Pratite nas

Satira

Što je toliko magično u rijeci Savi?

Objavljeno

na

Meni logika “ljevičara” u Hrvatskoj definitivno nije jasna, pa bih molio da mi to netko pojasni. Isto tako, nisu mi jasne magične moći rijeke Save. Imate narod koji se zove Srbi. Tih Srba ima u Hrvatskoj BiH i Srbiji (ima ih i drugdje ali oni za moje nerazumjevanje “ljevičara” u Hrvatskoj nisu bitni).

Pa su tako Srbi u Hrvatskoj tretirani kao suho zlato, “dragocjena nacionalna manjina koja je bogatstvo a ne teret”, prema njima treba vršiti, kaže Vesna Pusić “pozitivnu diskriminaciju” (čitaj: dati im veća prava nego ostalima/ staviti ih u privilegirani položaj). Nekakvo balavo mule vrlo malog ili nimalog mozga objavi neku fotomontažu na facebooku, Srbi u Hrvatskoj se osjete ugroženima (gdje li sam ovo već čuo), to se hapsi, to se stavljaju lisice na ruke, to se promptno na sud gonja. Ne diraj se u suho zlato, najvrjedniju nacionalnu manjinu, njih možeš samo pozitivno, ne i negativno diskriminirati. Par dana kasnije glasilo Srba u Hrvatskoj objavi sličnu, u suštini istu ne fotomontažu već karikaturu, i sad odjednom držanje odrubljene glave i nije toliko strašno. A balavo mule se seciralo sve dotle da se analizirao zašto pojam ´srbići´ stoji u polunavodnicima uz pobjedonosni zaključak kako polunavodnici znače da on nije iskren kad kaže da ima prijatelja Srba. Ukratko, “ljevičari” u Hrvatskoj drže Srbe u Hrvatskoj na panteonu nedodirljivosti.

Međutim, čim se prijeđe rijeka Sava, taj isti narod, koji se zove Srbi, odjednom postaju lučonoše lucifera, genocidni, najgori, prema njima je poželjna isključivo negativna diskriminacija i to od istih onih koji prema tim istim Srbima, samo s ove strane Save zagovaraju isključivo pozitivnu diskriminaciju.

Što je toliko magično u toj rijeci Savi?

Na pamet mi pada samo jedna misao: njihov najdraži bravar davno je rekao: “Prije će Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati imati svoju državu, vojsku i valutu.” I ja sad gledam, ja sam iz Zadra. Živim u državi koja se zove Republika Hrvatska. Hrvatska vojska mi je tu na Zemuniku, ja da sad sjednem u auto za pet minuta sam gore. Maloprije sam u kafiću popio kavu i platio račun u hrvatskim kunama. Vjerujte mi, na sve ovo bih se dao zakleti.

E sad, budući da definicija boga kod “ljevičara” u Hrvatskoj glasi “bravar a ne tesar” a božanska se ne preispituje, logika nalaže da je po njima Sava potekla uzvodno. I sad ja ne razumijem zašto oni ne naprave reverse angle u tretmanu Srba, pa malo više vole Srbe u BiH a malo manje Srbe u Hrvatskoj?

S druge strane “desničari” u Hrvatskoj su bar manje licemjerni (uz to što su manje inteligentni). Oni mrze sve Srbe i njima Sava, a još manje Drina tu ne igra nikakvu ulogu. Oni jednostavno mrze Srbe i mrzit će ih, i to sve do zadnjeg Hrvata u BiH.

Vi jučer gledate Bujanca a danas u Novom listu čitate Zdenka Duku i tu razlike u stavu u odnosu prema BiH nema. Ne postoji.

Vratimo se mi na “ljevičare” u Hrvatskoj. Njima ne samo Srbi, nego i Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH nisu isti narod. Hrvati u Hrvatskoj još nekako ajde, ali Hrvati u BiH, e pa ti su još veće zlo od Srba u BiH, tako mi alaha, druga tita, Izetbegovića i Komšića. Internetski trolovi i botovi tih “ljevičara” u Hrvatskoj njih i ne smatraju i ne zovu Hrvatima. Zovu ih – Bosanci, pa čak i onda kad su Hercegovci. Štoviše, ako su Hercegovci, tim prije ih zovu Bosancima, tako mi Ive Banca i “podjele Bosne”. I svaki put kad Nino Raspudić napiše u Večernjem ili to kaže u Petom danu “Kad se krene iz Sarajeva i prođe Ivan-sedlo to više nije Bosna to je Hercegovina”, trolovi i botovi “ljevičara” u Hrvatskoj osjete da njega kao Hercegovca smeta kad ga zovu Bosancem, i onda još jače Hercegovce počnu zvati Bosancima.

Dakle, po “ljevičarima” u Hrvatskoj, Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH nisu isto, to nije isti narod. Nama je glavni grad Zagreb a oni nek svoja prava traže u Sarajevu. I nek ne pomišljaju ni na kakvu Herceg-Bosnu jer “ljevičari” u Hrvatskoj žele “konstitutivnost Hrvata u BiH na području cijele Bosne”, tako mi Stipe Mesića i dvostruke pobjede u drugom svjetskom ratu, tako mi cjelovite, jedinstvene i graDŽanske Bosne (naime oni BiH zovu “Bosna”).

Međutim, tu postoji nešto što se zove HDZ. E kad se spomenu ta tri slova zaboravi Savu, zaboravi granicu između Hrvatske i BiH, jer “ljevičari” u Hrvatskoj, a kojima se apsolutno pridružuju i oni “desničari” kakve američka obavještajna služba CIA u svojim dokumentima označava akronimom “UI” (useful idiots) tvrde da je to jedna te ista stranka. I cijela ona priča o “jedinstvenoj, cjelovitoj bla bla, traženju prava u Sarajevu a ne u Zagrebu bla bla” odjednom pada u vodu. Nedavno je Zlatko Hasanbegović optužio HSS BiH da se zalaže za treći entitet. Njegovi apologetu tu verbalnu eskapadu pokušali su objasniti na način da on time ukazuje na licemjernost bratstvo-jedinstvenog ljubitelja audio-tehnike Kreše Beljaka. Jer je on kao, protiv trećeg entiteta. Zar Zlatko Hasanbegović, taj vrli mesija, pardon muhamed, “desničara” u Hrvatskoj o tom suštinskom pitanju ima isti stav kao i “ljevičari” u Hrvatskoj? Zlatko i “desničari” u Hrvatskoj ratuju po gotovo svom ideološkim pitanjima protiv “ljevičara” u Hrvatskoj, pogotovo spram odnosa prema Srbima u Hrvatskoj ali čim se prijeđe magična Sava sve ideološke razmirice i prijepori nestaju poput rose na kasnojutarnjem suncu.

Možda bi bilo dobro da mi svi koji živimo u Hrvatskoj preselimo preko Save i Dinare u BiH pa ćemo živjeti u miru i slozi, svi ćemo isto misliti kao u Gornjoj Koreji, a ovi iz BiH nek presele u Hrvatsku, pa će se lijepo Hrvati i Srbi mrziti a Muslimani će postati najveći desničari i tu se neće promjeniti ništa. Ali, ne može se to izveti, Ante mi Jelaske, jer većeg grijeha od “humanog preseljenja” vam ne postoji.

Inače, HDZ se na engleskom zove Croatian Democratic Union, skraćeno CDU. Slijedom toga, njemački CDU, Angele mi Merkel je ista stranka kao HDZ BiH, koji je isti kao i hrvatski HDZ. Što ćemo mi tu sad picajzliti, sve je to isto. Uostalom, svi su oni dio EPP (to nije akronim za reklamu odnosno za ekonomski program nego za European People Party ili po naški Europsku Pučku Stranku). Pa recimo “desničari” u Hrvatskoj kažu da je Plenković marioneta Aleksandra Vučića jer su dio iste grupacije EPP-a. U EPP je inače i mađarski Fidesz Viktora Orbana, ali “desničari” u Hrvatskoj ne kažu da je Plenković marioneta Orbana. Jer oni ipak nisu toliko licemjerni kao “ljevičari” u Hrvatskoj čiji vođa, izvjesni Bernardić (inače momak koji već na prvi pogled odaje dojam vrlo inteligentnog i sposobnog političara i to u tolikoj mjeri da ga je stranka doktora Pernara uspjela stići i prestići po rejtingu) jučer na tiskovnoj optuži Plenkovića da je marioneta Orbana (spominjuć-buncajuć o rafineriji u Sisku, ali ajde, tu je bar pravi ljevičar jer pravi ljevičar koji drži do sebe nikad ne bi dopustio da se ugasi pogon koji osim milijardi gubitaka malo što proizvodi).

Izrael i Saudijska Arabija su saveznici, ako ne otvoreno, a ono bar ispod žita. To je zato jer je općepoznato kako se Izraelci i Arapi vole. To nikako nije interesni savez zbog zajedničke prijetnje i zajedničkog neprijatelja, poput onog kakvog bi u BiH uz viku i ciku protivljenja i “ljevice” i “desnice” u Hrvatskoj htjeli sklopiti Čović i Dodik u BiH. Ne zato jer imaju zajedničku prijetnju i zajedničkog neprijatelja nego zato jer se Srbi i Hrvati tradicionalno vole jednako, možda čak i više nego Izraelci i Arapi. Kreše mi Beljaka i živjelog jedinstva i bratstva Hrvata i Srba, Izraelaca i Arapa.
Inače, Palestinci su Suniti. A Iranci su Šijiti. A Saudijci su isto Suniti. Pa vam Iranci, Jasera mi Arafata, Gamala Abdela Nasera, Druga Tite i svih nesvrstanih, “štite” Palestince od Izraelaca jer je znano da Šijiti obožavaju Sunite. A Saudijci su, ako ne u otvorenoj a ono u prikrivenoj koaliciji s Izraelcima zato jer je poznato da Suniti mrze Sunite, uh uh uh, čekaj stani malo, nešto mi ne štima, ali tako mi i treba, tko mi je kriv kad idem rezonom “ljevičara u Hrvatskoj” (ne i hrvatskih ljevičara” i UI “desničara” u Hrvatskoj (ne i hrvatskih desničara) pa mi se ona poanta kojom sam htio završiti ovo današnje razglabanje izgubila negdje u šumetini tih “ljevičarsko-desničarskog” besmislenosti.

(Ovaj tekst vi shvatite kako želite, ali moja namjera nije bila napisati potpuno ozbiljan tekst, recimo da bih ovo nazvao satirom u pokušaju)

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Jedva čekam da SDP dođe na vlast pa da više ne bude korupcije, ustaša i nasilja

Objavljeno

na

Objavio

Otkad su nam drugovi Zoki i Ivo sišli s Markovog trga i Pantovčaka, sve krenulo naopako. Korupcija i kriminal zavladali do neslućenih razmjera, investicije i izvoz pali, uvoz i kamate porasli, globalno zatopljenje eskaliralo, nakotilo se ustaša, rasista, fašista, nacista, homofoba, ksenofoba, talibana i hadezeovaca, zavladalo nasilje na svakom koraku…ne smiješ na ulicu ni danju, kamo li noću.

Prije si mog’o (dok su Ivo i Zoki vladali) ispružit’ se kol’ko si dug i širok i leć’ u bilo kojem kvartu Zagreba nasred ulice – od Žitnjaka i Pešćenice preko Dubrave i Dugava do Črnomerca i Jankomira i prenoćit’ pod otvorenim nebom, da ti dlaka s glave ne fali! A sad!? Probaj sad!

Dotjerali smo dotle da nam mora gospodična Jelena Veljača drito iz Beograda grada dolaziti kako bi sanirala stanje i natrljala nos premijeru i predsjednici vezano za nasilje što ga očito producira (a tko drugi) nego HDZ i ova filoustaška, desničarska vlast. Ženska ostavlja svoje obveze, žrtvuje se, grebe i bori se iz petnih žila (ne predsjednica, nego gospodična Veljača, naravno), sva se sasušila od svakodnevnih napora, takoreći dehidrirala (vidite li čemu sliči), trči kao sumanuta između snimanja dvije epizode “Pogrešnog čoveka” i zadnjim atomima snage se penje na Gornji Grad, pa na Pantovčak, ali upravo na vrijeme da postroji Plenkovića i Grabarku i održi im predavanje, onako s visoka i strogo, a kako i ne bi kad se s njima drugačije ne može!? I ne poduzimaju brate mili (ni izbliza) sve što treba kako bi obuzdali hadezeovsko i desničarsko nasilje!? Život joj prolazi (gospodični Veljači) u krvi, znoju i suzama (što reče Churchill), u raskoraku, u grozničavoj utrci s vremenom i prostorom, na relaciji Beograd – Zagreb, jedva stigne iz aviona u avion uskočit’. A mora, što će!? Od nje sve ovisi! Tko će ako ona neće!? Ovi dudeki – zagrepčanci nisu ni za što! Bulje k’o telci, a oko njih nasilje! Nasilje se zgusnulo, možeš ga nožem rezati, a oni ništa!? Nitko prstom da mrdne dok gospodična Veljača ne bane na vrata … onda se tek malo trgnu (i počnu nekaj delati).

Zagreb je neuralgična točka regije po pitanju nasilja i na njega gospodična Veljača mora obratiti posebnu pozornost, za razliku od srbijanskog glavnog grada gdje ona unatrag nekoliko mjeseci živi. Tamo vlada idila, mir Božji, raj na Zemlji, nasilja nigdje na pomolu, naprosto dosadno čovjeku kad izađe od Karaburme do Kalemegdana, na Terazije ili u Knez Mihajlovu pa prošeće do zgrade RTS-a…samo čuješ kako ptičice cvrkuću s drveća (tamo ih ima i zimi) i laganu Cecinu ariju što milozvučno odzvanja iz obližnje birtije: “Kuuuukavicaaaaaaaa, nisam znala da si takva kuuuuukavicaaaaaaaaaaaa…” Nego! A što ste mislili!? Tamo su u Beogradu (bre) muškići manji od makovog zrna, sve kukavica do kukavice, nije to Arkanova udovica džaba ispevala… Pesma je to iz života, autobiografska.

Istina, roknu ti muški ponekad jedan drugoga iz vatrenog oružja (u prosjeku svakih 5-6 sati, vikendom malo češće) nasred ulice, ali žene nitko ne dira! Tu su kao pamuk. Džentlmeni i pol! Ma nema lafova do Srba – pa još ako su Beograđani (bre). Nije gospodična Veljača naivna, zato je i otišla u tu oazu mira i spokoja na Balkanu.

A ovdje kod nas, uh…ništa ne valja! Nema glupljih stvorova na svijetu od Hrvata. Ne znaju ni vlast izabrat’!

Da su ostali Zoki i društvo i da smotani Karamarko nije dovuk’o onog još smotanijeg Oreškovića (koji ni hrvatski nije znao, a kamo li što drugo) 2016. za premijera, gdje bi nam kraj bio! Porasle bi plaće i mirovine, ljudi ne bi više odseljavali iz Hrvatske nego u nju doseljavali (pogotovu ovi iz Sirije, Iraka, Pakistana i Afganistana), Hrvati bi mogli nesmetano i neograničeno skupljati plastičnu ambalažu (čak i onu od mlijeka i jogurta), korupcije ne bi bilo svijećom da je tražiš, ustaša isto tako, zaboravili bi što znači lopovluk, kriminal, nasilje.

Nasilje!? Ma kakvo nasilje! To bi se u korijenu sasijecalo! Ne bi morala gospođica Veljača prekidati snimanje svoje sapunjare i tutnjati svako malo u ZG, nego bi se fino mogla koncentrirati i svu svoju (ne malu!) umjetničku darovitost (takoreći genijalnost!) i energiju usmjeriti stopostotno na “Pogrešnog čoveka” (ne bi li i njega dotjerala na pravu mjeru – da bude ispravan, a ne “pogrešan”).

Sve što bi trebalo rasti, raslo bi, ono što bi moralo padati, padalo bi. Ostalo bi stajalo. Na mjestu. Tamo gdje treba. Samo od sebe. Što reče Zoki jednom prigodom dok je bio premijer (u trenucima filozofskog nadahnuća): “Čak i ako ništa ne radimo, nešto će se dogoditi”. Lukavo, zar ne? Demosten? Ciceron? Goethe? Balzac? Ma hajte, molim vas, to su sitne ribe za Zokija! Kad taj dečec, rođeni zagrepčanec, fakin odvali, to je to!

Još nije sve izgubljeno. Kako stvari stoje, Zoki bi mogao zasjesti u ovaj naš (i svoj) Airbus (A 380) i kroz hrvatsku maglu nas konačno provozati do sretnije i svjetlije budućnosti (to nam je obećao još 2011-e kao mandatar Vlade, sjećate se?), samo ga najprije moramo izabrati za prezidenta. I uključiti mu za svaki slučaj autopilota (ipak, zbog magle – hrvatska magla zna biti nezgodna kad se spusti).

Što ne bi on zasjeo na Pantovčak? Što fali Zokiju? Mudar, promišljen, konzistentan, elokventan, ima dobre Ray Ban cvikere, onako, faca je (pogotovu izdaleka – malo čak na Rogera Moore-a iz mlađih dana vuče), zna rješavati probleme (dokaz’o čovjek kad mu je u stanu pukla vodovodna cijev – sjećate se te dramatične epizode koju je prezentirao javno i pred kamerama ljudima koji su izgubili svoje kuće u vrijeme velikih poplava prije pad godina na brodsko-posavskom području), uz sve to je onako, fajter, opušten tip, je.. mu se za sve, tu i tamo napravi doduše poneki gaf (ćopi vladin avion pa malo na Krk do nove ženske), ili ode kod branitelja pa glumi “ustašu”, ali, ne treba mu uzeti za zlo. Nećemo sad Zokiju dlaku u jajetu tražiti, a Sanadera još nismo ni osudili kako treba. Važno je da nas svojim Airbasom (A 380) iz magle izveze, a kako ćemo aterirati, o tom potom…

Što se premijera tiče, što bi falilo da na to mjesto postavimo mlađahnog i nadobudnog Beru? Ionako će uskoro ostati bez stranke, pa nek čova riješi egzistenciju barem na 4 godine, je l’ tako? Ako ništa drugo, bit će veselo, jer Bero se u ekonomiju i sustav državne uprave razumije “k’o Mara u onu stvar” (što kažu Slavonci). Ali, sve će on to kompenzirati svojom “antifašističkom” borbom koju vodi u svako vrijeme, na svakom koraku i svakom mjestu, neprekidno i neumorno, 25 sati na dan. Njemu se ni jedan ustaša provući ne može a da ga on ne skuži i ne raskrinka! Boško Buha mu nije ravan.

Pa još ako ova dvojica barem u prvih nekoliko mjeseci (dok se vlast ne konsolidira) kao specijalnu savjetnicu za suzbijanje nasilja angažiraju pravu gospodičnu iz “Pogrešnog čoveka” (već više puta spomenutu miss Jelenu Veljaču), samo nebo im je granica!

Hrvati će poželjet nasilja, al’ nasilja nigdje biti neće!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Napomena: tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Program ‘RIJEKA EPK 2020’ – neuvrjedljiva smiješnica

Objavljeno

na

Objavio

Glavne uloge (oskarovskog tipa):
VOJKO OBERSNEL, gradonačelnik dva desetljeća
EMINA VIŠNIĆ, direktorka „EPK2020“
MAŠKARUNAC, izmišljeni pjevostroj

Sporedne uloge (lokalnog tipa):
MI SVI SAMI PROTIV NJIH

Prolog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Selo moje malo nekoć bilo je grad,
zatim sve je stalo kad stigao je gad
Ne, to guja nije, nego bolest neka,
idite što prije, grad je prepun dreka

Što će ti kultura, kome više treba,
odzvanja već ura, čuje se do neba
Plačpičke se ljute, prepune su muke
za babine skute vješaju se ruke

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

Prva slika

VOJKO: Lijepo je danas vrijeme u Rijeci. Toga nema nigdje, ha?
EMINA: Šefe, a gdje nam je Šarar?
VOJKO: Na godišnjem. Što će vam on?
EMINA: Pa on je nekakav muzičar, htjela sam da vidim tko sve u gradu nešto svira, da ih organiziramo za nešto.
VOJKO: Ima ih puno. Ne treba tu Šarar, sve mogu i ja organizirati. Par telefonskih poziva i svi će pohrliti ovamo.
EMINA: Okej.
VOJKO: Ali što je previše, previše je. Najbolje da pričekamo Šarara, pa neka on izabere od svega po malo.
EMINA: To bi bilo najbolje. Izdogovarat ćemo se.

Druga slika

EMINA: Da idemo na stadion?
VOJKO: Što ćemo na stadionu? Pa nema danas utakmice…
EMINA: Ma nešto mi je palo na pamet i htjela bi čuti mišljenje od Miškovića.
VOJKO: Mišković je otišao poslom u Afriku.
EMINA: Ma htjela sam da mu predložim da organiziramo festival nogometnih pjesama.
VOJKO: Odlična ideja!
EMINA: Sviđa vam se? Kada dođe Mišković, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: To će privući svu riječku omladinu. Neka se pjeva!

Treća slika

EMINA: Zašto idemo pokrajnjom ulicom?
VOJKO: Ma da me tamo ne vide oni blesavi književnici, stalno traže novaca.
EMINA: Pa je li bar pišu nešto ti književnici?
VOJKO: Ma pišu, pišu, ali ništa to ne valja, sve su to obična piskarala.
EMINA: Da znate da imate pravo, i mene ponekad nekakvi književnici toliko živciraju da sam odavno prestala čitati.
VOJKO: Morat ćemo i njih nekako izorganizirati samo da ne plaču i kukaju.
EMINA: Neka Šarar nešto od toga izabere, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Tako je, slažem se, neka Šarar odluči koliko će im dati za par knjiga.

Četvrta slika

EMINA: Evo onoga glumca! Ej, glumac!
VOJKO: Ma pustite ga, dosadan je. Nemamo vremena za njega.
EMINA: Pozdrav, glumac. Izvini, žurimo, nemamo vremena.
VOJKO: Jeste vidjeli kako je zinuo. Još ga nisam vidio da šuti, stalno blebeće i filozofira.
EMINA: Da, i mene ponekad živciraju te glumice i glumci.
VOJKO: A moramo im dati, moramo ih hraniti.
EMINA: Treba vidjeti što ćemo s njima, što s tim kazalištem. Izdogovarat ćemo se
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Peta slika

EMINA: Šefe, oni dečki slikaju „Galeba“.
VOJKO: Ma neka ih, neka slikaju. Eto vidite koliko nam vrijedi taj brod, nismo ga niti uredili, a već je prava atrakcija. Odlično…
EMINA: Ovi se nešto smiju.
VOJKO: Ma neka ih, neka se samo smiju, majmuni jedni.
EMINA: Idu prema nama i smiju se. Hoće i nas da slikaju!
VOJKO: Prisjest će im smijeh…
EMINA: Čekajmo da vidimo što hoće, izdogovarat ćemo se, ako…
VOJKO: Ma nema s ovima izdogovaranja, sjedajte u auto i bježimo.

Šesta slika

EMINA: Ima li u ovome gradu slikara, kipara ili tako nešto?
VOJKO: Ima ih kao… A što će vam oni?
EMINA: Pa da ih organiziramo da slikaju i kipare po gradu.
VOJKO: Ma nemojte na to računati, tražit će novaca. Ako bude nešto viška nakon rebalansa proračuna, možemo dati za dvojicu trojicu, ostali neka se snađu.
EMINA: Mogu ja da dovedem jednog kipara. Pa ne mora da je Riječanin, može biti bilo tko.
VOJKO: Nije to loša ideja za „grad različitosti“.
EMINA: Baš mi je drago da vam se sviđa. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Sviđa mi se kako radite. To i očekujem od vas, naravno.

Sedma slika

EMINA: Ma vidi ovo – Lori! Znate, šefe, od jedne moje prijateljice ćerka zove se Lori. Baš mi se sviđa ime Lori.
VOJKO: A, tu je udruga LORI.
EMINA: Udruga? A čime se ta udruga LORI bavi?
VOJKO: Udruga LORI okuplja sve žene koje nisu udate, a bave se istospolnom politikom. Pristojne žene i djevojke…
EMINA: Hoćemo li i udrugu LORI angažirati u našem epeka-projektu?
VOJKO: Pozvat ćemo sve članice udruge LORI jedan dan u moj ured pa ćemo vidjeti.
EMINA: Izdogovarat ćemo se sa udrugom LORI.
VOJKO: Hoćemo.

Osma slika

EMINA: Jao frizure, šefe!
VOJKO: A što je s mojom frizurom?
EMINA: Ma ne vašom, nego onaj čovjek koji brzo hoda.
VOJKO: A taj! Pustite tog luđaka i pokvarenjaka, stalno nešto piskara o meni, pokušava biti smiješan i duhovit.
EMINA: A kako se zove?
VOJKO: Siniša Posarić.
EMINA: Čula sam nešto o njemu a sad ga vidim. Pa dobro, ako piše o vama možemo ga pozvati i uvjeriti ga da prestane pisati o vama. Izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Ne ćemo!

Deveta slika

EMINA: Jel se baš mora ići u crkvu, šefe. Ja baš nisam za suradnju s njima.
VOJKO: Bilo bi dobro da vas naši dragi franjevci upoznaju.
EMINA: Dragi franjevci?
VOJKO: Jesu. Već godinama, desetljećima lijepo surađujemo na obostrano zadovoljstvo. Skoro bih mogao reći da su mi ovi na Trsatu najbolji vanjski suradnici.
EMINA: Znači to je to; „grad različitosti“ i „grad koji teče“. Mogli bismo organizirati festival franjevačkih pjesama odmah nakon festivala nogometnih pjesama.
VOJKO: Na to svakako računam, ali njima ne ćemo dati novaca, jer oni imaju dovoljno, pa neka organiziraju svoj festival.
EMINA: Hajde dobro, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Hoćemo.

Deseta slika

EMINA: Šefe, rekli ste da vam iskreno kažem sve što mi je na pameti.
VOJKO: Samo slobodno recite što vam je na pameti.
EMINA: Na pameti mi je da bih mogla dobiti povišicu.
VOJKO: Ma može povišica. I meni je to neki dan bilo na pameti.
EMINA: Dobro ste primijetili da je moj posao stresan, puno tu treba raditi, zar ne.
VOJKO: Da, da, treba puno raditi, bez rada ništa, a vi ste se, draga moja Emina, baš pošteno naradili.
EMINA: A ima još mnogo toga za uraditi, izdogovarat ćemo se.
VOJKO: Slažem se, izdogovarat ćemo se.

Epilog

MAŠKARUNAC (tambura na tamburu i pjeva):

Kad se vraćah sinoć iz usnula grada,
mrkla je pala noć, naiđoh na gada
Zmija cestom plazi, gipkoga je kreta,
da je tko ne zgazi, bilo bi je šteta

Nije kriva zmija, jer krivo je more
istina je živa, strepit ću do zore
Sablastna sonata u luci riječkoj,
brodinu iz rata slavi riječki SKOJ

E-pe-ka, E-pe-ka! – čuju se već glasi;
kakva je to dreka, daj nas, Bože, spasi
tko zna što nas čeka, nitko ništa ne zna
– I teče rijeka… kuš, nado bezvezna!

– točka na i –

Siniša Posarić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari