Pratite nas

Satira

Što je toliko magično u rijeci Savi?

Objavljeno

na

Meni logika “ljevičara” u Hrvatskoj definitivno nije jasna, pa bih molio da mi to netko pojasni. Isto tako, nisu mi jasne magične moći rijeke Save. Imate narod koji se zove Srbi. Tih Srba ima u Hrvatskoj BiH i Srbiji (ima ih i drugdje ali oni za moje nerazumjevanje “ljevičara” u Hrvatskoj nisu bitni).

Pa su tako Srbi u Hrvatskoj tretirani kao suho zlato, “dragocjena nacionalna manjina koja je bogatstvo a ne teret”, prema njima treba vršiti, kaže Vesna Pusić “pozitivnu diskriminaciju” (čitaj: dati im veća prava nego ostalima/ staviti ih u privilegirani položaj). Nekakvo balavo mule vrlo malog ili nimalog mozga objavi neku fotomontažu na facebooku, Srbi u Hrvatskoj se osjete ugroženima (gdje li sam ovo već čuo), to se hapsi, to se stavljaju lisice na ruke, to se promptno na sud gonja. Ne diraj se u suho zlato, najvrjedniju nacionalnu manjinu, njih možeš samo pozitivno, ne i negativno diskriminirati. Par dana kasnije glasilo Srba u Hrvatskoj objavi sličnu, u suštini istu ne fotomontažu već karikaturu, i sad odjednom držanje odrubljene glave i nije toliko strašno. A balavo mule se seciralo sve dotle da se analizirao zašto pojam ´srbići´ stoji u polunavodnicima uz pobjedonosni zaključak kako polunavodnici znače da on nije iskren kad kaže da ima prijatelja Srba. Ukratko, “ljevičari” u Hrvatskoj drže Srbe u Hrvatskoj na panteonu nedodirljivosti.

Međutim, čim se prijeđe rijeka Sava, taj isti narod, koji se zove Srbi, odjednom postaju lučonoše lucifera, genocidni, najgori, prema njima je poželjna isključivo negativna diskriminacija i to od istih onih koji prema tim istim Srbima, samo s ove strane Save zagovaraju isključivo pozitivnu diskriminaciju.

Što je toliko magično u toj rijeci Savi?

Na pamet mi pada samo jedna misao: njihov najdraži bravar davno je rekao: “Prije će Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati imati svoju državu, vojsku i valutu.” I ja sad gledam, ja sam iz Zadra. Živim u državi koja se zove Republika Hrvatska. Hrvatska vojska mi je tu na Zemuniku, ja da sad sjednem u auto za pet minuta sam gore. Maloprije sam u kafiću popio kavu i platio račun u hrvatskim kunama. Vjerujte mi, na sve ovo bih se dao zakleti.

E sad, budući da definicija boga kod “ljevičara” u Hrvatskoj glasi “bravar a ne tesar” a božanska se ne preispituje, logika nalaže da je po njima Sava potekla uzvodno. I sad ja ne razumijem zašto oni ne naprave reverse angle u tretmanu Srba, pa malo više vole Srbe u BiH a malo manje Srbe u Hrvatskoj?

S druge strane “desničari” u Hrvatskoj su bar manje licemjerni (uz to što su manje inteligentni). Oni mrze sve Srbe i njima Sava, a još manje Drina tu ne igra nikakvu ulogu. Oni jednostavno mrze Srbe i mrzit će ih, i to sve do zadnjeg Hrvata u BiH.

Vi jučer gledate Bujanca a danas u Novom listu čitate Zdenka Duku i tu razlike u stavu u odnosu prema BiH nema. Ne postoji.

Vratimo se mi na “ljevičare” u Hrvatskoj. Njima ne samo Srbi, nego i Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH nisu isti narod. Hrvati u Hrvatskoj još nekako ajde, ali Hrvati u BiH, e pa ti su još veće zlo od Srba u BiH, tako mi alaha, druga tita, Izetbegovića i Komšića. Internetski trolovi i botovi tih “ljevičara” u Hrvatskoj njih i ne smatraju i ne zovu Hrvatima. Zovu ih – Bosanci, pa čak i onda kad su Hercegovci. Štoviše, ako su Hercegovci, tim prije ih zovu Bosancima, tako mi Ive Banca i “podjele Bosne”. I svaki put kad Nino Raspudić napiše u Večernjem ili to kaže u Petom danu “Kad se krene iz Sarajeva i prođe Ivan-sedlo to više nije Bosna to je Hercegovina”, trolovi i botovi “ljevičara” u Hrvatskoj osjete da njega kao Hercegovca smeta kad ga zovu Bosancem, i onda još jače Hercegovce počnu zvati Bosancima.

Dakle, po “ljevičarima” u Hrvatskoj, Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati u BiH nisu isto, to nije isti narod. Nama je glavni grad Zagreb a oni nek svoja prava traže u Sarajevu. I nek ne pomišljaju ni na kakvu Herceg-Bosnu jer “ljevičari” u Hrvatskoj žele “konstitutivnost Hrvata u BiH na području cijele Bosne”, tako mi Stipe Mesića i dvostruke pobjede u drugom svjetskom ratu, tako mi cjelovite, jedinstvene i graDŽanske Bosne (naime oni BiH zovu “Bosna”).

Međutim, tu postoji nešto što se zove HDZ. E kad se spomenu ta tri slova zaboravi Savu, zaboravi granicu između Hrvatske i BiH, jer “ljevičari” u Hrvatskoj, a kojima se apsolutno pridružuju i oni “desničari” kakve američka obavještajna služba CIA u svojim dokumentima označava akronimom “UI” (useful idiots) tvrde da je to jedna te ista stranka. I cijela ona priča o “jedinstvenoj, cjelovitoj bla bla, traženju prava u Sarajevu a ne u Zagrebu bla bla” odjednom pada u vodu. Nedavno je Zlatko Hasanbegović optužio HSS BiH da se zalaže za treći entitet. Njegovi apologetu tu verbalnu eskapadu pokušali su objasniti na način da on time ukazuje na licemjernost bratstvo-jedinstvenog ljubitelja audio-tehnike Kreše Beljaka. Jer je on kao, protiv trećeg entiteta. Zar Zlatko Hasanbegović, taj vrli mesija, pardon muhamed, “desničara” u Hrvatskoj o tom suštinskom pitanju ima isti stav kao i “ljevičari” u Hrvatskoj? Zlatko i “desničari” u Hrvatskoj ratuju po gotovo svom ideološkim pitanjima protiv “ljevičara” u Hrvatskoj, pogotovo spram odnosa prema Srbima u Hrvatskoj ali čim se prijeđe magična Sava sve ideološke razmirice i prijepori nestaju poput rose na kasnojutarnjem suncu.

Možda bi bilo dobro da mi svi koji živimo u Hrvatskoj preselimo preko Save i Dinare u BiH pa ćemo živjeti u miru i slozi, svi ćemo isto misliti kao u Gornjoj Koreji, a ovi iz BiH nek presele u Hrvatsku, pa će se lijepo Hrvati i Srbi mrziti a Muslimani će postati najveći desničari i tu se neće promjeniti ništa. Ali, ne može se to izveti, Ante mi Jelaske, jer većeg grijeha od “humanog preseljenja” vam ne postoji.

Inače, HDZ se na engleskom zove Croatian Democratic Union, skraćeno CDU. Slijedom toga, njemački CDU, Angele mi Merkel je ista stranka kao HDZ BiH, koji je isti kao i hrvatski HDZ. Što ćemo mi tu sad picajzliti, sve je to isto. Uostalom, svi su oni dio EPP (to nije akronim za reklamu odnosno za ekonomski program nego za European People Party ili po naški Europsku Pučku Stranku). Pa recimo “desničari” u Hrvatskoj kažu da je Plenković marioneta Aleksandra Vučića jer su dio iste grupacije EPP-a. U EPP je inače i mađarski Fidesz Viktora Orbana, ali “desničari” u Hrvatskoj ne kažu da je Plenković marioneta Orbana. Jer oni ipak nisu toliko licemjerni kao “ljevičari” u Hrvatskoj čiji vođa, izvjesni Bernardić (inače momak koji već na prvi pogled odaje dojam vrlo inteligentnog i sposobnog političara i to u tolikoj mjeri da ga je stranka doktora Pernara uspjela stići i prestići po rejtingu) jučer na tiskovnoj optuži Plenkovića da je marioneta Orbana (spominjuć-buncajuć o rafineriji u Sisku, ali ajde, tu je bar pravi ljevičar jer pravi ljevičar koji drži do sebe nikad ne bi dopustio da se ugasi pogon koji osim milijardi gubitaka malo što proizvodi).

Izrael i Saudijska Arabija su saveznici, ako ne otvoreno, a ono bar ispod žita. To je zato jer je općepoznato kako se Izraelci i Arapi vole. To nikako nije interesni savez zbog zajedničke prijetnje i zajedničkog neprijatelja, poput onog kakvog bi u BiH uz viku i ciku protivljenja i “ljevice” i “desnice” u Hrvatskoj htjeli sklopiti Čović i Dodik u BiH. Ne zato jer imaju zajedničku prijetnju i zajedničkog neprijatelja nego zato jer se Srbi i Hrvati tradicionalno vole jednako, možda čak i više nego Izraelci i Arapi. Kreše mi Beljaka i živjelog jedinstva i bratstva Hrvata i Srba, Izraelaca i Arapa.
Inače, Palestinci su Suniti. A Iranci su Šijiti. A Saudijci su isto Suniti. Pa vam Iranci, Jasera mi Arafata, Gamala Abdela Nasera, Druga Tite i svih nesvrstanih, “štite” Palestince od Izraelaca jer je znano da Šijiti obožavaju Sunite. A Saudijci su, ako ne u otvorenoj a ono u prikrivenoj koaliciji s Izraelcima zato jer je poznato da Suniti mrze Sunite, uh uh uh, čekaj stani malo, nešto mi ne štima, ali tako mi i treba, tko mi je kriv kad idem rezonom “ljevičara u Hrvatskoj” (ne i hrvatskih ljevičara” i UI “desničara” u Hrvatskoj (ne i hrvatskih desničara) pa mi se ona poanta kojom sam htio završiti ovo današnje razglabanje izgubila negdje u šumetini tih “ljevičarsko-desničarskog” besmislenosti.

(Ovaj tekst vi shvatite kako želite, ali moja namjera nije bila napisati potpuno ozbiljan tekst, recimo da bih ovo nazvao satirom u pokušaju)

Predrag Nebihi

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Satira

Doktor Škoro i MOST u borbi protiv covida-20

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/

Napokon se i to dogodilo. Prodavši vrhunsku fintu, hineći za kampanje razmirice, dinamični duo „Domovinski pokret Miroslava Škore – MOST“ hametice je na izborima razvalio duopol „HDZ-SDP“ i suvereno zasjeo na obje strane Markova trga. Anketne agencije su predriblane i posramljene, janjci oglodani do zadnje koščice, a stradao je i poneki vol. Istina, dosad vodećim strankama HDZ-u i SDP-u, sada potučenima do nogu, preostalo je po nekih 10-15 mjesta u Saboru, čisto da se nađu za uzorak prilikom posjeta školskih ekskurzija, pa neka djeca vide u što će se izroditi budu li nevaljala. Uz to, prema novome poslovniku propisano je kako svaki zastupnik ima na raspolaganju 6 minuta za obraćanje, pri čemu su zastupnici HDZ-a i SDP-a obvezani prvih 5 minuta posvetiti isprici za sve zlo koje su te partije dosad nanijele Hrvatskoj, dočim, sukladno najboljim demokratskim standardima, čitavu šestu minutu mogu govoriti štogod ih volja. Posebna pozornost posvećena je Miloradu Pupovcu. On se sad smije obratiti Visokom domu isključivo klečeći na kukuruzu. I kad je doktor Škoro, novi predsjednik Vlade, već pomislio da je narodu ispunio svaku želju i kako mu još jedino preostaje poput Tuđmana u Splitu ’95 uskliknuti – A što još da vam obećam? – idilu su narušili tmurni oblaci, iznebuha se nadvivši nad cijelim svijetom, pa i Hrvatskom. Pojavila se nova, dotad neviđena zarazna bolest, COVID-20, buknuvši žešćom silinom od pomalo već zaboravljene joj prethodnice.

Tragom uznemirujućih vijesti, doktor Škoro je sazvao najuži tim suradnika kako bi pronašli odgovor na ovu nedaću. Ne poštujući društvenu distancu, pod Škorinim su se predsjedanjem okupili: Božo P., predsjednik Sabora, Nikola G., potpredsjednik Vlade za društvena pitanja, Miro B., šef kluba zastupnika vladajuće većine u Saboru, Šveđo, ministar financija i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, Srećko S., glavni državni epidemiolog, Mato P., ustavnopravni stručnjak, Nino R., posebni savjetnik za sve i sva i kurir za vezu s Predsjednikom, i Željko P., vrhovni državni klaun.

U nastavku ekskluzivno donosimo transkript razgovora sa sastanka, dobiven susretljivošću tajnice, pod nerazjašnjenim okolnostima zaostale od bivše garniture.

DR. M.Š.: Društvo, sve vas lijepo pozdravljam. Evo, sazvao sam sastanak zbog ove boleštine koja, kako neki kažu, opet hara, pa da vidimo što i kako dalje,… Jer ne kaže narod badava – 9 glava pametnije je od jedne! Ima li tko kakav prijedlog? (svi obore pogled, nastupi muk)

DR. M.Š.: Vidim, nema baš pričljivih… Hmm…, dobro, ajmo malo opustiti atmosferu. Željko, ajde ispričaj nam neki vic,… samo po mogućnosti da ga već nismo čuli… ili ako jesmo, da smo ga zaboravili.

ŽELJKO P.: Ništa od viceva dok ne sjedne plaća.

DR. M.Š.: Ma Željko, dobro znaš da smo se morali odreći plaća za mjesec-dva kako bi u ovim teškim vremenima po državnu kasu pokazali solidarnost s narodom, ali i podsjetili kakvu su štetu ostavili ovi prije nas. Nadoć’ će sve to uskoro na svoje… samo,… jedna stvar mi ipak nije jasna,… ne kapne li ti štogod od PEVEX-a i Sberbanka? Sad kad smo u sedlu trebalo bi to i više i češće…

ŽELJKO P.: A je ti neki vic! Možda kapne tebi…

DR. M.Š.: Dobro, ajmo na temu! Ima li tko kakav prijedlog kako ovo riješiti?

BOŽO P.: Doktore, a da pitamo stručnjake?

DR. M.Š.: Ma kakve crne stručnjake, dobri moj Božo, prepošteni! Srećko kaže da je to ionako samo gripica. Je l’ tako Srećko?

SREĆKO S.: A što će drugo bit’?

DR. M.Š.: Eto, vidiš! Ali kako zbog svijeta stvar mora biti i politički uređena, ja bih predložio da ipak pitamo… (zazvoni mu telefon)… ma tko je sad? E, vid’, Zekanović… (odbaci poziv bez javljanja)

BOŽO P.: Pa što će nam on?

DR. M.Š.: To se i ja pitam… Dakle, predlažem da pitamo,… naravno, ne Zekanovića (blago se osmjehne),… nego – NAROD! Jer ako je narod bio dovoljno pametan da izabere nas, onda će valjda i ovo znati riješiti. Osim toga, ako narod ne zna, tko uopće može znat’? Pa ti stručnjaci ionako i sami kažu da ništa ne znaju,… osim Srećka, našeg suhog zlata,… ne damo ga nikome.

BOŽO P.: Tako je doktore, oči Božine! Evo mi je sad sinulo kako sam zadnji put prošao kad sam bio brifiran od strane stručnjaka. Ma nikad više!

DR. M.Š.: Hmm…da. Samo,… što točno narod pitati a da vuk bude sit i ovce na broju?

NIKOLA G.: Cijenjeni kolege, dopustite mi primijetiti sljedeće. Nama je, tu ćemo se svi složiti, prije svega u interesu da narod odluči onako kako mi želimo, a da se pritom zaštitimo od odgovornosti pođe li nešto nepredviđenim tijekom. Prema tome, pitanje treba postaviti tako da ako prođe sve u redu, uspjeh bude naš, jer, evo, mi smo pitali narod. A pođe li, pak, štogod po zlu, da si narod bude sam kriv. Eto, tako je odlučio! Primijetite i kako se u ovaj koncept idealno uklapa pitanje kojim bi se narodu ponudilo skup vrlo strogih mjera zaštite, tako da mu se još svježeg sjećanja na traume od prethodnog covida i sama pomisao na njih zgadi, pa da ih s gnušanjem odbaci.

ŠVEĐO: U cijelosti podržavam kolegu. Dodao bih tome kako bi prava odluka naroda nedvojbeno imala blagotvoran učinak na državne financije, za koje i sami znate u kakvu su stanju. Jer kako zorno svjedoči nedavni švedski primjer na kojemu sam, kako mi nadimak govori, i doktorirao, ispravan pristup dokazano donosi višestruke uštede kako u zdravstvenom, tako i u mirovinskom sustavu.

BOŽO P.: Sjajno! Fantastično! Ljudi, pa mi imamo refuormu! Sve plus do plusa!

ŽELJKO P. (suznih očiju): Misliš križ do križa?

BOŽO P.: Ma ajde, križ se malo skrati pa dobiješ plus. Uostalom, ne će mene jedan klaun tomu učit’,… pa tko je ovdje nego ja umalo svršio te škole?

DR. M.Š.: Dobro, koncept mi se sviđa, no ima li tko kakav konkretan prijedlog što točno da pitamo?

NIKOLA G.: Kako sam već dao naslutiti, skup striktnih mjera obuhvatio bi zabranu kretanja između pojedinih ulica, okupljanje više od jedne osobe, izolaciju, samoizolaciju već na najmanji mig…. obvezno uključiti i nadzor mobitela, to će tek narod razjariti…

BOŽO P.: I držanje barem 3 metra razmaka! Svaki centimetar manje, 10 kuna globe!

ŠVEĐO: Radno vrijeme trgovina od 8 do 10.

MIRO B.: Do 10 navečer? (svi prasnu u smijeh)

ŽELJKO P.: Možda još bolje od 8 do 8 i 10?

DR. M.Š.: Meni, recimo, policijski sat i danju i noću uopće ne zvuči loše. Nino, imaš li ti što dodati? Ajde, daj, ti si pametan…

NINO R.: Kako na više mjesta u svojim spisima kaže poznati talijanski mislilac Giambattista Vico, a s njim se u glasovitom eseju slaže i Umberto Eco, koji je, usput, da osnažim argumentaciju, fizički upadljivo sličio Budu Spenceru…

DR. M.Š.: Ajde, Nino, brate, ubrzaj… zar ne čuješ da Miro već hrče? Vik’o ti ne vik’o, nikakav eko do njega ne dopire.

NINO R.: Htio sam samo kazati da je za prethodne histerije dobar dio ljudi, neke i osobno poznajem, bio ogorčen što nekakav hibridni parapolitički stožer upitnog legitimiteta upravlja njihovim tijelima. Držim to dovoljno iritirajućim da se pridoda ovim hvale vrijednim prijedlozima. Naravno, hvale vrijednima u smislu – zrelima da se s indignacijom odbace.

DR. M.Š.: Dobro, onda bi to bilo manje-više to. Što bi rek’o moj pokojni punac – prosto k’o pasulj!

MIRO B.: Stan’, doktore! Imam amadman, imam amadman!

NIKOLA G.: Miro, nemaš amandman, amandmani su u Saboru, ovdje u neformalnom okruženju ne dajemo amandmane nego prijedloge.

MIRO B.: Dobro, ajde, nek’ ti bude,… imam prijedlog. Ja sam za to da se stavi da se u parne dane smije češkat’ samo livo jaje a u neparne samo desno, inače jaja cap,… nema više…. gotovo.

NIKOLA G.: Hm,… zanimljiv prijedlog, samo ne znam je li baš u skladu s Ustavom. Mato, što kažeš?

MATO P.: Dakle, ako se ovdje pod jajima misli na gonade, primjećujem kako prijedlog izlazi iz ustavnih okvira budući diskriminira dio populacije zakinut za jaja, odnosno sve one koji pate od nedostatka istih. Naime, u njihovu slučaju ovdje se radi o klasičnom contradictio in se ili narodski rečeno – ne mogu se češkati po nečemu čega nemaju.

MIRO B.: Ma je l’ to siguro?… (Mato potvrdno kimne)… Dobro, ako je tako, imam dopunu amadmana.

NIKOLA G: Miro, amandmani su u Saboru…

MIRO B.:  Ajdeee,… dopunu prijedloga, đava te odnija! Dakle, odmah posli ovog s jajima da iđe – ko nema jaja, nek’ trlja oči, livo pa desno, isto na par-nepar dane…

DR. M.Š.: Vidim da smo se malo raspojasali,… frajerluk uzeo maha… Nego, Mato, koliko bi dugo sva ta referendumska procedura potrajala?

MATO P: Ha,…držimo li se slova zakona, nekih 50-60 dana.

DR. M.Š.: Srećko, je l’ se može neš’ dogodit’ za tih 50-60 dana?

SREĆKO S.: Ma što će se dogodit’? Gripa k’o gripa!

MATO P.: Eeee, ali odluku o raspisivanju referenduma treba potpisati Predsjednik.

DR. M.Š.: Dobro me podsjeti, sad ću ga zovnut’. Sigurno će mu se prijedlog svidit’, pa on je kao čovjek slobodoumnih pogleda već i prije bio za švedski model.

PREDSJEDNIKOV TELEFON: tu-tuu,…tu-tuu,… tu-tuu,…

DR. M.Š.: Hm… ne javlja se! Nino, ajde probaj ti, ti si si dobar s njim.

NINO R.: Pa nismo si baš tako dobri da ja njega zovem.

DR. M.Š.: Ne mo’š ga zovnut’?

NINO R.: Tako mi Bruce Leejevih nunčaka, ne mogu ga zvat’. On mene zovne.

DR. M.Š.: On tebe zovne?

NINO R.: Ma, ja! A što si ti, doktore, mislio? Da se kratki espresso spravlja sam od sebe?

DR. M.Š.: E, junačino, pa onda on nije veći suverenist samo od ćate, nego i od tebe!

NINO R.: Rugala se lunja sjenici!

ŽELJKO P. (očito s namjerom da prekine neugodan muk): Ma ljudi Božji, kud čovjeka zovete u ovo gluho doba, tek što je 11 prošlo… Možda još tare krmelje…

DR. M.Š.: A onda ništa! Zamolio bih tajnicu,… (napravi znakovitu stanku pa nastavi),… Božo, što si se stis’o k’o grlica?… Nikola, a i ti mi nešto gutaš knedle… Zamolio bih, dakle, tajnicu da prema iznesenim prijedlozima sastavi radnu verziju referendumskog pitanja, a poslije to nek’ još provjere pravne službe. Tebe bih, Mato, zamolio da se pobrineš da sve to prođe ustavnopravno picikato. Pa kad konačno stvar bude cakum-pakum, neka Nino odnese Predsjedniku čim mu bude usput.

BOŽO P.: Ne znam, ja bih to, zlu ne trebalo, ipak prije ovjerio kod javnog bilježnika.

NIKOLA G.: Možda samo još jedan detalj psihološke naravi. Bilo bi bolje da odgovor koji želimo dobiti bude ZA nego PROTIV. To bi ostavilo dojam da smo afirmativni i konstruktivni. Stoga predlažem da se pitanje formulira u obliku – Jeste li za to da se odbaci paket mjera zaštite od bolesti COVID-20…

SREĆKO S.: Navodne bolesti, Nikola! Nema tu još nikakvih znanstvenih dokaza da se radi o bolesti.

NIKOLA G.: Dobro,… navodne bolesti COVID-20, koji obuhvaća bla, bla, bla,… i sad ide cijela ova tirada stavaka što smo ih napucali, a koju će Mato još posložiti…

DR. M.Š.: U redu, mislim da nam je to sad svima ok. A narodu, kako odluči, tako nek’ mu i bude! Može li poštenije?…I pravednije?… A sad prelazimo na drugu točku dnevnog reda,… na ono zbog čega smo se kandidirali i zbog čega je narod, napokon, tako nepogrešivo osjetio naše bȉlo… Naravno, riječ je o općem dobru – Prijedlog zakona o subvencioniranju upravljanja parkirališnim prostorom u privatnom vlasništvu u blizini objekata od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku. A što uključuje svemirska uzletišta, nuklearne elektrane i zdravstvene ustanove.

Grgur S.

Napomena: Tekst je satiričnog karaktera

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Satira

Željko Komšić bez predaha spašava Bosnu mjesec dana. Ni plakete da mu daju.

Objavljeno

na

Objavio

Petnaest dana, koliko je Željko Komšić bio u izolaciji, bili su najkritičniji dani za opstanak Bosne u hiljadu godina.
Presjenik svih građana (osim fašista koji ne glasuju za njega) odmah po izlasku iz izolacije krenuo je u užurbanu sanaciju šteta nastalih njegovim prisilnim odsustvom.

Evo kako je mukotrpnim radom, Komšić, u svega mjesec dana (23.03. do 23.04.) uspio manje više spasiti Bosnu sigurnog nestanka:

23.03. – SUĆUT Zoranu Milanoviću,
25.03. – PORUKA građanima BiH,
26.03. – INTERVJU za FTV,
27.03. – ČESTITKA S. Makedoniji,
28.03. – INTERVJU za Vijesti.ba,
30.03. – INTERVJU za FENU,
31.03. – INTERVJU za Avaz,
04.04. – INTERVJU za Oslobođenje,
05.04. – INTERVJU za Vijesti.ba,
06.04. – ČESTITKA svim Sarajlijama,
06.04. – POLAGANJE Vijenaca,
08.04. – ČESTITKA Pesaha,
09.04. – INTERVJU za [email protected] BH,
10.04. – INTERVJU za “O kanal”,
11.04. – ČESTITKA Uskrsa,
12.04. – SUĆUT obiteljima,
13.04. – PORUKA građanima BiH,
13.04. – INTERVJU na Hayat tv,
13.04. – INTERVJU za Slobodnu Bosnu,
13.04. – PODRŠKA novinarima u BiH,
15.04. – ČESTITKA svim građanima BiH,
15.04. – POLAGANJE vijenaca,
15.04. – NAPAD na Dodika,
18.04. – ČESTITKA Vaskrsa,
20.04. – SUĆUT premijeru Kanade,
22.04. – PODRŠKA Europskoj Uniji, (napao i Dodika)
23.04. – PODRŠKA uposlenicima OHR, (napao i Dodika).

Ukupno, Željko Komšić je u mjesec dana dao 10 intervjua, 6 čestitki, 3 sućuti, 3 podrške, 3 oštra obračuna s Dodikom, 2 poruke i 2 polaganja vijenaca.
Sve ovo je Željko Komšić uspio sam-samcat, bez napuštanja Sarajeva!

Da je ova žrtva prepoznata u široj javnosti dokazuje i inicijativa SDA da se Komšiću dodijeli “Plaketa Kantona Sarajevo”.

Jedini koji se do sad ovome usprotivio je Dino Konaković koji smatra da je Komšiću za njegovo spašavanje hiljadugodišnje Bosne sasvim dovoljan “Zlatni ljiljan”.
Evo ne znam ni sam… napisao je Tvrtko Milović.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari