Pratite nas

Vijesti

Što kaže ‘četnički podrepaš’ Bežulović o Josipu Šimuniću…

Objavljeno

na

Tekst deklariranog četnika bez brade i brkova prenosimo u cijelosti sa portala YutarnjiList (bez njihova odobrenja), koji nažalost nosi i domenu .hr, a koji državi po kojoj pljuje duguje preko 600 Milijuna kuna… Inače skladatelj dole nabacanih slova je poznat i kao  “Oslobodilac Vukovara”, a inače Kožin topli brat i prijatelj ingeniozni Doris Bežulović!  Nećemo komentirati naškrabano, nego ćemo prepustiti Vama cijenjeni čitatelji da slobodno i necenzurirano iznesete svoje mišljenje, za razliku od komenatara na Yutarnjem gdje su dopušteni samo ‘hvalospjevi’, ovdje možete jasno i glasno kazati što mislite! Naravno Poštujte postojeće zakone, da vam ne bi Ostojić (ne)zvonio na vrata!

[box_light]

To sam uvijek želio napraviti. Kakav FARE, kakve tužbe, kakve kazne?!? Ko će me kaznit? – prezrivo je otpuhnuo Joe Šimunić novinarima odozgo, onako visok, moćan, neustrašiv i samopouzdan poput arijskog boga, objašnjavajući zašto je uzeo službeni mikrofon i salutirao Maksimiru starim pozdravom iz NDH, valjda iz opere Nikola Dubić Hrinjski, zašto je to oduvijek htio i zašto je to napravio, i zašto će to napraviti i opet ako bude tako oduvijek htio, i tko mu što može, i što mu tko može.

Onda je preko noći popustila fibra, pogasili se mikrofoni i reflektori, i dok je Šimunić blaženo spavao na lovorikama njegova je gorda, ponosna gesta obišla svijet, nadigla se na reprezentativnog stopera kuka i motika, srp i čekić, nema alata da se nije nadigao na njega, raspisali se mediji, javila se Vlada, javilo se državno tužiteljstvo, javila se policija, javio se i famozni FARE, zloglasni program Football Against Racism in Europe, zaprijetila našem reprezentativcu kazna zbog nacističkog pozdrava, utakmica-dvije, moguće i više, ispalo kako je lako moguće da onako “za dom spreman” neće na kraju ni vidjeti Brazil, i odjednom Joea Šimunića napustila ona vulkanska snaga od sinoć.

Bla-bla, kme-kme

Podvijena repa, Šimunić je tako već sutradan unajmio pi-ara da mu sastavi potresno pismo, pa odaslao javnosti priopćenje objašnjavajući kako mu je “kao Hrvatu koji je rođen i odrastao van svoje domovine dom asocijacija na ljubav i toplinu”, kako su “to bili jedini razlozi koji su ga u trenutku emocija ponijeli” i sve tako, bla-bla, kme-kme, kuku-lele, do jučer onako visok, moćan, neustrašiv i samopouzdan poput arijskog boga, odjednom strašni Joe kumi za razumijevanje što ga je “ponijelo u trenutku emocija”, plače i cmizdri poput malog djeteta kad se suoči s posljedicama.

Pojava odavno više nije incident. Najzad, kad je Davor Šuker Šimunićevu gestu beskompromisno i odlučno – možda tek mrvu preoštro i nataktično – nazvao “neprimjerenom”, a novinari ga podsjetili kako se i sam onomad u Madridu ponosno i gordo fotografirao na grobu Ante Pavelića, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza poručio im je – “ne bih se vraćao prošlosti, okrenimo se budućnosti.”

Jasno, glasno i nedvosmisleno kao i njegov prethodnik Vlatko Marković, što je svojedobno na jednostavno pitanje novinara tko mu je bliži, ustaše ili partizani, pola sata okolišao i vrdao da je “bliže našoj vojsci”, odnosno da je “na strani na kojoj treba biti”.

Gdje svu tu “za dom spremnu” stražu s Pavelićeva groba napusti snaga kad treba jednostavno javnosti objasniti zašto im je desnica u zraku, gdje im nestane ponos i gordost, hrabrost i samopouzdanje – sam Bog zna.

Tek, kad se pogase mikrofoni, reflektori i fotoaparati, kad popusti fibra, iznenada se strašni, vatreni centarfori i stoperi pretvore u skrušene pokajnike, pa kmeče i cvile kako su na Poglavnikovom grobu bili iz čiste znatiželje – a znate kako je, vrag je znatiželja, hoda tako čovjek Madridom s velikim buketom cvijeća i ugleda grobnicu od zlata, fotografira se tako kraj grobnice, zaboravi cvijeće na ploči i ispadne što ispadne, znatiželjo krava te ubila! – ili pak kukaju i leleče kako ih je ponio trenutak emocija, od silne mu ljubavi za domovinu došlo u stvari da izrecitira “Oko jedne hiže navek tiči lete” Drage Britvića, znate onu, “tam Te bude zemla zibala kak dete, tam v zelenoj zipki domovina spi”, ali nije se mogao sjetiti kako počinje, pa se zbunio, povikao “za hižu!”, ili kako ste već rekli, znate kako je, ponijele ga emocije, krava ih ubila.

Tako je eto bilo, očiju mi, nego okrenimo se mi sad budućnosti.

Na cijelom svijetu, ukratko, teško bi se našlo cmizdravijih i kukavnijih pičkica od ustaša. Gledajući, recimo, Joea Šimunića onu večer kako onako visok, moćan, neustrašiv i samopouzdan poput arijskog boga prezrivo odozgo otpuhuje novinarima, objašnjavajući zašto je to oduvijek htio napraviti i zašto će to napraviti i opet ako bude tako oduvijek htio – “kakva kazna, ko će me kaznit?!” – čovjek bi očekivao da šupcima iz FARE-a, Uefe ili Fife sutradan u lice ponovi “Za dom!”, pa ih potjera nogom u stražnjicu i njih i onoga tko ih je poslao.

Najzad, što Joe Šimunić i Davor Šuker imaju izgubiti? Svjetsko prvenstvo u Brazilu ili fotelju u nogometnom savezu? I to im je preskupa cijena za Domovinu?

Zbog par hiljada eura premija na Mundijalu ili par tisuća kuna plaće u Savezu oni – financijski pri tom osigurani za cijeli jedan tisućljetni san – odmah bacaju puške, dižu ruke uvis i mašu bijelim rupčićima, predajući se prvom delegatu Fife, sve preklinjući za milost?

Sve je to od Udbe

Pojava, rekoh, odavno više nije incident. Svi ti strašni ustaše, što u fibri navlače crne kape preko ušiju, dižu desnice, urlaju “za dom!” i pjevaju “Jasenovac i Gradišku Staru”, čim se nađu pred novinarom ili sucem za prekršaje gutaju knedle, rumene se kao snaše, nakašljavaju i znoje, pa objašnjavaju kako ih je ponijela emocija, znatiželja, alkohol ili loše društvo. Ili im je – to uvijek pali – smjestila Udba.

Od Mate Bulića ili Marka Perkovića, preko dičnih nam nogometaša i funkcionera – poput Zdravka Mamića, kojega je kamera onaj put samo “uhvatila u trenutku dok je mahao”, vrag je kamera, krava je ubila – do političara i generala, svi do posljednjeg su nakon sličnih incidenata bili ili “bez komentara”, ili “krivo protumačeni”, ili “žrtve udbaških provokatora”, ili jednostavno “znatiželjni”, poput kandidata za predsjednika HDZ-a Milana Kujundžića, što je – baš kao “vatrena devetka” – na Poglavnikovom grobu bio iz ljudske znatiželje. Ili legendarnog Ante Đapića, što je, sjetit ćete se, uzdignutom desnicom “mjerio kukuruz”.

Predsjednik HSP-a je, koliko je poznato, otišao najdalje od svih: od optužbi da je ustaša siromah je bezglavo pobjegao sve do Izraela.

Nije mi, ukratko, poznata baš nijedna društvena grupa s tako labavim uvjerenjem kao što su ustaše. Puna nam država ušatih samoglasnika, kukastih križeva i “za-domova”, a u svih dvadeset godina nitko nikada, ali baš nitko nijednom, nije imenom i prezimenom, javno, na televiziji ili u novinama, rekao za sebe da je ustaša.

Ako netko za njega to i slučajno pomisli, samo zato što, recimo, podignutom desnicom pozdravlja “za dom!”, eto ga odjednom kako muca i vrda, kmeči i cvili.

U toplom roditeljskom domu, u svlačionici ili gostionici, na tribinama ili internetskim forumima, sve je puno za dom spremnih ljutih ustaša što poneseni emocijama snatre neumrlu NDH, a kad treba za taj sveti cilj i čvrsto uvjerenje žrtvovati par stotina kuna kazne ili jedan jebeni Mundijal, eto ih kako odjednom samo beskrajno vole svoju Domovinu i sve ljude svijeta.

Usraše se ustaše.

Doris Bežulović, podRepaš

[/box_light]

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Vanna otkazala koncert u Crnoj Gori – Trebala je nastupiti na jedrenjaku koji je JNA 1991. otela iz Splita

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska pop pjevačica Ivana Vrdoljak – Vanna iznenada je u utorak otkazala koncert koji je trebala održati u srijedu u crnogorskom gradiću Tivtu, na palubi školskog jedrenjaka “Jadrana” oko kojega se vodi spor između Hrvatske i Crne Gore.

Koncert Vanne u Tivtu – a bio bi to njezin treći nastup u Crnoj Gori – organizirala je Turistička organizacija Tivta kao svoj poklon i doprinos povodom proslave 85. godišnjice školskog broda, jedrenjaka “Jadran”, a koja se ovih dana u Boki kotorskoj obilježava nizom manifestacija.

Hrvatski mediji objavili su informaciju da se Vanna “ni kriva ni dužna našla u središtu diplomatskog incidenta između Hrvatske i Crne Gore” jer službeni Zagreb vrši pojačan međunarodni pritisak na Podgoricu da se Hrvatskoj “vrati brod koji je 1991. JNA otela iz Splita”. Pošto su je novinari prozvali da u takvim okolnostima ne bi smjela nastupiti u Tivtu na palubi “Jadrana”, Vanna je otkazala koncert što je i protvrdila u telefonskoj izjavi za N1 televiziju.

“Ne očekuje se od hrvatske pjevačice iznimnog glasa, naše ‘kraljice popa’, da prati politiku, ali morala bi znati da u trenucima kada hrvatske institucije poduzimaju korake da se vrati oteti brod, njezin nastup može imati negativan odjek u hrvatskoj javnosti. Doista bi bilo bizarno da hrvatska pjevačica, ispred ukradenog hrvatskog broda, pjeva u čast crnogorskoj vojnoj posadi. Jasno je da pjevači, kao i svi mi, žive od svojih primanja, ali postoje trenutci kada valja pokazati osjećaj za vrijeme i prostor”, napisao je Vanni maxportal.hr , a ona je očito prihvatila sugestiju i pritisak dijela hrvatske javnosti.

Iz TO Tivat koja je bila organizator nesuđenog nastupa Vanne u Tivtu, do sada nisu komentirali ovakav postupak hrvatske pjevačice. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

U Kninu obilježen Dan logoraša

Objavljeno

na

Objavio

U Kninu je u ponedjeljak prijepodne počelo obilježavanje Dana sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispred Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama u Domovinskom ratu.

Potom će se održati svečana akademija u Domu Hrvatske vojske “Kralj Zvonimir”.

Dan logoraša i logora Knin obilježava pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike  Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović.

Zajednički vijenac položili su izaslanica predsjednice Republike, državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Rimac, izaslanik ministra unutarnjih poslova načelnik Policijske uprave šibensko- kninske Ivica Kostanić i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministara obrane brigadir Željko Nakić.

U ime Hrvatskog sabora RH vijenac je položio dr.  Miro Kovač. Vijenac su zajednički položili gradonačelnik Knina Marko Jelić i predstavnici braniteljskih udruga, a potom i predstavnici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora te predstavnici udruge Zavjet.

Nakon toga, izaslanstva su zapalila svijeće ispred spomen ploče logora Stara bolnica Knin.

U Kninu su u vrijeme Domovinskog rata bila aktivna četiri logora: Stara Bolnica, Kula, Vojarna i logor Golubić, uz više manjih logora.

Kroz te logore prošlo je više tisuća logoraša, koji su u ondje bili zatvoreni bez higijenskih i drugih uvjeta za život, gladni, žedni, na hladnoći i vrućini, uz stalna fizička i psihička mučenja, ispitivanja a često i silovanja.

U kninskim je logorima zbog zadobivenih ozljeda ubijeno više desetaka logoraša.

Dan logoraša se obilježava i kao znak sjećanja na prvu razmjenu zarobljenika u Tepljuhu, koja se dogodila u noći s 13. na 14. kolovoz 1991. kada je oslobođeno 54 hrvatskih vojnika i policajaca.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari