Pratite nas

Komentar

Što je budući predsjednik htio poručiti

Objavljeno

na

Zoran Milanović

Riječ inauguracija dolazi od latinske riječi „inauguratio“ a koristi se za postupak svečanog uvođenja u zvanje, položaj ili dužnost. Tim činom (obredom) su auguri u starom Rimu ispitivali volju bogova pri mnogim javnim manifestacijama.

Kod nas se s tim izrazom susrećemo nakon izbora budućeg predsjednika i to pri njegovom preuzimanju dužnosti pa bi se tako ta riječ mogla prevesti i kao ustoličenje. Nažalost manifestacija inauguracije kod nas nema jasno definiran protokol pa se tako može obavljati prema mišljenju, volji i želji budućeg predsjednika, njegovog tima ili pak neke treće osobe.

Ako je to svečani trenutak na najvišoj državnoj razini onda bi trebao biti potpuno jasno i precizno definiran i tada ne bi trebao iza sebe stvoriti čitav niz nepotrebnih pitanja. Taj se protokol nikako ne smije vezati na neku stranačku ideološku platformu već mora manifestirati jasna ustavna načela na kojima počiva identitet države. Da je to bilo tako riješeno ne bi se dogodila ovakva inauguracija koja je više sličila na karmine nacionalnog identiteta nego na državnu svečanost. Ako učinite dublju analizu ove inauguracije vidjet će te da je to stvarno tako.

Već na samom početku TV prijenosa spiker je naglašavao kako u povijest odlaze Počasno-ceremonijalne odore koje su načinjene prema povijesnim vojnim odorama i dio su našeg nacionalnog identiteta. Cijele skupine turista iz raznih zemalja svijeta vrlo rado su prisustvovale smjenama straže i za uspomenu snimale tu vrlo zanimljivu manifestaciju. Ako su takve manifestacije u mnogim državama svijeta nacionalni ponos pitam se zašto to kod nas ne može biti.

Nekonvencionalno izvođenje Hrvatske himne razjarilo je sve domoljube i iznenadilo sve one kojima baš i nije previše stalo do našeg nacionalnog identiteta. Pogled koji je sam predsjednik uputio prema gospođi Josipi Lisac koja je intonirala himnu jasno nam je dao do znanja da je i on sam iznenađen takvom izvedbom. Ako je on njezin fan oda je sasvim sigurno znao njezin način i stil pjevanja i mogao je predvidjeti čak i ovu situaciju.

S obzirom na klavirski uvod i nerazgovjetnost pomislio sam kako se pjeva nešto drugo a ne himna. Iako su riječi i notni zapis himne jasno zapisani izvedba je sličila na sve drugo nego na našu nacionalnu himnu. Moram reći kako je to bilo prilično sramotno i uvredljivo. Gospođa Josipa Lisac je sasvim sigurno vrhunska pjevačica osebujnog stila pjevanja i oblačenja i vrlo ju rado slušam u izvedbi njezinih pjesama, ali sasvim sigurno nije tip pjevačice kojoj se može povjeriti ovaj zadatak. Mogu li si ideološki protivnici postaviti pitanje je li to bilo namjerno? Upravo već samo radi toga jasno je kako se inauguracijski tijek mora precizno definirati.

Sam izbor uzvanika nameće nam čitav niz vrlo značajnih pitanja. Prvo i najveće pitanje je može li država ovako važnu odluku prepustiti na volju pojedincu ili ga mora protokolarno riješiti. Ne pozvati čelnike političkih stranaka na inauguraciju šamar je demokraciji i kao da želi reći ja sam Bog i biti će onako kako ja kažem. Ne sliči li vam to uzurpaciji vlasti ili pak samovladi. Vraća li nas to to natrag u jednoumlje iz kojega smo jedva izašli.

U jednoj višenacionalnoj i multikonfesionalnoj državi ne pozvati na ovu svečanost predstavnike vjerskih zajednica uistinu otvara Pandorinu kutiju i nameće pitanje kakav će nadalje biti odnos prema vjerskim zajednicama. Hoće li opet po boljševičko-komunističkom obrascu vjera biti strogo kontrolirana ili pak zabranjena?

Hrvatska je svojom višestoljetnom tradicijom i kulturom u svijetu uvijek bila prepoznatljiva kao vrlo rado odredište upravo radi gostoprimstva svakom putniku namjerniku. Sa svim susjedima i s drugim državama uvijek je srdačno i konstruktivno surađivala što je uvijek bilo vidljivo prisustvovanjem diplomatskog kora na svim važnijim državnim manifestacijama. Zašto je to ovaj put izostavljeno?

Predstavlja li to možda signal u zaokretu vanjske politike i naznaka je zatvaranja u vlastitu čahuru. Prisjetimo se samo izjava bivšeg premijera, a sadašnjeg predsjednika, koje su nas udaljile od mnogih prijateljskih i savezničkih država. Sprema li nam se to opet?

I na samo kraju ove kratke analize važno je spomenuti kako se inauguracija ne smije pretvoriti u neku prijateljsku proslavu gdje je prisustvovanje par prijatelja važnije od prisustva čelnika političkih stranaka, predstavnika vjerskih zajednica i diplomatskog kora. Zato gospodo političari izvolite precizno definirati protokol inauguracije koja će biti demokratska, dostojanstvena i na ponos svakog državljana, građana ili stranca.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Josipa Lisac otpjevala himnu na inauguraciji Zorana Milanovića: neke oduševila, a neke u potpunosti zgrozila

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pandemija nedemokratskih tendencija u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Cijeli tok moderne političke povijesti kreće se između slobode i sigurnosti. Nedvojbeno smo zakoračili u razdoblje u kojem je sigurnost postala dominatna odrednica i prema njoj se ravanaju cijeli politički sustavi i državni aparati. Neporecivo je da se određeni dio sloboda jednostavno mora suspendirati ukoliko se želi postići sigurnost građana i održivost cijeloga društva.

Međutim, teško se oteti dojmu da mnogi politički akteri zloupotrebljavaju traumatičnu situaciju u kojoj smo se zadesili kako bi mimo demokratskih procedura obnašali vlast. Izvanrednost situacije nalaže da se dio tromoga i sporoga demokratsko-birokratiziranoga postupka odlučivanja prenese na mnogo efikasnije modele direktnoga odlučivanja od strane izvršnih vlasti.

U takvoj situaciji pojavljuju se ad hoc izvršna tijela (krizni stožeri) koji akumuliraju različite dimenzije izvršnih ovlasti u jedinstveno tijelo nadležno za upravljanje krizom, ali bez jasnoga modaliteta odnosa prema zakonodavnoj vlasti. I tu dolazimo do problema.

Potpuno ignoriranje zakonodavne grane vlasti ili neuvažavanje njezinih postupaka odlučivanja otvara ogromnu sivu zonu političkoga djelovanja. Na skoro intuitivnoj razini već je moguće procijeniti koji politički subjekti koriste tu sivu zonu radi povećavanja vlastitih ovlasti ili nesputanoga djelovanja radi ostvarivana partikularnih ciljeva.

Ukoliko akteri negacijom ili preuzimanjem zakonodavnih ovlasti od zakonodavne vlasti imaju takve tendencije onda smo pored zdravstvene ušli u razdoblje političke epidemije autokratskih tendencija. Problem je što nakon izvanrednoga stanja? Ukoliko autokratski zahvati izmjene politički sustav toliko da on nakon suzbijanja epidemije ostane djelimično određen autokratskim elementima onda je šteta ozbiljna.

Bosna i Hercegovina, kao i zemlje u okruženju, nemaju značajnu tradiciju demokratske vladavine, stoga je svako zadiranje u ionako krhko stanje demokratskih institucija i više nego zabrinjavajuće.

U multinacionalnoj državi gdje se interesi nacionalnih zajednica mogu zaštiti jedino parlamentarnim pokretanjem mehanizama zaštite kolektivnih interesa, uz odsustvo minimuma političkoga povjerenja, te uz nepostojanje legitimiteta pojedinih razina vlasti (ponajprije Vlade Federacije BiH) ignoriranje demokratskih parlamentarnih institucija je isuviše opasno i riskantno.

U situaciji gdje parlamenti mnogih država zasjedaju i djeluju u izvanrednim okolnostima ne postoji opravdanje da jedine stvarne predstavničke institucije ne obnašaju svoju funkciju i to u trenutku kad je njihova legitimnost najpotrebnija. Pozivanja na uputstva ili zabrane okupljanja pojedinih kriznih stožera na kantonalnoj razini nisu uvjerljiva.

Iskreno se nadam da nas pandemija nedemokratskih tendencija neće obuhvatiti jer mnogo snažnije države, čak i Europska unija, takvu situaciju će teško prebroditi, što tek onda očekivati za Bosnu i Hercegovinu.

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Prof. dr. Dražen Barbarić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Zašto je ‘Otvoreno’ postalo zatvoreno?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se nešto oglašava ili zove “Otvoreno”, ne bi smjelo biti zatvoreno. Sinoćna emisija HTV-a Otvoreno, po izboru gostiju primjer je nepotrebnog zatvaranja. Tri od četiri najvažnija člana nacionalnog kriznog stožera imali su prigodu valjda dodatno informirati naciju pored toga što nas svakoga dana na puno načina upravo ti ljudi informiraju o svemu najvažnijem, a baš bi Otvoreno trebalo biti mjesto i način propitkivanja njihovog rada. To bi i njima koristilo, jer bi iz neovisne pozicije osvrt na njihov rad, taj rad učinio vrjednijim u javnoj percepciji.

Otvoreno bi stoga trebala biti prilika da se između ostalog stručno propitaju informacije koje oni daju i u konačnici, njihovo djelovanje. Sam Zagreb u kojem se nalazi sjedište HRT-a i studio emisije ima tisuće vrhunskih liječnika svih specijalnosti, stoga je pomalo mučno i razmišljati o tome, kako je i zašto moguće da pored ovih ljudi i ministra Božinovića nema baš nikoga tko bi o modelima borbe protiv epidemije i samoj epidemiji mogao nešto dodatno ili drugačije, da ne kažem svježije reći.

HTV s ovim načinom informiranja ljudi samo nastavlja banalizaciju informacijskog procesa, kojoj svjedočimo godinama. Sjetite se samo situacija kada primjerice prof. Ivan Đikić objavi neki rad i nešto “otkrije” kako se isključivo njega zove da bude javni recenzent vrijednosti svoga uspjeha, umjesto da se i zbog njega i javnosti pozove relevantnog kolegu, koji bi predstavio njegov uspjeh. Tako potencijalne vrijednosti i zanimljivosti postaju banalna propaganda i sve dobije oznaku dvojbenosti.

Poziv članovima stožera, bez obzira što ti ljudi imaju dodatno reći ubio je emisiju i dodatno potaknuo sumnje, pogotovo nakon proboja informacije o sastanku Plenkovića s urednicima najutjecajnijih medija. Takav sastanak je bilo razumno i nužno sazvati, ali nikako ga se nije smjelo skrivati od javnosti, jer u tom slučaju baš sve poprima suprotno značenje i obilježje. To je isto kao da čovjek, dolazeći doma noću, ima svoj ključ ulaznih vrata, a šulja se preko stražnjeg prozora riskirajući dojam lopova.Tako i ova emisija.

Koliko se god trudili učiniti dobre stvari, koliko se god ubijali radeći, ti ljudi iz kriznog stožera upravo zbog toga što o njihovom radu ne govore njihove kolege, ispadaju dvojbeni i izazivaju nedoumice ni krivi ni dužni. Taj model komuniciranja je težak autogol. Sumnje svojim ponašanjem i idiotskim poltronstvom sije HTV, koja se tako totalno srozava i urušava prilično pristojnu komunikacijsku razinu kriznog komuniciranja države.

Umjesto da pitaju članove kriznog stožera ili s neovisnim gostima rasprave najvažnija pitanja aktualnog stanja, HTV dovodi u poziciju nositelje borbe protiv epidemije da sami o sebi govore, što nikada nije dobro.

Pitanje je kako to da u godinama u kojima se sve iz prošlosti izvrće ruglu i uništava društvenom kampanjom u ime nekakvih vrijednosti 21. stoljeća, primjenjujemo model obrane ljudi od virusa, koji su Dubrovčani primjenjivali u Srednjem vijeku boreći se protiv kuge – karantenu. Zanimljivo je da upravo zagovornici borbe protiv katolibanskog srednjovjekovnog primitivizma, danas inzistiraju na primjeni tih metoda obrane? Bilo bi čisto higijenski to vrijedno čuti.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari