Pratite nas

BiH

Što je s dvije optužnice za genocid nad Hrvatima u BiH?

Objavljeno

na

„Nedostaje jedan narod u pola zemlje. Hrvati u BiH su pred fizičkim iskorjenjivanjem“,upozorio je nedavno u Vatikanu banjalučki biskup dr. Franjo Komarica. Ova izjava, ali i današnje presude u slučaju međusobnih tužbi Hrvatske i Srbije za genocid pokrenuli su pitanje kako definirati stradanje Hrvata u BiH tijekom Domovinskoga rata? Je li nad Hrvatima u BiH počinjen genocid kao najteži oblik zločina koje poznaje čovječanstvo ili se njihova masovna stradanja mogu svesti na razinu zločina protiv čovječnosti.

Pitanje genocida, njegovo dokazivanje i bespotrebna uporaba izraza često ulaze u sferu politike, a rijetko u sferu pravde i prava, piše Hrvatski medijski servis. S druge strane nadležni sudovi su letvicu podigli visoko glede dokazivanja namjere i provedbe genocida. No, na koji način su pravne instance tretirale, ili i dalje tretiraju pitanje genocida nad Hrvatima u BiH?

Trajno uklanjanje

Našoj javnosti je malo ili gotovo posve nepoznato da se trenutačno u Haaškome sudu vode dva sudska procesa u kojima se optuženima između ostaloga sudi i za genocid nad Hrvatima u BiH. Riječ je o slučajevima protiv srpskoga političkoga i vojnog vodstva – Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

U slučaju protiv Karadžića već u prvoj točki optužnice tereti ga se da je u dogovoru s drugima planirao, poticao, naredio, pomagao i podržavao genocid nad dijelom nacionalnih, etničkih, vjerskih skupina Bošnjaka i Hrvata u BiH. U optužnici se nadalje navodi da je sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s područja u BiH na koja su bosanski Srbi polagali pravo.

Drugi dio optužnice za genocid odnosi se na Srebrenicu. U optužnici protiv Ratka Mladića, također, su dvije točke za genocid. U prvoj se i Mladić tereti da je od 12. svibnja 1992. do 30. studenoga 1995. sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu koji je imao za cilj trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata u BiH. Riječ je o najnovijoj optužnici protiv Mladića koju je prihvatilo Sudsko vijeće.

Pitanje genocida nad Hrvatima u BiH trebalo je biti tretirano i pred drugom sudskom instancom – Međunarodnim sudom u Haagu, a u prvobitnoj tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije. No bošnjački pravni tim jednostrano je iz tužbe izbrisao Hrvate, iako su je oni djelomice financirali kroz federalni proračun. Sud je na kraju prihvatio da je genocid počinjen isključivo na lokalnom području Srebrenice, dok masovne zločine s početka rata 1992. godine nije okarakterizirao kao genocid. Hrvatska tužba protiv Srbije, također, se nije bavila pitanjem genocida nad Hrvatima u BiH, nego isključivo nad Hrvatima u Hrvatskoj.

Uništeni tragovi postojanja

Unatoč tome predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva dr. Zvonimir Šeparović drži kako događaji na područjima RS-a tijekom 1992. godine imaju elemente genocida. Navodi se i podatak o 200.000 Hrvata koliko ih je prije rata živjelo na područjima RS-a, a koji su danas svedeni na 10.000. Prema izvješćima promatrača najveći dio ih je protjeran, dio je ubijen, dio zatvaran u koncentracijske logore, jedan dio mučen, a još se traga za velikim brojem nestalih.

Prema izvješćima uništena su cijela sela u kojima su nekada živjeli Hrvati, a u velikom djelu gradova je zametnut bilo kakav trag da su u njima do 1992. godine živjeli i pripadnici hrvatske nacije. Drugi dio pravnih stručnjaka ističe, kako bez obzira na masovnost i strahote navedenih zločina, nema dovoljno elemenata da bi se utvrdila namjera i provedba genocida – istrebljenja Hrvata s područja RS-a.

Inače, na području bivše Jugoslavije Haaški sud je teretio i presuđivao kada je u pitanju genocid isključivo u slučajevima srpskih optuženika na području BiH. Zločini počinjeni u ostalim ratovima ne uključuju genocid, nego zločine protiv čovječnosti: bošnjačko-hrvatski sukob, rat u Hrvatskoj, rat na Kosovu. Dokaže li se genocidna namjera i provedba istrebljenja, Hrvati u BiH bi bili jedan od rijetkih naroda u planetarnim okvirima gdje je sud utvrdio da je nad njima počinjen genocid.

Što je genocid?

Zločin genocida uključuje namjeru i provedbu potpunog ili djelomičnog uništenja nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine. Da bi se određeni zločin sveo pod genocid nije dovoljno utvrditi masovno ubojstvo, nego i namjeru uništenja te skupine. Primjerice Staljinova masovna pogubljena političkih neistomišljenika nisu genocid, a Staljinovo izgladnjivanje Ukrajinaca (Gladomor) mnogi eksperti i državni parlamenti svrstavaju u zločin genocida.

Neki od genocida su Holokaust – nacističko uništenje europskih Židova u Drugom svjetskom ratu, turski genocid nad Armencima koncem 19. i početkom 20. stoljeća, genocid u Srebrenici 1995., genocid Hutua nad Tucijima u Ruandi tijekom 1994. godine. Događaji od prije nekoliko godina u sudanskoj pokrajini Darfur, gdje je arapska vlada vršila sustavne zločine nad afričkim narodima prema izvješćima promatrača imala su obilježja genocida. No, neki i od navedenih genocida i danas izazivaju prijepor. Primjerice američki intelektualac Noam Chomsky niječe da su zločini u Srebrenici dosegli razmjere genocida, a Ankara ni danas ne priznaje genocid nad Armencima.

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pohodio je u ponedjeljak u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu.

U dužem, informativnom i otvorenom razgovoru najviše su se zadržali na aktualnoj situaciji u kojoj žive katolici na području Banjolučke biskupije u oba entiteta, te općenito u BiH. Biskup Komarica je Visokom predstavniku Inzku usmeno i pismeno podastro „ponovljenu molbu za ažuriranje nekih aktualnih problema katoličke populacije“.

Podsjetio je, između ostalog, i na intervencije glede brojnih pitanja Zajednice Udruga prognanih Hrvata sa šireg banjolučkog područja koje su predstavnici Zajednica imali u kancelariji OHR-a u Banjoj Luci sredinom rujna o. g. od koje još uvijek nema obećane im pomoći. Biskup je naveo i više primjera grupa prognanih katolika Hrvata, ne samo s područja njegove biskupije nego i vrhbosanske nadbiskupije, koji su mu se obraćali za materijalnu pomoć u obnavljanju njihovih porušenih kuća i stvaranju radnih mjesta u pokretanju male privrede, prenosi Večernji list

Ponovno je pitao Visokog predstavnika zašto općinske i županijske vlasti uporno ustrajavaju u nepoštivanju pozitivnog Zakona države i u gaženju jednog od temeljnih ljudskih prava, prava na vlastitu bogomolju, župnu crkvu u stoljetnoj župi Drvar? Zašto se uporno prešućuju i ne procesiraju zločini učinjeni nad katoličkim vjerskim službenicima, svećenicima i redovnicama na području njegove biskupije, kao i na stotinama nevino ubijenih i izmasakriranih civila-katolika.

Visoki predstavnik Inzko je pozorno saslušao izlaganje i kritičke primjedbe biskupa Komarice, složivši se da, nažalost, ni domaći političari ni predstavnici međunarodne zajednice ne mare mnogo za obespravljene ljude i ne pružaju prijeko potrebnu pomoć za mnoge prognanike željne održivog povrataka, koji traže pravdu i život dostojan čovjeka i za njih. Izrazio je nadu da će se hrvatski političari konačno više angažirati u pružanju učinkovite pomoći ovdašnjim Hrvatima u duhu preuzetih međudržavnih obveza.

Obećao je biskupu da će njegove molbe ozbiljno razmotriti i potražiti način za pružanje potrebne pomoći brojnim nevoljnicima, koji se obraćaju za pomoć biskupu Komarici i njegovim najbližim suradnicima, a oni im najčešće nemaju čime pomoći, osim da ih saslušaju i pokušaju negdje pronaći barem djelomičnu pomoć i utjehu, javlja TABB.

Biskup Komarica: Katolici u BiH sustavno su izvrgnuti nepravdama i diskriminiranju i to u gotovo svim dijelovima te zemlje u kojima predstavljaju manjinu

 

MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici Federalne uprave policije uhitili su jučer Hamdiju Abdića Tigra, nekadašnjeg zapovjednika vojne policije Armije BiH u Bihaću i najbližeg suradnika generala Atifa Dudakovića, pod sumnjom da je odgovoran za smaknuće generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića u proljeće 1995.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nastanak i ubojstvo generala HVO-a koji je bio i jedan od utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te HDZ-a BiH. Uz Tigra, uhićeni su još pripadnici Armije BiH Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović, a istragu vodi županijsko tužiteljstvo u Bihaću.

Uhićeni su osumnjičeni da su između 8. i 9. ožujka 1995. ubili generala Šantića, a u bijegu su Indian Alibegović i Ramiz Ružnić, piše Večernji list

Pogrešan sud i tužiteljstvo

Obitelj Šantić nebrojeno je puta prosvjedovala i upozoravala na zataškavanje ubojstva, koje je od ratnoga zločina makinacijama dospjelo u područje civilnog ubojstva. Iako je riječ o generalu HVO-a kojeg je u ratnim okolnostima otela Vojna policija Armije BiH, zaključeno je da je riječ o civilnom ubojstvu?! Odvjetnik Josip Muselimović, koji zastupa obitelj Šantić, izjavio je da su za ovaj predmet morale biti nadležne državne institucije.

– Nadležno je županijsko tužiteljstvo u Bihaću, a ja mislim da je nadležnost za ovaj slučaj kao ratni zločin moralo imati Tužiteljstvo BiH – rekao je Muselimović. Upitan što obitelj očekuje, Šantić je objasnio da nakon 22 godine i dalje traže pravdu. – Obitelj očekuje pravednu odluku i uvjerena je da su upravo osumnjičene osobe na čelu s Hamdijom Abdićem Tigrom počinitelji tog kaznenog djela te da postoji previše dokaza u tome pravcu – objasnio je Muselimović.

Za vrijeme prošlogodišnjeg prosvjeda supruga pokojnog generala Jagoda Šantić izrazila je sumnju da će dočekati pravdu kazavši kako je čak i sadašnji proces otišao u krivome smjeru. General Šantić posljednji put viđen je živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu Sedra gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem, kojega obitelj također smatra odgovornim za njegov nestanak.

Lažna obećanja obitelji

Ovaj armijski general bio je u sukobu sa zapovjednikom HVO-a, a prethodno mu je polomio zube. Šantić se u više navrata suprotstavio podčinjavanju. No Dudaković dosad nije obuhvaćen istragom. Obitelj se s gorčinom prisjeća kako je bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Ejup Ganić uputio sućut samo dva dana nakon generalova nestanka.

Ništa nije otkrilo ni mješovito povjerenstvo BiH i RH koje je provodilo istragu. U međuvremenu obitelj je u više navrata dobivala lažna obećanja, izjave, dojave, prekopavala su se groblja, istraživala željeznička postaja u Bihaću u potrazi za posmrtnim ostacima. Zaštićeni svjedok otkrio je i gdje je mučen general Šantić i zakopano tijelo, no bilo je toliko uništeno da se nije moglo utvrditi pripada li njemu čak ni analizom DNK.

Zoran Krešić / Večernji list

Obitelj Šantić zadovoljna uhićenjima za ubojstvo generala, ne i što to nije okarakterizirano kao ratni zločin

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari