Pratite nas

Kolumne

Što je dopušteno stranim Jupiterima to nije i volovima u BiH

Objavljeno

na

Richard Allen Grenell
ZGROŽENA NJEMAČKA PROSVJEDUJE JER SE NJENO I AMERIČKO VELEPOSLANSTVO MIJEŠA U UNUTARNJE STVARI BiH – Što je dopušteno Jupiteru nije volu

Bivši američki glasnogovornik u UN-u, veliki štovatelj američkoga predsjednika Donalda Trumpa i aktualni američki veleposlanik u Njemačkoj Richard Allen Grenell je za portal Breitbart News rekao kako želi “ojačati europske konzervativce koji se upravo bude iz tihe većine”.

Time je navodno mislio na izbore na kojima su nagli uzlet doživjele konzervativne stranke u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj i Austriji, a koji su, kako je rekao, pokazali “jačanje konzervativne politike zbog neuspješnih politika ljevice”.

Veleposlanik Grenell je na tweetu napisao kako stoji iza svojih komentara jer “svjedočimo buđenju tihe većine – onih koji odbacuju elite i njihove zaštitne omotače. Pod Trumpovim vodstvom”.

Grenellove izjave izazvale su žestoke kritike njemačkih medija, javnosti i političara, kako i oštra upozorenja službene vlasti da se ne smije miješati u unutarnju politiku suverene Njemačke.

Da je gospodin Grenell nekim slučajem izjavio kako želi ojačati europsku ljevicu i liberale to sigurno ne bi bilo jednostrano miješanje u unutarnje stvari druge države, nego hvale vrijedan potez kojim bi dokazao svoju demokratičnost, poštenje i humanizam.

Službeni Berlin je od američke vlade zatražio odgovor je li od njihovih veleposlanika zastupanje određene političke stranke u stranim zemljama službena politika State Departmenta? To isto pitanje postavit će veleposlaniku Grenellu kada danas (srijeda 06. lipanj 2018.) dođe u svoj prvi službeni posjet njemačkom ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu.

Nadamo se kako će službeni Berlin to isto pitanje postaviti i za američko i njemačko veleposlanstvo u BiH, jer se u državi tri konstitutivna naroda stavljaju u službu jednog naroda i unitarističke politike. Nije Tante Merkel licemjer kao Maureen Elizabeth Cormack, ma kakvi – daleko bilo.

Važno je istaknuti kako je riječ o verbalnom istupu američkog veleposlanika u Njemačkoj, a ne praktičnom. Ujedinjena teorija (verbalni istupi) i praksa, kojom se strani veleposlanici kontinuirano miješaju u unutarnje stvari stranih država, rezervirana je poglavito za BiH. Praviti neviđen nered u BiH posebice je okey za ove ugledne države koje to ne dopuštaju u svojem dvorištu.

Iza ove iznenadne njemačke zgroženosti američkim veleposlanikom stoji skroz drugi ali zato praktičan razlog. Nakon što je predsjednik SAD Donald Trump uveo carine od 25% na kineski i njemački čelik i 10% na aluminij, razglas Angele Merkel Frankfurter Allgemeine Zeitung objavio je popis protumjera kojima će EU na njemački zahtjev odgovoriti uvođenjem visoke carinu na poznate motore Harley-Davidson jer im je sjedište u Wisconsinu iz kojeg dolazi Trumpov veliki suigrač republikanski glasnogovornik Raul Ryan. Zatim carine na Burbon Whiskey jer se proizvodi u saveznim državama Tennessee i Kentucky odakle je Trumpov veliki podržavatelj Mitch McConnell vođa većine u Senatu. Znači, na osobnoj razni ciljano antitrumpovske mjere koje nemaju nikakve veze s gospodarstvom i to je po Merkelici u interesu svih članica EU-a, a ne samo Njemačke.   Zna Merkelica cijelu EU za svoj interes upreći ali ne i poradi ugnjetenih EU građana, odnosno Hrvata u BiH u čijem zatiranju direktno sudjeluje. Nameće se zaključak kako je od Merkeličinog talenta za jednostrane gluposti jedino dugotrajnija njena od rođenja uvijek ista frizura.

Kultura suverenih i naj, naj, najdemokratskijih država svijeta na primjeru protektoratskog eksperimenta zvanog BiH

Predsjednik HDZ-a BiH i aktualni hrvatski član Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović ovih dana je pisao veleposlanicima Kanade, Francuske, Njemačke, Japana, Nizozemske, Španjolske, Turske, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, te Uredu visokog predstavnika i OESS-a prosvjedujući zbog jednostrane predizborne kampanje uperene protiv interesa hrvatskog naroda u BiH.

Poradi kreiranja izbora i buduće vlasti u BiH dotična gospoda iz navedenih država dosjetila   se izokola napasti HDZ BiH kao stranku koja nije istinski zainteresirana za provođenje odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o kaznenom postupku, kojim bi se zadovoljili međunarodni standardi te osigurao učinkovit rad tužiteljstva i suda na razini BiH. To što navedene države ignoriraju presude Ustavnog suda BiH kojom se poništava od njih nametnuti fašistički Mostarski statut i Izborni zakon, nikom ništa. Baš kao i u 90-ak sličnih slučajeva s presudama Ustavnog suda kojima se naređuje anuliranje nametnutih zakona na štetu Hrvata u BiH.

Kada požele nešto ispod stola nametnuti onda veleposlanstvima navedenih država nije mrsko ni lagati. Naime HDZ BiH kao stranka i ministar pravde iz HDZ BiH nisu sudjelovali u kreiranju prijedloga rješenja jer je to u nadležnosti radne skupine i ekspertnog tima financiranog od strane Veleposlanstva SAD-a koje je nadziralo rad ova dva tijela, o čemu se tek se trebaju očitovati Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH na način predviđen ustavom i zakonom.

Očevidno, riječ je o jednostranim i proizvoljnim podvalama kojima strana veleposlanstva potpuno neopravdano odgovornost za vlastite promašaje nastoje prebaciti na pleća političkih stranaka, što je u BiH postalo praksa. Takav pristup je izrazito tendenciozan i višestruko štetan te je izvor svih prošlih, sadašnjih i budućih kriza u BiH.

Ovakvo djelovanje stranih veleposlanika – samododijeljene protektoratske ovlasti – izvan je svih standarda demokracije i diplomacije, a sve u cilju eksperimentiranja na tuđoj koži i miješanja u predizbornu kampanju čime postaju dio nje i sukreatori sutrašnje nametnute vlasti mimo demokratskih načela, izbornih rezultata i Ustava BiH. Na djelu je isti scenarij kojim je protektoratska ekipa 2000. i 2010. na izborima anulirala volju hrvatskih glasača nametnuvši antihrvatsku vlast ALIJAnsa i Platforma. Umjesto da jednim potezom riješe od njih nametnutu izbornu zavrzlamu strani protektoratori predvođeni veleposlanstvom SAD-a, zajedno s bošnjačkom političkom elitom, ignoriraju  presudu Ustavnog suda BiH i nastavljaju tamo gdje su njihovi prethodnici stali. Ponovno su krenuli s nesnosnim pritiscima, ucjenama, podmetanjima i jednostranim nametanjem institucionalnog nasilja.

Kada bi konstitutivni narodi u BiH imali moć stranim gubernatorima otkazati gostoprimstvo automatski bi se smanjila politizacija, pritisci, ucjene, politički montirana suđenja, od njih direktno postavljani tužitelji, sudci i unaprijed izdiktirane presude. Prestao bi politički i etnički motiviran lov na pripadnike HVO-a i zaštita bošnjačkih ratnih zločinaca. Bilo bi nemoguće jednostrano nametanje zakona kojima se direktno i grubo krši Ustav BiH, Hrvatima nameće član Predsjedništva, izabrane hrvatske političke predstavnike udaljiti iz vlasti, što je ustvari bošnjačka unitarizacija entiteta Federacija BiH i podjela BiH na bošnjački  i srpski dio.

Je li predsjednik Trump uopće informiran kako američkim veleposlanstvom u BiH ne drma on nego Georg Soros i princeza na metli Hillary Clinton?! Aktualno veleposlanstvo SAD-a u BiH i dalje se drži od prije par godina datog obećanja direktora Ureda za jugoistočnu Europu State Departmenta Jonathan Moorea, kako će se izbori održati bez obzira na to hoće li se provesti presuda Suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci, a sada i presude Ustavnog suda BiH, koje nalažu promjenu Izbornoga zakona. Izbori će se održati mimo presude Ustavnog suda i na štetu Hrvata u BiH zahvaljujući argumentu sile dijela međunarodne zajednice i Bošnjaka.

Iako ovakvo bahato i jednostrano ponašanje američkog veleposlanstva u BiH ne bi moglo proći niti u najzabačenijem selu u SAD-u, to New York Times i CNN ne zanima i o tome uporno šute.

U to ime navedeni dio međunarodne zajednice preko dva desetljeća u BiH pravi lude napitke od kojih osim glavobolje ništa ne izađe na bolje, ali zato sigurno na lošije. I sami omamljeni tim svojim ludim napitkom trpaju tri noge u dvije cipele i sada se još prave slijepi. Kao, eto, nije to istina. Sve što od vlasti i teritorija u BiH postoji to imaju Bošnjaci i Srbi, a sve što nema i fali iako bi morali imati, to imaju Hrvati.  U tu svrhu svjetski krojač je skrojio i sašio luđačku košulju tako što je samo Hrvatima uzeo mjeru, da je slučajno ne bi netko drugi ukrao i obukao.

Što je dopušteno stranim Jupiterima to nije i volovima u BiH

U naj, naj, najdemokratskijim i naj, naj, najpravednijim zemaljama svijeta je obrnuta slika. Na samu pomisao stranog uplitanja u unutarnje stvari svoje države nastaje zgražanje i  međunarodni diplomatski skandal.

SAD se još trese zbog navodne i ničim dokazane ruske umiješanosti u izbore za predsjednike SAD-a, ali jednostrano miješati su u unutarnje stvari BiH i majorizirati Hrvate to je američkom veleposlanstvu u BiH skroz okey and very, very good. Njemačka škrguće zubima zbog verbalnog istupa američkog veleposlanika u Njemačkoj, dok u BiH jednostranom politikom praktično nameće unitarnu Bošnjačku državu – Das ist sehr gut. O britanskoj, turskoj, francuskoj, nizozemskoj, španjolskoj, kanadskoj, japanskoj, OSS i OHR vjerodostojnosti u BiH ne treba uzalud trošiti prostor i riječi.

Možemo li u navedenim državama zamisliti strana veleposlanstva kako unutar svojih zidova oficijelno kreiraju izbore i vlast, nameću zakone, ustavne reforme, pravosuđe i presude, priječe referendum, procesuiranje ratnih zločina njima drage strane u sukobu, planski i sustavno majoriziraju jedna narod i sve to uz nazočnost prethodno instruiranog OSS-a i OHR-a?! Nemoguće.

Međutim, kada su u BiH izbori, sastavljanje vlasti, ustavne reforme, referendum, sastavljanje vremenske prognoze ili postavljanje asfalta u nekom selu, svi oni ne samo što se utrpaju među promatrače nego i jednostrano nameću svoje dekrete za koje se često ne može utvrdi jesu li po Hrvate u BiH više šovinistički ili fašistički.

Demokratski kulturnjaci sa Zapada vole urnebesno kazalište u BiH,  ali ne i u svojoj kući. Što je dopušteno stranim Jupiterima to nije volovima u BiH. Baš zato je za ugnjetene Hrvate u BiH kakav-takva moralna satisfakcija kada svi ti strani Jupiteri u svojim dvorištima jednom i sami postanu volom, kao u aktualnom slučaju s Njemačkom.

Hrvatska je zabavljena sama sobom. Bez nacionalnog ponosa i strategije koprca se u živom blatu jala, sluganskog mentaliteta i pete kolone. Možda bi Hrvati u BiH ovaj put trebali sami sebe žrtvovati i krenuti Lijepu našu oslobađati. Ako se već hrabri hrvatski političari boje narod se ne smije bojati u masovnim prosvjedima uzeti sudibnu u svoje ruke. U suprotnom – Hrvatima u BiH sloboda je tek kip u New Yorku.

Filip Antunović/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Lovro, Lovro, gdje će ti duša, na usnama Isus, a u srcu – Soros

Objavljeno

na

Objavio

Čudna neka vremena. Kada je izabran za papu, Franjo se pojavio pred masom vjernika i pozdravio ih: Dobra večer!
Kada je prije par godina postao ministar uprave, Lovro Kuščević pozdravio je novinare na presici: Hvaljen Isus!

Papa, koji je Isusov par excellence, nema potrebe kao neki naši političari “izgovarati Ime Gospodnje uzalud”, sasvim mu je bilo dovoljno u “nastupnom govoru” vjernicima zaželjeti dobro, a da ne izgovara Ime Isusovo. Možda zato što nije HDZ-ovac, jer i čestiti Milijan Brkić, također jedan od stožernih HDZ-ovaca, poznat je po tome da je u političkom kontekstu pozdravljao s “Hvaljen Isus i Marija”, piše Ivica Šola/SlobodnaDalmacija

No, Brkiću potom nije problem bio zagovarati koaliciju s “Pusićkinom djecom” i strankom, HNS-om, čija je šefica prva rekla da je Republika Hrvatska izvršila agresiju na Brkićevu (i moju) Hercegovinu i Bosnu. Stranka koja je, “Hvaljen Isus, Milijane”, zagovarala, među inim, izbacivanje vjeronauka iz škola. I Brkić i Kuščević, recimo to jasno, manipuliraju Isusovim imenom, katoličkom vjerom, u političke svrhe, a čine i grijeh, ako su vjernici, jer stavljati Isusa u politički kontekst ide i u kategoriju kršenja Božje zapovijedi, zabrane “izgovaranja Božjeg imena uzalud”. Jer i jedan i drugi ne služe Isusu, već svojim osobnim i stranačkim interesima, što je legitimno, ali onda, brate mili, pusti Isusa i njegovu Mater na miru i nemoj biti papskiji od pape. Ne manipuliraj svetinjama, drži se Vrdoljaka i Pupovca, a Isusa ostavi na miru.

Referendum

Eto, ministar uprave Lovro Hvaljen Isus Kuščević pustio je u javnu raspravu Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma.

Taj zakon, prije svega okrenut protiv naroda i narodnih referenduma, sve je suprotno Isusu, jer je u sebi nasilje nad demokracijom, implicitni oblik represije nad ljudskom slobodom, slobodom javnog izražavanja, a referendum je upravo takav demokratski institut koji građanima omogućuje kontrolu političkih oligarhija i izravno sudjelovanje u ključnim odlukama za državu i društvo. Da, referendumi se mogu zloupotrijebiti, no u slučaju ovog novog zakona radi se u zlouporabi političke moći. Hrvatska, kada su uvjeti održavanje referenduma u pitanju, i do sada je imala najstroži zakon u Europskoj uniji, a Lovro Hvaljen Isus Kuščević ga ide dodatno pooštravati kako bi zaštitio političke kaste od opasnog naroda. Hvaljen Plenković, a ne Hvaljen Isus, to je Kuščevićeva agenda.

Nitko nema ništa protiv da se postave jasna referendumska pravila, ali bit ovog zakona to nije, svrha ovog zakona je referendumske inicijative de facto učiniti nemogućim. Tretirati pak građanske inicijative kada su financije u pitanju kao političke stranke je sumanuto, jer se političke stranke financiraju iz proračuna, dok se građani donacijama sami organiziraju, i to kada političari ne žele provesti promjene koje traže ne samo građani, već koje je i Ustavni sud tražio, a to je promjena izbornog zakona koji, aktualni, pogoduje korupciji, klijentelizmu, sauchizaciji političke scene te daje faraonske ovlasti šefovima stranaka koji postavljaju liste na principu lojalnosti vođi metodom uprknuća. Zato smo tu gdje jesmo. K tome, svaka privatna osoba koja da novac za neku referendumsku inicijativu sada može računati da će joj se policija pojaviti pred vratima, ili da će biti izbačena iz stranke. Zato ne čudi da se SDP i HDZ, Kuščević i Arsen Bauk slažu oko ovog prijedloga zakona.

Ni tvrtke u državnom vlasništvu ne smiju donirati, a privatni poduzetnici ovdje su izreketareni, jer, ako pomognu neki referendum, mogu zaboraviti na eventualne poslove s državom, dok braniti Crkvi donacije, pogotovo kada to radi klerikalac Hvaljen Isus Kuščević, to je totalitarni relikt gdje se vjerske zajednice žele isključiti iz sudjelovanja u društvenim procesima. Što bi tek bilo da Lovro nije Hvaljen Isus ministar. A zapravo nije. Zašto?

Lovro i Soros

Hrvatska od osamostaljenja nema svoje autentično civilno društvo, kada su ljudska prava, građanske i političke slobode u pitanju, već uvezeno, koje se financira izvana od stranih država, vlada i zaklada, među kojima je najizdašnija bila ona Soroseva, i koje sve vrijeme kleveću ovu državu. Sjetite se samo što su sorosevci iz HHO-a radili u procesu protiv Gotovine, koliko su lažnih podataka iznijeli o oslobodilačkoj akciji Oluja.

Mnoge države stoga takav NGO sektor tretiraju, uključujući Državu Izrael, kao parapolitičke, špijunske ekspoziture ili kao ideološke kolonizatore. Taj tzv. nevladin sektor, kako je donio bivši ministar Linić, iz inozemstva na godišnjoj razini dobije tri milijarde kuna. E, sada, Kuščević neće zabraniti njihovo financiranje izvana, ali će zato isto zabraniti referendumskoj inicijativi, i to kada smo konačno dobili autentično hrvatsko (!), a ne uvezeno civilno društvo, u liku udruge “U ime obitelji”, sastavljene od – katoličkog laikata.

Slikovito: Lovro, Lovro, gdje će ti duša, na usnama Isus, a u srcu – Soros. Hvaljen Zoran Pusić i Vesna Teršelič, Lovro čestiti, i pozdravi Dragana Zelića.

Ivica Šola/SlobodnaDalmacija

Zabranjuju financiranje referenduma iz inozemstva! Zabranimo i financiranje udruga iz inozemstva!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

IVO LUČIĆ: Ideološke izmišljotine o ‘džamiji u Neumu’ i ‘bosanskom primorju’

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalislamisti dobro znaju da gradnju Pelješkog mosta ne mogu zaustaviti, ali njihova fiksacija na Neum i “izlaz na more” i dalje traje. Ono što nisu ostvarili ratom, pokušavaju ostvariti na druge načine

Tek što su krajem srpnja 2018. predstavnici kineskog konzorcija China Road and Bridge Corporation preuzeli gradilište Pelješkoga mosta, bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je da je gradnja mosta “flagrantno kršenje suvereniteta” Bosne i Hercegovine zbog čega će on “poduzeti odgovarajuće korake pred međunarodnim institucijama”.

Izetbegović je ustvrdio i kako Republika Hrvatska “ignorira protivljenja bosanskohercegovačkih vlasti, krši odredbe Konvencije UN-a o pravu mora i ugrožava pravo BiH na pristup otvorenome moru”. One koji to osporavaju proglasio je “petom kolonom”.

Iako se ponaša kao da je BiH bošnjačka nacionalna država čiji je on predsjednik ili točnije prijestolonasljednik, Izetbegović je ipak relevantna politička osoba pa njegovu izjavu treba uzeti u obzir. Osim njegove, mediji prenose i izjave političkih marginalaca koji su radikalnim i besmislenim provokacijama pokušali dobiti malo pozornosti i eventualno poneki glas na predstojećim bosanskohercegovačkim izborima.

Posebno su zapaženi istupi odnosno ispadi aspiranta na mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. On računa isključivo na bošnjačke glasove, a ima u vidu i neskrivenu mržnju koju njegova biračka baza pokazuje prema Hrvatskoj i Hrvatima, posebno onima koji žive u BiH. Ta mržnja i pokušaj uzurpacije funkcije člana Predsjedništva ruše mostove između Hrvata i Bošnjaka, ali ne mogu srušiti odnosno spriječiti gradnju Pelješkog mosta.

Komšić ispravno rezonira da će bošnjačku podršku za izbor na željenu funkciju, koju je već obnašao u dva mandata, dobiti samo ako svoje potencijalne birače nadmaši u mržnji. Zato početak gradnje Pelješkog mosta ocjenjuje kao “izravni napad na BiH” u kojem “nam pred očima otkidaju komad po komad naše države” te uspoređuje hrvatske dužnosnike u BiH s Antom Pavelićem. Zna on da je za izbor na željenu presudna podrška “međunarodne zajednice” pa naglašava i “direktno podrivanje interesa NATO-a na ovim prostorima”. Eto šeste flote u obranu Demokratske fronte.

Fiksacija na Neum i “izlaz na more” nije od jučer, to je već odavno predstavljeno “vitalnim nacionalnim interesom”, a bilo je i važna točka u bošnjačkim ratnim planovima 1992. odnosno 1993. godine. Neum je do prošloga rata bio mirno turističko mjesto, uznemiravano tek aferama s vikendicama komunističkih funkcionara BiH.

Prema popisu iz 2013., u Neumu živi 4653 stanovnika od kojih je 98% hrvatske nacionalnosti. U jesen 1991. godine, kao i ostala mjesta južne Dalmacije i jugoistočne Hercegovine s hrvatskim stanovništvom, došao je na udar JNA i srpskih dragovoljaca. Nakon ljeta 1992., kada su stabilizirane crte obrane prema Srbima, Neum je postao točka novih prijepora, sada između Hrvata i Muslimana.

Njihovi su se odnosi pogoršali, i to prije svega zbog suprotstavljenih političkih koncepata. Hrvati su pokušavali zaštititi svoj identitet i politički subjektivitet, a Bošnjaci su nastojali dovršiti proces nacionalnog konstituiranja izgradnjom svoje nacionalne države. Ne smiju se zanemariti i islamisti sa svojim planovima. U Sarajevu je u prosincu 1992. održan “Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca” s oko 800 sudionika.

Glavne teme izlaganja ticale su se identiteta Muslimana, budućnosti i obrane. Jedan od izlagača arheolog prof. dr. Enver Imamović, tada vrlo utjecajan unutar muslimansko-bošnjačkih političkih krugova, rekao je: “Može se s pravom reći za sve ono što nosi epitet ‘bosansko’, da se uglavnom odnosi na ovdašnje Muslimane.” To se, naravno, odnosilo i na teritorij, pa i na more. Naime, država Bosna i Hercegovina ima izlaz na more, i to u Hercegovini, u Neumu. Ali to nije bosansko more, pa se onda teško može odnositi “na ovdašnje Muslimane”. Problem je što izlaz na more nema Bosna, nemaju ga Bošnjaci, te je započela potraga za rješenjem.

Drugi bošnjački kongres održan je krajem 1993., u vrijeme pokušaja nacionalnog razgraničavanja unutar BiH, kada se govorilo o Bosansko-muslimanskoj Republici. U sklopu takve politike konstruirana je teza o tzv. bosanskom primorju, koja je iznesena i na tribini “Vijeća bosanskomuslimanskih intelektualaca” 18. prosinca 1993. Nakon tribine, u siječnju 1994., objavljena je i brošura pod nazivom Neum i bosansko primorje, u izdanju Press Centra Armije BiH.

Tamo piše i da oko 300 kilometara jadranske obale od ušća Cetine do Bokokotorskog zaljeva “prirodno i istorijski” pripada Bosni i Hercegovini. Radilo se o tipičnoj ratnopropagandnoj akciji u sklopu koje je konstruirana i legenda o “džamiji u Neumu”. Ona je trebala legitimirati teritorijalne pretenzije, i to po logici preuzetoj od Srba – tamo gdje je džamija, harem ili barem stećak, to je bošnjački etnički prostor, odnosno Bosna (Hercegovina u njihovim projekcijama ne postoji). Međutim, ideološko-politički zahtjev za džamijom u Neumu zadao je ozbiljne brige nacionalnim djelatnicima odnosno “znanstvenicima”. Morali su “dokazati postojanje” nečega što nikada nije postojalo.

Naime, puno ranije, dr. sc. Galib Šljivo u svom magistarskom radu odnosno knjizi “Klek i Sutorina u međunarodnim odnosima 1815. -1878.” objavljenoj 1977. godine napisao da je u prvoj polovini 19. stoljeća na području neumske općine u naseljima Klek i Neum živjelo samo 16 obitelji i sve su bile katoličke vjere. Nije bilo muslimanskog stanovništva niti ijednog objekta koji bi im pripadao.

Ovdje je važno napomenuti da je Šljivo po nacionalnosti Bošnjak, a da je Neum većim dijelom devetnaestog stoljeća bio tek brdsko seoce s nekoliko kuća. Nigdje traga lukama, džamijama i haremima. Šljivo je samo potvrdio već poznate činjenice. Usprkos njima, u novoj političkoj situaciji, bez ikakvih novih dokaza, Hivzija Hasandedić, inače jedan od boljih poznavatelja hercegovačke muslimanske baštine, napisao je 1997. godine da je u Neumu “za turske uprave sagrađena džamija”.

Na to je dodao: “Ne zna se ko ju je i kada sagradio kao ni kakve je dimenzije imala”, i zaključio: “Priča se da je džamija do 1927. godine djelomično bila očuvana i da ju je te godine potres srušio. Kasnije joj je svijet raznio kamen i potpuno dokrajčio, pa se danas ne zna ni gdje je bila.” Začuđujuće neznanstveni i neodrživi zaključci doneseni na temelju ocjena tipa “ne zna se” i “priča se” za inače pedantnog Hasandedića. Još je čudnije to što je “džamija” za koju se ne zna tko ju je i kada sagradio, niti se zna gdje je bila – jer je nikada nije ni bilo, ušla 2005. godine na popis “zaštićenih nacionalnih spomenika BiH”!? Radi se o tipičnom primjeru “izmišljanja tradicije” s očitim nelegitimnim i agresivnim političkim ciljem.

Kako materijalizirati ideološku izmišljotinu pokazao je, u stilu Sai Babe, mostarski muftija Salem Dedović, koji je u kolovozu prošle godine s proslave otvaranja neke druge džamije, negdje na istoku Hercegovine, poručio: “Bosna i Hercegovina je pomorska zemlja. BiH ima pomorski grad Neum i 24 kilometra morske obale. Bosni i Hercegovini ne mogu oduzeti pravo da imamo izlaz na međunarodne vode, da imamo pristup otvorenom moru. Neum je dio BiH. Neum je dio Mostarskog muftijstva. Neum je jedan naš džemat! Tamo postoje Bošnjaci koji imaju svoja imanja, svoje kuće, u njega ljudi dolaze odmarati…” Valjda u vjersko-političkom zanosu, Dedović je “otkrio” i najvećim stručnjacima nepoznate artefakte. Ruševine kuće hrvatske obitelji Glavinić, odnosno ostatke nekadašnjeg austrougarskoga “filanačkog” objekta, proglasio je “ostatcima džamije”.

Nakon toga preostalo je samo prisiliti lokalne vlasti da “vrate” parcelu islamskoj zajednici BiH i prihvate besramnu podvalu kao stvarnost. U suprotnom su “islamofobi”, “fašisti” ili nešto slično. Dedović je zapravo nastavio djelovanje svoga prethodnika Smajkića, a u tome ih je podržao i izaslanik reisu-l-uleme bihaćki muftija Makić koji je sve prethodno potvrdio i zaključio: “To je od velikog značaja za Bošnjake muslimane i tu ne smije biti nikakve dvojbe.” Naravno, ne radi se tu o ona 63 Bošnjaka popisana u Neumu 2013. godine, od kojih su neki, a možda i svi, vjernici, nego o značaju za nacionalislamističke projekcije budućnosti BiH i okruženja, u skladu s Davutogluovom “strategijskom dubinom” i sličnim još dubljim i dubioznijim strategijama.

Ono što nije ostvareno ratom, a to je prije svega ovladavanje dolinom Neretve do Neuma, pokušavalo se, i još uvijek se pokušava, ostvariti na druge načine. U jesen 1992. upravo u vrijeme kada je i započela aktualna priča s Neumom, policija HVO-a zaustavila je u središnjoj Bosni grupu naoružanih arapskih državljana mudžahedina.

Kod njih je pronađena veća količina propagand­nog materijala i nekoliko pisama/letaka u kojima se spominje Neum: “Ovo pismo će skicirati naš projekt ponovnog uspostavljanja muslimanskog suvereniteta na 12 km širokom prostoru kopnenog koridora od Jadranske obale ka unutrašnjosti, inače zatvorene Bosne i Hercegovine.

Ovaj koridor je djelomično okupiran od hrvatskih (rimokatoličkih) snaga…” Taj “okupirani” koridor “sveti ratnici” nisu uspjeli osvojiti vojskom te ga sada pokušavaju zauzeti drugim sredstvima. Most je u svemu tome manje važan i oni dobro znaju da je ta bitka od početka izgubljena. Ispod mosta će se ionako moći nesmetano prolaziti, nešto drugo je važno.

Naime, od “velikog je značaja” da propagandni i svaki drugi materijal može slobodno i ni od koga kontrolirano pristizati iz bliskoistočnih zemalja, baš kao što su kao svojevrsna prethodnica nedavno stizali turski ratni brodovi.

Sva dreka oko gradnje mosta služi tek za kompromitaciju, slabljenje, nametanje osjećaja krivnje, omekšavanje i discipliniranje “agresorske” hrvatske politike koja bi nakon svega morala biti popustljiva barem pri gradnji džamije na moru. Jer, ona je, kao što reče reisov izaslanik, “od velikog značaja za Bošnjake-muslimane i tu ne smije biti nikakve dvojbe”.

Teško je nakon svega ne sjetiti se parole koju je plasirao turski predsjednik i politički skrbnik Bakira Izetbegovića Recep Tayyip Erdogan: “Džamije su naše kasarne, minareti su naši bajuneti a vjernici naša vojska.”

Pokušaj gradnje džamije u Neumu nema nikakve veze s vjerom i vjernicima. Ona je zamišljena kao kasarna, bajuneta, svjetionik i orijentir; simbol “muslimanskog suvereniteta” na tom dijelu Jadrana i potpune bošnjačke dominacije nad Hrvatima u BiH.

Ivo Lučić / GLOBUS

 

Raguž: Bošnjačka Armija RBiH protjerala je 170 000 Hrvata, to je više od udruženog zločinačkog pothvata

 

 

Ivan Vukoja: ‘Bošnjački unitaristi izveli su udar na državu i Dayton’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari