Pratite nas

Što hrvatskim emigrantima najviše nedostaje u tuđini?

Objavljeno

na

‘Jedino što mi fali je sarma, burek, brudet, pašticada’, kaže jedan ‘Meksikanac’.

Što hrvatskim emigrantima najviše nedostaje u tuđini? Odgovore svakodnevno daju članovi najposjećenijeg hrvatskog foruma  Forum.hr-a. Odabrali smo neke od njih.

Hrvatska

Dunja s juga u Danskoj je nekoliko godina. ‘Nedostaje mi sunce i lijepo vrijeme. Nedostaje mi miris moga grada i odlasci k mami na nedjeljni ručak.

Nedostaju mi prijateljice i druženje s njima. Znam, postoji mail, postoji Skype, ali to nije isto što i naša druženja uz kavu poslije posla, petkom pizza i kino, subotnja popodnevna bicikliranja, nedjeljna druženja uz palačinke, časopise i trač partiju. Volim kad mi pišu o tome kako žive, kako im djeca rastu, što im se događa na poslu, koje su filmove gledale i slično, ali onda još više uviđam koliko mi nedostaju i koliko sam zapravo ovdje osamljena.’
Antemarineitor se javio iz dalekog Meksika. ‘Jedino što mi fali je sarma, burek, brudet, pašticada, itd. A kad pomislim ponekad da je ovdje nešto loše, pogledam preko interneta dnevnik HRT ili Nove i odmah shvatim da sam sretan čovjek već samim tim što tamo ne živim već 13 godina.’
Noaccount živi u Njemačkoj. ‘Meni fali u subotu ujutro listati Jutarnji i Večernji uz kavicu. Tj., taj mali ritual. Ali volim njemački običaj odlaska na doručak.’
Iz Njemačke se, poprilično nezadovoljan i kritičan, javio i Žohar.
‘Ne gine mi Njemačka, a sanjam o jugu’
‘Navikavanje? Nema ga. U principu što si duže to ti je gore u Njemačkoj. U početku imaš nešto materijala za znatiželju, kasnije ništa, samo tupa egzistencija. Ali postoji bitna razlika između kontinentalnih Germana i romanskih naroda. Sa germanima ti treba godine da bi uspostavio neku intimnost. Oni žive kao autisti. I među sobom imaju površnu, formalnu interakciju. Potpuno su kapitalistički brainwashed, žive samo sa pozicije koristi i eficijence i vrlo lako ih je zavesti da prihvate uloge koje im dodjeljuje sistem. U firmama rade kao da su njihove. Na ulici nema potrebe za pandurima, građani budno motre dali je sve pravno korektno. Što su mlohaviji po naravi to su žustriji u pravnom predikovanju.
Egoizam je postao uobičajeni princip življenja i nije nikakva sramota biti šup*ina. (…) Uvijek nešto moraliziraju, motre da li si se držao fairplaya i to u najsitnijem detalju, to im je važnije od igre. Humor ili ne razumiju ili ga moralno preispituju. Na spontane situacije koje pokreću čovjeka ne reagiraju, gledaju tupo i provjeravaju prvo da li je povrijeđeno neko pravilo ili da li je dovoljno svrsishodno. Dužnost koja im je povjerena je iznad svega, iznad svake ljudskosti. Biti ponesen, nema toga među Germanima, uvijek kontrola, prije svega ostalog. Mnogi glume kao da su u društvenom transu, a ono samo ispunjavaju svoju dužnost, misleći da se u tome sastoji party. Ili sruče u sebe litre piva i uglavnom prespavaju događaj. Sve mora bit jasno odvojeno, sve ima striktnu granicu, oštra dinstinkcija, nema miješanja među stvarima, razračunavaju se poslije večere u restoranu u cent, nema miješanja i među ljudima, nitko se ne uživljava u druge, ko automati. Sve je to super za jednu državu pčela ili mrava, ali za čovjeka sa zdravim doživljajnim aparatom. U tome i leži politička moć Njemaca. o takvom pokornom stanovništvu sanja svaki diktator. Politička moć, ali ne i osobna. Ne znam tko bi se od nas mijenjao: “danak u krvi”, prodaš erekciju za dobra kola i red. Biti tako mlohav i beskrvan i uz to uvijek budan. Ja bih se vratio u Hrvatsku u kojoj sam živio od rođenja 20 godina, ali me Hrvati neće, posto su mi preci pravoslavci. Srbija mi je strana kao i svaka druga zemlja. tako da mi ne gine Njemačka, a sanjam o jugu.’
Hrvati, nedostajete im!
A nekima nedostaju i hrvatski dečki! Tako miss blondie piše da joj najviše fale – visoki i zgodni frajeri. ‘Ovdje teško takvog vidjeti pa meni kao visokoj curi sline cure kad dođem preko ljeta u Dalmaciju, a srce se stisne od tuge kad se vratim’. S njom se složila i Cicka. ‘Mda, i meni fali tu i tamo koji dobroizgledajući pripadnik muškog roda za promatranje. Možda je nešto bolje na jugu, ali ovdje na sjeveru Švedske situacija je prilično otužna. U skoro godinu dana vidjela sam dva prava komada, a za jednog se poslije ispostavilo da je fetivi Amer iz Alabame’.
Dustflower piše: ‘Fali mi onaj splitski moment koji se ne može nigdje drugdje doživjeti. Fale mi i zagrebačke biciklističke staze. Domaći prošek i škampi na buzaru’.
InterMezzo se javlja iz američke Floride. ‘Fali mi… nećete vjerovati – plac, kao Dolac, Trešnjevački, Branimirov… i sl. Gdje možeš kupiti svježe sireve, vrhnje, voće, povrće i to… Ovdje u Floridi ništa slično.’
I tako dalje. Nekima nedostaju Vegeta i svježi kruh, nekima kvalitetnija voda. Ali balans između nostalgije i potrebe za normaln(ij)om egzistencijom ipak uglavnom prevaže na stranu egzistencije.
Zoran Stupar/croexpress

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Politika

Medijsko žalovanje za “posljednjim mohikancem Partije” koji je napustio Most

Objavljeno

na

Objavio

Odlazak Vlahe Orepića iz kluba Mosta u dijelu medija prikazan je kao nacionalna katastrofa. U tom duhu Večernji list odmah je na naslovnici ocijenio da je Most “teško uzdrman” i da će se vjerojatno “utopiti na desnici”.[1]

Ovo mišljenje u većoj mjeri odražava svjetonazorske preferencije ovog glasila, nego mogućnost točnog predviđanja budućih događaja, jer su Most prije Orepića napustili Miroslav Šimić i Ivan Kovačić, te glavni savjetnik i po mnogima stvarni kreator ove stranke Ivica Relković. Međutim, Most nije nestao, piše Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

Zbog toga, iskazana žalost za Orepićevim odlaskom iz Mosta nije dobronamjerna briga za sudbinom ove stranke ili profiliranjem trećeg puta u hrvatskom političkom životu, nego izraz počasti upućen Orepiću za ono što je napravio dok je bio ministar unutarnjih poslova iz kvote Mosta.

U oba slučaja kada je bio ministar, Orepić je djelovao u Vladama koje su ocijenjene kao desne ili radikalno desne, te je zato smatran jedinim ljevičarom u vrhu vlasti nakon poraza SDP-a na parlamentarnim izborima.

Upravo ova okolnost, odnosno spoznaja da je Orepić SDP-ovac nakon SDP-a, odnosno “Posljednji Mohikanac Partije”, omogućili su mu značajnu medijsku podršku. Najočitiji primjer za to bio je članak radikalno lijevog portala Telegram, u kojem je navedeno da je upravo Orepić bio razlog što je HDZ prekinuo suradnju s Mostom i okrenuo se HNS-u:

“Kamen smutnje bio je, na razini principa, što je Most imperativno zahtijevao i dobio resor ministarstva unutarnjih poslova, a na planu funkcioniranja Vlade što je na čelu tog prevažnog (za HDZ, u njegovu samorazumijevanju, odlučujućeg) ministarstvu bio, kao i u prethodnoj Vladi, stameni mostovac Vlaho Orepić. U svom resoru nije dozvoljavao hadezeovske kadrovske kombinatorike i osobna mešetarenja, unatoč nezamislivim pritiscima. Striktno se držao propisa i zakonskih normi, kao “pijan plota”. I, što je najgore, povremeno je davao intervjue, u kojima je istupao veoma odrješito i samosvjesno.”[2]

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura MUP-a iz vremena Ranka Ostojića. Zbog toga je u lijevim medijima Orepić i pohvaljen te ocijenjen “stručnim”.

Orepićevim “protivljenjem hadezeovskim kadrovskim kombinatorikama i osobnim mešetarenjima” faktično je zadržana struktura iz vremena SDP-ovog Ranka Ostojića.[3]  Orepićevim odlaskom otišli su Ostojićevi kadrovi, odnosno otišao je i Ranko Ostojić koji je do tada faktički vodio ovo ministarstvo.[4] Zato, nisu točni napisi prema kojima je aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović smijenio Ostojićeve i Orepićeve ljude,[5]jer Orepićevih ljudi nije bilo. Postojali su samo Ostojićevi ljudi koje je sačuvao Orepić.[6]

Dosljedno ovoj Orepićevoj ulozi SDP-ovog spavača u Mostu jasno je ne samo zašto Večernji list i Telegram iskazuju zahvalnost za ono što je učinio Orepić dok je bio u Mostu, nego i stvarni razlog Orepićevog odlaska iz Mosta.

Orepić nije otišao iz Mosta jer se posvađao s Nikolom Grmojom ili zato što je odjednom shvatio kako je Božo Petrov prethodno bio u Hrastu. Orepić je napustio Most, jer svoj posao zadržavanja SDP-ove kadrovske strukture u MUP-u odradio onoliko koliko je mogao, te je od svojih nalogodavaca dobio častan otpust i kratkotrajni odmor prije upućivanja na novu dužnost.

Pitanje je samo hoće li Grmoja i Petrov sada, kad se pokazalo pravo Orepićevo lice, to napokon shvatiti. Za učenje nikad nije kasno. Potrebna je samo dobra volja.

Branimir Tomljenović/Hrsvijet.net

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca!?

Objavljeno

na

Objavio

Strateško partnerstvo (II)

Kako kupiti najskuplje zrakoplove i još zaraditi dosta novaca? Moguće je, moguće, samo je pitanje kako se dogovara i tko dogovara strateško partnerstvo. Osnovno je pitanje, želi li netko strateško partnerstvo uopće, a ako želi, s kim ga želi.

Prije dva tjedna Hrvatska danas objavila je o tome što je zapravo strateško partnerstvo kod odabira borbenih zrakoplova i tko je u stvarnosti hrvatski strateški partner i u čemu se može očitovati to strateško partnerstvo. Taj Dan D se bliži, Hrvatska ima tri relevantne ponude, američku – s novim, skupim i najboljim zrakoplovima koji daju stratešku vojnu prednost za sljedećih 20 godina i izraelsku, te švedsku, malo jeftiniju, a u medijima spominjanu kao zadovoljavajuću.

Pišu: Ante Rašić i Neven Pavelić

No, najskuplja ponuda može biti ujedno i najjeftinija, točnije s njome se može vrlo lijepo zaraditi.

Priča prva

Negdje sredinom rujna u uvalu Martinšćica uplovio je ratni brod USNS Trenton iz sastava Američke ratne flote, točnije logistički brod Šeste flote na remont. Remont tog broda zove se strateško partnerstvo i zasigurno nije jeftin ali vjerojatno ni jedini koji će doći u Viktor Lenac na remont, ne samo Viktor Lenac već u skoro svako operativno osposobljeno brodogradilište u Hrvatskoj. Činjenica da je Američka ratna flota najbrojnija ratna flota na svijetu, a da je hrvatska brodogradnja jedna od najcjenjenijih u svijetu uz činjenicu da su obadvije zemlje prijateljske i članice NATO saveza otvara put ka ostvarivanju gospodarske suradnje, povećanju broja uposlenih i doprinosi punjenju državne blagajne. Otvaranje, točnije ugovaranja ovakvih poslova upravo je ono što je jedan od osnovnih parametara prilikom nabavke novih zrakoplova. Naplatom PDV-a, na obavljene radove velikim dijelom bi se otplatila godišnja rata za te zrakoplove, a da se ne računaju ostali benefiti ostvareni tom suradnjom.

Priča druga

Zrakoplovna baza Udbina, nastala za vrijeme SFRJ, svojevremeno je trebala biti okosnica razvoja Udbine i okolice. Danas je ta baza zapuštena, prepuštena korovu, a Udbina postaje grad duhova i staraca. Jedna, samo jedna pametna glava u Hrvatskoj trebala je već taj potencijal ponuditi SAD ili NATO na upravljanje i Udbina bi procvjetala. Zrakoplovna baza u Udbini treba biti strateški vojni objekt ne samo Hrvatske, već svih njenih saveznika.

Jedan borbeni zrakoplov opslužuje stotinjak ljudi, a eskadrila broji 24 ratna i desetak servisnih zrakoplova. Ta masa od nekoliko tisuća ljudi, treba negdje živjeti i to većina s obiteljima, negdje se hraniti i negdje provoditi slobodno vrijeme. Sve to su investicije, sve je to dohodak koji ide u blagajnu države, hrvatske države. Smještena uz najmoderniju prometnicu, blizu Jadranskog mora i Zagreba Udbina bi bila projekt višestruko veći od cijene koštanja borbenih zrakoplova.

Priča treća

Remontni zavod u Velikoj Gorici nije namijenjen niti predviđen za 12 zrakoplova ali mogao bi biti i centralni zavod za remont i održavanje na ovom dijelu Europe za NATO i njene saveznike.

Priča četvrta – energetika

Svi su vidjeli, bilo je na televiziji, Donaldu Trumpu stalo je do LNG terminala na Krku. Stalo je i EU. Hrvatskoj treba termoelektrana, baulja se s neinteligentnim rješenjima – Plomin 2 i 3, TE Peruća. Pametno rješene je velika TE na plin, tamo gdje ga ima, a to je LNG terminal.

Time se ubijaju još dvije muhe – jednim udarcem, jednostavno se ugase za zdravlje štetne TE Plomin na ugljen i TE na mazut koja zagađuje Rijeku.

Hrvatska želi otkupiti MOL-ove dionice, zašto to ne bi učinio strateški partner? Pa zato i postoje strateški partneri.

Priča peta – industrija

Hoćete radna mjesta – sisačka željezara čeka, autoindustrija? Zašto ne, i to rješava strateški partner.

Ante Rašić i Neven Pavelić

Strateško Partnerstvo I dio

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari