puki monolog ni struja svijesti prenesena u slova, već je rezultat duljeg rada, slaganja, sažimanja, strukturiranja, koje usmeno izražavanje nikada ne može do kraja postići.

Činjenica da namje potrebna manifestacija poput Noći knjige govori da su čitanje i knjige u krizi, da postaju nešto što treba umjetno održavati na životu. Ako Čitanje po sebi više nije vrijednost, tu održavanje na aparatima neće pomoći. Drugo je tumačenje da svijet pisane riječi nije izgubio značaj, već je, iz niza razloga, put do njega zastrt pa ljude treba potaknuti da ga otkriju. Kao jedan od razloga zašto se malo čita navodi se i ekonomska kriza. Međutim, priča o knjizi kao luksuzu ne drži vodu. Upisninaje ujavne knjižnice pedeset kuna godišnje, dakle za cijenu manje runde pića ili dvijetri kutije cigareta imate cijeli jedan cijeli svijet na dlanu.

Zašto čitati? Knjiga prije svega ima spoznajnu vrijednost. Čini nas informiranijima, pametnijima.  Jesi čitao Na Drini ćupriju?  Šta čitao, hodao!, kaže još jedan prastari vic o čitanju. Knjiga, površno gledano, može biti puka zamjena za stvarnost. Ali ono što zovemo stvarnost mi segmentiramo, uokvirujemo, dajemo joj značenje prema modelima na kojima počiva književnost. Ona je stoga stvarnija od stvarnosti jer govori o tome kako se stvarnost proizvodi. Ljudi koji na pravi način čitaju knjige stoga bolje čitaju i svijet.

Čitanje bez prisile je užitak. Čitajući Dantea, onaj koji ga razumije jednako uživa kao i gledajući Real  Bayern ili slušajući najnoviji trač, ali na drugoj razini. Knjige mogu biti i opasne. Cervantesov Don Quijote poblesavio je od Čitanja viteških romana. Danteove preljubnike Paola i Francescu iz Riminija čitanje knjige navede na grijeh pa završavaju u drugom krugu pakla. Bolje je svašta ne znati, ne čuti i ne vidjeti. Neke bismo stvari voljeli da nismo vidjeli, ali to ne znači da bismo se zato odrekli vida jer ipak što je dobro vidjeti preteže. Tako je i s čitanjem.

Ključna je točka za odgoj čitatelja škola i lektira. Nažalost, umjesto da ih uvede u svijet knjige, škola učenicima često omrzne čitanje do kraja života, prije svega daveći ih stvarima neprimjerenima njihovoj dobi i iskustvu. Stoga je ozbiljna rasprava o lektiri u školama nedostajala u kuknjavi oko toga kako se kod nas malo čita, koja je pratila i ovogodišnju Noć knjige.

Zašto nam je stalo poticati kulturu čitanja? S jedne strane zbog altruizma. Znaš daje nešto dobro, vrijedno i dostupno i gledaš svog brata žednog pokraj vode, kako mu ta vrijednost cijeli život promiče. Prirodno je da mu želiš ukazati na svu ljepotu i značaj Čitanja.

Drugo, država i institucije, barem formalno, potiču čitanje iz uvjerenja daje to društveno korisno i da će nacija čitatelja biti i uspješnija. Da čitanje stvara pametnije građane koji će onda bolje raditi i urediti društvo. Korelacija između čitanja i razvijenosti društva postoji, no nejasno je jesu li npr. Nijemci uspješni jer čitaju ili čitaju zato što su uspješni, ili im, možda, iz nekog dubljeg temelja proizlazi i uspješnost i potreba za čitanjem.

Naravno da ako i jednom dođemo na njemačku razinu čitanja, nećemo automatski dosegnuti i razinu njemačke ekonomije, ali joj se sigurno nećemo približiti ni upornim nečitanjem, jer poslovica “što gluplji seljak, to bolji krumpir” eventualno može vrijediti samo na mikroekonomskoj razini.

NinoRaspudić/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

DF sabotira izgradnju autoceste kroz Hercegovinu

Objavljeno

na

Objavio

Godinama već traje sustavna opstrukcija izgradnje autoputa kroz Hercegovinu te se Mostar osim u političkoj sustavno drži i u infrastrukturnoj izolaciji. U najnovijoj epizodi sabotiranja razvoja Mostara glavnu ulogu preuzeo je DF.

Pedesetak mještana mostarskih naselja Kosor, Malo Polje, Ortiješ, Hodbina, Lakiševina i Kočine okupilo se u petak na prosvjednom skupu na prometnici Kosor-Blagaj kako bi, kako su rekli, skrenuli pozornost na problem trasiranja koridora Vc južno od Mostara, piše Dnevnik.ba.

Mještani se protive predloženoj trasi i eksproprijaciji zemljišta te od Autocesta FBiH zahtijevaju održavanje javne rasprave o trasi autoputa ‘Koridora Vc’ kroz južni dio Mostara.

Stanovnica Kosora Nura Štajn kazala je kako neki mještani neće prihvatiti nametnuta rješenja te kako ne dozvoljavaju da se ovi prostori koriste za autoput.

– Oštećeni smo na sve moguće načine, a što je najgore oštećeni smo za međuljudske odnose. Ne damo politici da se miješa u ovo. Ja ću biti prva na živom zidu i nitko neće mašinom proći preko moje zemlje, a to tražim i od svojih sugrađana – poručila je Štajn.

Dodala je kako je 3000 građana ovog područja potpisalo peticiju protiv gradnje te da im nikada nije ponuđeno varijantno rješenje.

– Mi smo za to da taj autoput košta i skuplje, ali ne damo ovo, jer ovo je najplodnija zemlja – poručila je.

No, koliko su prosvjednici protiv upliva politike u ovaj problem govori i činjenica da je Ahmet Džubur, zastupniku DF-a u Federalnom parlamentu ujedno i član organizacijskog odbora mirnog okupljanja. On je rekao kako se “nezakonitom i netransparentnom odlukom” želi napraviti trasa autoputa na ovom području koje, kako je kazao, nema nikakve predispozicije da bude autoput. Džubur inače nema nikakve kvalifikacije vezane za promet i prometnu infrastrukturu.

– Danas ćemo ovdje dati svoj glas da im poručimo da ovo hitno zaustave jer trebaju znati da se ovdje radi o nekoliko desetina tisuća nezadovoljnih ljudi. Ovo se ne tiče samo navedenih naselje nego i stanovnika Mostara jer je veliki dio hrane, znači poljoprivrede, vinograda, voćnjaka, povrtnjaka, ljekovitog i aromatičnog bilja s ovog prostora. Ovo je inkubator budućih karcinoma i potpune degradacije, komunikacijske i svake druge, a prije svega nezabilježen egzodus srpskog stanovništva s ovog područja koje predstavlja najfinije vezivno tkivo multietničke BiH – rekao je Džubur.

Dodao je kako okupljeni građani traže da se proces vrati u zakonske okvire, odnosno traže održavanje javne rasprave koja se mora provesti kod izrade autoputova a koja se, kako je kazao, izbjegava.

– Tražimo da se napravi javna rasprava za dionicu Mostar jug – Buna – tunel Kvanj. Nema je zato što bi se dokazalo da ova lokacija, ovaj prostor i ovaj koridor ni u kojem smislu ne odgovaraju – ocijenio je Džubur.

Nezadovoljni mještani ranije su istakli da, prema preporukama struke, najpovoljnija trasa ide preko obronaka Podveležja, prenosi HMS.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

U Mostaru dostojanstveno obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih sustava

Objavljeno

na

Objavio

Povodom obilježavanja Europskog dana sjećanja na žrtve komunizma, nacionalsocijalizma i fašizma, 23. kolovoza, Središte Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizamam u BiH na dostojanstven i simboličan način odali su počast žrtvama svih totalitarizama.

Okupljajući se iznad pećina nad Neretvom, gdje su partizani sve do proljeća 1946. vršili masovne likvidacije ratnih zarobljenika i civilnih osoba, na simboličan su način odali počast žrtvama svih totalitarizama.

Prema saznanjima iz svjedočenja, o čemu je nazočnima govorio povjesničar Marijan Mandić, riječ je o žrtvama koje su željezničkom prugom dovođeni u Mostar, ili zatvorenicima zloglasne “Ćelovine”.

Tijekom programa dodijeljene su nagrade književnicima, autorima najuspješnijih radova pristiglih na literarni natječaj “Istinom do pomirbe”, koji je organizirala i provela spomenuta udruga.

Prvu nagradu osvojio je književnik dr.sc. Borislav Arapović iz Švedske, koji na natječaj poslao sedam vrlo uspješnih radova, drugu nagradu osvojio je branitelj i književnik Petar Merčep iz Splita, a treća nagrada pripala je afirmiranoj književnici Danici Bartulović, također iz Splita.

Pročitani radovi izazvali su emocije kod publike. Povjerenstvo koje je odlučivalo o radovima su predsjednica udruge SHSK književnica Anita Martinac, te članovi iste udruge književnik fra Miljenko Stojić i povjesničar Hrvoje Mandić.

Na koncu programa položen je vijenac u Neretvu i upaljene svijeće na spomen svim žrtvama totalitarizma a to su zajedno učinili članovi udruge Središta HSK za istraživanje posljedica totalitarizma u BiH, članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HRHB, te članovi Udruge nositelja najviših ratnih odličja.

-Bosna i Hercegovina kao kandidat za EU, donijela je nekoliko akata i deklaracija usklađenih sa Rezolucijama Vijeća Europe, i to „Rezolucija 1096 o „Mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih režima“, Rezoluciji 1481 o „Neophodnosti međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima“, te Rezolucija o „Europskoj svijesti i totalitarizmu“, ali ih na žalost nedovoljno primjenjuju u praksi, što znači da se trebamo konkretnije suočiti s posljedicama prošlosti i riješiti se svih zaostavština totalitarnih režima, poglavito komunističkog čije je odlazak s vlasti doveo do cijelog niza ratova, izjavila je ovom prigodom predsjednica udruge Anita Martinac.

M.J.

 

Ante Čuvalo: Mi još i ne shvaćamo kakve i kolike su zločine počinili komunistički režimi

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari