Pratite nas

Kolumne

Što je dopušteno stranim Jupiterima to nije i volovima u BiH

Objavljeno

na

Richard Allen Grenell
ZGROŽENA NJEMAČKA PROSVJEDUJE JER SE NJENO I AMERIČKO VELEPOSLANSTVO MIJEŠA U UNUTARNJE STVARI BiH – Što je dopušteno Jupiteru nije volu

Bivši američki glasnogovornik u UN-u, veliki štovatelj američkoga predsjednika Donalda Trumpa i aktualni američki veleposlanik u Njemačkoj Richard Allen Grenell je za portal Breitbart News rekao kako želi “ojačati europske konzervativce koji se upravo bude iz tihe većine”.

Time je navodno mislio na izbore na kojima su nagli uzlet doživjele konzervativne stranke u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj i Austriji, a koji su, kako je rekao, pokazali “jačanje konzervativne politike zbog neuspješnih politika ljevice”.

Veleposlanik Grenell je na tweetu napisao kako stoji iza svojih komentara jer “svjedočimo buđenju tihe većine – onih koji odbacuju elite i njihove zaštitne omotače. Pod Trumpovim vodstvom”.

Grenellove izjave izazvale su žestoke kritike njemačkih medija, javnosti i političara, kako i oštra upozorenja službene vlasti da se ne smije miješati u unutarnju politiku suverene Njemačke.

Da je gospodin Grenell nekim slučajem izjavio kako želi ojačati europsku ljevicu i liberale to sigurno ne bi bilo jednostrano miješanje u unutarnje stvari druge države, nego hvale vrijedan potez kojim bi dokazao svoju demokratičnost, poštenje i humanizam.

Službeni Berlin je od američke vlade zatražio odgovor je li od njihovih veleposlanika zastupanje određene političke stranke u stranim zemljama službena politika State Departmenta? To isto pitanje postavit će veleposlaniku Grenellu kada danas (srijeda 06. lipanj 2018.) dođe u svoj prvi službeni posjet njemačkom ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu.

Nadamo se kako će službeni Berlin to isto pitanje postaviti i za američko i njemačko veleposlanstvo u BiH, jer se u državi tri konstitutivna naroda stavljaju u službu jednog naroda i unitarističke politike. Nije Tante Merkel licemjer kao Maureen Elizabeth Cormack, ma kakvi – daleko bilo.

Važno je istaknuti kako je riječ o verbalnom istupu američkog veleposlanika u Njemačkoj, a ne praktičnom. Ujedinjena teorija (verbalni istupi) i praksa, kojom se strani veleposlanici kontinuirano miješaju u unutarnje stvari stranih država, rezervirana je poglavito za BiH. Praviti neviđen nered u BiH posebice je okey za ove ugledne države koje to ne dopuštaju u svojem dvorištu.

Iza ove iznenadne njemačke zgroženosti američkim veleposlanikom stoji skroz drugi ali zato praktičan razlog. Nakon što je predsjednik SAD Donald Trump uveo carine od 25% na kineski i njemački čelik i 10% na aluminij, razglas Angele Merkel Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je popis protumjera kojima će EU na njemački zahtjev odgovoriti uvođenjem visoke carinu na poznate motore Harley-Davidson jer im je sjedište u Wisconsinu iz kojeg dolazi Trumpov veliki suigrač republikanski glasnogovornik Raul Ryan. Zatim carine na Burbon Whiskey jer se proizvodi u saveznim državama Tennessee i Kentucky odakle je Trumpov veliki podržavatelj Mitch McConnell vođa većine u Senatu. Znači, na osobnoj razni ciljano antitrumpovske mjere koje nemaju nikakve veze s gospodarstvom i to je po Merkelici u interesu svih članica EU-a, a ne samo Njemačke.   Zna Merkelica cijelu EU za svoj interes upreći ali ne i poradi ugnjetenih EU građana, odnosno Hrvata u BiH u čijem zatiranju direktno sudjeluje. Nameće se zaključak kako je od Merkeličinog talenta za jednostrane gluposti jedino dugotrajnija njena od rođenja uvijek ista frizura.

Kultura suverenih i naj, naj, najdemokratskijih država svijeta na primjeru protektoratskog eksperimenta zvanog BiH

Predsjednik HDZ-a BiH i aktualni hrvatski član Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović ovih dana je pisao veleposlanicima Kanade, Francuske, Njemačke, Japana, Nizozemske, Španjolske, Turske, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, te Uredu visokog predstavnika i OESS-a prosvjedujući zbog jednostrane predizborne kampanje uperene protiv interesa hrvatskog naroda u BiH.

Poradi kreiranja izbora i buduće vlasti u BiH dotična gospoda iz navedenih država dosjetila   se izokola napasti HDZ BiH kao stranku koja nije istinski zainteresirana za provođenje odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o kaznenom postupku, kojim bi se zadovoljili međunarodni standardi te osigurao učinkovit rad tužiteljstva i suda na razini BiH. To što navedene države ignoriraju presude Ustavnog suda BiH kojom se poništava od njih nametnuti fašistički Mostarski statut i Izborni zakon, nikom ništa. Baš kao i u 90-ak sličnih slučajeva s presudama Ustavnog suda kojima se naređuje anuliranje nametnutih zakona na štetu Hrvata u BiH.

Kada požele nešto ispod stola nametnuti onda veleposlanstvima navedenih država nije mrsko ni lagati. Naime HDZ BiH kao stranka i ministar pravde iz HDZ BiH nisu sudjelovali u kreiranju prijedloga rješenja jer je to u nadležnosti radne skupine i ekspertnog tima financiranog od strane Veleposlanstva SAD-a koje je nadziralo rad ova dva tijela, o čemu se tek se trebaju očitovati Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH na način predviđen ustavom i zakonom.

Očevidno, riječ je o jednostranim i proizvoljnim podvalama kojima strana veleposlanstva potpuno neopravdano odgovornost za vlastite promašaje nastoje prebaciti na pleća političkih stranaka, što je u BiH postalo praksa. Takav pristup je izrazito tendenciozan i višestruko štetan te je izvor svih prošlih, sadašnjih i budućih kriza u BiH.

Ovakvo djelovanje stranih veleposlanika – samododijeljene protektoratske ovlasti – izvan je svih standarda demokracije i diplomacije, a sve u cilju eksperimentiranja na tuđoj koži i miješanja u predizbornu kampanju čime postaju dio nje i sukreatori sutrašnje nametnute vlasti mimo demokratskih načela, izbornih rezultata i Ustava BiH. Na djelu je isti scenarij kojim je protektoratska ekipa 2000. i 2010. na izborima anulirala volju hrvatskih glasača nametnuvši antihrvatsku vlast ALIJAnsa i Platforma. Umjesto da jednim potezom riješe od njih nametnutu izbornu zavrzlamu strani protektoratori predvođeni veleposlanstvom SAD-a, zajedno s bošnjačkom političkom elitom, ignoriraju  presudu Ustavnog suda BiH i nastavljaju tamo gdje su njihovi prethodnici stali. Ponovno su krenuli s nesnosnim pritiscima, ucjenama, podmetanjima i jednostranim nametanjem institucionalnog nasilja.

Kada bi konstitutivni narodi u BiH imali moć stranim gubernatorima otkazati gostoprimstvo automatski bi se smanjila politizacija, pritisci, ucjene, politički montirana suđenja, od njih direktno postavljani tužitelji, sudci i unaprijed izdiktirane presude. Prestao bi politički i etnički motiviran lov na pripadnike HVO-a i zaštita bošnjačkih ratnih zločinaca. Bilo bi nemoguće jednostrano nametanje zakona kojima se direktno i grubo krši Ustav BiH, Hrvatima nameće član Predsjedništva, izabrane hrvatske političke predstavnike udaljiti iz vlasti, što je ustvari bošnjačka unitarizacija entiteta Federacija BiH i podjela BiH na bošnjački  i srpski dio.

Je li predsjednik Trump uopće informiran kako američkim veleposlanstvom u BiH ne drma on nego Georg Soros i princeza na metli Hillary Clinton?! Aktualno veleposlanstvo SAD-a u BiH i dalje se drži od prije par godina datog obećanja direktora Ureda za jugoistočnu Europu State Departmenta Jonathan Moorea, kako će se izbori održati bez obzira na to hoće li se provesti presuda Suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, a sada i presude Ustavnog suda BiH, koje nalažu promjenu Izbornoga zakona. Izbori će se održati mimo presude Ustavnog suda i na štetu Hrvata u BiH zahvaljujući argumentu sile dijela međunarodne zajednice i Bošnjaka.

Iako ovakvo bahato i jednostrano ponašanje američkog veleposlanstva u BiH ne bi moglo proći niti u najzabačenijem selu u SAD-u, to New York Times i CNN ne zanima i o tome uporno šute.

U to ime navedeni dio međunarodne zajednice preko dva desetljeća u BiH pravi lude napitke od kojih osim glavobolje ništa ne izađe na bolje, ali zato sigurno na lošije. I sami omamljeni tim svojim ludim napitkom trpaju tri noge u dvije cipele i sada se još prave slijepi. Kao, eto, nije to istina. Sve što od vlasti i teritorija u BiH postoji to imaju Bošnjaci i Srbi, a sve što nema i fali iako bi morali imati, to imaju Hrvati.  U tu svrhu svjetski krojač je skrojio i sašio luđačku košulju tako što je samo Hrvatima uzeo mjeru, da je slučajno ne bi netko drugi ukrao i obukao.

Što je dopušteno stranim Jupiterima to nije i volovima u BiH

U naj, naj, najdemokratskijim i naj, naj, najpravednijim zemaljama svijeta je obrnuta slika. Na samu pomisao stranog uplitanja u unutarnje stvari svoje države nastaje zgražanje i  međunarodni diplomatski skandal.

SAD se još trese zbog navodne i ničim dokazane ruske umiješanosti u izbore za predsjednike SAD-a, ali jednostrano miješati su u unutarnje stvari BiH i majorizirati Hrvate to je američkom veleposlanstvu u BiH skroz okey and very, very good. Njemačka škrguće zubima zbog verbalnog istupa američkog veleposlanika u Njemačkoj, dok u BiH jednostranom politikom praktično nameće unitarnu Bošnjačku državu – Das ist sehr gut. O britanskoj, turskoj, francuskoj, nizozemskoj, španjolskoj, kanadskoj, japanskoj, OSS i OHR vjerodostojnosti u BiH ne treba uzalud trošiti prostor i riječi.

Možemo li u navedenim državama zamisliti strana veleposlanstva kako unutar svojih zidova oficijelno kreiraju izbore i vlast, nameću zakone, ustavne reforme, pravosuđe i presude, priječe referendum, procesuiranje ratnih zločina njima drage strane u sukobu, planski i sustavno majoriziraju jedna narod i sve to uz nazočnost prethodno instruiranog OSS-a i OHR-a?! Nemoguće.

Međutim, kada su u BiH izbori, sastavljanje vlasti, ustavne reforme, referendum, sastavljanje vremenske prognoze ili postavljanje asfalta u nekom selu, svi oni ne samo što se utrpaju među promatrače nego i jednostrano nameću svoje dekrete za koje se često ne može utvrdi jesu li po Hrvate u BiH više šovinistički ili fašistički.

Demokratski kulturnjaci sa Zapada vole urnebesno kazalište u BiH,  ali ne i u svojoj kući. Što je dopušteno stranim Jupiterima to nije volovima u BiH. Baš zato je za ugnjetene Hrvate u BiH kakav-takva moralna satisfakcija kada svi ti strani Jupiteri u svojim dvorištima jednom i sami postanu volom, kao u aktualnom slučaju s Njemačkom.

Hrvatska je zabavljena sama sobom. Bez nacionalnog ponosa i strategije koprca se u živom blatu jala, sluganskog mentaliteta i pete kolone. Možda bi Hrvati u BiH ovaj put trebali sami sebe žrtvovati i krenuti Lijepu našu oslobađati. Ako se već hrabri hrvatski političari boje narod se ne smije bojati u masovnim prosvjedima uzeti sudibnu u svoje ruke. U suprotnom – Hrvatima u BiH sloboda je tek kip u New Yorku.

Filip Antunović/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

TVORAC MODERNE HRVATSKE I NAŠ PONOS dr. FRANJO TUĐMAN (1922-1999.)

Objavljeno

na

Objavio

U svojoj povijesti mi Hrvati imali smo velikih i zaslužnih ljudi. Onih koji su se borili, žrtvovali, trpjeli i umirali za ideju samostalne i slobodne Hrvatske.

No, dr. Franju Tuđmana među svima njima izdvaja to što je on uspio ostvariti cilj i našu Domovinu učiniti slobodnom, samostalnom i neovisnom, unatoč svim nepovoljnim okolnostima s kojima smo se susreli tih 90-ih godina prošlog stoljeća.

Znamo s kakvim smo zlom bili suočeni u Domovinskom ratu, u vrijeme kad su barbari s Istoka krenuli u zatiranje svega što je hrvatsko, u istrebljenje našeg naroda, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, pa i na svim drugim prostorima gdje su u tadašnjoj Jugoslaviji živjeli Hrvati. I u tim godinama presudnim za opstojnost i budućnost čitavog naroda, jedino on, dr. Franjo Tuđman imao je dovoljno hrabrosti, odlučnosti, mudrosti i odgovornosti staviti se na čelo političkog pokreta i krenuti u tu tešku i neizvjesnu borbu. On je jedini ponudio hrvatskome narodu program bezuvjetnog izlaska iz tamnice zvane “SFRJ” i stvaranja suverene države.

Ne zaboravimo.

Dr. Franjo Tuđman svoju je stranku (HDZ) stvorio kao sasvim novu, autentičnu snagu. Ona nije bila nastavak niti baštinik bilo koje prethodne političke stranke, pokreta ili ideologije. To nije bila pravaška, haesesovska, a niti komunistička, “proljećarska” ili liberalna struja. HDZ je (kako je i sam dr. Tuđman govorio), u sebi objedinjavao sve ono što je bilo pozitivno u hrvatskoj političkoj tradiciji, odbacujući naslijeđa totalitarnih ideologija i sve ono što je u prošlosti vodilo podjelama.

Bio je to narodnjački pokret koji oko sebe okuplja sve slojeve hrvatskoga naroda, ali i sve druge građane koji Hrvatsku osjećaju svojom domovinom i to na načelima slobode, demokracije i kršćanske civilizacije, uz uvažavanje svih vrednota tradicije i identiteta hrvatskoga naroda i društva.
Već na prvom koraku Inicijativni odbor budućeg HDZ-a suočio se sa zabranom održavanja osnivačke skupštine, 17. lipnja 1989 godine u zagrebačkom hotelu Panorama. Tadašnji komunistički režim je preko GSUP (Gradskog sekretarijata unutarnjih poslova) izdao rješenje o zabrani, pa je ista održana na Jarunu, u prostorijama NK Borac, gdje je izabrano Predsjedništvo na čijem je čelu bio dr. Franjo Tuđman, usvojena Programska deklaracija i donesene odluke vezano za upravljačka tijela stranke.

Nije nevažno napomenuti kako se sve to događalo u vrijeme kad je velikosrpski ekstremni nacionalizam već uvelike bujao, ne samo u Srbiji nego i Hrvatskoj, gdje su se od veljače te 1989. godine u Kninu i okolici održavali mitinzi na kojima se srbovalo, uzvikivalo “Ovo je Srbija” i provociralo. Riječi mržnje prema hrvatskome narodu i prijetnje ratom izgovarali su jednako srpski komunisti, domaći ekstremisti i njihovi gosti – četnici iz Srbije, ali nikomu u tadašnjoj hrvatskoj komunističkoj vlasti nije na kraj pameti bilo zabraniti održavanje bilo kojeg od tih skupova – iako su imali čak i deklaratorne zaključke najviših političkih tijela o njihovoj štetnosti.

U to je vrijeme Stipe Šuvar hvalio Miloševića kao “odlučnog i energičnog čovjeka”, a Ivica Račan sanjao o jačanju “idejnog jedinstva SKJ”, iako je Srbija već i de facto i de iure srušila Ustav SFRJ (nasilnim ukidanjem autonomije pokrajinama i jednostranim donošenjem svoga Ustava koji je republičke zakone stavio ispred saveznih).

Prvi Opći sabor HDZ-a (održan 24/25. veljače 1990. godine u KD Lisinski u Zagrebu) pokazao je da je pokret dr. Tuđmana široko prihvaćen od naroda i građana. Uprepunoj dvorani, u svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi, skupu su prisustvovali brojni gosti (njih ukupno 320), među kojima i konzuli SAD-a, Francuske, Italije, tadašnjeg SSSR-a i predstavnik kanadskog veleposlanstva. Bilo je akreditirano 54 predstavnika medija, a rad je pratilo i 297 promatrača. Stranački izaslanici iz Hrvatske i cijelog svijeta (njih ukupno 1760) izabrali su za svoga predsjednika i vođu dr. Franju Tuđmana, dugogodišnjeg disidenta koji se od početka 60-ih godina aktivno opirao grubom kršenju suverenih prava hrvatskoga puka i njegovih temeljnih sloboda, pobijajući velikosrpske i komunističke laži i krivotvorine uz pomoć kojih su nas proglašavali “zločinačkim” i “genocidnim” narodom.
Tadašnja TV Zagreb pod ravnateljstvom komunističkog aparatčika Gorana Radmana, ovaj je skup nazvala “ustaškim saborom”, uz oštre osude “ekstremista” Tuđmana i ostalih, koji su se drznuli poslije 45 godine diktature javno iznijeti svoj politički program.

S jednakom odioznošću prema HDZ-u nastupao je Ivica Račan koji je HDZ nazvao “strankom opasnih namjera”, a tu je svoju tezu ponovio i pred televizijskim kamerama u sučeljavanju uoči prvih višestranačkih izbora (u studiju TV Zagreb gostovali su tada kao kandidati za budućeg predsjednika Republike dr. Franjo Tuđman ispred HDZ-a, Ivica Račan iz SKH i Mika Tripalo iz KNS-a). Nakon što je Račan izrekao ovu podlu optužbu, Tripalo je reagirao riječima: “Mi koji sjedimo u ovom studiju trebamo znati da smo za one u Beogradu sva trojica ustaše”.

Za razliku od Tripala, Račan nije imao tu širinu pogleda niti ga je naročito zanimala volja naroda. On se bavio mišlju kako ojačati SKJ i ostati na vlasti što dulje.

Slijedio je referendum o neovisnosti, razoružavanje TO Hrvatske, proglašenje samostalnosti i na kraju obrana od velikosrpske agresije čije su vojno-četničke falange (predvođene s “JNA”) krenule u brutalni rat s nakanom zatiranja svega što je hrvatsko. U toj krvavoj agresiji u kojoj su jednakoj pogibelji bili izloženi i Hrvatska i Bosna i Hercegovina, dr. Franjo Tuđman i njegova stranka (HDZ) dali su obol borbi za slobodu i samostalnost hrvatskoga naroda i podnijeli u njoj najveći teret.

Pod vodstvom prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana naša je Domovina proglasila samostalnost, izborila se za svoju slobodu i neovisnost, doživjela međunarodno priznanje, postala članica UN-a i stekla sve uvjete za potpuno i ravnopravno uključivanje u euro-atlantske integracije – u Zapadni svijet kojemu oduvijek po svemu pripadamo. I ne samo to. Bez potpore Hrvatske i borbe Hrvata iz Herceg Bosne, ni sama BiH ne bi opstala.
To su povijesne činjenice koje je nemoguće promijeniti, koliko god se neki trudili.

Dr. Franjo Tuđman, vrhunski intelektualac, povjesničar, znanstvenik, mislislac, strateg i iznad svega zaljubljenik u svoj rod i Domovinu, uspio je ostvariti ono što mnogi prije njega nisu. On je gorio i izgorio radeći danonoćno za Hrvatsku i dobrobit svoga naroda.
Koliko smo mi cijenili ono što je on učinio za nas, jesmo li nastavili njegovim putem i koliko smo danas svjesni nužnosti vođenja suverenističke politike na temeljnim zasadama Tuđmanovog HDZ-a, to je već druga tema. Za vlastite pogrješke, promašaje i zablude sami snosimo krivnju.
Dr. Franje Tuđmana nema među nama već punih 19 godina.

Dosta je onih koji nikada nisu uspjeli izaći iz njegove sjene i prigrabiti sebi zasluge koje im ne pripadaju. Neki drugi opet, još se uvijek nisu pomirili s nastankom slobodne i samostalne Republike Hrvatske. I jedni i drugi vlastite komplekse i frustracije najčešće pokušavaju liječiti tako što ga napadaju. Misle da će oni biti veći ako “umanje” dr. Tuđmana, prvog predsjednika, političkog lidera i vođu hrvatskoga naroda, vrhovnog zapovjednika pod čijim je mudrim vodstvom hrvatski narod kako u Hrvatskoj, tako i u BiH izborio svoju opstojnost i pravo na mjesto pod suncem.
Uzalud im trud.

Prosec “detuđmanizacije” koji je provođen punih 15 godina pokazao se kao promašena strategija. I ovi napadi kojih smo svjedoci danas, tragikomični su pokušaji obračuna patuljaka s divom, gromadom, povijesnom veličinom.
Hrvatski narod zna i osjeća kako je upravo dr. Franjo Tuđman jedinstvena je i neponovljiva ličnost u plejadi hrvatskih velikana. On je to dokazao svojim djelom. On je otac moderne Hrvatske.

I to će ostati upisano u našu povjesnicu zlatnim slovima.
Za sva vremena.

A svi mi kojima je stalo do našeg naroda, vlastite budućnosti i napretka, trebamo se upitati: U čemu smo pogriješili i zašto nismo nastavili tamo gdje je on stao?

Video: (Govor dr. Franje Tuđmana povodom međunarodnog priznanja Hrvatske:

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Cijela se Europa trese. A što radi Plenković?

Objavljeno

na

Objavio

Dok pišem ovu kolumnu, Francuzi iščekuju ovu subotu s mješavinom straha i nade. Službena Macronova Francuska strahuje od širine i dubine prosvjeda “žutih prsluka“, koji su i za ovu subotu najavljeni ne samo u Parizu već i u drugim francuskim gradovima, kojima se počinju pridruživati sindikati vozača, farmeri, nezadovoljnici reformom obrazovnog sustava, cijelom Macronovom globalističkom agendom…

Macron i njegov establišment nadaju se da nasilje i posljedice prosvjeda neće nadmašiti one od prošle subote, a strahuju da im je proces već izmakao kontroli.

“Žuti prsluci” se pak nadaju da će silinom prosvjeda i zahtjevima za dubinskim promjenama sustava natjerati Macrona na ostavku i raspuštanje parlamenta. Prosvjedi “žutih prsluka” šire se i na susjednu Belgiju i Nizozemsku.

Nada se zove Friedrich

I Nijemci iščekuju ovu subotu s mješavinom nade i straha. Bira se nasljednik ili nasljednica Angele Merkel na čelu CDU-a.

Oslabljeni CDU, koji je platio i plaća političku cijenu migrantske, ali ne samo migrantske, politike Angele Merkel, još uvijek ima šanse pridići se, obnoviti svoj politički utjecaj središnje njemačke političke stranke i osigurati političku stabilnost države. Ali ima i jednako veliku šansu nastaviti proces pada i rastakanja stranke do razine s koje će povratak biti nemoguć, piše Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Nada se zove Friedrich Merz. Osim što je uspješan poslovni čovjek, Merz je i jedan u nizu nekadašnjih perspektivnih pripadnika Kohlove mladeži, koje je njegova “djevojčica” Angela sustavno “očistila” iz stranačkog vrha, nakon što je eliminirala svojeg političkog oca H. Kohla.

Nekoliko dana prije stranačkih izbora otvorenu je potporu Merzu kao obnovitelju stranke dao najutjecajniji patrijarh CDU-a i aktualni predsjedatelj Bundestaga Wolfgang Schauble.

No postoji i mogućnost da će u interesu očuvanja vlastitih pozicija u stranci, za nasljednicu biti izabrana Merkelina kandidatkinja Annegret Kramp-Karrenbauer (AKK). Ona je doduše već najavila značajan otklon od politike A. Merkel, no status Merkeline izabranice naprosto je preteško naslijeđe, koje promjene čini nemogućim.

Zapravo, dok pišem ovu kolumnu zapadna Europa se naočigled trese i mijenja. Stanje uvelike podsjeća na 1989., kada se rušio Berlinski zid, kad su jedan za drugim padali režimi u državama komunističke Europe.

No u ovom se ciklusu trese Zapad, samo srce stare Europe. Pobijedi li F. Merz na stranačkim izborima CDU-a, Njemačka će se, uz izvjesne izvanredne izbore, postupno vraćati na Kohlove tračnice: tradicionalnim vrijednostima, transatlantskom partnerstvu, konzervativnijem poimanju države i dakako restriktivnijoj migrantskoj politici.

Pobijedi li AKK, CDU će nastaviti pad, pretrpjeti poraz na europskim izborima, naći se u poziciji s koje je oporavak mnogo teži ili nemoguć. A Njemačka će dobiti nestabilnu i radikaliziranu političku scenu i vratiti se u poziciju europskog političkog patuljka.

Iznude li “žuti prsluci” uskoro ostavku Emmanula Macrona, Francuska ima priliku učiniti ono što Gerard Collomb, bivši Macronov ministar unutarnjih poslova, naziva – spašavanjem sustava od unutarnjeg sloma u posljednjem trenutku.

Collomb progovara o pucanju sustava između gradova, u kojima cvjeta globalizam i tradicionalnih ruralnih i polururalnih područja koja su na rubu egzistencije.

A Macron im je podizanjem poreza na gorivo poslao poruku, da se neće libiti gurnuti ih i preko tog ruba u ime viših globalističkih ciljeva, na što je dobio odgovor “žutih prsluka”. No stanje je još gore.

Između tradicionalne francuske provincije i globalističkih središta velikih gradova (osobito Pariza), nalazi se prsten predgrađa nastanjen uglavnom useljenicima iz bivših francuskih kolonija, iz islamskih zemalja sjeverne Afrike, koji se ne žele integrirati.

To su no-go zone, sigurnosne bombe s perspektivom aktivacije, koje Macron uopće ne želi vidjeti. A čak i kada ode Macron, pitanje je kako integrirati te tri suprotstavljene Francuske u funkcionirajuću državu?

No bez obzira tko izišao kao trenutačni pobjednik u ovom valu potresa u zapadnoj Europi, izvjesno je da je globalizam kao projekt poražen i u svojim najčvršćim zapadnoeuropskim utvrdama.

Kada vlada besmisao

Andrej Plenković kao da to ne primjećuje. Kao da ne vidi da su oni koje politički slijepo slijedi (Merkel i Macron) preko noći postali bivši, da je njihov politički projekt propao. Europa se trese, Plenković se češlja.

Čak ni njemački Bundestag nije prihvatio Marakeški sporazum bez interpretativne izjave. Plenkoviću ne trebaju ni Sabor ni izjava. Kad stignu migranti u hrvatski hotspot, njegovi će mainstream mediji izvještavati o lovu na leptire.

Kad stigne neugodno mišljenje Povjerenstva za sukob interesa u aferi Borg, on će ukinuti Povjerenstvo. Kad Trump proglasi Kinu glavnim globalnim protivnikom, Plenković je proglasi strateškim partnerom…

Zato za Hrvatsku ove subote nema ni straha ni nade. Već samo besmisao. Najveća koncentracija besmisla izgubljenog u vremenu u vrhu hrvatske izvršne vlasti, od osnutka države. Ali sljedećih subota? Tko zna?!

Uostalom i Macron se još prije dvije subote suvereno rugao Trumpu u Parizu. A i Erich Honecker je baš davao intervju o stabilnosti svoje vlasti u trenutku kada su prosvjednici već počeli rušiti Berlinski zid.

Bez obzira tko izišao kao pobjednik u valu potresa u zapadnoj Europi, izvjesno je da je globalizam kao projekt poražen. Andrej Plenković kao da to ne primjećuje. Kao da ne vidi da su oni koje politički slijepo slijedi (Merkel i Macron) preko noći postali bivši

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

 

Proširilo se nezadovoljstvo žutih prsluka: Prosvjedi i u Belgiji (VIDEO)

 

 

 

Sukob policije i ‘žutih prsluka’ na slavnoj pariškoj aveniji

 

 

ŠOLA: Merkel i Macron klize u povijest

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari